REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1202/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr.sc. Emira Kulenovića i Alme Kulenović, odvjetnici u Puli, protiv tuženika 1. CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filipa Simića i Lare Tončić, odvjetnici u Puli, radi predaje i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi s dopunom žalbe drugotuženika, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1810/2019-38 od 21. ožujka 2025. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-1810/2019-42 od 25. travnja 2025., na sjednici vijeća 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba tužitelja i žalba s dopunom žalbe drugotuženika GL kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1810/2019-38 od 21. ožujka 2025. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-1810/2019-42 od 25. travnja 2025.

- toč. I. izreke – dio kojim je drugotuženiku naložena predaja objekata označenih slovom A i C nakon izvršene isplate,

- toč. II. izreke – dio kojim je drugotuženiku naloženo plaćanje parničnog troška tužiteljima i

- toč. III. izreke – dio kojim su odbijeni tužitelji s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška i dio u kojem je drugotuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

„I Obvezuju se tuženici CL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i GL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] predati u posjed objekat označen slovom A (spremište, nalazeći na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], list 204 spisa skica mjernika od 9.5.2022.godine) tužiteljima KL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i AL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana računajući nakon što im tužitelji isplate protuvrijednost iznosa od 5.821,20 eura, a tuženik GL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] obvezuje se predati u posjed i objekat označen slovom C (garaža, nalazeća na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], list 204 spisa skica mjernika od 9.5.2022.godine) u roku od 15 dana nakon što mu tužitelji isplate iznos od 5.334,00 eura.

II Nalaže se tuženicima da tužiteljima na ime parničnog troška isplate iznos od 2.545,18 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče počev od 21.3.2025.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana. III Odbijaju se, tužitelji prema tuženicima preko iznosa parničnog troška priznato u stavku II izreke ove presude sa kamatom na isti te tuženici prema tužiteljima u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.“

1.1. Rješenjem o ispravku presuda je ispravljena na način da u uvodu i na kraju obrazloženja umjesto „2023.“ valja ispravno pisati „2025.“ godina.

2. Protiv odluke o troškovima postupka, sadržanim u točki III. presude, pravovremenu žalbu podnose tužitelji. Ističu da je sud izgubio iz vida da je postupak pokrenut 2008., pa da bi valjalo obračunati sve radnje od podnošenja tužbe zajedno s pristojbama i troškovima vještačenja, kako je obračunato u troškovniku od 6. ožujka 2025.

Predlažu dosudu cijelog zatraženog troška.

3. Protiv presude pravovremenu žalbu i dopunu žalbe podnosi drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da spremište A od izgradnje 1960.tih godina koriste samo suvlasnici zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica]/zgr. k. o. [katastarska općina]; da iz nalaza vještaka ABC slijedi da je pristup spremištu moguće jedino kroz ulazni hodnik objekta na k. č. br. [katastarska čestica]/zgr. k. o. [katastarska općina] i zatim izlazom na dvorište iste k.č.; da se sud nije izjasnio na koji način bi se predaja posjeda trebala izvršiti; da je rješenje o utvrđivanju građevne čestice na temelju kojeg su tužitelji uknjiženi kao vlasnici zemljišta ispod spornog spremišta nezakonito te da je taj dio zemljišta trebao pripasti građevnoj čestici zgrade tuženika; da je stekao služnost tog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve temeljem odredbe iz čl. 196. st 1. i čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3.1. U odnosu na garažu - objekt C ističe da je zakonit, istinit, samostalan i pošten posjednik predmetne garaže već više od 60 godina; da su tužitelji u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora očito dali neistinite podatke o broju posebnih dijelova na k. č. br. [katastarska čestica]/zgr. i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], da i garaže predstavljaju posebne dijelove zgrade; da se smatraju legalnim građevinama o čemu da postoji dokaz u spisu poslovni broj Rz-45/2020. Ukazuje na odredbu čl. 368. ZVDSP; presudu Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1317/2016; da ukoliko temeljem odredbe iz čl. 368. st. 1. ZV sud ne bi utvrdio da je drugotuženik vlasnik sporne garaže, tada bi se temeljem predmnijeve iz čl. 362. st. 3. ZVDSP kao vlasnik tog posebnog dijela-garaže upisala Republika Hrvatska kao vlasnik, da tužitelji nisu dokazali da su temeljem odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo sa stanovima kupili i predmetne garaže kao pripadajući dio stana odnosno građevinsku cjelinu sa stanom; ukazuje na nalaz vještaka ABC; da je dosjelošću stekao pravo služnosti zemljišta koje se nalazi ispod predmetne garaže i zemljišta koje je nužno za pristup toj garaži temeljem odredbe iz čl. 189. st 1., čl. 196. st. 1. i čl. 229. st. 1. ZV jer se i predmetna garaža ima smatrati dijelom zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina]. Predlaže preinačiti presudu podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbu na žalbu. U dopuni žalbe osporava odluku o troškovima postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužitelji navode da je žalba neosnovana, da žalitelj ponavlja navode iz postupka, da gubi iz vida da su tijekom ovog dugogodišnjeg sudskog postupka donesene odluke viših sudova kojima su određeni vlasnički i posjedovni odnosi stranaka na spornim objektima; ukazuje na stajalište Vrhovnog suda RH iskazano u rješenju poslovni broj Rev-826/2019 od 8. ožujka 2023. u svezi privremenih objekata garaža da graditelj nije stekao pravo vlasništva na zemljištu na kojem je objekt izgradio, već ima pravo kao vlasnik objekta – pokretne stvari od vlasnika zahtijevati predaju objekta; da je na tom stajalištu Općinski sud u Puli pravomoćnim rješenjem, broj Z-5917/2020, poslovni broj RZ-45/2020 od 10. ožujka 2021. (potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž Zk- 537/2021-2 od 1. lipnja 2022.), odbio prijedlog, ovdje žalitelja, za dopunu povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz zk. ul. [broj ZK uloška] od 11. svibnja 2020. Ukazuje na sadržaj presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-634/2023-3 od 17. svibnja 2023. te na utvrđenja Županijskog suda u Puli u odluci poslovni broj Gž-2359/12 od 20. siječnja 2014. Predlažu odbiti žalbu te potražuju trošak za sastav odgovora na žalbu i sudske pristojbe na isti.

5. Žalba tužitelja nije osnovana. Žalba drugotuženika s dopunom žalbe nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed objekta označenim slovom A i to od strane oba tuženika i slovom C od strane drugotuženika, odnosno spremišta i garaže koji se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako su naznačeni na skici mjerničkog vještaka od 9. svibnja 2022. To sve nakon što im tužitelji isplate za objekt A - spremište iznos od 5.821,20 eura, odnosno drugotuženiku za objekt označen slovom C - garaža iznos od 5.334,00 eura.

7. Nije sporno da su tužitelji upisani kao zemljišnoknjižni suvlasnici u ½ dijela na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi stambena zgrada, kao i na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište uz stambenu zgradu površine 462 m2 k. o. [katastarska općina], a na kojoj se nekretnini nalaze spremište (šupa) označena slovom A i garaža označena slovom C (sve prema nalazu vještak mjerničke struke ABC, odnosno vještaka Veting d.o.o. i skice od 9. svibnja 2022.), kao i da je spremište A u suposjedu prvo i drugo tuženika i garaža C u posjedu drugotuženika.

7.1. Nije sporno niti da se između stranaka u svezi predmetnih objekata vodio parnični postupak poslovni broj P-129/2014 u kojem su, sada samo relevantno s obzirom na navode žalbe drugotuženika, pravomoćno odbijeni zahtjevi tužitelja (ĐL i AL uz umješača na strani tužitelja KL) za predaju u posjed zemljišta ispod objekta A i objekta C uz uklanjanje istih te je odbijen kao neosnovan (protutužbeni) zahtjev GL na utvrđenje da je stekao vlasništvo predmetne šupe i zemljišta na kojem je izgrađena. U ovom dijelu postupka nije sporna niti građevinska vrijednost objekata kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke ABC, univ. dipl. ing. arh.

8. Sporno je, s obzirom na žalbene navode, imaju li tužitelji pravo na predaju objekata po isplati građevinske vrijednosti istih, a s obzirom da drugotuženik smatra da predaja nije moguća budući se objektima može pristupiti samo kroz zgradu tuženika sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica]/zgr; odnosno da je isti dosjelošću stekao pravo služnosti zemljišta na kojem su objekti sagrađeni u smislu imati dio zgrade na susjednoj nekretnini te da je objekt C - garažu kupio osnovom Ugovora o kupoprodaji s HL kao prodavateljicom te je stoga poštenim posjedovanjem preko 60 godina stekao vlasništvo iste dosjelošću.

9. Pobijanom odlukom, u pobijanom dijelu, usvojen je zahtjev tužitelja, nakon utvrđenja:

- da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dvorište uz stambenu zgradu površine 462 m2, u naravi predstavlja dvorište uz stambenu zgradu, [adresa], tri garaže i spremište; da k. č. br. [katastarska čestica]/zgr k. o. [katastarska općina] upisana je kao kolektivna stambena zgrada površine 118 m2, u naravi predstavlja višestambenu zgradu i dvorište na adresi [adresa]

- da su, a što slijedi već iz ranije navedenog postupka poslovni broj P-129/2014, predmetne garaže izgrađene još 1964. na temelju odobrenja nadležne vlasti (Odjel za komunalne poslove Skupštine Općine Pula), ali kao privremeni objekti koje je na zahtjev Općine investitor (tada HL i K) bio dužan ukloniti bez naknade troškova; da garaže, bez obzira na dugotrajnost njihova postojanja i činjenicu da se radi o relativno čvrstim objektima, ne predstavljaju trajne objekte, da se to odnosi i na šupu, a za koju CL i GL nisu dokazali ni da bi ista bila pripadnost stana koji su otkupili prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ 43/92, 69/92, 48/93, 2/94, 47/94), a niti su ispunjenje pretpostavke za stjecanje predmetne nekretnine, odnosno i zemljišna na kojem je ista sagrađena, dosjelošću; da rušenje garaža i šupe ne bi bilo u javnom interesu

a slijedom čega zaključuje, primjenom odredbi čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP), da tužitelji kao suvlasnici imaju pravo zahtijevati predaju u posjed od strane tuženih kako su u posjedu objekata.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) utvrđenje je ovoga suda da nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

11. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP time što sud prvog stupnja nije izvršio uvid, pribavio i spis poslovni broj Rz-45/20 te izveo dokaz saslušanjem stranaka. Naime, dokaz saslušanjem stranaka već je na pripremnom ročištu ocijenjen nepotrebnim, a s obzirom na izvedene druge dokaze i utvrđene činjenice, nije ga bilo potrebno provoditi niti po ocjeni ovoga suda.

11.1. Glede uvida u spis poslovni broj Rz-45/20 sud prvog stupnja je odlučio izvesti taj dokaz. Međutim, do zaključenja glavne rasprave isti nije pribavljen jer se nalazio na drugostupanjskom odlučivanju, a na glavnoj raspravi dana 6. ožujka 2025. na kojoj je glavna rasprava i zaključena stranke su na izričit upit suda istaknule da nemaju daljnji dokaza i da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu zbog čega da nema potrebe odgađati ročište. Nakon što je sud pročitao sve izvedene dokaze, stranke su ponovno na izričit upit suda suglasile se da se sudi temeljem postojećih dokaza u spisu te da nema potrebe odgađati ročište. Stoga, s obzirom na takvu svoju slobodnu stranačku dispoziciju ne može sada drugotuženik osnovano ukazivati da mu je onemogućeno raspravljanje u postupku time što određeni dokaz nije izveden, nakon što se suglasio da se odluka donese temeljem postojećih dokaza u spisu predmeta; dakle znajući da taj dokaz nije izveden. Također su neosnovani žalbeni navodi u smislu postojanja određenih dokaza u tom postupku broj Rz-45/20, odnosno navodnog nepravilnog postupanja u istom ovdje tužitelja.

12. Počinjena je, međutim, bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda ne sadrži razloge o svim bitnim činjenicama, pa tako niti o činjenici je li drugotuženik stekao pravo služnosti imati dio zgrade – šupa (objekt označen slovom A) - na susjednoj nekretnini, niti o stjecanju garaže – objekt označen slovom C dosjelošću. Neovisno o tome, odluku je valjalo potvrditi, primjenom odredbe čl. 373. a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP jer se bitne činjenice mogu utvrditi iz izvedenih dokaza.

13. U svezi spremišta - objekt A, valja navesti da je već pravomoćno odbijen zahtjev drugotuženika da je stekao vlasništvo tog objekta i zemljišta ispod njega u predmetu poslovni broj P-129/2014, a s obrazloženjem da nije dokazano da je šupa bila predmet ugovora o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a niti da je vlasništvo stečeno dosjelošću.

14. Neosnovano sada tuženik ustraje u navodima da je stekao dosjelošću služnost imati dio svoje zgrade na susjednom zemljištu jer se glede šupe ne može izvesti zaključak da se radi o dijelu zgrade drugotuženika (onoj na k. č. [katastarska čestica]) budući građevinsko vještačenje na te okolnosti, odnosno imali objekt zajednički zid sa zgradom na k. č. br. [katastarska čestica] ili ne, nije izvedeno jer drugotuženik nije uplatio traženi predujam za dopunu nalaza vještaka ABC. Odredbom čl. 153. st. 3. ZPP propisano je da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova. Osim toga, stranke su se u postupku, kako je već navedeno, suglasile i na tome ustrajale, da se glavna rasprava na ročištu 6. ožujka 2025. zaključi i donese odluka na osnovu provedenih dokaza. Stoga, ne može se primijeniti odredba čl. 196. st. 1. ZVDSP.

15. Žalbeni navodi u svezi predaje u posjed šupe u smislu da je pristup istoj moguć samo kroz zgradu u suvlasništvu tuženika nisu od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari. Tuženici su dužni šupu predati u posjed tužiteljima, a na koji će način tužitelji zatim pristupati istoj nije predmet ovog postupka, kao što to nije niti eventualna namjera tužitelja glede te šupe (i garaže).

16. Glede garaže - objekt C, neosnovano se tuženik poziva na činjenicu da je predmetnu garažu kupio Ugovorom od 15. ožujka 2019. od HL; da je pošten, zakonit, istinit, samostalan posjednik i vlasništvo stekao dosjelošću. Naime i HL sudjelovala je u parnici poslovni broj P-129/2014 i to kao trećetužena – protutužiteljica te je pravomoćno odbijen njezin protutužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da je vlasnica garaže, kao i dijela zemljišta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je izgrađena garaža i suvlasnik okućnice nužne za redovitu uporabu te garaže, a s obrazloženjem da se radi o privremenim ne trajnim građevinskim objektima izgrađenim na osnovu rješenja o građevinskoj dozvoli Odjela za komunalne poslove Skupštine Općine Pula koji je prednicima odobrio garaže kao garaže privremenog karaktera uz napomenu da su ih na zahtjev Općine Pula investitori dužni srušiti o svom trošku. Dakle, Općina Pula odobrila je izgradnju garaža kao privremenih građevina, pa je pravo investitora ograničeno vremenski, odnosno traje dok ih općina ne pozove da te privremene građevine uklone. Radi se, dakle, glede garaže o privremenom, ne trajnom objektu, pa nije došlo do pravnog sjedinjavanja tih objekata (ni garaže, a ni spremišta) i zemljišta na kojima su izgrađena i vlasnici garaža (kao pokretne stvari) nisu mogli postati i vlasnici zemljišna na kojima su garaže izgrađene i zemljišta potrebnog za redovitu uporabu tih objekata, a sukladno tada mjerodavnom OGZ-u (čija su se pravila do 1. rujna 1980. primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91). U tom je postupku poslovni broj P- 129/2014 sudjelovao i GL (žalitelj) kao petotuženik i protutužitelj, pa su mu sve te činjenice bile poznate, stoga istom je svakako moglo bilo poznato da mu HL prodaje nešto čega nije vlasnik. To što tuženike (i ovdje drugotuženika) u toj odluci Županijski sud u Puli navodi kao vlasnicima garaže nije od značaja, niti pogreška, kada je jasno da se to odnosilo na garaže kao pokretne stvari jer objekti nisu građeni s namjenom da na zemljištu trajno ostanu zbog čega i nisu dio zemljišta na kojem su izgrađeni, niti je moguća stoga uspostava jedinstava zemljišta i građevine prema odredbama čl. 367. i čl. 368. ZVDSP (i zbog čega je upravo i tada odbijen zahtjev za predaju u posjed uz uklanjanje istih jer je za to nužno da tužitelji tuženima izvrše isplatu građevinske vrijednosti tih garaža budući nije utvrđeno postojanje javnog interesa za rušenje istih, kao i zahtjev HL da je vlasnica garaže i dijela zemljišta na kojem je izgrađena i suvlasnik okućnice nužne za redovitu uporabu te garaže), upravo zato jer se radilo o privremenim objektima, izgrađenim radi prolazne namjene, a ne s namjenom da na zemljištu trajno ostanu.

17. Stoga se drugotuženik ne može pozivati na stjecanje vlasništva dosjelošću jer se ne može smatrati niti zakonitim, niti poštenim posjednikom objekta C. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed ili barem samostalan pošten posjed. Poštenje posjednika i samostalnost se presumira. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed, čl. 18. st. 1. ZVDSP). Istinit je posjed, u smislu čl. 18. st. 2. ZVDSP, onaj koji nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, a niti zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSV). Prema st. 5. čl. 18. ZVDSP posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Dakle, već iz navedenih utvrđenja iz postupka poslovni broj P-129/2014 posjed drugotuženika nema kvalitetu poštenog jer mu je bilo poznato da je odbijen zahtjev prednice za stjecanje vlasništva garaže (presuda je pravomoćna 12. srpnja 2018., a Ugovor o kupoprodaji sklopljen 15. ožujka 2019.).

18. Nastavno, neosnovano se drugotuženik poziva i na stjecanje služnosti zemljišta ispod zgrade, objekta i zemljišta nužnog za uporabu toga zemljišta, odnosno pravo imati dio zgrade na poslužnoj nekretnini. Već je u postupku poslovni broj P-129/2014 utvrđeno da garaže kao objekti predstavljaju privremene objekte koje su tuženici dužni predati tužiteljima nakon što im ovi isplate njihovu građevinsku vrijednost (koja ovdje nije sporna po visini), pa neosnovano i iz toga razloga, i kraj već svega navedenog pod točkom 14. obrazloženja ove odluke, drugotuženik ustraje da je objekt, odnosno da su objekti dio zgrade na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa da bi eventualno imao služnost imati dio svoje zgrade na poslužnoj nekretnini. Stoga, neosnovano ukazuje na odredbe čl. 67., čl. 196. st. 1., čl. 229. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZVDSP jer se dakle radilo o privremenim objektima i navedene odredbe nisu primjenjive; što sve već slijedi i iz provedenog postupka poslovni broj P-129/2014.

19. Valja dodati da suvlasništvo tužitelja svakog u ½ dijela isti su dokazali dostavom vlasničkog lista, a drugotuženik nije dokazao da je on vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili dijela iste; a navodi da bi nekretnina trebala biti vlasništvo Republike Hrvatske nisu od značaja, tim više kada niti drugotuženik u tijeku postupka nije predložio da se Republiku Hrvatsku barem obavijesti o predmetnoj parnici. Dakle, tužitelji kao vlasnici zemljišta na kojem su sagrađeni navedeni privremeni objekti (A i C) ovlašteni su zahtijevati njihovu predaju po isplati njihove građevinske vrijednosti (dakle one vrijednosti uložene u izgradnju tih privremenih objekata jer se radi o privremenim objektima koji nisu postali dio nekretnine) jer samo na taj način mogu ostvariti pravo na posjed svoje kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na što kao vlasnici imaju pravo, kao i pravo isključiti svakoga drugoga od korištenja tom stvari ili njezinim koristima, čl. 30. st. 1. ZVDSP. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe čl. 161. i čl. 162. ZVDSP.

20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP u vezi sa čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

21. Oduka o trošku je pravilna i zakonita, pa neosnovano tužitelji smatraju da im je mogao biti dosuđen trošak i za radnje poduzete prije podnošenja predmetne tužbe jer to nije parnični trošak ove parnice. Drugotuženik određeno odluku o trošku ne osporava, osim u smislu da je odluka nezakonita, time i odluka o troškovima postupka.

22. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev drugotuženika za naknadu troška žalbenog postupka, a odbijen je i zahtjev tužitelja jer sastav odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka - čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli-Pola 22. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško