Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-163/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆA zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-399/2020 od 17. ožujka 2023. podnio okrivljeni ĆA, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆA kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-399/2020 od 13. svibnja 2020. u odnosu na optuženog ĆA

1.1 Ujedno je optuženi ĆA oglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – djelo opisano u članku 235. stavak 1. KZ/11, te je optuženi na temelju odredbe članka 235. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca s tim da je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženom primijenjena uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi ĆA u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 dosuđen je u cijelosti imovinskopravni zahtjev oštećeniku ŠA u iznosu od 199,08 (sto devedeset devet eura i osam centa) eura, koji iznos je okrivljenik ĆA dužan isplatiti navedenom oštećeniku u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni ĆA naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 106,18 (sto šest eura i osamnaest centa) eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Tonija Marinkovića, odvjetnika u Splitu, a žali se zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženiku izrekne blažu kaznu.

2.1. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu uz prijedlog da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optuženika nije osnovana.

4. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kad je okrivljenika ĆA za kazneno djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11, na temelju odredbe članka 235. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca s tim da je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženom primijenjena uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi ĆA u tom roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo.

4.1. Naime, olakotnom okolnošću na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski je sud pravilno cijenio optuženikovu raniju neosuđivanost, osobne i obiteljske prilike te činjenicu što je bio sudionik Domovinskog rata s činom poručnika, dok nekih posebnih otegotnih okolnosti u njegovom ponašanju sud nije našao s tim da je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost propustio cijeniti optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela dok je pogrešno kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio korektno držanje optuženika pred sudom imajući u vidu da se primjereno držanje pred sudom ne može smatrati olakotnom okolnošću jer je obveza svakog sudionika kaznenog postupka da se pred sudom ponaša na primjeren način.

4.2. Unatoč tome sud prvog stupnja je, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju kao primjerena svim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije te podobna za ostvarenje svih zakonom propisanih vidova svrhe izricanja kaznenih sankcija, kako u pogledu vrste tako i mjere, ukazuje upravo ona kazna na koju je optuženika osudio pobijanom presudom.

4.3. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i izostanak otegotnih okolnosti na strani ličnosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog odluke o kazni.

5. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika kojim pobija visinu imovinskopravnog zahtjeva imajući u vidu činjenicu da se optuženik u završnom govoru složio s procjenom visine štete koju je iznio oštećenik, te da je prvostupanjski sud tijekom postupka prikupio dovoljno podataka za odlučivanje o imovinsko pravnom zahtjevu, jer je u pobijanoj presudi nedvojbeno utvrđeno da je oštećeniku počinjenjem kaznenog djela oštećenja tuđe stvari nastala šteta u iznosu od 199,08 eura te je stoga s pravom naložio optuženiku da taj iznos plati oštećeniku, a za svoju odluku prvostupanjski sud je naveo dostatne i jasne argumente. Zbog navedenog, žalba optuženika zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu nije osnovana

6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik 22. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž