Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2341/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužitelja CBC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici, Ana-Mariji Vegar odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Joka & Vegar, Zagreb, Kranjčevićeva 14, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, OIB 80983571963, radi prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, nakon usmene i javne rasprave, 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA:UP/II-102-05/24-01/19, URBROJ:344- 222/8-24-03 od 8. travnja 2024. i točke II izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, KLASA:UP/l-102-05/23-01/4694, URBROJ:251-103/2-24-07 od 15. siječnja 2024. kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA:UP/II-102-05/24-01/19, URBROJ:344-222/8-24-03 od 8. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, KLASA:UP/l-102-05/23-01/4694, URBROJ: 251-103/2-24- 07 od 15. siječnja 2024., kojim je djelomično uvažena žalba na rješenje o pravu na novčanu naknadu KLASA: UP/I-102-05/23-01/4694, URBROJ:251-103/2-23-03 od 13. studenog 2023. te je utvrđeno da žalitelj ima pravo na novčanu naknadu u trajanju od 450 dana, počevši od 20. listopada 2023. do zaključno 11. siječnja 2025. godine, ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 420,00 eura mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja iznosi 280,00 eura mjesečno.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe da je u postupku nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je u odnosu na visinu utvrđene naknade za vrijeme trajanja nezaposlenosti tuženik potpuno pogrešno visinu naknade izračunao uz primjenu članka 51. stavka 7. Zakona o tržištu rada, umjesto da je osnovicu za utvrđivanje visine novčane naknade za osobu kojoj je prestao radni odnos izračunao temeljem prosjeka brutoplaće tužitelja ostvarenog u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo prestanku radnog odnosa odnosno službe obzirom da tim podacima raspolaže. Ukazuje da je u konkretnom slučaju prosjek bruto plaće tužitelja u tri kalendarska mjeseca koji su prethodili prestanku radnog odnosa (dakle za srpanj, kolovoz i rujan) iznosila 2.800,00 Eura, a pogrešnim tumačenjem zakonskih odredbi u pobijanom rješenju kao osnovica za utvrđivanje novčane naknade određena je minimalna plaća u iznosu od 700,00 Eura. Smatra da činjenica što je tužitelj u svom radnom vijeku od preko 25 godina radnog staža, bio između dva posla u periodu od 14 dana i to od 01. srpnja 2023. pa do 14. srpnja 2023. ne može biti razlog da se zbog toga nije mogla utvrditi njegova bruto plaća, odnosno njegova primanja, pa da ga se direktno i neopravdano financijski ošteti na način da se kao osnovica uzima minimalna plaća kada su njegova realna, ostvarena primanja (čak i uz pauzu od radnog odnosa) bila znatno veća od minimalne plaće te je u skladu s tim svojim konkretnim primanjima (od oko 2.800,00 Eura) plaćao i sve dužne doprinose i poreze, a ne u odnosu na minimalnu plaću od 700,00 Eura. Također, ističe da nije istina da prosjek bruto plaće u tri kalendarska mjeseca prije prestanka radnog odnosa nije moguće izračunati.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da se za utvrđivanje osnovice za izračun visine novčane naknade sukladno odredbi članka 51. stavka 1. Zakona o tržištu rada uzima prosjek bruto plaće ostvaren u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo prestanku radnog odnosa, dok se tromjesečnim razdobljem sukladno stavku 6. istog članka Zakona smatra razdoblje od tri cijela kalendarska mjeseca. Navodi da se primjenjujući navedene odredbe na konkretan predmet, kod tužitelja tromjesečnim razdoblje za izračun osnovice smatra razdoblje od 1. srpnja 2023. do 30. rujna 2023., znači tri cijela kalendarska mjeseca koja prethode prestanku radnog odnosa s danom 19. listopada 2023. Kako u relevantnom tromjesečnom razdoblju tužitelj nije ostvario tri cijela kalendarska mjeseca, jer je radni odnos zasnovao dana 14. srpnja 2023., a prijašnji radni odnos mu je prestao dana 30. lipnja 2023., zaključuje da je razvidno da tužitelj nema tri cijela kalendarska mjeseca na temelju kojih se može izračunati osnovica za izračun visine novčane naknade, zbog čega je primijenjena odredba članka 51. stavka 7. Zakona.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.

7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 15. siječnja 2024. utvrđeno je da je istim djelomično uvažena žalba na rješenje o pravu na novčanu naknadu KLASA:UP/I-102-05/23-01/4694, URBROJ:251-103/2-23-03 od 13. studenog 2023. godine te je utvrđeno da žalitelj ima pravo na novčanu naknadu u trajanju od 450 dana, počevši od 20. listopada 2023. do zaključno 11. siječnja 2025. godine, ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 420,00 eura mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja iznosi 280,00 eura mjesečno, s obrazloženjem da tužitelj nema tri cijela kalendarska mjeseca rada prije prestanka radnog odnosa, budući mu je posljednji radni odnos trajao u razdoblju od 14. srpnja 2023. do 19. listopada 2023. pa da mu je stoga iznos novčane naknade utvrđen sukladno članku 51. stavak 7. Zakona o tržištu rada.

8. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 8. travnja 2024. utvrđeno je da je istim odbijena žalba tužitelja, s obrazloženjem kako je tužitelj u relevantnom tromjesečnom razdoblju zasnovao radni odnos 14. srpnja 2023., a da mu je radni odnos prije tog radnog odnosa prestao dana 30. lipnja 2023., da se osnovica za utvrđivanje visine novčane naknade nije mogla utvrditi prema citiranom članku 51. stavku 1. i stavku 6. Zakona o tržištu rada, pa je slijedom navedenog, osnovica utvrđena sukladno citiranom članku 51. stavku 7. Zakona, u visini minimalne plaće.

9. Članak 61. Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (u daljnjem tekstu: Uredba) propisuje da nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo stjecanje, zadržavanje, ponovnu uspostavu ili trajanje prava na davanja uvjetuje navršenim razdobljima osiguranja, zaposlenja ili samostalne djelatnosti, uzima u obzir razdoblja osiguranja, zaposlenja ili samostalne djelatnosti navršena na temelju zakonodavstva bilo koje države članice, u mjeri u kojoj je to potrebno, kao da su navršena na temelju zakonodavstva koje se primjenjuje. Sukladno članku 65. stavku 2. Uredbe osoba koja je u potpunosti ostala nezaposlena, a koja je tijekom svoje posljednje djelatnosti u svojstvu zaposlene osobe ili samostalnog djelatnika prebivala u državi članici koja nije nadležna država članica i koja i dalje prebiva u toj državi članici ili se vraća u tu državu članicu, stavlja se na raspolaganje službama zapošljavanja države članice prebivališta. Nadalje, prema članku 65. stavku 5. točki a. Uredbe, takva osoba prima davanja sukladno zakonodavstvu države članice prebivališta kao da se to zakonodavstvo na nju primjenjivalo tijekom njezine posljednje djelatnosti u svojstvu zaposlene osobe ili samostalnog djelatnika.

10. Člankom 51. stavkom 1. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ 118/18, 32/20 i 18/22, u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da osnovicu za utvrđivanje visine novčane naknade za osobu kojoj je prestao radni odnos čini prosjek bruto plaće ostvarene u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo prestanku radnog odnosa, odnosno službe.

11. Stavkom 6. istog članka Zakona je propisano da se tromjesečnim razdobljem iz stavka 1. smatra razdoblje od tri cijela kalendarska mjeseca.

12. Sukladno stavku 7. istog članka Zakona propisano je, da ako se osnovica za utvrđivanje novčane naknade ne može utvrditi prema odredbi stavaka 1. ovoga članka, nezaposlenoj osobi se utvrđuje osnovica u visini minimalne plaće, ovisno o postotku vremena provedenom na radu.

13. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14. Naime, sud ističe da je citiranim odredbama članka 51. stavaka 6. Zakona jasno propisano koje se razdoblje jedino smije uzeti u obzir prilikom određivanja naknade plaće u konkretnom slučaju, odnosno da osnovicu za utvrđivanje visine novčane naknade čini prosjek bruto plaće ostvaren isključivo u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo ostvarivanju naknade plaće, a mora se raditi o neprekinutom razdoblju od tri cijela kalendarska mjeseca (članak 51. stavka 6. Zakona). Dakle u konkretnom slučaju to bi bilo puno i neprekinuto razdoblje od 1. srpnja 2023. do 30. rujna 2023., koje na strani tužitelja ne postoji, budući da mu je radni odnos započeo 14. srpnja 2023.

15. Radi navedenog, osnovica je pravilno utvrđena na temelju odredbe člana 51. stavka 7. Zakona, budući da nije mogla biti utvrđena prama odredbama članka 51. stavaka 1., Zakona.

16. Temeljem svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da je osporeno rješenje doneseno temeljem potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona.

17. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 22. rujna 2025.

Sutkinja

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. tuženiku putem e-komunikacije

3. U spis