REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7506/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja: NA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima Hrvoju Kardum i Josipu Kardum, iz Odvjetničkog društva Kardum i partneri j.t.d., Zagreb, Mihanovićeva 14, protiv tuženika: IMPULS-LEASING d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Arko, odvjetniku iz Zagreba,Jurišićeva 7, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Karduma, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Marijana Perice, odvjetnika, dana 22. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o leasingu broj: 01586 od 21.10.2008. godine, sklopljenog između tuženika IMPULS-LEASING d.o.o. kao davatelja leasinga, i tužitelja IA kao primatelja leasinga u dijelu u kojem je ugovorena primjena tečaja CHF i to u kojem je propisan iznos naknade sa i bez PDV- a i specifikacija otplate leasinga.

II. Nalaže se tuženiku, IMPULS-LEASING d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671 da tužitelju IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi Ugovora o leasingu broj: 01586 od 21.10.2008. o valutnoj klauzuli CHF isplati iznos od 3.798,75 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1,70 eur od 10.12.2008 godine pa do isplate

- 11,29 eur od 15.01.2009 godine pa do isplate

- 11,73 eur od 13.02.2009 godine pa do isplate

- 13,27 eur od 17.03.2009 godine pa do isplate

- 11,92 eur od 18.04.2009 godine pa do isplate

- 11,94 eur od 19.05.2009 godine pa do isplate

- 7,65 eur od 11.06.2009 godine pa do isplate

- 4,35 eur od 10.07.2009 godine pa do isplate

- 6,17 eur od 18.08.2009 godine pa do isplate

- 9,15 eur od 12.09.2009 godine pa do isplate

- 8,18 eur od 15.10.2009 godine pa do isplate

- 6,72 eur od 17.11.2009 godine pa do isplate

- 9,15 eur od 13.12.2009 godine pa do isplate

- 9,73 eur od 20.01.2010 godine pa do isplate

- 13,06 eur od 12.02.2010 godine pa do isplate

- 12,22 eur od 16.03.2010 godine pa do isplate

- 15,26 eur od 15.04.2010 godine pa do isplate

- 14,79 eur od 19.05.2010 godine pa do isplate

- 16,52 eur od 16.06.2010 godine pa do isplate

- 27,32 eur od 15.07.2010 godine pa do isplate

- 24,92 eur od 12.08.2010 godine pa do isplate

- 34,85 eur od 15.09.2010 godine pa do isplate

- 29,92 eur od 16.10.2010 godine pa do isplate

- 25,33 eur od 14.11.2010 godine pa do isplate

- 37,76 eur od 16.12.2010 godine pa do isplate

- 44,66 eur od 15.01.2011 godine pa do isplate

- 37,84 eur od 16.02.2011 godine pa do isplate

- 39,21 eur od 16.03.2011 godine pa do isplate

- 36,36 eur od 16.04.2011 godine pa do isplate

- 36,99 eur od 13.05.2011 godine pa do isplate

- 50,23 eur od 16.06.2011 godine pa do isplate

- 49,40 eur od 19.07.2011 godine pa do isplate

- 62,26 eur od 19.08.2011 godine pa do isplate

- 61,28 eur od 20.09.2011 godine pa do isplate

- 52,41 eur od 12.10.2011 godine pa do isplate

- 51,66 eur od 15.11.2011 godine pa do isplate

- 48,95 eur od 15.12.2011 godine pa do isplate

- 53,57 eur od 17.01.2012 godine pa do isplate

- 57,24 eur od 14.02.2012 godine pa do isplate

- 57,16 eur od 16.03.2012 godine pa do isplate

- 55,72 eur od 17.04.2012 godine pa do isplate

- 56,35 eur od 15.05.2012 godine pa do isplate

- 57,38 eur od 17.06.2012 godine pa do isplate

- 55,31 eur od 17.07.2012 godine pa do isplate

- 55,28 eur od 15.08.2012 godine pa do isplate

- 53,70 eur od 15.09.2012 godine pa do isplate

- 52,11 eur od 17.10.2012 godine pa do isplate

- 55,38 eur od 15.11.2012 godine pa do isplate

- 56,77 eur od 18.12.2012 godine pa do isplate

- 56,82 eur od 16.01.2013 godine pa do isplate

- 52,54 eur od 17.02.2013 godine pa do isplate

- 54,84 eur od 09.03.2013 godine pa do isplate

- 56,28 eur od 12.04.2013 godine pa do isplate

- 54,54 eur od 17.05.2013 godine pa do isplate

- 50,64 eur od 15.06.2013 godine pa do isplate

- 48,45 eur od 16.07.2013 godine pa do isplate

- 51,09 eur od 15.08.2013 godine pa do isplate

- 52,75 eur od 13.09.2013 godine pa do isplate

- 55,37 eur od 16.10.2013 godine pa do isplate

- 53,77 eur od 16.11.2013 godine pa do isplate

- 54,52 eur od 13.12.2013 godine pa do isplate

- 55,12 eur od 22.01.2014 godine pa do isplate

- 56,25 eur od 14.02.2014 godine pa do isplate

- 58,23 eur od 16.03.2014 godine pa do isplate

- 56,94 eur od 17.04.2014 godine pa do isplate

- 55,70 eur od 17.05.2014 godine pa do isplate

- 54,92 eur od 17.06.2014 godine pa do isplate

- 55,65 eur od 12.07.2014 godine pa do isplate

- 57,28 eur od 15.08.2014 godine pa do isplate

- 58,27 eur od 16.09.2014 godine pa do isplate

- 58,53 eur od 23.10.2014 godine pa do isplate

- 60,41 eur od 13.11.2014 godine pa do isplate

- 60,75 eur od 17.12.2014 godine pa do isplate

- 59,77 eur od 15.01.2015 godine pa do isplate

- 94,17 eur od 14.02.2015 godine pa do isplate

- 86,64 eur od 12.03.2015 godine pa do isplate

- 92,28 eur od 16.04.2015 godine pa do isplate

- 90,28 eur od 21.05.2015 godine pa do isplate

- 93,10 eur od 16.06.2015 godine pa do isplate

- 90,89 eur od 15.07.2015 godine pa do isplate

- 87,09 eur od 15.08.2015 godine pa do isplate

- 80,56 eur od 15.09.2015 godine pa do isplate

- 82,19 eur od 16.10.2015 godine pa do isplate

i to do 31.07.2015.g. koje teku po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o leasingu broj: 01586 od 21.10.2008. godine sklopljenog između tuženika kao davatelja leasinga, i tužitelja kao primatelja leasinga u dijelu u kojem su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora u protuvrijednosti iznosa od 721,68 CHF.

IV. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671, da tužitelju IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova zaključenja ugovora isplati iznos od 452,40 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od 5.11.2008. do isplate i to do 31.07.2015.g. koje teku po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671 da tužitelju IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.908,44 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 22. rujna 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o leasingu br.:

1586 od 21.10.2008. (dalje u tekstu: „Ugovor o leasingu“), prema kojem je tuženik kao davatelj leasinga, tužitelju kao korisniku leasinga, odobrio i stavio na raspolaganje leasing u ukupnoj vrijednosti od 25.495,30 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje, navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o leasingu na način da je tuženik predočio tužitelju "šprancu" ugovora o kojoj se nije moglo pregovarati niti se pregovaralo, već su djelatnici tuženika u svoju standardnu šprancu ugovora samo unijeli podatke o imenu i adresi tužitelja, te iznosu leasinga. Dakle, radilo se o ponudi tuženika za sklapanje ugovora po principu „uzmi ili ostavi“. Ističe da nijedna odredba Ugovora o leasingu nije bila predmet pregovora između tužitelja i tuženika. Tužitelj ističe da tuženik iz ovog postupka nije jedna od banaka koja je obuhvaćena Kolektivnom presudom. Međutim, ovdje tuženik je u Ugovoru o leasingu ugovorio iste one ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, koje odredbe su proglašene ništetnim u Kolektivnoj presudi. Temeljem odredbe Ugovora o leasingu o troškovima zaključenja ugovora u iznosu protuvrijednosti od 721,68 CHF, tuženik je naplatio od tužitelja iznos od 3.408,64 kn dana 4.11.2008. godine s osnove troška zaključenja ugovora („ulazna naknada“). Iznos ulazne naknade od 3.408,64 kn po fiksnom tečaju konverzije od 7,5345 kn/eur iznosi 452,40 eura. Nigdje u Ugovoru o leasingu nije navedeno od čega se sastoji ulazna naknada niti koji je razlog da ulazna naknada iznosi baš 721,68 CHF. Ulazna naknada iz Ugovora o leasingu ugovorena je po principu „uzmi ili ostavi“, i tužitelj nije mogao utjecati na tu odredbu odnosno o njoj se nije pregovaralo. Nadalje, tužitelj ističe da ne bi mogao ugovoriti leasing da nije pristao na tu unaprijed formuliranu odredbu o ulaznoj naknadi. Takva odredba dakle uzrokovala je neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača i zbog toga je ništetna.

Tužitelj ističe (list 181-182 sudskog spisa) da je točno da tuženik nije jedna od stranaka u tzv. kolektivnoj presudi i tužitelj niti ne tvrdi da je kolektivna presuda automatski primjenjiva na Ugovor o leasingu.

Ističe da je kolektivna presuda primjenjiva i na Ugovor o leasingu na način da su odredbe Ugovora o leasingu o valuti CHF ništetne zbog istih onih razloga zbog kojih su takve odredbe proglašene ništetnim u Kolektivnoj presudi. Odredbe o valuti CHF nisu tužitelju bile niti jasne, niti razumljive niti lako uočljive i tužitelj nije mogao niti znati niti očekivati da može doći do velikih odstupanja tečaja CHF-a. Nadalje, navodi da stručno znanje tužitelj nije imao tada, a nema niti sada, ali ga je imao tada i ima ga i dalje tuženik i njegovo stručno osoblje. Nadalje, navodi da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Dakle, nema zastare za isticanje i utvrđivanje ništetnosti ugovora i pojedinih ugovornih odredbi. Vrhovni sud RH je pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od dana 30.1.2020. godine zauzeo stav kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži (podnesak 2.9.2025. – list 224-227 spisa) utvrditi ništetnim odredbe ugovora o leasingu broj 01586 od 21.10.2008. godine, sklopljenog između tuženika kao davatelja leasinga i tužitelja kao primatelja leasinga u dijelu u kojem je ugovorena primjena tečaja CHF te naložiti tuženiku da isplati tužitelju temeljem ništetnih odredbi ugovora o leasingu o valutnoj klauzuli CHF iznos od 3.798,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sve kako je citirano u izreci kao i utvrditi ništetnom odredbu u dijelu u kojem su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora u protuvrijednosti iznosa od 721,68 CHF sve kako je citirano u tč. III izreke i naložiti tuženiku isplatu iznosa od 452,40 eura temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova zaključenja ugovora sa zakonskim zateznim kamatama od 5.11.2008. do isplate i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 70-71 spisa) se u cijelosti protivi tužbi i svim tužbenim zahtjevima tužitelja kao neosnovanima, te predlaže da se svi tužbeni zahtjevi tužitelja u cijelosti odbiju i obveže tužitelj da tuženiku nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke o troškovima do isplate. Ističe da za razliku od financijskog leasinga i ugovora o kreditu, pružanje usluge operativnog leasinga ne smatra se financijskom uslugom, već je operativni leasing po svojim bitnim obilježjima izjednačen s dugoročnim najmom. U odnosu na tužbene zahtjeve kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o troškovima zaključenja ugovora u protuvrijednosti iznosa od 721,68 CHF, te njihovo vraćanje sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. studenoga 2008., tuženik ističe kako su troškovi zaključenja ugovora tužitelju bili zaračunati računom tuženika broj 07636-00 od 4. studenoga 2008. u iznosu od 2.753,80 kn, bez uključenog PDV-a, odnosno 3..359,67 kn s uključenim PDV-om od 22%, zajedno s predujmom naknade i prvim obrokom, a tužitelj ih je platio 4. studenoga 2008., sukladno analitičkoj konto kartici koju je tužitelj dostavio uz svoju tužbu. Nadalje, ističe da su troškovi zaključenja ugovora bili uobičajeni i standardni troškovi svakog leasing društva koji se zaračunavao primateljima leasinga prilikom sklapanja ugovora o leasingu, a koji je kao iznos ostalih naknada koje se naplaćuju od primatelja leasinga, sukladno odredbi čl. 3. stavka 1. Pravilnika o načinu i metodi izračuna iznosa ukupne naknade za ugovore o operativnom leasingu ("Narodne novine" broj 46/2007.) sastavni dio izračuna ukupne naknade za leasing, pa je i u konkretnom slučaju uračunat u iznos ukupne naknade za leasing. Tuženik također ističe i prigovor zastare u odnosu na tužbene zahtjeve za isplatu novčanog iznosa iz toč. II. i toč. IV. tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka (list 239 spisa – ročište 11.9.2025.) sud je proveo dokaz uvidom u zahtjev/ugovor o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti broj 01586, Opće uvjeti IL-A za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti, analitičku karticu-sve stavke, mišljenje predsjednika uprave o primjeni odredbi Pravilnika o načinu i metodi izračuna iznosa ukupne naknade za ugovore o operativnom leasingu (list 105 spisa), godišnje izvješće HNB-a za 2006. godinu i za 2007. godinu, mišljenje Vlade RH od 4.10.2012. (list 125-127), ovjereni prijevod s francuskog jezika (list 128-177), dopis Hrvatske agencije za nadzor financijskih leasinga od 11.7.2011., godišnje izvješće navedene agencije 2010. godine, potvrdu tuženika od 07.04.2025. (list 190 spisa), račun broj 007636-00 od 4.11.2008. (list 191 spisa), nalaz i mišljenje dao je sudski vještak Darfin d.o.o. po sudskom vještaku Darku Prpiću, izvršen je uvid u izjavu tužitelja ovjerenu kod javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić, broj OV-6307/2025, liječničku potvrdu tužitelja, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GA i FA, izvršen je uvid u račun 025/01/01/24 i univerzalni nalog za plaćanje, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 238) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

4. Između stranaka utvrđeno je nespornim (list 194 - ročište 16.4.2025.) da je tuženik tužitelju naplatio jednokratne troškove zaključenja ugovora u iznosu 452,40 EUR dana 4.11.2008.

5. U izjavi tužitelja ovjerenoj kod javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić broj Ov- 6307/2025 koju je tužitelj na taj način dao zbog lošeg zdravstvenog stanja se navodi da je svrha leasinga kupnja vozila za osobne potrebe. Leasing nije utrošen na ikakve potrebe vezane uz posao ili bilo koju poslovnu djelatnost. Vozilo nije korišteno za poslovne potrebe. Nadalje se navodi da niti u vrijeme sklapanja ugovora o leasingu niti kasnije tijekom otplate nije imao u svojem vlasništvu firmu niti obrt. Tekst ugovora o leasingu mu je bio ponuđen takav kakav jest, po principu uzmi ili ostavi. O uvjetima leasinga nije pregovarao s bankom, a nije se niti moglo pregovarati. Tražio je leasing u kunama, ali su kod tuženika rekli da može dobiti samo u CHF. Nitko od strane tuženika nije ga upozorio da se tečaj CHF može znatno povećati, čak suprotno uvjeravali su ga da je to sigurna i stabilna valuta. Nadalje se navodi da je Ugovor o leasingu prvi puta vidio prilikom potpisivanja. Tamo ga je pročitao prije potpisivanja, ali ga je tada jedino mogao potpisati i ništa drugo i nije bilo mogućnosti pregovora. Nije shvatio odredbu ugovora o valuti CHF. Ističe da osoba iz IMPULS-LEASING d.o.o. s kojom je dogovarao leasing mu nije obrazložila od čega se sastoji naknada za obradu i koja je njezina svrha.

6. Sud vjeruje da bi tužitelj identičan iskaz dao i pred sudom jer navodi iz ove izjave nisu niti u protivnosti sa tvrdnjama tužitelja iznesenim tijekom postupka pa se provođenje dokaza saslušanjem tužitelja ukazuje nepotrebnim jer je činjenično stanje na osnovi provedenih dokaza u potpunosti utvrđeno.

7. Svjedok FA (list 237 – ročište 11.9.2025.) u svom iskazu navodi da je 2008. godine bio zaposlenik tuženika, a i danas je zaposlenik tuženika. 2008. godine radio je na poslovima u vezi potpisivanja ugovora o operativnom leasingu i upisivanju vlasništva vozila u prometne dozvole. Ne sjeća se konkretnog slučaja niti tužitelja IA, ali može reći kakav je bio uobičajen postupak i predugovorna faza zaključivanja takvih ugovora o leasingu odnosno ugovora o operativnom leasingu. Ističe da su u ponudi imali ugovore u EUR u kunskoj protuvrijednosti i ugovore u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Koliko se sjeća, nisu imali u ponudi ugovore u kunama. Tekst ugovora bio je tipski i unaprijed pripremljen od strane tuženika po principu uzmi ili ostavi s time da misli da su u to vrijeme bili povoljniji ugovori u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje, navodi da se nije moglo pregovarati u vezi samog ugovora o operativnom leasingu, odnosno ugovora o leasingu, ali moglo se je sa strankom dogovoriti o ulaznoj naknadi tj. naknadi za obradu zahtjeva. Ne zna od čega se sastojala ta naknada za obradu zahtjeva, ali ta naknada bila je u postotku od iznosa financiranja. Tuženik nije imao nikakve posebne troškove vezane za tu tzv. ulaznu naknadu tj. nije angažirao dodatnu radnu snagu za obradu tih zahtjeva, već su zaposlenici tuženika u okviru radnog vremena odrađivali obradu tih zahtjeva. Stranka je mogla primjerice zatražiti da umjesto 2 % ulazna naknada iznosi 1% i onda bi se zahtjev stranke uzeo u razmatranje, a ponekad je bio prihvaćen od Uprave društva tuženika, a ponekad nije, a o čemu je to ovisilo, ne zna. Sjeća se da je bilo slučajeva kada se uvažio zahtjev stranke no o konkretnom slučaju nema saznanja. Ističe da nije radio u prodaji i nije dogovarao uvjete financiranja, već je to radio GA.

8. Svjedok GA (list 238 spisa) u svom iskazu navodi da je 2008. godine radio na istim poslovima kao i danas kod tuženika, tj. izrađivao je između ostalog ponude za financiranje pa tako vezano za ugovore o operativnom leasingu. Na konkretnom slučaju tužitelja IA nije radio, ali uobičajeni postupak bio je takav da kada bi klijent pronašao vozilo koje bi želio kupiti ili financirati putem leasinga, obratio bi se tuženiku te naveo koliko godina želi da traje to financiranje i mogao je birati da to bude sa učešćem ili bez učešća i mogao je izabrati visinu učešća. Inače se radilo o tipskim ugovorima o operativnom leasingu u to vrijeme, tako da su se mijenjala samo imena i prezimena, odnosno, osobni podaci klijenata i ovi naprijed navedeni parametri. Ugovori su bili unaprijed pripremljeni od tuženika, po principu uzmi ili ostavi, a osobito kada je bila sačinjena ponuda, klijent nije mogao ništa mijenjati. Nadalje ističe da su u ponudi imali ugovore u CHF u kunskoj protuvrijednosti i EUR u kunskoj protuvrijednosti, a 99 % je siguran da nisu imali u ponudi ugovore u kunama. U to vrijeme valutna klauzula u CHF bila je 2% niža od kamate u EUR pa je to bio većinom razlog zašto su ljudi uzimali ugovore u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nisu stranke upozoravali da rate mogu rasti jer niti oni nisu znali da bi se mogao dogoditi takav rast rata do kojeg je došlo. Ističe da je čak i on imao u svojoj firmi kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Prilikom sklapanja ugovora stranka je morala platiti jednokratno troškove obrade zahtjeva i to u postotku od iznosa financiranja kod ugovora o operativnom leasingu. Ti troškovi odnosili su se na pripremu dokumentacije, izradu ugovorne dokumentacije i to su radili zaposlenici tuženika u okviru radnog vremena, a ne nekakvi vanjski suradnici. Trebalo je i prilikom trajanja ugovora provjeriti urednost plaćanja, izdavanje punomoći za produženje registracije jer je klijent trebao imati punomoć tuženika jer je tuženik vlasnik vozila, a kako bi mogao produžiti registraciju vozila ili za slučaj nastanka štete na vozilu, obrade takve štete. Svaki proizvod koji je tuženik imao u ponudi imao je svoj fiksirani trošak kojeg je stranka morala platiti ukoliko je prihvatila uvjete financiranja. Kad se sklopi ugovor o operativnom leasingu, stranka je odmah morala platiti tu tzv. ulaznu naknadu, dakle, stranka je svojim novcem odmah tu naknadu prilikom sklapanja ugovora morala platiti tuženiku i tuženik nije umanjivao iznose financiranja. Stranka nije mogla pregovarati o visini ulazne naknade, a isto tako niti o kamati. Kako nisu imali informaciju da bi se tečaj CHF mogao znatno povećati, nisu o tome posebno upozoravali stranke.

9. Sud je prihvatio one tvrdnje svjedoka koje su međusobno povezane i nisu u suprotnosti sa tvrdnjama tužitelja pa su stoga uvjerljive te je tako nedvojbeno utvrđeno da su tekstovi ugovora bili tipski i unaprijed pripremljeni od tuženika i nije se moglo pregovarati u vezi samog ugovora o operativnom leasingu s time da je svjedok GA bolje upoznat sa tzv. ulaznom naknadom te je uvjerljivo naveo da stranka nije mogla pregovarati niti o visini ulazne naknade i da se ta naknada morala platiti i da je svaki proizvod koji je tuženik imao u ponudi imao svoj fiksirani trošak koji je stranka morala platiti ukoliko je prihvatila uvjete financiranja, a upravo je svjedok GA prema tvrdnji svjedoka FA radio na uvjetima financiranja pa u vezi s time očito ima više saznanja.

10. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje (list 216-221 spisa) po stalnom sudskom vještaku Darku Prpić, dipl.oec iz Darfin d.o.o. koji je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno , jasno i obrazloženo pa ga stoga sud prihvaća, a i stranke su suglasno istakle da (list 238 spisa – ročište 11.9.2025.) prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka. Vještak ističe da (list 221) ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan sklapanja ugovora iznosi 28.622,12 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 3.798,75 EUR.

11. Tužitelj je svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev (iz tč. II) uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka kako u ukupno potraživanom iznosu tako i u pojedinačno navedenim iznosima, a kamatu potražuje od idućeg dana od datuma plaćanja na pojedinačno navedene iznose.

12. Dakle, analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da je Ugovor o operativnom leasingu zaključen na unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, da je svrha uporabe predmeta leasinga bila za osobne potrebe potrošača, da potrošač nije mogao utjecati na sadržaj Ugovora koji je predmetom utvrđenja ništetnosti, da se između tužitelja i tuženika nije pojedinačno pregovaralo o rizicima ugovaranja valutne klauzule, da je Ugovor uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je stoga tuženik postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Nepoštena ugovorna odredba je ništava. Ništavost pojedine ugovorne odredbe ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a što nije učinio. Tužitelj je dokazao da ima svojstvo potrošača, a tuženik nije dokazao suprotno pa stoga tuženik ne može prigovarati s uspjehom da tužitelj nema svojstvo potrošača. Iako je čl. 22. ZOO dopušteno ugovaranje valutne klauzule, odredba o valutnoj klauzuli je nepoštena i ništetna zbog povrede načela transparentnosti.

13. Odluku o prihvaćanju restitucijskog zahtjeva sud je utemeljio na odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

Sud je odbio prigovor zastare uvažavajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga prigovor zastare tuženika nije osnovan iz ovih razloga jer zastara nije niti počela teći.

14. Što se tiče tzv. ulazne naknade(jednokratni troškovi zaključenja Ugovora) neosnovan je prigovor zastare također iz istih već naprijed navedenih razloga, a nesporno naknada iznosi 452,40 EUR te da je naplaćena 4.11.2008. pa kako je ugovorena po principu "uzmi ili ostavi" i tužitelj nije mogao utjecati na tu odredbu i o njoj se nije pregovaralo i morao je pristati na nju jer ne bi mogao ugovoriti leasing valjalo je prihvatiti ovaj zahtjev tužitelja (tč. III tužbenog zahtjeva) kao i zahtjev za isplatom iznosa od 452,40 EUR naplaćenih jednokratnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom od 5.11.2008. do isplate kako je i zatraženo s time da na 452,40 EUR kamata teče od 5.11.2008. jer je naknada naplaćena dana 4.11.2008. Dakle, nije sporno da je tužitelj bio upoznat s obvezom plaćanja naknade, već o istoj nije mogao pregovarati niti je bio upoznat od čega se ista sastoji.

Predmetna ugovorna odredba je ništetna, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

U smislu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

15. Točno je da se upravo i ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je (neosnovano) stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega je nedvojbeno kako zastara još nije niti počela teći.

16. Tužitelj je dokazao kako je nedvojbeno bio u podređenom, slabijem položaju u odnosu na tuženika kako u pogledu pregovaračke moći tako i tuženikovog stupnja znanja. Isto je dovelo do toga da je tužitelj pristao na odredbe sastavljene unaprijed od strane tuženika bez mogućnosti utjecaja na sadržaj tih odredaba. Točno je da je tuženik iskoristio svoju poziciju „jače" ugovorne strane te je ugovorio naplatu naknade, radi čega je postupao potpuno suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Tuženik u sadržaj Ugovora nije unio podatak o razlogu zbog kojeg je bilo nužno ugovoriti plaćanje te naknade.

17. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu o naknadi te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa od 452,40 eur, a koja visina među strankama niti nije sporna. (Zastara nastupa istekom roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili nekog njegovog dijela iz kojeg proizlazi isplata. Kako je tužitelj ovom tužbom tražio i utvrđenje ništetnosti odredbe zbog koje traži isplatu, zastara će početi teći tek pravomoćnošću dijela presude koji utvrđuje ništetnost odredbe).

18. Na dosuđeni iznos od 452,40 eur tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od 5.11.2008. kako je zatraženo pa do isplate, jer je tužitelj platio tu naknadu na dan 4.11.2008. te je od toga dana tuženik bio nepošteni stjecatelj.

19. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

20. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, jer je tužitelj uspio 100% glede osnove i 100% glede visine pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Tužitelju je priznat trošak (VPS 4.251,15 EUR)

- sastava tužbe po Tbr.7/1 od 16.12.2024. – 100 bodova

- sastava podneska Tbr.8/1 od 24.1.2025. – 100 bodova

- zastupanja na ročištu po Tbr.9/1 od 16.4.2025. – 100 bodova

- sastava podneska Tbr.8/1 od 2.9.2025. – 100 bodova

- sastava podneska Tbr.8/2 od 3.9.2025. – 50 bodova

- zastupanja na ročištu po Tbr.9/1 od 11.9.2025. – 100 bodova

- trošak PDV 25% - 275,00 eur

- trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu Tbr.1 t.1 TSP-88,96 eur

- trošak sudske pristojbe na presudu –Tbr.2 t.1 TSP u svezi čl. 7 tč3 ZSP44,48 eur tj.

1/2 sudske pristojbe zbog e-komunikacije ili ukupni parnični trošak u iznosu od 1.908,44 eur.

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude. Trošak preliminarnog izračuna nije priznat jer preliminarni nalaz vještaka nije priložen niti je to neophodan trošak te je taj dokaz tužitelj proveo na svoj rizik prije utuženja, a na priloženom računu 025/01/01/24 – list 241 spisa na iznos od 100,00 eur nije niti specificirano u svezi čega je točno izvršen financijski izračun tužitelju 16.12.2024. od strane Vanko d.o.o.

21. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 22. rujna 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

Dna

pun stranaka

zvati tužitelja na sudsku pristojbu na presudu (VPS 4.251,15 eur)