Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10010 Zagreb

Poslovni broj: 9 : P-1828/2023-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Klari Jandroković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, radi isplate, 22. rujna 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb da tužitelju ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 684,41 eura (šesto osamdeset četiri eura i četrdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 6,39 EUR od 3.11.2008. do isplate

na iznos od 5,66 EUR od 8.1.2009. do isplate

na iznos od 5,07 EUR od 24.3.2009. do isplate

na iznos od 6,53 EUR od 12.5.2009. do isplate

na iznos od 4,19 EUR od 27.5.2009. do isplate

na iznos od 3,80 EUR od 10.8.2009. do isplate

na iznos od 4,24 EUR od 11.11.2009. do isplate

na iznos od 4,57 EUR od 13.11.2009. do isplate

na iznos od 5,13 EUR od 18.12.2009. do isplate

na iznos od 7,64 EUR od 11.1.2010. do isplate

na iznos od 9,39 EUR od 19.2.2010. do isplate

na iznos od 8,98 EUR od 10.3.2010. do isplate

na iznos od 12,21 EUR od 10.4.2010. do isplate

na iznos od 21,11 EUR od 15.7.2010. do isplate

na iznos od 25,68 EUR od 11.11.2010. do isplate

na iznos od 32,92 EUR od 17.1.2011. do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 24.2.2011. do isplate

na iznos od 29,06 EUR od 12.4.2011. do isplate

na iznos od 37,76 EUR od 23.5.2011. do isplate

na iznos od 52,70 EUR od 13.7.2011. do isplate

na iznos od 47,84 EUR od 13.9.2011. do isplate

na iznos od 49,49 EUR od 23.1.2012. do isplate

na iznos od 49,70 EUR od 13.2.2012. do isplate

na iznos od 26,41 EUR od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 7,40 EUR od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 7,12 EUR od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 6,85 EUR od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 6,57 EUR od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 6,29 EUR od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 6,01 EUR od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 5,73 EUR od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 5,09 EUR od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 4,82 EUR od 9.3.2012. do isplate

na iznos od 4,40 EUR od 9.3.2012. do isplate

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, naknaditi tužitelju ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 562,50 eura (petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je tužitelj kao korisnik kredita sklopio 2. ožujka 2006. s tuženikom namjenski Ugovor o kreditu broj: 918-50-3303320 kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.550,00 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, uz rok otplate 84 mjeseci od dana stavljanja kredita u otplatu i uz godišnju kamatnu stopu od 5,50 %, s time da je kamatna stopa promjenljiva (članak 2. Ugovora o kreditu), dok se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule (članak 7. Ugovora o kreditu). Kredit je korišten za kupnju motornog (osobnog) vozila koje je tužitelj koristio samo u privatne svrhe. U ovom sporu tužitelj ističe kako je nesporno da je odredba o valutnoj klauzuli bila gramatički jasna i vizualna uočljiva, no primjenom standarda „prosječnog čovjeka“ tužitelju ta odredba nije mogla biti lako razumljiva niti mu je pojašnjenja od strane službenika banke ili ikoga drugoga. Prije zaključenja, niti u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelju nije pojašnjen ogroman rizik kojem se izlaže sklapajući predmetni ugovor u kojemu je unesena spomenuta ugovorna odredba. Stoga je logično zaključiti kako tužitelju sporna odredba nije bila lako razumljiva. Nadalje, s obzirom da se tuženik nije vodio načelom savjesnosti i poštenja te je u tipske i standardizirane ugovore na vlastitu inicijativu unosio nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli o kojima se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj mogao utjecati na njihov sadržaj, došlo je do značajne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu potrošača, a posebno s obzirom da je u to vrijeme tuženik već znao o kojem se riziku radi kada se potpisuje ugovor koji sadržajno odgovara tužiteljevom, a tužitelj nije. Naime, odlukama iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa utvrđeno je kako su banke znale za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku tužitelj se kao fizička osoba – potrošač može u posebnoj parnici pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Istom odredbom propisano je i da je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj se tužitelj na njih poziva. Isto je propisano i Zakonom o zaštiti potrošača, preciznije člankom 118. koji propisuje kako odluka donesena u povodu tužbe za zaštitu interesa potrošača obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu. Stoga je u predmetnom slučaju utvrđenje ništetnosti nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz navedenih obvezujućih presuda iz tzv. slučaja „Franak“ izravno primjenjivo te je odredba članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetna. Ovom tužbom tužitelj potražuje iznose koje je tuženik temeljem ništetnosti navedene odredbe stekao bez osnove te koje je stoga dužan tužitelju vratiti. Podneskom od 25. rujna 2023. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev nakon što mu je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju te potražuje iznos od 684,41 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Temeljem odredbe čl. 284 st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) tuženiku je dostavljena tužba i podnesak od 25. rujna 2023. radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, a sud je u pozivu upozorio tuženika na pravne posljedice propuštanja davanja odgovora na tužbu.

3. Tuženik je tužbu i podnesak od 25. rujna 2023. uredno primio 14. veljače 2024. što je vidljivo iz dostavnice u spisu i u ostavljenom roku nije sudu dostavio odgovor na tužbu.

4. S obzirom da tuženik, iako uredno pozvan da u roku 30 dana podnese odgovor na tužbu u smislu čl. 284. st. 1. i čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), uz upozorenje na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio u roku 30 dana, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu u ostavljenom roku, to je odlučeno kao u izreci presude temeljem čl. 279. i čl.331. b ZPP-a.

5. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

6. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, to mu je tuženik dužan nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23 – dalje: Tarifa), te vrijednosti predmeta spora od 684,41 eura. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 25.9.2023. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te zastupanja na ročištu 20.5.2025. i 22.9.2025., svako u iznosu od 75,00 eura (Tbr.9.toč.2. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 112,50 eura. Tužitelju je priznat ukupan iznos od 562,50 eura.

7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. rujna 2025.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353.st.2.ZPP-a).

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte