Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž Ob-45/2025-2
Vukovar, Županijska 33
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Marijani Žulj Jakovljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika RF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženice – protutužiteljice SF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tihomiru Kovačiću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, uz sudjelovanje mlt. TF, OIB [osobni identifikacijski broj], i mlt. ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po posebnoj skrbnici ĐF, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Dislocirana jedinica Osijek, radi roditeljske skrbi, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika RF, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-398/2022- 15 od 29. srpnja 2025., dana 22. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja-protutuženika RF kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-398/2022-15 od 29. srpnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem riješeno je:
" Zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa oca RF, s mlt. TF, rođenom **.**.2012., OIB [osobni identifikacijski broj], i mlt. ĆF, rođenom **.**.2014., OIB [osobni identifikacijski broj], u trajanju od šest mjeseci, počevši od pravomoćnosti ove odluke."
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj-protutuženik pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.
3. Žalba tužitelja-protutuženika je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode tužitelja-protutuženika, ovaj sud je utvrdio kako pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), a koji se primjenjuje temeljem čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19 i 47/20 u daljnjem tekstu ObZ), na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. No, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, a što je od utjecaja na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je zabranio ostvarivanje osobnih odnosa oca s mlt. TF i ĆF uz obrazloženje kako dosadašnja utvrđenja suda ukazuju na mogući štetan utjecaj oca na mlt. djecu, jer dosadašnja ponašanja oca ne ukazuju na spremnost na suradnju, otac nema uvida u vlastite propuste i ponašanja koja ukazuju na sklonost neprimjerenom, pa čak i nasilničkom ponašanju oca prema mlt. TF. Prema tome, s ciljem zaštite dobrobiti i interesa mlt. djeteta s obzirom da raniji kontakti oca s mlt. djecom nisu dali pozitivne rezultate, jer otac od kolovoza 2024. ne ostvaruje kontakte s mlt. djecom ni na koji način, a kako se navedene okolnosti u ponašanju između oca i mlt. djece nisu mogle otkloniti, prvostupanjski sud smatra da se za sada ne bi mogla odrediti druga blaža mjera kojom te zabranjuje održavanje osobnih odnosa.
6. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može, barem za sada, prihvatiti.
7. Prema odredbi čl. 123. st. 1. ObZ u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad može se iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. Kad donosi odluku iz stavka 1. istoga članka sud je dužan ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenja ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.
8. Isto tako, ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, a i pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., koja Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 08. listopada 1991., zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/1997. i 4/2002. - dalje: EKLJP), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 1/2010.) i Europska konvencija o kontaktima s djecom (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 7/2008.).
9. Tako Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Pri tom sukladno čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Uz to i odredba čl. 5. st. 1. ObZ-a nalaže sudovima i javnopravnim tijelima koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta da moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. EKLJP- a jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.
10. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljskopravnim postupcima, a u te postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (čl. 1. st. 3.).
11. Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne s djetetom (telefonom, pismima, faksom e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu.
12. Slijedeći ovu Konvenciju, Obiteljski zakon u odredbi čl.121. st. 1., 2. i 3. propisuje iste oblike ostvarivanja osobnih odnosa (izravne, neizravne, i davanje informacija u vezi s osobnim pravima djeteta).
13. Iz navedenog je normativnog okvira razvidno kako je zabrana kontakata roditelja s maloljetnim djetetom krajnja mjera ograničavanja mlt. djeteta i roditelja glede održavanja njihovih osobnih odnosa koja se izriče vrlo iznimno, i to u slučajevima u kojima postoje posebni razlozi ili rizici da će dobrobit djeteta biti ozbiljno ugrožena.
14. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je utvrdio kako se radilo o nasilničkom ponašanju oca prema mlt. TF, iako nije provodio dokaze na te okolnosti. Prvostupanjski sud nije utvrdio jesu li se vodili prekršajni ili kazneni postupak na okolnosti neprimjerenog ponašanja oca prema mlt. djeci te koje je to neprimjereno ponašanje kao i jesu li se eventualni sudski postupci okončali i na koji način. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio kako se radilo o neprimjerenom ponašanju prema mlt. TF, iako niti majka to nije navela u iskazu pred prvostupanjskim sudom, ostalo je nerazjašnjeno na koji način se neprimjereno ponašanje prema mlt. TF odražava i na tkz. neprimjereno ponašanje prema mlt. ĆF, a kako to s pravom ukazuje tužitelj-protutuženik u žalbi.
15. Pri donošenju odluke kojom se zabranjuju ostvarivanje osobnih odnosa oca s djecom valja se uvijek rukovoditi najboljim interesom mlt. djece. Taj je interes da se susreti i osobni odnosi odvijaju, osim ukoliko postoji opasnost za zdravlje djece, njihov pravilan razvoj i sigurnost, odnosno mogućnost nastanka nenadoknadive štete za njihovu dobrobit, a u kojem smislu za donošenje pravilne i zakonite odluke odlučne činjenice još uvijek nisu u potpunosti utvrđene (zašto se susreti ne bi održavali uz prisutnost treće osobe).
16. Ovaj drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju na nedvojben način nisu, za sada, utvrđeni razlozi i okolnosti zbog bi se takva iznimna mjera mogla izreći, odnosno zašto bi, pa čak i neizravan kontakt oca sa mlt. djecom bio protivan njihovoj dobrobiti i interesu.
17. Imajući u vidu gore navedeno, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje na način da će izvođenjem potrebnih dokaza i radnji ispitati koje je to neprimjereno ponašanje oca prema mlt. djecu, kada i kako se dogodilo neprimjereno ponašanje, a ukoliko utvrdi da se isto dogodilo tada treba ispitati mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta te voditi računa da ograničenja ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane, pri čemu se naglašava da sud i po službenoj dužnosti u ovakvim postupcima ima ovlaštenje provesti određene dokaze koje smatra potrebnim. Dakle, treba ocijeniti je li potpuna zabrana očeva prava na osobne odnose sa djecom razmjerna cilju koji se nastojao postići, a to je zaštita najboljeg interesa djeteta. Pri tome treba imati na umu kako je bezuvjetno poštovanje volje djeteta i onemogućavanje osobnih odnosa povreda na poštovanje očeva obiteljskog života. Nadalje, treba uzeti u obzir da bi nakon proteka roka od 6 mjeseci u kojem vremenu ne bi bilo nikakvih kontakta oca s djecom odnosi između oca i mlt. djece bili još zahlađeniji pa bi za ponovno uspostavljanje osobnih odnosa bio nužan stručni nadzor pa bi bilo svrsishodno ispitati mogućnost ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom.
18. Radi iznesenog je žalbu tužitelja-protutuženiika valjalo uvažiti i ukinuti pobijano rješenje, te predmet vratiti na ponovni postupak.
19. Slijedom navedenog, temeljem čl. 380. t. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 22. rujna 2025.
Sutkinja
Marijana Žulj Jakovljević
