REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-1372/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja, NČ, državljanin Republike Koreje, mjesto rođenja Seul, broj putovnice [broj putovnice], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Borne 14, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, Vrbovsko, Hrvatskih branitelja 3, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, 22. rujna 2025

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi oglašavanja ništavim/poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Primorsko- goranske, Policijske postaje Vrbovsko, KLASA: UP/I-216-04/25-01/2490, URBROJ: 511-09-33-25-2 od 11. srpnja 2025.

podredno

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, KLASA: UP/I-216-04/25-01/2490, URBROJ: 511-09-33-25-2, od 11. srpnja 2025 te vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, KLASA: UP/I-216-04/25- 01/2490, URBROJ: 511-09-33-25-2, od 11. srpnja 2025. u tč. 1. izreke utvrđeno je, da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 7 dana, računajući od prvog dana od dana dostave rješenja, u tč. 2. izreke rješenja određeno je, da je tužitelj kao državljanin treće zemlje, dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Europskog gospodarskog prostora, tč. 3. izreke tužitelju se kao državljaninu treće zemlje, zabranjuje i boravak u Europski gospodarski prostor u trajanju od 6 mjeseci, računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora, dok je u tč. 4. izreke rješenja određeno, da ako tužitelj ne izvrši ovo rješenje, da će ga se prisilno udaljiti iz Republike Hrvatske.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, KLASA: UP/I-216- 04/25-01/2490, URBROJ: 511-09-33-25-2 od 11. srpnja 2025., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovoga Suda zaprimljenu 18. srpnja 2025., a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da se osporavano rješenje tuženika temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a k tome da su počinjene brojne povrede odredaba upravnog postupka, a sve imajući u vidu, da je tužitelj u Republici Hrvatskoj boravio temeljem Prihvatnog pisma Filozofskog fakulteta u Rijeci, donesenog pri Sveučilištu u Rijeci u sklopu ERASMUS programa (2023./2024.) od 27. travnja 2023. te da donošenje takvog rješenja ne ugrožava javni interes države, a da je tužitelj prije odobrenja boravka u svrhu studiranja morao i ispunio uvjete za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj sukladno čl. 59. Zakona o strancima („Narodne novine“, br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, u nastavku teksta: ZS-a). Iz navedenog slijedi da je tužitelj imao odobren boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu studiranja na Sveučilištu u Rijeci, te je pogrešno evidentiran kao osoba s nezakonitim boravkom u Republici Hrvatskoj, ne uzevši u obzir činjenicu da se tužitelj nalazi na području države u svrhu studiranja i u tu svrhu je dostavio dokumentaciju kojom dokazuje legitimnost njegovog boravka uključujući i putovnicu, Napomenuo je, da već dulje od godinu dana boravi u [adresa], te nije prethodno upisan u kaznenu, odnosno prekršajnu evidenciju na području Republike Hrvatske gdje žive i članovi njegove rodbine, a tužitelj da je podnio zahtjev za produljenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj na dan podnošenja tužbe Sudu, dakle 18. srpnja 2025. pa smatra da je tuženik sukladno čl. 185. st. 2. ZS-a trebao odrediti prekid postupka donošenja predmetnog rješenja o povratku.

3. Tvrdi, da je tuženik donio ovdje osporavano rješenje iz razloga što tužitelj uz sebe nije imao putnu ispravu radi legitimacije, međutim tužitelj tvrdi da neposjedovanje putovnice nije razlog za donošenje osporavanog rješenja, već to predstavlja razlog za donošenje rješenja o novčanoj kazni, a sve imajući u vidu da je tužitelju odobrena viza od 10. rujna 2024. do 10. rujna 2025., zbog čega isti ne predstavlja osobu koja nezakonito boravi u [adresa]. Na navedene okolnosti iz tužbe, tužitelj je predložio svoje saslušanje i vršenje uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se oglasi ništavim/poništi osporavano rješenje tuženika od 11. srpnja 2025., podredno da se poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

4. Tužitelj je u tužbi podnio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe sukladno čl. 42. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, u nastavku teksta: ZUS), a o kojem prijedlogu je odlučeno rješenjem ovog suda od 25. kolovoza 2025. na način da je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovom upravnom sporu, iz razloga pobliže navedenih u obrazloženju navedenih u samom rješenju.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 13. kolovoza 2025. u bitnome naveo, da nije suglasan sa odgodom osporavanog rješenja tuženika jer tužitelj nije dostavio potrebne dokaze iz kojih bi bilo razvidno da su zadovoljeni kumulativni uvjeti propisani čl. 42. st. 1. ZUS-a.

6. Također, tuženik je naveo, da je zaprimio obavijest PAP Pleso o tome da je tužitelj 07. kolovoza 2025. napustio područje RH/EPG zrakoplovom na relaciji Zagreb

– Seul zbog čega da je odlučivanje u predmetnom zahtjevu bespredmetno.

7. Nastavno, tuženik je istaknuo, da je uvidom u Informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno, da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao 12. rujna 2023. te je 14. rujna 2023. podnio tuženiku zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, u svrhu školovanja, EU mobilnost za studente, Erasmus program 23/24., početak semestra 1. listopada 2023., završetak 29. veljače 2024. koji mu je bio odobren za razdoblje od 8. siječnja 2024. do 29. veljače 2024., a Republiku Hrvatsku napustio je 12. veljače 2024. te se ponovno vratio u Republiku Hrvatsku 9. srpnja 2024. od kada boravi neprekidno u Republici Hrvatskoj, osim jednog izlaska i ponovnog ulaska 20. srpnja i 18. listopada 2024. bez reguliranog statusa, čime je ostvario obilježje nezakonitog boravka te je sukladno tome procesuiran osporavanim rješenjem tuženika.

8. Nadalje, tuženik je istaknuo, da je tužitelj od ponovnog ulaska u Republiku Hrvatsku, 9. srpnja 2024. mogao boraviti 3 mjeseca kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj, sukladno čl. 55. st. 2. tč. 4. ZS-a, te da je isti nastavljajući boraviti na području Republike Hrvatske po isteku zakonitog boravka od 90 dana koji je istekao 7. listopada 2024., nalazio se u nezakonitom boravku.

9. Napomenuo je i to da prilikom postupanja policijskih službenika Policijske postaje Vrbovsko, tužitelj nije uz sebe posjedovao putnu ispravu, ali njegov identitet je utvrđen je uvidom u druge javne isprave, vozačku dozvolu južne Koreje, kao i studentsku iskaznicu te neposjedovanje putne isprave, a suprotno navodima tužitelja nije predstavljalo temelj za donošenje osporavanog rješenja, već činjenica da je tužitelja od 7. listopada 2024. nezakonito boravio u [adresa]. U svezi s tim, tuženik je naveo da je tužitelj nakon donošenja osporavanog rješenja 18. srpnja 2025. podnio zahtjev za produljenje privremenog boravka u druge svrhe, čime je pokušao zaobići pravne propise Republike Hrvatske te se radi o zahtjevu koji nije podnesen u svrhu studiranja, a prilikom saslušanja tužitelj da je naveo, da je od srpnja 2024. boravio u [adresa] s ciljem pronalaženja posla te se nije nalazio na području Rijeke gdje je studirao, već je naveo da boravi na adresi: [adresa] gdje nije bio prijavljen.

10. Međutim, tuženik ističe, kako opunomoćenik tužitelja prilikom podnošenja molbe za produljenje roka za dragovoljni odlazak, kao i predmetne tužbe dostavio presliku putne isprave tužitelja s vizom, odnosno dozvolom boravka Portugala, za razdoblje od 10. rujna 2024. do 10. rujna 2025., to je tuženik donio 30. srpnja 2025. rješenje kojim je ukinuo zabranu ulaska i boravka tužitelja u Europskom gospodarskom prostoru, izrečenu ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 11. srpnja 2025. te je istim rješenjem u tč. 2. izreke tužitelju određena zabrana ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku u trajanju od 6 mjeseci, dok je u tč. 3. izreke rješenja određeno, da najkasnije u roku od 7 dana od dana uručenja rješenja i upozorenja o odlasku u državi članici Europskog gospodarskog prostora Portugal, mora napustiti Republiku Hrvatsku ili će protekom navedenog roka o svom trošku biti prisilno udaljen, kao i da predmetno rješenje proizvodi pravne učinke sukladno čl. 104. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, 110/21, u nastavku teksta: ZUP).

11. U svezi s tim tuženik je istaknuo da je opunomoćenik tužitelja bio pozvan da pristupi u službene prostorije Policijske postaje Vrbovsko, kako bi mu se uručilo navedeno rješenje i upozorenje o odlasku u državu članicu EGP-a, međutim da se opunomoćenik tužitelja na isto nije očitovao niti pristupio u prostorije Policijske postaje Vrbovsko te isto rješenje da predstavlja ispravak osporavanog rješenja od 11. srpnja 2025. sukladno čl. 104. st. 1 i 2. ZUP-a. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. U ovom upravnom sporu 18. rujna 2025. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja, a prisutnosti službene osobe tuženika u skladu s odredbom članka 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. ZUS-a pa je službenoj osobi tuženika u skladu s odredbama čl. 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijeno izvođenje dokaznog prijedloga saslušanjem tužitelja, jer izvođenje istog nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora, dok je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

13. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj državljanin treće zemlje, Republike Koreje nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku 9. srpnja 2024. od kada je boravio neprekidno u Republici Hrvatskoj do 7. kolovoza 2025. kada je napustio područje Republike Hrvatske zrakoplovom na relaciji Zagreb – Seul. Utvrđeno je, da je tužitelj prvi put ušao u Republiku Hrvatsku 12. rujna 2023. te 14. rujna a 2023. podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka u RH u svrhu školovanja EU mobilnost za studente, Erasmus program 23/24., početak semestra 1. listopada 2023., završetak 29. veljače 2024. te mu je zahtjev bio odobren za razdoblje od 8. siječnja 2024. do 29. veljače 2024., a Republiku Hrvatsku napustio je 12. veljače 2024. te se ponovno vratio 9. srpnja 2024. od kada je boravio neprekidno u Republici Hrvatsko j( osim jednog izlaska i ponovnog ulaska 20. srpnja i 18. listopada 2024.) do 7. kolovoza 2025. kada je napustio područje RG/EGP zrakoplovom na relaciji Zagreb

– Seul.

14. Time je tužitelj ostvario obilježje nezakonitog boravka koje je propisano čl. 183. ZS-a u svezi s čl. 55. st. 2 t. 4. ZS-a, a sve imajući u vidu da je tužitelj od ponovnog ulaska u Republiku Hrvatsku 9. srpnja 2024. mogao boraviti u [adresa] 3 mjeseca kao stranac na kratkotrajnom boravku, odnosno 90 dana u razdoblju od 180 dana, pa imajući u vidu da je tužitelj nastavio nezakonito boraviti na području Republike Hrvatske po isteku zakonitog boravka od 90 dana, počevši od 7. listopada 2024., to se isti nalazio u nezakonitom boravku i to je bio upravo temelj za donošenje osporavanog rješenja o protjerivanju, a ne činjenica da tužitelj uz sebe nije posjedovao putnu ispravu, koja činjenica niti nije sporna u predmetnom upravnom sporu.

15. Obzirom da je tužitelj uz tužbu dostavio presliku putovnice sa portugalskom vizom odobrenja boravka za razdoblje od 10. rujna 2024. do 10. rujna 2025., o čemu tuženik nije imao saznanja prilikom donošenja osporavanog rješenja, jer tužitelj nije imao uz sebe putnu ispravu niti je išta iskazivao u svezi posjedovanja odobrenja boravka Portugala, iako je bio saslušan u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, to je tuženik, a kako je to razvidno iz spisa predmeta upravnog postupka koji je dostavljen ovom Sudu uz odgovor na tužbu, 30. srpnja 2025. donio rješenje kojim se ukida zabrana ulaska i boravka u EGP-u tužitelju, izrečena rješenjem tuženika od 11. srpnja 2025. te mu se određuje samo zabrana ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku, u trajanju od 6 mjeseci, uz obvezu da u roku od sedam dana od dana uručenja rješenja i upozorenja o odlasku u državu članicu EGP-a Portugal, napusti Republiku Hrvatsku ili će protekom navedenog roka o svom trošku biti prisilno udaljen, dok je istim rješenjem (u tč. 4. izreke) navedeno, da isto proizvodi pravne učinke sukladno čl. 104. st. 2. ZUP-a.

16. Imajući u vidu navedeno, ovdje osporavano rješenje tuženika od 11. srpnja 2025. bilo je doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio donošenju tog rješenja, sve dok tužitelj putem ovdje opunomoćenika uz novi zahtjev za odobrenje privremenog boravka u RH podnesen 18. srpnja 2025. tuženiku (dakle tjedan dana nakon donošenja osporavanog rješenja), nije dostavio presliku putne isprave s odobrenom vizom države Portugal, koju je tužitelj dostavio i kao prilog tužbi, zbog čega je tuženik 30. srpnja 2025. donio novo rješenje kojim je tužitelju zabranio ulazak i boravak u Republiku Hrvatsku uz ostala prateća utvrđenja pobliže navedena u izreci tog rješenja.

17. Također, nije ispunjena niti jedna pretpostavka iz članka 128. ZUP-a za oglašavanje rješenja ništavim, pa je na temelju članka 116. ZUS –a, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 22. rujna 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja, Krešimiru Loboji, odvjetniku u Odvjetničkom uredu

Loboja, Kneza Borne 14, Zagreb

- tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Policijskoj postaji Vrbovsko, Vrbovsko, Hrvatskih branitelja 3,