Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21 000 Split
Poslovni broj: Povrv-769/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, kojega zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 1. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja BA i zamjenice punomoćnika tuženika UA, na ročištu za objavu presude, dana 22. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Goran Čolak u Splitu pod brojem UPP/OS-Ovrv-478/2024 od 18. lipnja 2024. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju A1 Hrvatska, 29524210204, u roku od petnaest (15) dana naknaditi tuženiku AA, 43263293120, na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 526,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 22. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja dana 14. svibnja 2024. javnom bilježniku Goranu Čolaku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga, kojim predlaže da javni bilježnik naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 503,97 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je navedeno u prijedlogu za ovrhu, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Javni bilježnik je dana 18. lipnja 2024., postupajući po prijedlogu ovrhovoditelja, donio rješenje o ovrsi broj UPP/OS- Ovrv-478/2024, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, kao i troškova ovršnog postupka, određena predložena ovrha.
2. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor, pobijajući rješenje u cijelosti, pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-12790/24 od 18. rujna 2024. citirano rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu) tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja u cijelosti, u pogledu osnova i visine te je istaknuo prigovor zastare. Naveo je da prijedlog za ovrhu ne sadrži sve potrebne podatke o zakonskom zastupniku tužitelja te da ga slijedom navedenog treba odbaciti, osporava izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga jer da iz istoga nije vidljiv predmet , vrsta niti opseg ispunjenja novčane tražbine. Konačno, tuženik je osporio da bi prema ovrhovoditelju (sada tužitelju) imao bilo kakvu obvezu.
4.
Podneskom predanim ovom sudu dana 10. listopada 2024. tužitelj je u bitnome naveo kako visinu konkretne novčane tražbine dokazuje vjerodostojnim ispravama u vidu prijepisa mjesečnih računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka, te da je uvidom u poslovnu dokumentaciju razvidno kako tuženik sporne račune nije namirio, a ukoliko tvrdi da jest, da je to dužan i dokazati. Tužitelj nadalje navodi kako je prigovor zastare djelomično osnovan i to za dug po računu za 03/23 u iznosu od 133,75 eura te da povlači tužbu u dijelu za isplatom glavnice u iznosu od 133,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok ostaje kod preostalog iznosa glavnice od 370,22 eura sa kamatama. Nadalje navodi da je tuženik mogao, u skladu sa člankom 153. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj: 76/22), ukoliko je bio nezadovoljan visinom računa ili kvalitetom pružene usluge, u roku od 30 dana podnošenjem pisanog prigovora pokrenuti reklamacijski postupak, a da provjerom kod nadležnih službi tužitelja proizlazi da tuženik opisanu pravnu proceduru nije iskoristio.
4.1. Uz navedeni podnesak tužitelj je dostavio kao prilog: dopis tužitelja od 31. ožujka 2023.,račune za pružene usluge koji su predmet postupka za vremensko razdoblje od ožujka 2023. do srpnja 2023.
5. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 12. studenoga 2024., tuženik je naveo da ne pristaje na djelomično povlačenje tužbe, da osporava osnov i visinu svih potraživanja te se protivi navodima iz podneska tužitelja od 10. listopada 2024. Osporava da je sa tužiteljem ikada sklopio ugovor te ističe da je e-mailom od 3. svibnja 2024. pozvao tužitelja na dostavu navodno potpisanog ugovora, kao odgovor na tužiteljev postavljeni zahtjev, a koji ugovor da nije zaprimio jer da isti ne postoji. Nadalje, tuženik navodi kako je već preko 10 godina korisnik Telemach mreže, te da dostavlja račune Telemach mreže za cijelu 2023.godinu, što uključuje i utuženo razdoblje. Ističe kako je njegova adresa [adresa], a koja adresa se ispravno navodi na računima ugovorenih Telemach usluga. S druge strane, da su računi na kojima tužitelj temelji svoje navodno potraživanje prema tuženiku adresirani na Solin, Držićeva 13, a što nije njegova adresa niti je ikada bila, stoga da je iz svega iznesenog jasno kako stranke nisu nikada bile u ugovornom odnosu te da tuženik nema nikakvih dugovanja prema tužitelju.
5. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 460. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 503,97 eura, radi se o sporu male vrijednosti.
6. Na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu održanom 1. rujna 2025. stranke su ustrajale u dosadašnjim navodima.
7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 15. travnja 2024. (list 11); dopisa tužitelja od 31. ožujka 2023. (list 40) ; dostavljenih računa za utuženo vremensko razdoblje od ožujka 2023. do srpnja 2023. (list 41-52), mail komunikacije (59-64), dostavljenih mjesečnih računa izdanih tuženiku od strane Telemach mreže (list 65-88).
8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatom iznosa od 503,97 eura sa zateznim kamatama za vremensko razdoblje od ožujka 2023. do srpnja 2023., na ime dugovanja sa osnova pruženih telekomunikacijskih usluga, koje da tuženik nije podmirio.
10. Kao sporno tijekom postupka je trebalo utvrditi jesu li stranke bile u ugovornom odnosu te je li tuženik u obvezi naknaditi tužitelju utuženu tražbinu, obzirom da tuženik osporava da bi ikada bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem.
11. Obzirom da se tuženik usprotivio povlačenju tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 133,75 eura koje se odnosi na račun za mjesec ožujak 2023., valjalo je donijeti odluku o cjelokupnom utuženom potraživanju.
11. Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Člankom 65. ZOO-a propisano je da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.
12. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka u bitnome proizlazi slijedeće:
-da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 503,97 eura sa pripadajućim zateznim kamatama;
-da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporio osnov i visinu potraživanja te je istaknuo prigovor zastare;
-da je tužitelj pravovremenim podneskom predanim ovom sudu dana 10. listopada 2024. u spis predmeta dostavio mjesečne račune za vremensko razdoblje koje je predmet ovog postupka (ožujka 2023. – srpanj 2023.) i to račune broj 0000789931042023 za ožujak 2023. sa specifikacijom naknada na iznos od 133,75 eura, račun broj 0000679298052023 za travanj 2023. sa specifikacijom naknada na iznos od 246,76 eura; račun broj 0000899636062023 za svibanj 2023. na iznos od 40,48 eura; račun broj 0000813566072023 za lipanj 2023. na iznos od 40,48 eura te račun broj 0000822951082023 za srpanj 2023 na iznos od 42,50 eura;
-da je tuženik pravovremenim podneskom predanim ovom sudu dana 12. studenoga 2024., naveo u bitnome da osporava osnov i visinu svih potraživanja te se protivi navodima iz podneska tužitelja od 10. listopada 2024.; osporava da je sa tužiteljem ikada sklopio ugovor te ističe da je e-mailom od 3. svibnja 2024. pozvao tužitelja na dostavu navodno potpisanog ugovora, kao odgovor na tužiteljev postavljeni zahtjev, a koji ugovor da nije zaprimio jer da isti ne postoji; da je već preko 10 godina korisnik Telemach mreže, te da dostavlja račune Telemach mreže za cijelu 2023.godinu, što uključuje i utuženo razdoblje; da je njegova adresa [adresa], a koja adresa se ispravno navodi na računima ugovorenih Telemach usluga, a da su računi na kojima tužitelj temelji svoje navodno potraživanje prema tuženiku adresirani na Solin, Držićeva 13, a što nije njegova adresa niti je ikada bila, te da je iz svega iznesenog jasno kako stranke nisu nikada bile u ugovornom odnosu te da tuženik nema nikakvih dugovanja prema tužitelju.
13. Dakle, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi te u pravovremenom podnesku od 12. studenoga 2024., osporio osnov i visinu tužiteljevog potraživanja, te da tuženik nije tijekom postupka u spis predmeta dostavio ugovor kojim je zasnovan predmetni pretplatnički odnos.
14. U procesnoj situaciji u kojoj je tuženik osporio osnov potraživanja te činjenicu da bi ikada bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem, to je na tužitelju, u smislu članka 8. i 219. ZPP, bio teret dokaza da je zaista u odnosu na pretplatnički broj [broj telefona], u utuženom vremenskom razdoblju od ožujka 2023. do srpnja 2023., sa tuženikom bio u poslovnom (ugovornom) odnosu temeljem kojega se obvezao tuženiku pružati telekomunikacijske usluge, a tuženik se obvezao iste plaćati., kao i da je upravo temeljem toga pravnog posla među njima proizašlo utuženo potraživanje, koje nije podmireno.
15. Pri tome valja istaknuti da dostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga i citirani računi predstavljaju jednostrane akte tužitelja, i sami po sebi ne dokazuju niti opstojnost niti egzistentnost utužene tražbine. Dodatno, iz priložene mail komunikacije tuženika sa Službom za korisnike tužitelja, proizlazi da im se tuženik ranije i obraćao sa zahtjevom da mu se dostavi ugovor temeljem kojega ga se tereti za plaćanje utužene tražbine, međutim, da mu tražena dokumentacija od strane tužitelja nije dostavljena.
16. Prema članku 7. stavak 2. ZPP, stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a prema članku 219. ZPP, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika.
16.1. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.
16.2. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a. ZPPa). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
17. Konkludira, u procesnoj situaciji kada je tuženik osporio da bi bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem, upravo je na tužitelju bio teret dokaza da je među strankama egzistirao ugovorni odnos temeljem kojega proizlazi utuženo potraživanje, što tužitelj tijekom postupka, prema stavu ovog suda, nije dokazao. Naime, tužitelj je dužan dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, pa ako to tužitelj ne učini, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu suda kako te činjenice nisu dokazane
18. Obzirom da tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije dokazao opstojnost ni egzistentnost svoje tražbine, u smislu članka 7. ZPP i članka 219. st.1. ZPP, valjalo je, primjenom članka 451. st. 3. ZPP, ukinuti platni nalog sadržan u uvodno citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke.
19. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti i odluku o nastalim troškovima ovog postupka.
20. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je imao na umu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe članka 450. stavka 1. ZPP, pa se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.
21. Člankom 154. st. 1. ZPP, propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tako je tužitelj, koji je u cijelosti izgubio parnicu, dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.
22. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 503,97 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 153/23; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR(Tbr. 50 Tarife).
23. S obzirom na odredbe Tarife, kao i postavljeni zahtjev za naknadom troškova postupka, tuženici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to:
- sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (Tbr 11/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;
- sastav podneska od 12.studenoga 2024. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;
-zastupanje na ročištu od 1.rujna 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;
-za pristup na ročište na kojem se objavljuje presuda (Tbr 9/3 Tarife), iznos od 100,00 eura, dakle ukupno 400,00 eura što uvećano za PDV po stopi od 25% (100,00 eura), daje iznos od 500,00 eura.
23.1. Navedenom je iznosu valjalo pribrojiti iznos od 26,54 eura na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, čime se došlo do ukupnog iznosa od 526,54 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke (članak 151. st. 3. ZPP).
23.2. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu obzirom da isti nije obveznik plaćanja sudske pristojbe na presudu. Naime, člankom 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18., 51/23.) propisano je da je za odluku prvostupanjskog suda pristojbu dužna platiti osoba koja pokreće postupak.
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Splitu 22. rujna 2025.
Sutkinja:
Ivana Jukić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis
