Pristupanje sadržaju
- 1 - Revd 1046/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz K. (OIB …), kojeg zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske - za Ministarstvo pravosuđa (OIB …), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u B., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-266/2022-6 od 9 lipnja 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima posl. br. Pn-34/15-3 od 5. svibnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
II. Tuženici se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i dijelu točke II. izreke kojim je tuženici naloženo plaćanje troškova parničnog postupka, tako da je:
- odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženice isplatiti tužitelju „191.294,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućom od 05. svibnja 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.",
- tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka od 21.125,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama računatim od 9. lipnja 2022. do isplate.
2. Tužitelj je sukladno odredbama čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je u prijedlogu postavio pitanja:
„Ima li oštećenik koji je nositelj samostalne djelatnosti po kojoj ostvaruje staž osiguranja pravo od Republike Hrvatske potraživati naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode u iznosu plaćenih obveznih doprinosa, poreza na dohodak i prireza za razdoblje u kojem je bio neosnovano lišen slobode u visini obračunatih i plaćenih davanja po osnovici osiguranja prijavljenoj nadležnim Zavodima u trenutku lišenja slobode?“
„Ima li oštećenik koji je nositelj samostalne djelatnosti pravo od Republike Hrvatske potraživati naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode na ime izmakle koristi kada se šteta u njegovoj djelatnosti očitovala nakon razdoblja neosnovanog lišenja slobode?“
„Da li je drugostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe iz čl. 373.a ZPP-a mogao preinačiti prvostupanjsku presudu preocijenjujući zaključke iz nalaza i mišljenja vještaka ili je u situaciji neslaganja sa zaključcima vještaka radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja taj dokaz morao ponovno izvesti na raspravi te o žalbi odlučiti temeljem odredbe iz čl. 373.b ZPP-a?“
3. Tuženica je odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije i predložila da se ovaj odbije kao neosnovan.
4. Prijedlog tužitelja nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 9 lipnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi sa (ovdje odlučno) određenim razlozima njegove važnosti za odluku o konkretnom pravnom odnosu i (kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu - te postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
8. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanja - za koja drži da su pravna i određena, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
8.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nije naveden niti jedan a pogotovo ne određen razlog iz kojeg bi se moglo zaključiti o toj važnosti pitanja, a taj razlog ne može nadomjestiti isticanje tužitelja kako bi po njemu trebalo ocijeniti dokaze i bit spora te primjeniti materijalnopravne propise na koje u prijedlogu ukazuje, odnosno njegovo isticanje shvaćanja kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora (uz tvrdnju da su mu povrijeđena temeljna ustavna i konvencijska prava na odštetu) - kao ni njegova uopćena (ničime konkretizirana tvrdnja) da su po njemu naznačena pitanja „važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj sudske prakse” jer (da) o njima “nema prakse revizijskog suda“,
8.2. odnosno, konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),
8.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. i čl. 389.a ZPP-a), pa (sukladno tome, zbog razloga iz točaka 8.1. i 8.2.) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).
9. Revizijski sud kod toga samo primjećuje da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).
10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
10.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, obzirom da nisu obrazložena dostatnim, određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
11. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“)
12. Tuženici nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 13. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.