Poslovni broj: Us I-1943/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Republike Hrvatske zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko – upravni odjel, Dubrovnik, Dropčeva 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ad. 1) GL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad. 2) BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Ivanu Fabijanoviću, odvjetniku iz Dubrovnika, Vukovarska 22, odlučujući o tužbi tužitelja od 06. kolovoza 2024. i odgovoru na tužbu tuženika i zainteresiranih osoba, izvanraspravno dana 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje Rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/23-01/175, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 5. travnja 2024., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/23- 01/175, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 5. travnja 2024., odbijena je žalba Republike Hrvatske, ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/20-01/20, URBROJ: 2117-11/10-23-23 od 17. travnja 2023., kao neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/20- 01/20, URBROJ: 2117-11/10-23-23 od 17. travnja 2023., u točci 1. izreke, riješeno je da je Republika Hrvatska na ime naknade za 1/16 dijela nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 2.173 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica], površine 4.867 m , obje k. o. [katastarska općina], koje su eksproprirane pravomoćnim rješenjem Skupštine općine Dubrovnik, broj: 05- 8437/1-1964 od 25. veljače 1964., ranije uknjiženom vlasniku PL pok. G za 1/2 dijela, u korist Saveznog sekretarijata za narodnu obranu SFRJ, radi vojnih potreba, dužna ovlaštenicima ĆL za 1/32 dijela isplatiti naknadu u iznosu 70.967,23 eura ili 534.702,59 kuna i BL za 1/32 dijela isplatiti naknadu u iznosu 70.967,23 eura ili 534.702,59 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, s tim da zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja tog rješenja pa do isplate.

Točkom 2. izreke citiranog rješenja određeno je da će se o troškovima postupka odlučiti dopunskim rješenjem.

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka. Tužiteljica navodi da iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da drugostupanjsko tijelo smatra da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku postupilo po uputama iz ranijeg drugostupanjskog rješenja u ovoj upravnoj stvari, odnosno da je postupilo u smislu čl. 242. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku te u bitnom smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno ocijenilo da procjena vještaka Žarka Čuvala o vrijednosti nekretnina koje su predmet postupka nije neutemeljeno visoka. Međutim, protivno zaključku prvostupanjskog tijela koje svoj zaključak temelji isključivo na pisanom nalazu i mišljenju vještaka Željka Čuvala (pri tome se ne osvrćući na njegovo mišljenje dano usmeno na ročištu), te protivno zaključku drugostupanjskog tijela iznesenog u obrazloženju pobijanog rješenja, tužiteljica ističe da nekretnine koje su predmet postupka, u trenutku eksproprijacije nisu bile građevinsko zemljište već poljoprivredno zemljište pa da se niti njihova tržišna vrijednost ne može uspoređivati s tržišnom cijenom nekretnina koje se nalaze u građevinskim područjima Općine Župa Dubrovačka i Grada Dubrovnika gdje je dopuštena gradnja stambenih i poslovnih zgrada odnosno hotela, apartmana i sl. Nadalje navodi, da je iz rješenja o eksproprijaciji od 23. svibnja 1952. i od 25. veljače 1965. razvidno da su te nekretnine u trenutku eksproprijacije predstavljale šumu odnosno poljoprivredno zemljište. Da iz obrazloženja rješenja od 25. veljače 1965. proizlazi da se zemljište koje je predmet eksproprijacije nalazilo u blizini zemljišta na kojem su ranije (nakon eksproprijacije iz 1952.) izgrađeni objekti vojnog karaktera te da je potrebno kao pojas nužnog osiguranja tih objekata u kojem cilju je obuhvaćeno vojnim krugom. Da je istog mišljenja i vještak koji je na ročištu održanom u prvostupanjskom postupku koji se vodio u odnosu na iste nekretnine, (ali za drugi suvlasnički dio) dana 20. siječnja 2023. izričito naglasio kako se zemljište koje je predmet postupka u trenutku eksproprijacije nalazilo u namjeni „visoke šume“. Stoga, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog tijela da su nekretnine koje su predmet postupka u trenutku oduzimanja predstavljale građevinsko zemljište, odnosno drugostupanjskog tijela koje neutemeljeno smatra da je "predmetno zemljište" obuhvaćeno kao pojas nužnog osiguranja ranije izgrađenih vojnih objekata, ali to nisu bili objekti klasičnog vojnog karaktera (vojarne, stražarnice, vojni poligoni slično), već su to bili turističko-ugostiteljski objekti, a predmetno zemljište je bilo predviđeno te eksproprirano kao pojas nužnog osiguranja već izgrađenih turističko-ugostiteljskih objekata, tj. ulazilo je u pojas koji je služio za osiguranje izgrađenih objekata te da je svrha eksproprijacije kasnije izmijenjena, iako o tome nije doneseno rješenje o izmjeni rješenja o eksproprijaciji, tako što su nekoliko godina kasnije (1968.) dijelom i na ekspropriranom zemljištu izgrađeni hotelsko-turistički objekti u posebnoj rezidencijalnoj zoni (4-Galeb, 5-Vila i Vila II). Dakle, da drugostupanjsko tijelo pogrešno smatra da se u konkretnom slučaju u trenutku oduzimanja radilo o građevinskom zemljištu koje je, premda ne spori da se u trenutku oduzimanja radilo o šumskom i poljoprivrednim zemljištu, naknadno pretvoreno u zemljište na kojem su izgrađeni vojni objekti koji su služili u turističke svrhe jer da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da se radilo o ograđenom vojnom zemljištu na kojem su postojale stražarnice i na kojem je bio zabranjen pristup civilima. Da sama činjenica da se protekom godina promijenila prostorno planska namjena jednom ekspropriranih nekretnina ne utječe na činjenicu da su predmetne nekretnine u vrijeme oduzimanja predstavljale poljoprivredno zemljište.

3.1. Tužiteljica nadalje navodi da drugostupanjsko tijelo neutemeljenim smatra mišljenje tužiteljice da se cijena ekspropriranog zemljišta ne može uspoređivati s tržišnom cijenom nekretnina koje se nalaze u građevinskom području Općine Župa dubrovačka i Grada Dubrovnika gdje je dopuštena gradnja stambenih i poslovnih objekata odnosno hotela, apartmana i sl., jer da je eksproprirano zemljište nakon eksproprijacije upotrijebljeno za izgradnju turističko-ugostiteljskih objekata, iako je prvotna namjena bila „obezbjeđenje“ ranije izgrađenih vojnih objekata te da usporedba sa zemljištem stroge vojne namjene kao što su i predmetne nekretnine nije moguća, jer da takvog zemljišta na području Dubrovačko-neretvanske županije nema. Smatra da je takav zaključak drugostupanjskog tijela kontradiktoran sa zaključkom tog tijela iz pobijanog rješenja, da činjenica da na predmetnim nekretninama prema sadašnjoj prostorno planskoj dokumentaciji nije moguće raditi stambene, niti poslovne zgrade, kao ni hotele i apartmane za ovaj postupak nije bitna. Ovo stoga jer ukoliko se prihvati stajalište prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela da se naknada za eksproprirane nekretnine određuje prema stanju nekretnine u vrijeme eksproprijacije, a prema cijenama u vrijeme donošenja rješenja o naknadi, da je činjenica da se radi o nekretninama koje se nalaze u zoni stroge vojne namjene u kojoj nije moguća gradnja stanova, apartmana i hotela, itekako bitna. Štoviše, da je zaključak drugostupanjskog tijela da na području Dubrovačko-neretvanske županije nema takvih nekretnina s kojima bi bila moguća usporedba proizvoljan i neutemeljen te da nije potkrijepljen činjenicama obzirom da na području te županije ima više vojnih lokacija (otok Mljet, Molunat, Ploče i dr.), a i kada ih i ne bi bilo, da to ni u kojem slučaju ne znači da se onda te nekretnine mogu uspoređivati s nekretninama koje se nalaze u turističkim zonama Grada Dubrovnika i Općine Župa Dubrovačka i čija vrijednost je obzirom na mogućnost gospodarskog iskorištavanja višestruko viša. Stoga da je neosnovano određena i naknada za to zemljište, kao da se radi o građevinskom zemljištu, odnosno da je utvrđena visina naknade pogrešno utvrđena jer da je nedvojbeno da te nekretnine nisu niti oduzete radi izgradnje već radi zaštitnog koridora na kojem nije bila predviđena gradnja, a i danas da se nalaze u zoni stroge vojne namjene. Da je još u prethodnom postupku, prije donošenja ukidnog rješenja, tužiteljica podnescima od 20. ožujka 2017. i 18. svibnja 2017. upravnom tijelu dostavila isprave iz kojih je razvidno da se nekretnine koje su predmet ovog postupka prema Odluci o donošenju izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Općine Župa Dubrovačka (Službeni glasnik Općine Župa Dubrovačka 9/17) nalaze u zoni stroge posebno određene vojne namjene u dijelu Vojnog naselja Kupari koji je i nadalje na upravljanju Ministarstva obrane, odnosno da je ukazala prvostupanjskom tijelu da se radi o zoni u kojoj je moguća gradnja objekata isključivo posebne, nedohodovne namjene te da je naknada određena pobijanim rješenjem višestruko viša od tržišne cijene nekretnine koja je predmet postupka jer da na tim nekretninama nije moguće raditi niti stambene, niti poslovne zgrade, kao niti hotele, niti apartmane te da je upravnom tijelu predloženo da uvaži iznesene primjedbe i temeljem njih donese rješenje u postupku. Da je navedeno potvrdio i vještak na ročištu održanom dana 20. siječnja 2023. u postupku koji se vodio za iste nekretnine (ali za drugi suvlasnički dio). Nadalje navodi, da premda je u ponovljenom postupku nalaz i mišljenje vještaka (i to prema izričitom nalogu prvostupanjskog tijela) sačinjeno na način kao da se radi o građevinskom zemljištu na kojem je moguća gradnja bez ograničenja i usporedbom s lokacijama koje se ne nalaze u dijelu Vojnog naselja Kupari (zona stroge vojne namjene) već na drugim lokacijama gdje je dozvoljena gradnja u komercijalne i stambene svrhe, da valja istaći da je vještak u ovom postupku već ranije sačinio nalaz i mišljenje u kojem je navedeno zemljište procijenio kao poljoprivredno (premda je i ta procjena prema mišljenju tužiteljice previsoka). Također, da je na ročištu održanom dana 20. siječnja 2023. sudski vještak potvrdio da nekretnine koje su predmet postupka obzirom na postojeću N namjenu nisu za usporedbu u smislu cijene i mogućnosti gradnje s nekretninama koje se nalaze u T zoni (a s kojim ih je vještak u svom pisanom nalazu usporedio) te da bi zemljište koje je predmet postupka obzirom na svoju prostornoplansku namjenu vrijedilo višestruko manje od procijenjene. Da premda se drugostupanjsko tijelo u obrazloženju pobijanog rješenja ne osvrće na činjenicu da je pravni prednik predlagatelja već ranije primio naknadu za eksproprirane nekretnine jer je taj navod već ocijenjen neosnovanim u presudi Upravnog suda u Splitu posl. br. Usl-883/12 od 25. listopada 2013., tužiteljica još jednom ukazuje na činjenicu da je pok. LL na zapisnik dana 2. ožujka 1995. izjavio da je za eksproprirane nekretnine primio naknadu, te da je njegov neput PL, sin B primio naknadu za sve ostale nasljednike osim za pok. CL. Dakle, da uvažavajući činjenicu da je od eksproprijacije protekao dugi niz godina, te da nije sačuvana sva potrebna dokumentacija, da izričita izjava ovlaštenika naknade da je primio naknadu prema mišljenju ovog odvjetništva predstavlja nesporni dokaz da je postupak određivanja naknade u konkretnom slučaju potrebno obustaviti. Slijedom navedenog, predložila je Sudu da donese presudu kojom će osporavani akt poništi i presudom sam riješi upravnu stvar na način da zahtjev za naknadu oduzete imovine odbije kao neosnovan, a podredno da poništi pobijani akt i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 10. listopada 2024. osporilo navode tužiteljice iznesene u tužbi te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-1942/2024-6 od 8. siječnja 2025. pozvane su zainteresirane osobe ad.1) ĆL i ad. 2) BL da sudjeluju u ovom sporu te im je dostavljena tužba tužiteljice i odgovor na tužbu tuženika, na očitovanje.

6. Zainteresirane osobe ad.1) ĆL i ad. 2) BL, oboje zastupani po opunomoćeniku Ivanu Fabjanoviću odvjetniku u Dubrovniku, dostavili su ovom sudu odgovor na tužbu 17. siječnja 2025., kojim su osporili tužbene navode tužiteljice kao neosnovane te su predložili odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te obvezati tužiteljicu na naknadu prouzročenih troškova postupka zainteresiranim osobama. Uvodno su istakle da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 19 Usl- 2527/2023-15 od 28. ožujka 2024.g., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2537/24-3 od 5. studenog 2024. g., odbijen zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-943-03/23-01/15, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 12. srpnja 2023.g. Da je prethodno navedenim presudama odlučeno o upravnoj stvari koja je jednaka upravnoj stvari o kojoj se odlučuje u predmetnom upravnom sporu pa da se zainteresirane osobe u cijelosti pozivaju na sva činjenična i pravna utvrđenja iz tih presuda, te su kao dokaz priložili citirane presude. Također su navele da se pridružuju navodima iz tuženikova odgovora na tužbu i samog osporavanog rješenja.

6.1. Zainteresirane osobe su osporile tužbeni navod tužiteljice da je predmetni postupak potrebno obustaviti, jer da je pok. LL na zapisnik dana 2. ožujka 1995. g. izjavio da je za eksproprirane nekretnine primio naknadu te da je njegov neput PL sin B primio naknadu za sve ostale nasljednike osim za pok. CL, ističući da su takvi navodi tužitelja u cijelosti neosnovani, a što da proizlazi iz pravomoćne presude Upravnog suda u Splitu posl. broj: Usl-883/12 od 25. listopada 2013. Da je Rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/20-01/20, URBROJ: 2117- 11/10-23-23 od 17. travnja 2023.g., prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo visinu naknade zainteresiranim osobama pa da navodi tužiteljice u ovom sporu i žalbi podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja, nisu osnovani. Da tužiteljica neosnovano ističe da predmetno zemljište u trenutku eksproprijacije nije bilo građevinsko zemljište, već poljoprivredno te da je pogrešno mišljenje tužiteljice da se cijena ekspropriranog zemljišta ne može uspoređivati s tržišnom cijenom nekretnina koje se nalaze u građevinskom području Općine Župa Dubrovačka i Grada Dubrovnika gdje je dopuštena gradnja stambenih i poslovnih objekata, odnosno hotela, apartmana i sl., jer da je predmetno zemljište nesporno upotrijebljeno za izgradnju turističko- ugostiteljskih objekata, kao što da je i pogrešno mišljenje tužiteljice da predmetne nekretnine nisu oduzete radi izgradnje. Također, da tužiteljica neosnovano ukazuje na sadašnju prostorno plansku dokumentaciju, budući da ista nije mjerodavna za rješenje ove upravne stvari. Da je protivno navodima tužiteljice, nalaz i mišljenje vještaka Žarka Čuvala detaljno obrazložen i da sadrži sve elemente odlučne za određivanje visine naknade pa da je prvostupanjsko tijelo pravilno svoju odluku o tržišnoj vrijednosti predmetnih nekretnina temeljilo na tom nalazu i mišljenju. Stoga da je rješenje tuženika KLASA: UP/II-943-02/23-01/175, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 5. travnja 2024. zakonito budući da je visina naknade pravilno utvrđena sukladno odredbi članka 33. Zakona o izvlaštenju.

7. Kako tužiteljica u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, niti su predlagali izvođenje dokaza, Sud je vođen načelom učinkovitosti predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave na temelju odredbe čl. 36. ZUS-a.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen, kao i svih isprava koje su istome priložene.

9. Tužba tužiteljice nije osnovana.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja, KLASA: UP/II- 943-02/23-01/175, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 5. travnja 2024.

11. Među strankama je sporno imaju li ovlaštenici ĆL i BL, ovdje zainteresirane osobe ad. 1) i ad. 2) pravo na naknadu i to svaki za 1/16 dijela nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 2.173 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica], površine 4.867 m[2] , obje k. o. [katastarska općina], koje su eksproprirane pravomoćnim rješenjem Skupštine općine Dubrovnik, broj: 05-8437/1-1964 od 25. veljače 1964., ranije uknjiženom vlasniku PL za 1/2 dijela, u korist Saveznog sekretarijata za narodnu obranu SFRJ, radi vojnih potreba, ili je predmetni upravni postupak potrebno obustaviti, kako to tužiteljica u tužbi navodi.

12. Među strankama je sporna visina utvrđene naknade od po 70.967,23 eura ili 534.702,59 kn, koji iznos je svakom ovlašteniku naknade, ovdje zainteresiranim osobama ad.1) i ad.2), RH dužna isplatiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja, s tim da zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja tog rješenja pa do isplate.

13. Konačno, među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja Ministarstva pravosuđa, i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-944-07/17-01/20, URBROJ:514-04-02-01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021.postupljeno po pravnom shvaćanju i primjedbama sadržanim u citiranom rješenju.

14. Odredbom čl. 46. Zakona o izvlaštenju propisano je da se odredbe ovoga Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute, a što je upravo slučaj u konkretnoj upravnoj stvari.

15. Odredbom čl. 47. Zakona je propisano da će se odredbe ovoga Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine odgovarajuće primijeniti i u slučajevima kada je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22.ožujka 1978. godine, ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu ovoga Zakona, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade.

16. Odredbom čl. 33. st. 1. Zakona o izvlaštenju je propisano ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje, ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da je tržišna vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.

17. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-943-05/20-01/20, URBROJ: 2117-11/10-23-23 od 17. travnja 2023. doneseno u ponovnom postupku, nakon što je rješenjem Ministarstva pravosuđa, i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-944-07/17-01/20, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021. poništeno prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-944-07/95-01/12, URBROJ: 2117-04/2-17-68 od 20. srpnja 2017., kojim je ĆL za 1/32 dijela određena naknada u iznosu 191.129,70 kn i BL za

1/32 dijela u iznosu 191.129,70 kn.

18. Drugostupanjskim rješenjem KLASA: UP/II-944-07/17-01/20, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021., u izvršenju kojeg rješenja je doneseno osporavano rješenje koje se osporava predmetnom tužbom, nepravilnim je ocijenjen nalaz i mišljenje vještaka Saliha Hrustića zbog pogrešne primjene novih propisa prilikom procjene predmetnih nekretnina pa je prvostupanjskom tijelu dana uputa da u ponovnom postupku vještačenje treba povjeriti drugom ovlaštenom sudskom vještaku, i to primjenom istovjetne metodologije koja se primjenjivala u vrijeme važenja Zakona o izvlaštenju, koju je vještak Zdravko Nivić koristio prilikom izrade svojeg nalaza i mišljenja, a koji je poslužio kao osnova za utvrđivanje visine naknade za 1/2 dijela predmetnog zemljišta u prethodno provedenom pravomoćno okončanom postupku, uvažavajući pri tome načelo da se naknada za eksproprirane nekretnine određuje prema stanju nekretnine u vrijeme eksproprijacije, a prema cijenama u slobodnom prometu na dan određivanja naknade, tj. imajući u vidu nastale promjene općih vrijednosnih odnosa na tržištu nekretnina uslijed proteka vremena od 2007. do donošenja rješenja o određivanju naknade. Naime, prema danoj uputi imenovani vještak treba pravomoćno utvrđenu cijenu određenu prema nalazu i mišljenju vještaka Zdravka Nivića iz 2007. revalorizirati na tržišnu cijenu u godini utvrđivanja naknade na temelju službeno objavljenih statističkih cijena građevinskog zemljišta ili stambenih nekretnina (ako ne postoje podaci za građevinsko zemljište) prema podacima Hrvatske narodne banke, Državnog zavoda za statistiku i slično, tj. pravomoćno utvrđenu cijenu iz 2007. preračunati na tržišnu cijenu u godini utvrđivanja naknade. Pored navedenog, valja istaći da je drugostupanjsko tijelo prethodnim rješenjem od 11. rujna 2020. naložilo prvostupanjskom tijelu da u ponovljenom postupku kao osnov za utvrđivanje vrijednosti nekretnina treba uzeti stanje nekretnina u vrijeme eksproprijacije, a prema cijenama na dan utvrđivanja naknade.

19. Nadalje iz stanja spisa te dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene, proizlazi da je u ponovljenom postupku, prvostupanjsko upravno tijelo postupajući po uputama iz drugostupanjskog rješenja, KLASA: UP/II- 944-07/17-01/20, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021. provelo novo vještačenje po drugom stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Žarku Čuvalu iz tvrtke Supervision Split te da mu je Zaključkom od 25. ožujka 2022. dalo detaljne upute za izradu nalaza i mišljenja, a sve u skladu s uputom danom u citiranom drugostupanjskom rješenju, u izvršenju kojeg je i provedeno novo vještačenje, odnosno da je predmet procjene građevinsko, a ne poljoprivredno zemljište, te da imenovani vještak treba pravomoćno utvrđenu cijenu određenu prema nalazu i mišljenju vještaka Zdravka Nivića iz 2007. revalorizirati na tržišnu cijenu u godini utvrđivanja naknade na temelju službeno objavljenih statističkih cijena građevinskog zemljišta ili stambenih nekretnina, tj. pravomoćno utvrđenu cijenu iz 2007. preračunati na tržišnu cijenu u godini utvrđivanja naknade.

20. Također je utvrđeno da je novoimenovani stalni sudski vještak Žarko Čuvalo, dipl.ing.građ., postupio po danoj uputi te primjenom istovjetne metodologije koja se primjenjivala u vrijeme važenja Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01.,79/06., 45/11. i 34/12.), a koja je korištena prilikom izrade nalaza i mišljenja iz 2007. godine, izradio novi nalaz i mišljenje o vrijednosti predmetnih nekretnina broj: 15-05/2022 od 12. svibnja 2022. Utvrđeno je da je nalaz i mišljenje iz 2007. poslužio kao osnova za utvrđivanje visine naknade predmetnog zemljišta u prethodno provedenom postupku u kojem su, glede istovjetnih nekretnina, donesena dva pravomoćna djelomična rješenja od 28. lipnja 2007. i 9. ožujka 2009. godine. Pri tom se vještak Žarko Čuvalo u cijelosti pridržavao dane upute da naknadu treba odrediti prema stanju nekretnine u vrijeme eksproprijacije, a prema cijenama u slobodnom prometu na dan određivanja naknade, odnosno upute da pravomoćno utvrđenu cijenu iz ranije navedenog nalaza i mišljenja treba revalorizirati na tržišnu cijenu u godini utvrđivanja naknade na temelju službeno objavljenih statističkih cijena građevinskog zemljišta ili stambenih nekretnina.

21. Dakle, iz naprijed navedenih nespornih utvrđenja proizlazi da je sve navedeno u ponovnom postupku i učinjeno, kako to proizlazi iz Nalaza i mišljenja vještaka Žarka Čuvala iz prosinca 2022., te potom i Dopune nalaza i mišljenja, slijedom čega je po ocjeni ovog Suda, prvostupanjsko upravno tijelo pravilno postupilo kada je prihvatilo nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Žarka Čuvala, dipl.ing.građ., koji nalaz i mišljenje sadrži sve elemente odlučne za određivanje visine naknade za eksproprirano zemljište te je visina naknade pravilno utvrđena primjenom odredbe čl. 33. Zakona o izvlaštenju, a kako je to detaljno i argumentirano obrazloženo u nalazu i mišljenju imenovanog vještaka, a potom i u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, koje rješenje kao valjano, argumentirano i na zakonu osnovano prihvaća i ovaj Sud.

22. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja, između ostalog, navodi da je glede visine naknade za eksproprirane nekretnine u dosadašnjoj upravnosudskoj praksi u primjeni Zaključak sa sjednice svih sudaca Upravnog suda RH od 19. prosinca 1998. kojim je izraženo pravno stajalište kada se o naknadi za ekspropriranu nekretninu odlučuje primjenom čl. 46. i čl. 47. Zakona o izvlaštenju, kao što je upravo slučaj u konkretnoj upravnoj stvari, naknada se određuje prema stanju nekretnine u času eksproprijacije, ali prema tržišnoj vrijednosti (cijenama u slobodnom prometu) u vrijeme utvrđivanja naknade, a kako je to i propisno čl. 33. Zakona o izvlaštenju. Upravo takva uputa je dana prvostupanjskom tijelu drugostupanjskim rješenjem od 15. travnja 2021. i rješenjem od 6. lipnja 2022., a u ponovljenom postupku je upravo postupljeno po navedenoj uputi.

23. Nije osnovan ni tužbeni navod tužiteljice da ovlaštenici naknade ĆL i BL, ovdje zainteresirane osobe ad. 1) i ad. 2), ne bi imali pravo na naknadu u iznosu i na način kako je to određeno prvostupanjskim rješenjem, već da bi postupak trebalo obustaviti jer da je naknada za eksproprirano zemljište isplaćena.

24. Ovo stoga što je o predmetnom tužbenom navodu već pravomoćno odlučeno, na način da je isti odbijen kao neosnovan u pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsI-883/12-9 od 25. listopada 2013., a potom i u rješenju tuženog tijela KLASA: UP/II-943-05/13-01/42, URBROJ: 514-04-02-14-02 od 13. ožujka 2014., koje rješenje je doneseno u izvršenju citirane presude, a sve iz razloga pobliže navedenih i obrazloženih u citiranoj presudi i rješenju, pa se tužiteljica na iste upućuje.

25. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, a kako to ista neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo iz razloga naprijed navedenih i obrazloženih.

26. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, 110/21) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 22. rujna 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja

- tuženiku

- opunom. zaint. osobe ad. 1) i ad. 2)

- u spis

- kal. do 2.11.2025.