Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-278/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog OČ zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 21 K-447/2023-17 od 30. lipnja 2023. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i oduzimanju imovinske koristi na način da se optuženi OČ za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, zbog kojeg je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, na temelju odredbe članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega se od optuženog OČ na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11 u vezi sa člankom 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) oduzima imovinska korist u visini od 306,11 eura te se utvrđuje da navedeni iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske i nalaže se optuženiku OČ da isplati Republici Hrvatskoj novčani iznos od 306,11 eura tako da navedeni iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi OČ je oglašen krivim da je počinio kazneno djelo krađe, označeno i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11 te je na temelju odredbe članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci koja kazna mu je na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan kazne zatvora zamjenjuje s dva sata rada, pa je dužan izvršiti 360 (tristošezdeset) sati rada za opće dobro na način da se jedan dan kazne zatvora zamjenjuje s dva sata rada, pa je dužan izvršiti 360 (tristošezdeset) sati rada za opće dobro.

1.1. Ujedno je određeno da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak optuženika nakon što isti nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak u smislu članka 55. stavka 5. KZ/11 te da će nadležno tijelo za probaciju obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako se optuženik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak. Također je određeno i da će sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u odmjerenom roku.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20, dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

4. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanje visine kazne nedovoljno cijenio činjenicu da je optuženik višestruki specijalni recidivist kod koje ranije sankcije nisu poučile efekt odvraćanja od činjenja kaznenih djela i resocijalizacije u društvo. Smatra da je sud precijenio činjenicu okrivljenikova priznanja i žaljenja te da je otegotnim okolnostima da premali značaj stoga predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora. U žalbi državnog odvjetnika još se navodi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon time što mu je zamijenio kaznu zatvora radom za opće dobro jer za to nije bilo zakonskih preduvjeta budući je optuženik višestruko pravomoćno osuđivan na zatvorske kazne u trajanju duljem od šest mjeseci kao i to da je propustio oduzeti imovinsku korist od optuženika.

5. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne optuženom OČ povrijedio kazneni zakon u korist optuženika kad mu je je zamijenio kaznu zatvora radom za opće dobro. Naime, optuženik OČ, koji je prema izvodu iz kaznene evidencije (listovi 42-45 spisa) ranije osuđivan na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, i to presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KMP-26/12 od 16.ožujka 2012. koja je pravomoćna 03. travnja 2012. zbog kaznenog djela iz članka 332. KZ/ 97 na bezuvjetnu kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-191/15 od 16.veljače 2015. koja je pravomoćna 05. svibnja 2015. zbog kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. u svezi člankom 52. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, presudom Općinskog suda u Splitu broj K-996/2017 od 21.prosinca 2017. koja je pravomoćna 06. travnja 2018. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6. mjeseci, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1419/17 od 29. siječnja 2018 koja je pravomoćna 24. travnja 2018. zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-54/18-26 od 26. studenog 2018.koja je pravomoćna 21. prosinca 2018. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 730 sati, presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K -552/2022 od 22. veljače 2023. koja je pravomoćna 16. ožujka 2023. zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, te presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-161/2023 od 26. travnja 2023. koja je pravomoćna 26. travnja 2023. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, pobijanom je presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, pa se prema optuženiku sukladno članku 55. stavak 2. KZ/11., ta kazna zatvora nije mogla zamijeniti radom za opće dobro. Ovo iz razloga što je je člankom 55. stavkom 2. KZ/11., onemogućeno izricanje rada za opće dobro već osuđenim osoba na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci. Stoga je prvostupanjski sud povrijedio zakon jer je odlukom o kazni koju je protivno zakonu zamijenio radom za opće dobro prekoračio ovlast koju ima po zakonu (članak 469. točka 5. KZ/11),

6. Također je u pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne optuženom OČ izrekao preblagu kaznu. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti pravilno utvrdio njegovo priznanje i žaljenje dok mu je neosnovano kao olakotne okolnosti uzeo činjenicu da je je isti u zrelim godinama života te okolnost da je oštećenik povukao imovinskopravni zahtjev dok mu je kao otegotnu okolnost opravdano cijenio njegovu raniju osuđivanost za istovrsna kaznena djela. Naime, optuženik kao osoba zrele dobi bi trebao biti odgovorniji te bi morao voditi računa o posljedicama svojih radnji.

6.1. Državni odvjetnik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste kazne za kazneno djelo za koja je optuženi OČ proglašen krivim. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je sud u odnosu na optuženika podcijenio otegotne okolnosti jer nije dovoljno vodio računa o tome da je optužena optuženi OČ višestruko osuđivan zbog činjenja istovrsnih kaznenih djela, a koje okolnosti ukazuju na njegovu neusklađenost sa zakonom i upornost kriminalne volje, što govori o povećanom stupnju društvene opasnosti, koja nije uzeta u obzir u dovoljnoj mjeri prilikom izricanja kazne tom okrivljeniku.

6.2. Ovaj drugostupanjski sud razmotrio je po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora optuženiku koja je suprotno Kaznenom zakonu zamijenjena sa radom za opće dobro te zaključio kako opravdano državni odvjetnik prigovara zamjeni izrečene kazne zatvora radom za opće dobro i visini kazne zatvora. Izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro je neadekvatna težini i okolnostima počinjenog djela, kao i posljedicama koje ističe u žalbi državni odvjetnik.

6.3. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i o odluci o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro, te osuditi optuženog OČ na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

6.4. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanijela društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenje kazne zatvora u trajanju od jedne godine može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenicu i sve druge da ne čine kazneno djelo.

7. Osnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika koji se odnose povredu kaznenog zakona u korist optuženika počinjenu propuštanjem prvostupanjskog da od optuženika oduzme imovinsku korist stečenu kaznenim djelom imajući u vidu da sadržaje odredbi članka 77. stavak 1. KZ/11 u i članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 iz kojih proizlazi da će sud oduzeti imovinsku korist stečenu kaznenim djelom. U konkretnom slučaju radi se o novčanoj protuvrijednosti četiri boce alkoholnog pića i dva parfema koje je optuženik otuđio, a za koju oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev tj. odustao je od istog u kojem slučaju sud mora od optuženika oduzeti protupravnu imovinsku korist stečenu kaznenim djelom iz kojeg razloga je ovaj drugostupanjski sud i preinačio pobijanu odluku u odnosu na oduzimanje imovinske koristi na način kako je to označeno u izreci ove presude.

8. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi.

9. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 22. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž