REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-1399/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].DI 2, Trogir, pod 2. TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 4. HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].Ane 2, Trogir, sve tužiteljice zastupane po punomoćnici NI, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Hrvatske Dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije, OIB: 53915121897, Kontakova 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivanu Krokaru, odvjetniku u Splitu, Ćiril Metodova 38, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 9.rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja pod 1., 2., 3. i 4. NI, odvjetnice u [adresa], i punomoćnika tuženika Ivana Krokara, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 22.rujna 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužiteljice pod 1. OI, OIB [osobni identifikacijski broj], pod 2. TI, OIB [osobni identifikacijski broj], pod 3. DI, OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 4. HI, OIB [osobni identifikacijski broj] suvlasnice realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zu 1 K. O. [katastarska općina] i to onog dijela te nekretnine koji u nalazu i mišljenju vještaka Mile Afića od 15. veljače 2016. g. mjerilu 1:1000 predstavlja lik označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A u površini od 7689 m2 koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, pa ako tuženik tužiteljicama ne da suglasnost da na osnovu ove presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave Trogir izvrše cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 7689 m2 tako da od naprijed označenog dijela zemljišta formiraju novu česticu zemljišta koja će se upisati u novi zemljišnoknjižni uložak s uknjižbom prava suvlasništva na toj nekretnini na imena tužiteljica i to tužiteljica pod 1. za 1/4 dijela, tužiteljica pod 2. za 1/4 dijela, tužiteljica pod 3. za 1/4 i tužiteljica pod 4. za 1/4 dijela uz izbris tog prava sa imena upisane vlasnice Hrvatske Dominikanske provincije, Navještenja Blažene Djevice Marije, iste su ovlaštene sve to učiniti temeljem ove presude u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljicama pod 1. OI, pod 2. TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 4. HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku 15 dana naknade tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 8.750,00 EUR (slovima: osam tisuća sedam stotina pedeset eura).

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 27.travnja 2009. tužba tužiteljica pod 1. LI i pod 2. UI, protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi se navodi da je na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kao vlasnik pogrešno upisan tuženik, iako su tužiteljice suvlasnice iste i to svaka za ½ dijela. Predmetnu nekretnine da su naslijedile iza svojih prednika te da je zajedno s prednicima drže u posjedu i obrađuju preko 100 godina. U posjedovnom listu 343 K. O. [katastarska općina] da je upisan prednik tužitelja i to MI pok. CI za 1000/14294 dijela. Tužiteljice da su se odijelile od ostalih upisanih posjednika tako da se na terenu točno zna čije je što i da svatko obrađuje svoj realni dio nekretnine č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. CI naslijedili su sinovi MI i OIR, a braća MI i OIR su se podijelili tako da je ova nekretnina pripala u isključivo vlasništvo MI. MI naslijedile su tužiteljice svaka za po ½ dijela i drže je u svom posjedu dovoljno dugo vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

1.1. Radi navedenog tužiteljice predlažu da sud donese presudu kojom će utvrdi da su tužiteljice suvlasnice predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to svaka za po ½ od 1000/14294 dijela (točka I.tužbenog zahtjeva), te da je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] sa svog imena i upis prava vlasništva na ime tužiteljica pod 1. i 2. svake za po ½ dijela od 1000/14294 dijela (točka II.tužbenog zahtjeva), kao i da se naloži tuženiku da naknadi tužiteljicama parnični trošak ako se usprotivi tužbi (točka III.tužbenog zahtjeva).

1.2. Podneskom od 15.ožujka 2016. tužiteljice su uredile tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju Mile Afića, na način da predlažu utvrđenje da su tužiteljice pod 1. LI i pod 2. UI suvlasnice realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1 K. O. [katastarska općina] i to onog dijela nekretnine koji u nalazu i mišljenju vještaka Mile Afrića od 15. veljače 2016. mjerilu 1:1000 predstavlja lik označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A u površini od 7689 m2 koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio presude, pa ako tuženik tužiteljicama ne da suglasnost da na osnovu ove presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave Trogir izvrše cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 7689 m2 tako da od naprijed označenog dijela zemljišta formiraju novu česticu zemljišta koja će se upisati u novi zemljišnoknjižni uložak s uknjižbom prava suvlasništva na tim nekretninama na imena tužiteljica svake za ½ dijela, uz brisanje tog prava sa imena tuženika, iste su ovlaštene sve to učiniti temeljem presude u roku od 15 dana (točka I.tužbenog zahtjeva), kao i da se tuženiku naloži naknaditi tužiteljicama pod 1. i pod 2. parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate (točka II.tužbenog zahtjeva).

1.3. Tužiteljice su naprijed citiranim podneskom istaknule da bi pravna osnova stjecanja prava suvlasništva na realnim dijelovima predmetne nekretnine bilo stjecanje temeljem razrješenja agrarnog odnosa –izvorno, budući da je na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 153. zk. tijelo, prednik tužiteljica MI pok. O imao agrarni upis (prijavu) Agr-215/39, koji odnosi su razriješeni Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, pa je još 22. studenog 1946. stupanjem na snagu tog Zakona došlo do prelaska tih nekretnina u slobodno vlasništvo prednika tužiteljica kao obrađivača po sili zakona, sve s obzirom na neprijeporno postojanje predmetne prijave.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da se pravna osnova stjecanja temeljem nasljednih prava međusobno isključuje sa dosjelošću jer se radi o dva različita pravna osnova. Ističe da na strani tužiteljica nisu ispunjenje zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine po tužiteljicama i njihovim prednicima vršenjem kvalificiranog posjeda ili poštenog posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. Predmetno zemljište da pripada tuženiku i da je to tužiteljicama i njihovim prednicima bilo dobro poznato.

3. Nakon podnošenja tužbe preminula je tužiteljica pod 2. UI, te je rješenjem posl. broj P-6038/15 od 29. prosinca 2016. utvrđen prekid postupka u odnosu na ovu tužiteljicu i istodobno su pozvane njene nasljednice - TI i DI kao tužiteljice pod 2. i 3. na preuzimanje postupka, čime je nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom Izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 13. travnja 2009., izvatka iz Posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Split br. 343 od 23. travnja 2009., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru posl. broj O-155/85 od 21. listopada 1985., prijedloga tuženika Državnoj geodetskoj upravi od 27. svibnja 2009. i 1. lipnja 2009., posjedovnog lista 40 za k. o. [katastarska općina] (za kčbr [katastarska čestica]), dopisa Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split od 6. lipnja 2007. i 25. listopada 2007., kao i dopisa istog tijela od 2. rujna 2009., posjedovnog lista broj 343 sa podacima na dan 11. ožujka 2010., povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu od 11. ožujka 2010., očevidom na licu mjesta održanom 17. ožujka 2010., pregledom odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru br. 455/47 od 4. kolovoza 1947., vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mili Alfiću i uvidom u njegov pisani nalaz i mišljenje od 16. veljače 2016., pregledom cjelovitog povijesnog izvatka za predmetnu česticu (list spisa 84-94), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru posl. br. O-40/94 iza pod. II i rješenja o nasljeđivanju donesenog pred javnim bilježnikom Marijom Grozdanić Dekleve iz Rijeke posl. br. O-725/16 od 21. svibnja 2016., saslušanjem svjedoka BI i ĐI, te saslušanjem prethodno označene tužiteljice pod 1. LI kao parnične stranke.

5. Presudom ovog suda posl.br.P-6038/2015 od 5.svibnja 2017. pod točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev i utvrđeno je da su tužiteljice 1. LI pod 2. TI i pod 3. DI, suvlasnice realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1 K. O. [katastarska općina], to onog dijela te nekretnine koji u nalazu i mišljenju vještaka Mile Afrića od 15. veljače 2016. mjerilu 1:1000 predstavlja lik označen slovima A,B,C,D,E,F,G, H,I,J,A u površini od 7689 m2 koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio presude, pa ako tuženik tužiteljicama ne da suglasnost da na osnovu ove presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave Trogir izvrše cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 7689 m2 tako da od naprijed označenog dijela zemljišta formiraju novu česticu zemljišta koja će se upisati u novi zemljišnoknjižni uložak s uknjižbom prava suvlasništva na tim nekretninama na imena tužiteljica i to tužiteljica pod 1. za ½ dijela, tužiteljica pod 2. za ¼ dijela i tužiteljica pod 3. za ¼ uz izbris tog prava sa imena upisanog vlasnika-tuženika, iste su ovlaštene sve to učiniti temeljem ove presude u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 40.256,76 kn (sada 5.342,99 EUR) sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2017. do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika da mu tužiteljice naknade parnični trošak u iznosu od 27.141,25 kn (sada 3.602,26 EUR). Tuženik je pravovremeno izjavio žalbu protiv citirane presude.

6. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl.br.Gž-659/2017-2 od 15.svibnja 2019. djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana presuda pod točkama I. i II. izreke, a djelomično je prihvaćena žalba tuženika kao osnovana u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku da izda suglasnost za cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] tako da se formira nova čestica zemlje i tužba je u tom dijelu odbačena. Tužiteljice su izjavile izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske odluke kojom je djelomično odbačena tužba, dok je tuženik izjavio reviziju kojom pobija prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu.

7. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Rev-4089/2019-2 od 3.svibnja 2023. prihvaćene su revizije tužiteljica i tuženika, ukinuta je presuda i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku posl.broj Gž-659/2017-2 od 15. svibnja 2019., i predmet vraćen tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. U obrazloženju revizijski sud navodi da je drugostupanjski sud morao obrazložiti od kakvog je pravnog značaja činjenica da odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju nema svojstvo pravomoćnosti, iako se na nju poziva kao na odlučan dokaz. Nadalje, u odnosu na reviziju tužiteljica, revizijski sud zaključuje da je sud apsolutno nadležan za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva kojim se tužiteljice ovlašćuju na provođenje parcelacije te uknjižbe prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta u skladu s pravomoćnom i ovršnom presudom kojom su utvrđene suvlasnicama fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine primjenom odredbe čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13).

9. Rješenjem od 5.prosinca 2023. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tužiteljicu pod 1. LI, koja je preminula tijekom postupka, dok su rješenjem od 20.prosinca 2023. pozvane njene nasljednice i to sada tužiteljica pod 1. OI i pod 4. HI da preuzmu postupak kao njene pravne slijednice.

10. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl.br.Gž-245/2024-2 od 19.ožujka 2025. prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana, ukinuta je presuda Općinskog suda u Splitu broj P-6038/15 od 5. svibnja 2017. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U obrazloženju drugostupanjski sud ističe da prvostupanjski sud:

- nije kritički razmotrio odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj 455/47 od 4. srpnja 1947. jer se tom odlukom obrađivačima priznaje pravo vlasništva na jednake dijelove zemlje koja se sastoji od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini 13 vriti, a što predstavlja pašnjak uknjižene vlasnosti Samostan Sv. Križa; navedena površina (13 vriti) se odnosi na tri nekretnine, a prvostupanjski sud nije razjasnio koliki dio se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je predmet ovog spora,

- nije se očitovao na tvrdnju tuženika da odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj 455/47 od 4.srpnja 1947. nije snabdjevena klauzulom pravomoćnosti,

- nije kritičnije ocijenio iskaz svjedoka BI i ĐI, na temelju kojih je zaključio da je SI obrađivao zemljište, a prije njega ga je obrađivao njegov otac pok. CI, djed tužiteljice pod 1.

-izostavio je ocjenu na temelju kojih činjenica su izvršene promjene na nekretninama u katastarskom operatu, tj. na koji način su se prednik tužiteljica i tužiteljice upisale kao posjednici nekretnina.

12. Podneskom od 18.siječnja 2024. tužiteljice su uredile tužbeni zahtjev sukladno promjenama do kojih je došlo na stani tužiteljica smrću LI i nastavkom postupka s njenim nasljednicima, sada tužiteljicama pod 1. OI i pod 4. HI.

13. U nastavku postupka zbog izmjene raspravnog suca, glavna rasprava je započela iznova, obnovljeni su rezultati dosadašnjeg raspravljanja, a parnične stranke su se dodatno izjasnile o premetu spora.

14. Tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1., 2., 3. i 4. nije osnovan.

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljica na utvrđenje prava suvlasništva realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1 K. O. [katastarska općina], i to onog dijela te nekretnine koji u nalazu i mišljenju vještaka Mile Afrića od 15. veljače 2016. predstavlja lik označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A u površini od 7689 m2.

16. Tužiteljice su tijekom postupka predlagale dokaze i iznosile navode kojima zahtijevaju utvrđivanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti, a poslije na temelju razrješenja agrarnih odnosa. Međutim, sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u smislu članka 186., stavka 3. ZPP-a, pa je trebalo ocijeniti da li su pravo vlasništva tužiteljice stekle dosjedanjem, razrješenjem agrarnih odnosa ili po nekoj drugoj osnovi.

17. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisano je odredbama čl.159. -160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,125/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), s tim da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justiz-gesetzsammlung" br. 1/1811, nadalje:OGZ).

18. Dosjelost je jedan od načina stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, za čije je stjecanje u uvjetima redovne dosjelosti, potrebno da stjecatelj ostvaruje kvalificirani posjed odnosno, posjed koji je zakonit, istinit i pošten. Izvanredna dosjelost zadovoljena je ako je ispunjena pretpostavka samostalnog i poštenog posjeda, time da se i jedno i drugo pretpostavlja, pa suprotno treba dokazati onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nesamostalan i nepošten. Pravni učinci dosjelosti nastupaju ipso iure odmah po ispunjenju zakonskih pretpostavki.

19. Paragrafom 1460. Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justiz- gesetzsammlung" br. 1/1811, nadalje:OGZ), koji je moguće primijeniti temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46-pročišćeni tekst), propisano je da se za stjecanje kroz dosjelost nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći, nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo. Uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. U paragrafu 1461. OGZ-a govori se o zakonitom posjedu koji je utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu, kao na primjer zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata itd. Prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1464. OGZ-a posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način, ni on sam ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar.

20.Paragrafom 1468. OGZ-a propisano je da u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stjecanje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se dovršava tek poslije 30 godina.

21. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje dosjelost se završava tek poslije 30 godina, dok se u slučaju protiv državne imovine traži posjed od 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1472. OGZ-a).

22. Pritom treba navesti i da je na Proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960. zauzeto stajalište da je umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ-a u trajanju od 30 godina, dostatan pošteni posjed od 20 godina. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud u odluci Rev-x 51/13-2 od 23. srpnja 2014.

23. U odnosu na drugopostavljenu osnovu stjecanja prava vlasništva temeljem razrješenja agrarnih odnosa, treba navesti je su temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. pravno raskinuti svi feudalni odnosi između bivšeg državnog erara, kao vrhovnog vlasnika i feudatara, kao koristovnog vlasnika, koji su bili upisani u zemljišnim knjigama, s tim da težaci koji su do dana stupanja na snagu navedenog Zakona neprekidno obrađivali ovakvo zemljište najmanje 30 godina, postaju vlasnici obradivih površina, time da ne mogu imati više od 10 hektara obradivog zemljišta ako broj članova njihove porodice nije veći od 6 članova (paragraf 6. Zakona). Po odredbi paragrafa 22. Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije za likvidaciju svih u istome Zakonu navedenih odnosa u Dalmaciji, kao i za rješavanje sporova koji bi nastali iz tih odnosa, nadležni su sudovi koji će po odredbi paragrafa 30. u donesenoj presudi riješiti da li traženo zemljište spada pod udar tog Zakona, a zatim i o primjeni načela paragrafa 12. i nadalje o visini izračunate odštete za samo zemljište i eventualne poboljšice, s tim da se prijenos prava vlasnosti u zemljišnim knjigama i brisanje upisanih tereta obavlja s ureda (po zvaničnoj dužnosti) nakon pravomoćnosti konačnog rješenja (paragraf 35.).

24. Težački odnosi koji nisu bili razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. ukinuti su Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja od 20. studenog 1946.g. (NN 138/46 i 111/47), te je danom donošenja tog zakona zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača. Ovim zakonom zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prešla je u slobodno vlasništvo obrađivača (kmeta) bez ikakve odštete vlasniku i bez ikakvih dugova (čl. 4.).

25. Upis težačkih prava i zabilježbe agrarnih prijava upućuju na pretpostavku da je upisani težak ili prijavitelj bio ovlaštenik agrarnog odnosa, a Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja (broj: 138/46 i 11/47) razriješeni su ti odnosi koji su faktično postojali čak i bez upisa težačkom prava. Prema brojnim odlukama sudova, pa i temeljem odluke Ustavnog suda RH br. U-III-4034/2007 od 14. listopada 2009., sud može na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području RNH, prosuđivati jesu li su u konkretnom slučaju nastupile pravne posljedice iz toč. 1. Zakona tj. je li obrađivač stekao vlasništvo temeljem odredaba tog zakona kojim je bilo propisano da se ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i da zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača.

26. Propuštanje zahtjeva za ukidanje agrarnog odnosa ne sprječava sud u prosuđivanju jesu li su u konkretnom slučaju nastupile pravne posljedice tj. je li obrađivač stekao vlasništvo zemljišta po odredbama Zakona o ukidanju agrarnih odnosa jer stupanjem na snagu navedenog zakona težački odnosi više pravno ne postoje.

27. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno sljedeće:

-da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan tuženik za cijelo,

-da je kao posjednik navedene nekretnine upisan pravni prednik tužiteljica MI

Svilan pok. CI za 1000/14294 dijela,

-da su pok. MI naslijedile njegove kćerke LI (prethodno označena tužiteljica pod 1.) i UI (prethodno označena tužiteljica pod 2.), s tim da su se supruga pok. MI - II i njegov sin PI odrekli svoga nasljedničkog dijela u korist tužiteljica,

-da su raniju tužiteljicu UI naslijedile TI i DI, njene kćerke, sada tužiteljice pod 2. i 3.,

-da je odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru br. 455/47 od 4. srpnja 1947. predniku tužiteljica SI pok. O, kao obrađivaču i članovima njegove obitelji i to ženi D, kćeri LI i sinu PI, priznato pravo vlasništva, između ostalih, i na čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 13 vriti (cca 10.000 m2),

-da agrarna odluka Kotarske komisije nije opskrbljena pečatom pravomoćnosti,

-da je Hrvatski državni arhiv izvijestio sud da ni druge agrarne odluke ne sadrže takav pečat,

-da je u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] u ZU 1 zk tijelo 153. zabilježena agrarna prijava Agr-215/39 od 11. svibnja 1939. agrarnog prijavitelja SI pok. O, koja se navodi i u obrazloženju citirane agrarne odluke, i u kojoj se navodi da je odnos feudalnog karaktera na spornoj nekretnini postojao još prije 19. listopada 1930.

28. Ranije označena tužiteljica pod 1. LI u svom iskazu navodi da su po priči njenih prednika isti još 30-tih godina prošlog stoljeća obrađivali nekretninu u KO [katastarska općina], da se radilo o nekretnini velike površine, negdje oko 7.000 m2 koja je jasno bila ograđena suhozidom. Na jednom dijelu je bila loza, postojale su tri masline, koristila su se drva za sječu, a jedan dio bio je pašnjak. Po priči dio plodova davao se crkvi, a poslije rata da je uslijedila agrarna reforma i ta nekretnina je dodijeljena njenom ocu. Njena obitelj putem prednika je u kontinuiranom posjedu, pa i prije 30-tih godina prošlog stoljeća. Još kao dijete na tu nekretninu vodila je stoku na ispašu, do završetka rata se živjelo od zemlje jer nitko nigdje nije bio zaposlen. Njen otac MI, rođen 1914., obrađivao je zemlju dok nije sve izgorjelo u požaru koji negdje 70-tih godina. Vinograd se nije obnovio jer je tada otac već bio star. Nakon rata njen otac zaposlio se u Brodogradilištu Trogir, međašnici njihove nekretnine su OIR, T i njena teta po ocu, te im nitko nikada nije osporavao pravo na nekretninu.

29. Svjedok BI, rođen 1939., u svom iskazu navodi da potječe iz istog sela kao i ranije tužiteljice LI i UI, s kojima je zajedno išao u školu, i da mu je poznata nekretnina koja je predmet spora, a zove se Vrh diruna. U naravi je pašnjak, a na dnu iste je bilo malo vinograda, što se vidi po divljim lozama koje su ostale, a on da pamti i tri masline. Nekretnina je ograđena suhozidom i na istu se vodila stoka na ispašu. Njegova nekretnina nalazi se u blizini, između njegove parcele i parcela tužiteljica nalazi se jedna parcela, a 1970. sve je izgorjelo. Svjedok je poznavao pok. oca tužiteljica MI i njihovu majku pok. DI, a čak i djeda CI, koji su obrađivali tu zemlju i tu gonili par životinja. Njihova nekretnina je kao i njegova dobivena na način da su njihovi stari radili na tom zemljištu i davali crkvi juramenat. Godine 1930. došao je agrar i onda se više crkvi nije plaćao taj juramenat, a 1947. u katastru je sve prebačeno na one koji su obrađivali zemlju, ali da to nije upisano u zemljišnim knjigama. Svjedok svoje zemljište nije riješio u pogledu crkve jer mu je to veliki trošak i njegov brat nije bio zainteresiran. Navodi da nikada nikog drugog nije vidio da bi obrađivao predmetno zemljište, osim obitelji tužiteljica niti je čuo da je tko osporavao da bi to zemljište bilo od tužiteljice i njene obitelji. Otac tužiteljica je radio u škveru, u skladištu, a prije 1947. bio je u partizanima. Po priči ljudi, susjeda ta nekretnina je u posjedu obitelji tužiteljica preko 100 godina, a svjedok je znao i pok. H, brata tužiteljičinog djeda pok. CI, za čijeg života su se brale masline i kupila drva. Djed CI poginuo je u 1. svjetskom ratu, a njegov brat N oženio je udovicu-baku ranije označenih tužiteljica, i zato je on to čuvao i obrađivao jer je to bila jedna familija.

30. Svjedok ĐI, rođen 1937., u svom iskazu navodi da poznaje ranije označene tužiteljice LI i UI, kao i njihova brata, te da je poznavao njihova oca pok. MI, majku pok. DI i baku pok. L, čiji je prvi suprug bio pok. CI, a drugi suprug pok. N, brat pok. CI. Nekretnina koja je predmet spora nalazi se do njegove parcele, između njih postoji međa, i ograđene su suhozidom tako da se jasno vidi granica. U naravi to je pašnjak, a na dnu jedna udolina sa kvalitetnijom zemljom gdje se nekada sadilo, a zemljište se koristilo i za ispašu. Na zemljištu raste smreka i bluver, a kako je pok. N bio meštar za izradu posuda u kojima se nosilo kamenje i zemlje tzv. sprte, iste su se radile upravo od šiblja smreke i bluvera koje rastu na tom zemljištu. Tužiteljicama nitko nikada nije osporavao pravo na to zemljište niti tvrdio da je to od nekog drugog. Njegov pok. pradjed bio je u posjedu njegovog zemljišta, a tako je bilo i na nekretnini tužiteljica. Da je zemljište upisano na crkvu (tuženika) svjedok je saznao prije 10-ak godina i on također rješava svoje zemljište sa crkvom.

31. Sudski vještak za geodeziju Mile Afić izvršio je identifikaciju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju navodi da se radi o nekretnini koja je sa sjeverne i južne strane omeđena starim kamenim suhozidom, sa istočne strane makadamskim putem i kamenim suhozidom, dok sa zapadne strane postoje oznake crvene boje. Vještak je identificirao realni dio nekretnine, površine 7682 m2, i na skici istu označio slovima.

32. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je sporna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bila u zemljišnoj knjizi od njenog osnutka odnosno od 1885. upisana kao vlasništvo Samostana sv.Križa za cijelo, te da je pod posl.br.Z- 1053/2008 od 13.ožujka 2008. uknjižena promjena naziva Samostana sv.Križa u Hrvatska dominikanska provincija "Navještenja blažene djevice Marije", ovdje tuženika. U zemljišnoj knjizi tuženik je i dalje upisan kao vlasnik sporne nekretnine za cijelo, dok je prednik tužitelja MI pok.CI bio obrađivač te nekretnine, te je u zemljišnoj knjizi po brojem Agr-215/39 od 11. svibnja 1939. upisana zabilježba agrarne prijave MI pok.Marka za 153.tijelo.

33. Pregledom dijela povijesnog izvatka dostavljenog od strane tužiteljica (nepotpunog i slabo čitljivog) proizlazi da 153.tijelo ima veliki broj nekretnina, a tužiteljice nisu uspjele dokazati da se upisana zabilježba odnosi baš na predmetnu nekretninu, dok sama zabilježba ne predstavlja pravomoćnu presudu kojom bi bio razriješen agrarni odnos.

34. Uvidom u odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj A-455/47 od 4. srpnja 1947. razvidno je da je predniku tužiteljica SI pok. O, kao obrađivaču i članovima njegove obitelji i to ženi D, kćeri LI i sinu PI, priznato pravo vlasništva na jednake dijelove na čest. zem. [katastarska čestica] (sporna nekretnina), u površini od 13 vriti (cca 10.000 m2) nakon utvrđenja postojanja odnosa feudalnog karaktera prije 19.listopada 1930. Dakle, iz odluke Kotarske komisije nedvojbeno proizlazi da je MI pok.CI dobio pravo vlasništva ¼ dijela navedenih nekretnina, a ne za cijelo, budući da ih dijeli sa suprugom U, kćeri LI i sinom PI. Istom odlukom određeno je da se MI, njegovoj ženi D, kćeri LI i sinu PI navedene nekretnine daju u ukupnoj površini od 13 vriti, ali nije precizirano koliko točno navedene površine otpada na svaku od nekretnina niti su tužiteljice to dokazale tijekom postupka.

35. Nadalje, prednik tužiteljica MI pok.CI znao je da obrađuje nekretninu koja nije u njegovom vlasništvu već u vlasništvu Samostana sv.M, odnosno sada tuženika, pa isti nije izvršavao nikakav svoj samostalan posjed. Zbog toga njegov posjed nije mogao biti ni pošten, a u prilog tome ide i iskaz svjedoka GI koji iskazuje da je i njegova, kao i tužiteljičina obitelj, nekretnine dobila od "crkve" na obrađivanje i korištenje. Ovaj svjedok navodi sa su davali crkvi "juramenat", dok svjedoku ĐI nije poznato da je njegova obitelj ili obitelj tužiteljica davala crkvi naknadu za korištenje nekretnine. Pritom treba navesti da su svjedoci rođeni 1937. i 1939., tako da isti ne mogu imati nikakvih neposrednih saznanja o razdoblju prije njihova rođenja i za vrijeme njihova ranog djetinjstva, uz napomenu da se iskazi imenovanih svjedoka ne slažu u bitnoj stvari, a to je plaćanje naknade vlasniku tj. tuženiku. Po svjedoku BI nakon 1930. kada je došao agrar nije se više ništa davalo vlasniku zemljišta, a što je jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva razrješenjem agrarnih odnosa. Kako posjed prednika tužiteljica MI nije bio pošten, to nije došlo do stjecanja prava vlasništva izvanrednom dosjelošću protekom 40 godina dosjedanja do 6.travnja 1941.

36. Prema članku 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, a takvim odnosima sukladno članku 2. smatraju se vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteutični, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih vlasnih nije sam obrađivao zemlju nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje. Dakle, težački i njima slični odnosi koji nisu bili pravomoćno razriješeni na osnovi Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije, konačno su ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja prema kojem je zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prešla u slobodno vlasništvo obrađivača (kmeta) bez ikakve odštete vlasniku i bez ikakvih dugova (čl. 4.).

37.Odlučivanje o razrješavanju neriješenih agrarnih odnosa između veleposjednika i obrađivača bila je u nadležnosti Kotarskih komisija za agrarnu reformu, i kolonizaciju, protiv čijih odluka je bilo predviđeno ulaganje pravnog lijeka o kojemu bi odlučivala Okružna, odnosno oblasna komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju. Međutim, kako je spisu priložena samo odluka nadležne Kotorske komisije bez potvrde pravomoćnosti, to tužiteljice nisu dokazale da su njihovi prednici stekli pravo vlasništva jer ne postoji pravomoćna odluka koja to određuje.

38. Ustavni sud u svojoj odluci U-III-408/2009 od 10. prosinca 2009., utvrđuje da je postupak agrarne reforme i kolonizacije bio mjera agrarne politike nakon II. svjetskog rata, koja se u Republici Hrvatskoj provodila temeljem navedenog Zakona o agrarnoj reformi i Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Sl. list DFJ«, broj 64/45. i 24/46.), a postupak su provodila upravna tijela -kotarske ili gradske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, koje su se osnivale pri gradskim ili kotarskim narodnooslobodilačkim odborima. U tom upravnom postupku se određivao maksimum koji se ostavlja svakom ranijem vlasniku, koji je kod crkvenih pravnih osoba mogao varirati, kako je navedeno, od 10 ha do 30 ha oranica i šuma.

39. Odlukom Ustavnog suda je na taj način utvrđeno pravno stajalište koje zahtijeva provedbu postupka i donošenje odluke ondašnje Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u kojoj bi se utvrdilo vlasništvo nad obradivom poljoprivrednom površinom. To je suprotno stajalište od onoga koji su u tijeku postupka zastupale tužiteljice, da se na temelju Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1947. stjecalo pravo vlasništva nad obradivim površinama ex lege. Tužiteljice, odnosno njihovi prednici u nedostatku pravomoćne odluke nisu mogli steći pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom bez pravomoćne odluke tijela koji su bili nadležni za provedbu postupka.

40. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika u cijelosti je neosnovan jer ZV ne propisuje nikakav rok zastare za stjecanje prava vlasništva po bilo kojoj pravnoj osnovi, pa tako i za dosjelost.

41. Budući da tužiteljice tijekom postupka nisu dokazale na koju površinu sporne nekretnine se odnosi odluka Kotarske komisije, niti su dokazale da je navedena odluka stekla svojstvo pravomoćnosti, to je tužbeni zahtjev kojim tužiteljice traže utvrđenje da su stekle pravo suvlasništva realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zu 1 K. O. [katastarska općina] za odgovarajuće suvlasničke dijelove ocijenjen kao neosnovan, jer iz dokaznog postupka ne proizlazi da su tužiteljice dokazale da bi stekle pravo vlasništva dosjelošću ili razrješenjem agrarnih odnosa, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

42. Dokaze koje nije posebno obrazlagao, sud ne smatra bitnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

43. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje: ZPP-a). Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora od 13.405,00 EUR za sljedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 25.siječnja 2010., 17.ožujka 2010., 10.veljače 2015., 2.veljače 2016., 20.rujna 2016., 30. siječnja 2017., 22.veljače 2017., 10.lipnja 2025. i 9.rujna 2025. po 250 bodova za svako ročište (250x9), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanom 16.travnja 2015.-62,5 boda (sukladno popisu tuženika), za sastav obrazloženog podneska od 10.lipnja 2025. - 250 bodova, za sastav žalbe protiv presude 312,5 bodova, i za sastav revizije 375 bodova, odnosno ukupno zbrojeno 3 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 7.000,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 8.750,00 EUR.

43.1. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 180,50 EUR jer iz spisa ne proizlazi da bi tuženik platio navedenu pristojbu. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude i reviziju jer zahtjev tuženika u tom dijelu nije određen visinom, niti je tuženik platio pristojbu za žalbu i reviziju. Kako je tuženik u cijelosti postigao uspjeh u postupku, to mu je i trošak postupka priznat u cjelokupnom iznosu od 8.750,00 EUR, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 22.rujna 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljicama pod 1., 2., 3. i 4. putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.