Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 973/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice,
mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i
Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IMPORTANNE d.o.o., Zagreb,
Trg Drage Iblera 10, OIB 15023477203, zastupanog po punomoćnici Aniti Heršak
Klobučarević, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženika Hrvatske poštanske banke d.d.,
Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivanu Matiću,
odvjetniku u Zagrebu, II. tuženika Ivice Džape iz Brodarice, Težačka 10, OIB
29024417426, zastupanog po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku u Zagrebu, III.
tuženice Marije Trlaje iz Šibenika, Branitelja Domovinskog rata 2/C, OIB
33704648075, zastupane po punomoćniku Marku Samaržiji, odvjetniku u Zagrebu,
IV. tuženika Mire Petrica iz Zagreba, Gorenščak 9, OIB 66709106905, zastupanog
po opunomoćeniku Mati Krmeku, odvjetniku u Zagrebu i V. tuženika Milivoja Paića iz
Šibenika, Stjepana Radića 56/A, OIB 87662345859, zastupanog po punomoćniku
Tomislavu Mrazu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja
podnesenoj protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni
broj Pž-5412/2020-4 od 28. listopada 2021., kojim je djelomično potvrđeno, a
djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-92/2018-
62 od 20. studenoga 2020., ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni
broj P-92/2018-66 od 23. studenoga 2020., i rješenjem Trgovačkog suda u Zadru,
poslovni broj P-92/2018-70 od 10. prosinca 2020., na sjednici održanoj 13. rujna
2023.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbija.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-92/2018-62 od 20.
studenoga 2020., ispravljenog rješenjima istog suda, poslovni broj P-92/2018-66 od
23. studenoga 2020. i poslovni broj P-92/2018-70 od 10. prosinca 2020., naloženo je
tužitelju da naknadi II. tuženiku, III. tuženiku, IV. tuženiku i V. tuženiku troškove
postupka u iznosu od 446,250,00 kn svakom, dok su u preostalom dijelu odbijeni zahtjevi II. do V. tuženika za naknadu troškova postupka.
2. Pobijanim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj
Pž-5412/2020-4 od 28. listopada 2021., pod toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja i
potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem se tužitelju nalaže naknaditi
troškove postupka u iznosu od 224.375,00 kn svakom od II. do V. tuženika, pod toč.
II. izreke preinačeno je prvostupanjsko rješenje u preostalom dijelu na način da se
odbijaju zahtjevi II. do V. tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od
221.875,00 kn, pod toč. III. izreke naloženo je II. do V. tuženiku da svaki od njih
naknadi troškove žalbenog postupka tužitelju u iznosu od 1.707,03 kn, dok je pod
toč. IV. izreke tužitelj odbijen s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog
postupka u iznosu od 6.828,13 kn.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1392/2022-2 od 29.
ožujka 2022., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5412/2020-4 od 28. listopada
2021., zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Imaju li tuženici, suparničari u postupku i solidarni dužnici, pravo na naknadu
troškova postupka prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora ili prema dijelu
vrijednosti predmeta spora koji se odnosi na pojedinog suparničara?“
4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda, tužitelj je u zakonskom roku podnio
reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložio da se revizija usvoji i
djelomično preinači točka I. izreke pobijanog rješenja, a podredno da se ukine točka
I. izreke pobijanog rješenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom
sudu, uz solidarno obvezivanje II. do V. tuženika na naknadu troškova revizijskog
postupka tužitelju.
5. II. tuženik u odgovoru na reviziju predlaže istu odbiti, dok III. do V. tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. u svezi čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08,
57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda
Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. u svezi čl. 400.
st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija
dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U reviziji, prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u svezi čl. 400. st. 3. ZPP, stranka
treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno
pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se
uzeti u obzir.
9. U ovom predmetu nije sporno da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva u odnosu
na II. do V. tuženika, nakon čega je prvostupanjski sud donio presudu na temelju
odricanja u odnosu na II. do V. tuženika i citiranim prvostupanjskim rješenjem
svakom od II. do V. tuženika, koje su zastupali različiti punomoćnici, dosudio
naknadu troška uzimajući u obzir u odnosu na svakog od njih ukupnu vrijednost
predmeta spora (17.000.000,00 kn). U pobijanom drugostupanjskom rješenju ne
dovodi se u pitanje takav pravni pristup prvostupanjskog suda.
10. U ovoj fazi postupka sporno je ima li se tuženicima, koji su tuženi kao solidarni
dužnici, naknada troškova postupka obračunavati s obzirom na ukupnu vrijednost
predmeta spora ili se ta naknada ima odrediti uvažavajući onaj dio vrijednosti
predmeta spora koji bi se odnosio na pojedinog suparničara.
11. Tužitelj u razlozima revizije ističe da je pobijana drugostupanjska odluka
nepravična jer dovodi do toga da odgovara za troškove postupka kao da je vrijednost
predmeta spora pet puta veća, s obzirom na pet suparničara, te ukazuje da je pristup
nižestupanjskih sudova u ovom predmetu različit od stava koji je drugostupanjski sud
zauzeo u predmetu Pž-2451/2020. U tom smislu tužitelj ističe da iz predmeta Pž-
2451/2020 proizlazi kako je kod odlučivanja o naknadi troškova za svakog solidarnog
tuženika mjerodavna vrijednost predmeta spora koja otpada na svakog od njih
pojedinačno, a ne ukupna vrijednost predmeta spora.
12. Prilikom odlučivanja ovaj sud je pošao od odredbe čl. 161. st. 3. ZPP kojom je
propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju
solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani, te od odredbe čl. 200. ZPP koja
propisuje da je svaki suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili
propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima. Uz navedeno, ukazuje se da
solidarna obveza predstavlja obveznopravni odnos u kojemu je svaki od više
suvjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze (činidbe) od bilo kojeg dužnika, a
svaki od više solidarnih dužnika dužan je obvezu (činidbu) ispuniti u cijelosti, premda
je obveza (činidba) djeljiva. Također se napominje da u slučaju kada vjerovnik
zahtijeva ispunjenje od više solidarnih dužnika, ima mogućnost izabrati hoće li od
jednog ili svih dužnika tražiti ispunjenje cijelog duga, ili ispunjenje samo dijela
pojedinog solidarnog dužnika ili kombinaciju tih zahtjeva. U okolnostima konkretnog
slučaja, tužitelj je, koristeći se svojim pravom na izbor, tužbom obuhvatio sve
tuženike kao solidarne dužnike i potraživao isplatu cjelokupnog duga od svih, a ne u
razmjernim dijelovima koji bi se na njih eventualno odnosili.
13. U davanju odgovora na postavljeno revizijsko pitanje ovaj sud dakle polazi od
toga da je svaki od tuženih solidarnih dužnika u smislu čl. 161. st. 3. ZPP, u slučaju
gubitka parnice, suočen s obvezom solidarne naknade troškova postupka čiji se
iznos utvrđuje prema ukupnoj vrijednosti spora. Nadalje, potrebno je uzeti u obzir da
je pojedini tuženik - solidarni dužnik običan suparničar u smislu čl. 200. ZPP, što
znači da ima samostalnu procesnu poziciju i da njegove radnje ili propuštanja nemaju
utjecaja na procesnu sudbinu drugih suparničara. Posljedično, samostalna procesna
sudbina svakog od suparničara podrazumijeva i odluku o troškovima postupka prema
ukupnoj vrijednosti predmeta spora – iznosa kojeg tužitelj potražuje, usporedivo sa
situacijom u kojoj tužitelj svakog od solidarnih dužnika tuži zasebno i kada bi, u
slučaju gubitka parnice, bio dužan naknaditi troškove postupka prema ukupnoj
vrijednosti predmeta spora, odnosno iznosa kojeg utužuje. Nasuprot tome,
određivanje naknade troškova prema dijelu vrijednosti predmeta spora koji
eventualno otpada na pojedinog suparničara (unatoč činjenici da svaki od solidarnih
dužnika odgovara za cjelokupnu obvezu) neosnovano bi favoriziralo tužitelja, s
obzirom da bi isti, u slučaju uspjeha u sporu protiv makar jednog od suparničara
(solidarnog dužnika), mogao ostvariti naknadu troškova prema ukupnoj vrijednosti
predmeta spora, dok bi ostalim suparničarima, koje obuhvaća tužbom kao solidarne
dužnike, bio dužan naknaditi troškove prema vrijednosti dijela predmeta spora, što bi,
uz navedenu neravnopravnost parničnih stranaka, ujedno moglo poticati tužitelja i na
neodgovorno parničenje.
14. Uvažavajući izloženo, ovaj sud zaključuje da je ispravan pravni pristup koji su u
ovom predmetu zauzeli nižestupanjski sudovi, zbog čega odgovor na postavljeno
pitanje glasi:
Tuženici, suparničari u postupku i solidarni dužnici, zastupani po različitim
punomoćnicima, imaju pravo na naknadu troškova postupka odmjerenoj prema
ukupnoj vrijednosti predmeta spora. U konkretnom slučaju, prema svoti isplatu koje
solidarno od svih tuženika tužitelj u sporu zahtjeva.
15. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi
pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena te oni ne utječu na donošenje drukčije
odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP u svezi čl. 400. st. 3. ZPP,
odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 13. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Digitalno
Đuro
potpisao: Đuro Sessa Datum:
Sessa
2023.11.14 13:57:02
+01'00'
IZDVOJENO MIŠLJENJE predsjednika vijeća u predmetu Rev-973/2022
1. U gore označenom predmetu vijeće je odlučivalo o reviziji tužitelja koji je reviziju
podnio stoga što je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-
1392/2022-2 od 29. ožujka 2022. tužitelju dopušteno podnošenje revizije protiv
rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5412/2020-4
od 28. listopada 2021., zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Imaju li tuženici, suparničari u postupku i solidarni dužnici, pravo na naknadu
troškova postupka prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora ili prema dijelu
vrijednosti predmeta spora koji se odnosi na pojedinog suparničara?“
2. Vijeće je većinom glasova odlučilo da revizija nije osnovana.
3. S takvom odlukom vijeća se ne mogu nažalost složiti.
4. U ovom predmetu nije sporno da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva u odnosu
na II. do V. tuženika, nakon čega je prvostupanjski sud donio presudu na temelju
odricanja u odnosu na II. do V. tuženika i citiranim prvostupanjskim rješenjem
svakom od II. do V. tuženika, koje su zastupali različiti punomoćnici, dosudio
naknadu troška uzimajući u obzir u odnosu na svakog od njih ukupnu vrijednost
predmeta spora (17.000.000,00 kn).
U pobijanom drugostupanjskom rješenju ne dovodi se u pitanje takav pravni pristup prvostupanjskog suda.
5. U revizijskoj fazi postupka sporno je ima li se tuženicima, koji su tuženi kao
solidarni dužnici, naknada troškova postupka obračunavati s obzirom na ukupnu
vrijednost predmeta spora, tako da se trošak zastupanja po odvjetniku svakog od njih
odredi prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora ili se ta naknada ima odrediti
uvažavajući onaj dio vrijednosti predmeta spora koji bi se odnosio na pojedinog
suparničara, dakle da se za potrebe obračuna troškova zastupanja po odvjetniku
ukupna vrijednost predmeta spora (utuženi iznos) dijeli prema broju suparničara.
6. Tužitelj u razlozima revizije ističe da je pobijana drugostupanjska odluka
nepravična jer dovodi do toga da odgovara za troškove postupka kao da je vrijednost
predmeta spora pet puta veća, s obzirom na pet suparničara, te ukazuje da je pristup
nižestupanjskih sudova u ovom predmetu različit od stava koji je drugostupanjski sud
zauzeo u predmetu Pž-2451/2020. U tom smislu tužitelj ističe da iz predmeta Pž-
2451/2020 proizlazi kako je kod odlučivanja o naknadi troškova za svakog solidarnog
tuženika mjerodavna vrijednost predmeta spora koja otpada na svakog od njih
pojedinačno, a ne ukupna vrijednost predmeta spora.
7. Većina u Vijeću prilikom odlučivanja polazi od odredbe čl. 161. st. 3. ZPP kojom je
propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju
solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani, te od odredbe čl. 200. ZPP koja
propisuje da je svaki suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili
propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima. Uz navedeno, ukazuje se da
solidarna obveza predstavlja obveznopravni odnos u kojemu je svaki od više
suvjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze (činidbe) od bilo kojeg dužnika, a
svaki od više solidarnih dužnika dužan je obvezu (činidbu) ispuniti u cijelosti, premda
je obveza (činidba) djeljiva. Također se napominje da u slučaju kada vjerovnik
zahtijeva ispunjenje od više solidarnih dužnika, ima mogućnost izabrati hoće li od
jednog ili svih dužnika tražiti ispunjenje cijelog duga, ili ispunjenje samo dijela
pojedinog solidarnog dužnika ili kombinaciju tih zahtjeva. U okolnostima konkretnog
slučaja, tužitelj je, koristeći se svojim pravom na izbor, tužbom obuhvatio sve
tuženike kao solidarne dužnike i potraživao isplatu cjelokupnog duga od svih, a ne u
razmjernim dijelovima koji bi se na njih eventualno odnosili.
8. Nadalje u davanju odgovora na postavljeno revizijsko pitanje ovaj sud dakle polazi
od toga da je svaki od tuženih solidarnih dužnika u smislu čl. 161. st. 3. ZPP, u
slučaju gubitka parnice, suočen s obvezom solidarne naknade troškova postupka čiji
se iznos utvrđuje prema ukupnoj vrijednosti spora. Nadalje, potrebno je uzeti u obzir
da je pojedini tuženik - solidarni dužnik običan suparničar u smislu čl. 200. ZPP, što
znači da ima samostalnu procesnu poziciju i da njegove radnje ili propuštanja nemaju
utjecaja na procesnu sudbinu drugih suparničara. Posljedično, samostalna procesna
sudbina svakog od suparničara podrazumijeva i odluku o troškovima postupka prema
ukupnoj vrijednosti predmeta spora – iznosa kojeg tužitelj potražuje, usporedivo sa
situacijom u kojoj tužitelj svakog od solidarnih dužnika tuži zasebno i kada bi, u
slučaju gubitka parnice, bio dužan naknaditi troškove postupka prema ukupnoj
vrijednosti predmeta spora, odnosno iznosa kojeg utužuje. Nasuprot tome,
određivanje naknade troškova prema dijelu vrijednosti predmeta spora koji
eventualno otpada na pojedinog suparničara (unatoč činjenici da svaki od solidarnih
dužnika odgovara za cjelokupnu obvezu) neosnovano bi favoriziralo tužitelja, s
obzirom da bi isti, u slučaju uspjeha u sporu protiv makar jednog od suparničara
(solidarnog dužnika), mogao ostvariti naknadu troškova prema ukupnoj vrijednosti
predmeta spora, dok bi ostalim suparničarima, koje obuhvaća tužbom kao solidarne
dužnike, bio dužan naknaditi troškove prema vrijednosti dijela predmeta spora, što bi,
uz navedenu neravnopravnost parničnih stranaka, ujedno moglo poticati tužitelja i na
neodgovorno parničenje.
9. Stoga većina u Vijeću na postavljeno pitanje zauzima pravno shvaćanje kako slijedi:
Tuženici, suparničari u postupku i solidarni dužnici, zastupani po različitim
punomoćnicima, imaju pravo na naknadu troškova postupka odmjerenoj prema
ukupnoj vrijednosti predmeta spora. U konkretnom slučaju, prema svoti isplatu koje
solidarno od svih tuženika tužitelj u sporu zahtjeva.
10. Ne osporavajući pravilno citiranje i pozivanje na citirane odredbe ZPP-a smatram
da je u ovoj specifičnoj procesnoj poziciji, kada se već Vijeće poziva i na razloge
sprječavanja obijesnog parničenja gdje su odredbe o troškovima također važan alat
odvraćanja stranaka od takve zloupotrebe procesnih prava, trebalo uzeti i druga
načela parničnog postupka, pa i ona o tome da se postupak provodi uz što manje
troškova (čl. 10. st. 1. ZPP-a) i da su stranke dužne savjesno se koristiti svojim
pravima koja su im priznata ZPP-om (čl. 9. ZPP-a).
11. U situaciji kada se troškovi zastupanja po odvjetniku obračunavaju svakom od
odvjetnika stranaka u postupku koje se nalaze u istoj procesnoj poziciji solidariteta,
tako da se svakom pojedinom odvjetniku troškovi zastupanja stranke obračunavaju
prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora dovode do situacije umjetnog
multipliciranja vrijednosti predmeta spora i postavljanja druge strane u neravnopravni
položaj spram solidarnih stranaka koje mu se u parnici suprotstavljaju.
12. Ako, kod solidarnih obveza svi solidarni dužnici prema solidarnom vjerovniku
djeluju kao jedna stranka, tada vjerovnik solidarnih dužnika kada podnosi tužbu protiv
svih tuženika koji su solidarni dužnici ne zloupotrebljava svoja procesna prava, već
upravo naprotiv čini sve da troškovi budu što manji, jer bi mogao čitav svoj zahtjev
upraviti spram svakog od solidarnih dužnika i tako u parničnom postupku ostvarivati
čitav svoj zahtjev više puta.
13. Ovim pristupom Vijeće, nepravično kažnjava vjerovnika solidarne obveze, zbog toga što je jednom tužbom obuhvatio sve svoje dužnike solidarne obveze.
14. To ne znači da svaki od solidarnih dužnika, u ovoj parnici tuženika, ne može
ostvariti pravo na zastupanje po odvjetniku po svom izboru, no pravo na naknadu
troškova zastupanja po odvjetniku i prava na naknadu troškova zastupanja ne treba
nužno povezivati, jer je sud pored toga obvezan poznavati samo one troškove koji su
bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).
15. Dakle, u ovakvoj situaciji kakva je ova o kojoj je Vijeće odlučivalo, prije svega je
trebalo ocijeniti je li bilo potrebno da svaki od solidarnih dužnika ima svog odvjetnika,
te tek potom odlučiti o pravu svakog od tuženika na zastupanje po odvjetniku, a ako
bi se na to dao potvrdan odgovor, onda bi svaki tuženik mogao dobiti naknadu
troškova obračunatu prema razmjernu u odnosu na ukupnu vrijednost predmeta
spora.
16. Zbog svega gore izloženog smatram da je u ovoj stvari reviziju trebalo usvojiti i preinačiti odluke sudova nižeg stupnja.
17. Molim da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz otpravak odluke i da
se istovremeno objavi na mrežnim stranicama ovog suda.
Zagreb, 13. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Kontrolni broj: 05ce4-90ed2-a9244
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.