REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-3807/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice FI iz [adresa], Dinka [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jovana Puhalo Pezer, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 22. rujna 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe Ugovora o kreditu 628-50-4095007 sklopljenog između tužiteljice i tuženika, od dana 25.05.2007. godine, sadržan u čl. 3. Ugovora o kreditu, koja nosi naziv “NAKNADA” a koja glasi:
“3.30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita,…“ 2. Nalaže se tuženom RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici FI iz [adresa], F [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 325,29 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 29.05.2007. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04), od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana."
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 75,78 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 628-50-4136595 prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisnici kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.778,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim osnovnim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita na 84 (osamdesetčetiri) mjeseca sa ugovorenim mjesečnim anuitetima. Odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora tuženik je obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade za obradu zahtjeva u visini od 3,30 % (slovima tri zarez trideset posto) bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, niti zašto je baš određena naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270 Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st.1 i st. 2 i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao JAČE ugovorne strane, a u kojem se položaju se tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom. Tužiteljici je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku - trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava. Također, u ugovoru nije bilo navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (da li po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju), a dodatno, nije precizirano niti da li će biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. Nadalje, tuženik je tužiteljici odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, koja obrada, usput rečeno, ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke. Tuženik je naplatio tužiteljici prilikom isplate kredita 29.05.2007. godine naknadu u iznosu od 2,450.91 kn. Obračunato po fiksnom tečaju konverzije koji za 1 EUR iznosi 7,53450 kn tužiteljica na ime naknade za obradu kredita potražuje iznos od 325,29 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Na taj način prouzrokovao je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača jer nije jasno koji bi to pravedni i objektivni eventualno nastali troškovi koje bi kreditor imao bili u izravnoj korelaciji sa sklapanjem ugovora o kreditu, pa makar oni bili i točno u postotnom dijelu navedeni. U svakom slučaju, takva djelatnost svakako predstavlja osnovnu djelatnost gospodarskog subjekta, trgovca, ovdje kreditora. Slijedom svega iznesenog tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev opisan u točci I. izreke ove odluke te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška.
U prilogu opisane tužbe tužiteljica kao dokaze prilaže: presliku Ugovora o kreditu broj 628-50- 4136595 te tuženikovu Potvrdu o naplaćenoj naknadi za obradu kredita u iznosu od 2.450,91 kn (3,30% od iznosa kredita), sukladno čl. 3 NAKNADA –Ugovora o kreditu i ista joj je naplaćena/ ustegnuta prilikom isplate odobrenog kredita.
2. Sukladno odredbi čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a) tuženik je rješenjem od dana 4.6.2025. pozvan dostaviti pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na posljedice iz čl. 331b st. 1. ZPP-a. Dostava za tuženika je uredno izvršena dana 6.6.2025.
3. Tuženik u određenom roku od 30 dana, kao niti do dana donošenja ove odluke, nije podnio odgovor na tužbu. Budući tuženik nije osporio istinitost navoda tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva, a isto proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu suprotnosti s podnesenim dokazima, to je temeljem čl. 331.b ZPP-a donesena presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).
4. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a a odnosi se na naknadu troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (325,29 EUR), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 25 bodova (Tbr. 7. 1.). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25 % PDV-a od 12,50 EUR, trošak iznosi 62,50 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 75,78 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.9.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
U Zagrebu 22. rujna 2025.
Sutkinja:
Ivana Markotić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dna:
- tužiteljici po pun. uz rj o pristojbi na presudu zbog ogluhe (6,64 EUR)
- tuženiku