REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-3431/25-4
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G I Z O S T A N K A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja, dana 22. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se ništetnim odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 028-50- 5010620 od 01. kolovoza 2008. godine sklopljenog između tužitelja LH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditora, kojom je ugovorena obveza tužitelja platiti tuženiku naknadu za obradu kredita u visini od 1,00% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 414,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita s tuženikom kao kreditorom dana 01. kolovoza 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 028-50-5010620 u svrhu kupnje stana za osobne potrebe. Nastavno punomoćnik tužitelja je ističući da je odredbom članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena obveza tužitelja platiti tuženiku naknadu za obradu kredita u visini od 1,00% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita, naglasio da je tuženik tužitelju dana 21. kolovoza 2008. godine prilikom isplate kredita naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 4.902,89 kuna, dakle upravo 1,00% od iznosa odobrenog kredita. Isto tako punomoćnik tužitelja je istaknuo da su predmetni Ugovor o kreditu stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, u kojem se položaju nalazi zbog nesporne činjenice da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, a čime je ujedno tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Inače tuženik prije sklapanja i tijekom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbi članka 3. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena tzv. ulazna naknada, već je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“, a niti je tuženik prezentirao tužitelju koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi, niti je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. S obzirom da su odredbe o tzv. ulaznoj naknadi bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača, rezultira time da je odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena, a time i ništetna. Slijedom navedenog punomoćnika tužitelja je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnom odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu od 01. kolovoza 2008. godine sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojom je ugovorena obveza tužitelja platiti tuženiku naknadu za obradu kredita u visini od 1,00% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita te naložiti tuženiku nakaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, iako je tužbu uredno zaprimio zajedno s upozorenjem da će se, ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b. stavka 1. točke 1-4 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a), a niti je pristupio na pripremno ročište određeno i održano dana 18. rujna 2025. godine.
3. Imajući na umu da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog izostanka propisanim odredbom članka 332. stavka 1. ZPP-a, jer tuženik nije došao na pripremno ročište, iako je bio uredno pozvan, a niti je osporio tužbeni zahtjev, dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su opće poznate, a jednako tako ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na pripremno ročište, to je sud slijedom navedenog odlučio kao pod točkom I. izreke presude.
4. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 414,83 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 14. svibnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 18. rujna 2025. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 2.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 46.), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i troška sudske pristojbe na presudu zbog izostanka u iznosu od 13,28 eura. Nastavno sud je sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio tužitelju zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja odluke do isplate, odnosno tekuću od 22. rujna 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
5. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška zastupanja na ročištu 18. rujna 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 200,00 eura, jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, donošenju presude zbog izostanka, što rezultira time da tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška zastupanja na tom ročištu po Tbr. 9. točci 2., što je tužitelju i dosuđeno. Nastavno zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu zbog izostanka sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 53,09 eura, odnosno iznosu od 26,55 eura, jer je tužitelj obvezan platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura te sudsku pristojbu na presudu zbog izostanka u iznosu od 13,28 eura, što je tužitelju i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
6. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 22. rujna 2025. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog izostanka nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda zbog izostanka ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu zbog izostanka u iznosu od 13,28 eura
2. Tuženiku
U Zagrebu, dana 22. rujna 2025. godine
