Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-272/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog FP zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 21 K-405/2023-6 od 29. svibnja 2023. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i u odluci o zamjeni radom za opće dobro na način da se optuženi FP za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, zbog kojeg je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, na temelju odredbe članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi FP je oglašen krivim da je počinio kazneno djelo krađe, označeno i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11 te je na temelju odredbe članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci koja kazna mu je na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan kazne zatvora zamjenjuje s dva sata rada, pa je dužan izvršiti 360 (tristošezdeset) sati rada za opće dobro na način da se jedan dan kazne zatvora zamjenjuje s dva sata rada, pa je dužan izvršiti 360 (tristošezdeset) sati rada za opće dobro.

1.1. Ujedno je određeno da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak optuženika nakon što isti nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak u smislu članka 55. stavka 5. KZ/11 te da će nadležno tijelo za probaciju obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako se optuženik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak. Također je određeno i da će sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u odmjerenom roku.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20, dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zbog i odluke o kazni s prijedlogom da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

4. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanje visine kazne nedovoljno cijenio činjenicu da je optuženik višestruki specijalni recidivist kod koje ranije sankcije nisu poučile efekt odvraćanja od činjenja kaznenih djela i resocijalizacije u društvo. Smatra da je sud precijenio činjenicu okrivljenikova priznanja i žaljenja te da je otegotnim okolnostima da premali značaj stoga predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

5. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne optuženom FP izrekao preblagu kaznu. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti pravilno utvrdio njegovo priznanje i žaljenje s tim da je optuženiku neosnovano kao olakotnu okolnost uzeo činjenicu da je je isti u zrelim godinama života jer optuženik kao osoba zrele dobi bi trebao biti odgovorniji te bi morao voditi računa o posljedicama svojih radnji. Osnovano je prvostupanjski sud optuženom FP kao otegotnu okolnost cijenio njegovu raniju osuđivanost između ostalog i za istovrsna kaznena djela.

5.1. Državni odvjetnik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste kazne za kazneno djelo za koja je optuženi FP proglašen krivim. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je sud u odnosu na optuženika podcijenio otegotne okolnosti jer nije dovoljno vodio računa o tome da je optužena optuženi FP višestruko osuđivan zbog činjenja istovrsnih kaznenih djela, a koje okolnosti ukazuju na njegovu neusklađenost sa zakonom i upornost kriminalne volje, što govori o povećanom stupnju društvene opasnosti, koja nije uzeta u obzir u dovoljnoj mjeri prilikom izricanja kazne tom okrivljeniku.

5.2. Ovaj drugostupanjski sud razmotrio je po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora optuženiku koja je suprotno Kaznenom zakonu zamijenjena sa radom za opće dobro te zaključio kako opravdano državni odvjetnik prigovara zamjeni izrečene kazne zatvora radom za opće dobro i visini kazne zatvora. Izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro je neadekvatna težini i okolnostima počinjenog djela, kao i posljedicama koje ističe u žalbi državni odvjetnik.

5.3. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i o odluci o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro, te osuditi optuženog FP na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

5.4. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanijela društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenje kazne zatvora u trajanju od jedne godine može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenicu i sve druge da ne čine kazneno djelo.

6. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi.

7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 22. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž