Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-462/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Alenke Lešić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Jelavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelavić&partneri u Zagrebu, protiv 1. tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kokega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Olujić, Iva Pezić i Fran Olujić, odvjetnici iz Zagreba i 2. tuženika ČZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Kristijan Galić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-577/2014-79 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice ŠZ i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 577/2014-79 od 11. siječnja 2024. u stavku I. izreke presude i u stavku II. izreke presude (odluka o troškovima postupka ) u dijelu kojim je naloženo tužiteljici ŠZ platiti 1. tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.o.o. na ime troškova postupka iznos od 8.437,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i 1. tuženiku ČZ na ime troškova postupaka iznos od 8.062,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice ŠZ i preinačuje se odluka o troškovima postupka (stavak II. izreke presude) u dijelu kojim je naloženo tužiteljici ŠZ platiti troškove postupka 1. tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.o.o u iznosu od 1.875 eura (10.312,50 eura-8.437,50 eura) i 2. tuženiku ČZ iznos od 1.125,00 eura (9.187,50-8.062,50 eura) i sudi:
Odbija se 1. tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.o.o. za zahtjevom da mu tužiteljica ŠZ plati troškove postupka u iznosu od 1.875,00 eura.
Odbija se 2. tuženik ČZ sa zahtjevom da mu tužiteljica plati troškove postupka u iznosu od 1.125,00 eura.
III. Odbijaju se tužiteljica ŠZ, 1. tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.o.o sa zahtjevima za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženicima Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. i ČZ da tužiteljici ŠZ na ime naknade izgubljene zarade u razdoblju od 23. rujna 2009.g. do 2. veljače 2011.g. solidarno isplate bruto iznos od 222.330,15 kuna / 29.508,36 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:
– na iznos od 3.307,50 kuna / 438,98 eura počevši od 15. studenog 2009.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. prosinca 2009.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. siječnja 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. veljače 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. ožujka 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. travnja 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. svibnja 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. lipnja 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. srpnja 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. kolovoza 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. rujna 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. listopada 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. studenog 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. prosinca 2010.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. siječnja 2011.g.,
– na iznos od 14.553,00 kuna / 1.931,52 eura počevši od 15. veljače 2011.g.,
– na iznos od 727,65 kuna/96,58 eura počevši od 15. ožujka 2011.g., sve do isplate, i to do 31. srpnja 2015.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženicima Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. i ČZ da tužiteljici ŠZ solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici ŠZ, iz [adresa], naknaditi parnični trošak I-tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška 6, u iznosu od 10.312,50 eur te II-tuženiku CZ, iz [adresa], u iznosu od 9.187,50 eur, sve sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je izjavila tužiteljica iz žalbenih razloga označenih člankom 353. stavak 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), kao i zbog odluke o troškovima postupka uz prijedlog da se u pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati na ponovo odlučivanje sudu prvog stupnja, uz naknadu troškova postupka tužiteljici. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Na žalbu je odgovoreno. 1. i 2. tuženici u svojim odgovorima na žalbu tužiteljice predlažu istu kao neosnovanu odbiti. 1. tuženik zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka (sastav odgovora na žalbu i sudsku pristojbu).
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena ijedna bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, pa ni one na koje pazi po službenoj dužnosti iz članka 365. stavak 2. ZPP, a ni ona koju tužiteljica ističe iz članka 354. stavak 2. točak 11. ZPP, jer je prvostupanjska presuda razumljiva i može se ispitati i ne proturječi odlučnim činjenicama.
6. Nije osnovan ni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava i u ovom je predmetu na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) i Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., dalje: ZR).
7. Predmet ovog spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu materijalne štete (visina izgubljene zarade) koju trpi zbog propusta 2. tuženika, kao direktnog uzročnika štete (kojeg 1. tuženik osigurava i obveza kojeg bi nastala tek po pretpostavkom odgovornosti 1. tuženika) u njezinom zastupanju u predmetu koji se kod istog prvostupanjskog suda vodio pod brojem P-7068/10 u kojem je tužiteljica zahtijevala poništenje odluke o otkazu i vraćanje na rad protiv tuženika (tada poslodavca) VIPnet d.o.o. Tužiteljica je taj spor izgubila iz razloga propuštanja roka za podnošenje tužbe.
8. Glavno pitanje u ovom sporu je postojanje uzročne veze između propusta 2. tuženika u zastupanju i štete koju tužiteljica potražuje i ta uzročna veza bi postojala samo pod pretpostavkom da tužiteljica dokaže da bi uspjela u navedenom radnom sporu, jer da bi gubitak u tom sporu bilo samo propuštanje pažnje 2. tuženika kao dobrog stručnjaka.
9. Tužiteljica je otkaz dobila zbog neopravdanog izostanka s posla 15., 16., 17. i 18. rujna 2009. i odluka o otkazu je donesena 21. rujna 2009. i tužiteljica ju je primila 23. rujna 2009. Tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava (koji je poslodavac primio 7. listopada 2009.), a po punomoći od 5. listopada 2009. ju je zastupao 2. tuženik u tom postupku pred poslodavcem. Zahtjev za zaštitu prava je odbijen 26. listopada 2009., a tu je odluku tužiteljica primila 27. listopada 2009. Tužba u predmetu P-7068/10 je podnesena 14. listopada 2010., a punomoć koju je tužiteljica potpisala za zastupanje 2. tuženiku je od 7. listopada 2010.
10. Iz izvješća o bolovanju (stranica spisa 80) je vidljivo da je dr. ŠZČ (Poliklinika Pablo), s kojom je klinikom raniji poslodavac tužiteljice imao ugovor o zdravstvenoj zaštiti djelatnika, zaključila bolovanje tužiteljici s 14. rujna 2009. i nesporno je između stranaka da je to izvješće dostavljno poslodavcu tužiteljice. U tu kliniku je tužiteljica odlazila zbog vrtoglavice.
10.1. Tužiteljica se liječila i kod dr. ČZČ radi ozljede desne ruke. Iz izvješća o bolovanju (stranica spisa 85) je razvidno da 28. rujna 2009. (vjerojatno ta doktorica, jer je samo potpis, bez pečata) izdala izvješće da je tužiteljica na bolovanju od 1. rujna 2009. do 30. rujna 2009., uz napomenu da je rukopisom ispravljeno da je bolovanje počelo 15. rujna 2009.
11. Tužiteljica nije navela da bi o tom daljnjem bolovanju izvijestila poslodavca, a nije sporno da je tek 30. rujna 2009. sin tužiteljice dostavio poslodavcu izvješća o bolovanju za period od 1. do 14. rujna 2009. i od 15. do 30. rujna 2009. (potvrda na stranici spisa 83).
12. S obzirom na navedeno pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužiteljica nije dostavila poslodavcu izvješće o daljnjem bolovanju u roku od tri dana i poslodavac nije imao saznanja da je na bolovanju po obiteljskom liječniku, pa je počinila težu povredu radne obveze, pa je i odluka o otkazu radnog odnosa zakonita. Slijedom toga tužiteljica ne bi uspjela u radnom sporu.
13. Teret dokaza je na tužiteljici i pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 221. a. ZPP o pravilima tereta dokazivanja.
14. Ujedno tužiteljica nije dokazala da bi pravovremeno ovlastila 2. tuženika na pokretanje radnog spora neposredno nakon što je poslodavac odlučio o zahtjevu za zaštitu prava, a nesporno je da je u periodu kad je dobila izvanredni otkaz tužiteljica imala i drugih bolesti (miom maternice, depresija) i bila i u bolnici.
15. Kako tužiteljica nije dokazala odgovornost 2. tuženika za nastalu štetu, pa nema niti odgovornosti 1. tuženika i tužbeni zahtjev je pravilno odbijen u cijelosti.
16. Navodi žalbe tužiteljice nisu u sumnju doveli pravilnost odluke suda prvog stupnja.
17. Međutim, odluka o troškovima postupka je samo djelomično pravilna i zakonita po osnovi i po visini.
17.1. Nema pravo na troškove postupka 1. tuženik i to za sastav podneska od 13. studenog 2019. (ponavlja već ono što je ranije naveo u postupku) u iznosu od 500,00 eura, a za sastav podneska od 4. travnja 2019. 1. tuženiku pripada naknada od 250,00 eura (na u iznosu od 500,00 eura). Također za pristupe na ročišta po punomoćniku od 2. ožujka 2019., 7. listopada 2021. i 14. siječnja 2022. 1. tuženiku pripada po 250,00 eura, jer se nije raspravljalo o glavnoj stvari na tim ročištima. Dakle, trošak 1. tuženika treba umanjiti za 1.500,00 eura i porez na dodanu vrijednost u iznosu do 375,00 eura.
17.2. Nema pravo 2. tuženik na trošak pristupa na ročište od 2. ožujka 2018. u iznosu od 250,00 eura, kako mu je priznao prvostupanjski sud, nego 100,00 eura, kako je i potraživao troškovnikom. Nadalje, za pristup na ročište od 7. listopada 2021. treba priznati trošak od 250,00 eura (umjesto traženih 500,00 eura), a na traženi trošak od 500,00 eura za pristup na ročište od 23. siječnja 2023. 1. tuženik nema pravo, jer to ročište nije niti održano (ostale stanke niti su tražile trošak tog ročišta). Dakle, 2. tuženiku treba umanjiti trošak za 900,00 eura i porez na dodanu vrijednost u iznosu do 225,00 eura.
17.3. U ostalom dijelu je trošak 1. i 2. tuženika pravilno priznat i tužiteljica se upućuje na razloge prvostupanjske odluke.
18. Po odredbi članka 368. i 373. ZPP je djelomično odbijena žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (odluka o glavnoj stvari) i u odluci o troškovima postupka do iznosa od 8.437,50 eura za 1. tuženika i za 2. tuženika do iznosa od 8.062,50 eura (stavak I. i II. izreke), te je djelomično žalba prihvaćena i u ostalom dijelu je preinačena odluka o troškovima postupka, sve kao u izreci.
19. Odbijeni su tužiteljica i 1. tuženik sa zahtjevima za naknadom troškova žalbenog postupka, jer tužiteljica žalbom nije uspjela, a odgovor na žalbu koji je podnio 1. tuženik nije nužna radnja (članak 166. stavak 1. ZPP).
U Sisku 22. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
