- 1 -              Poslovni broj: Usž-1922/23-2

Poslovni broj: Usž-1922/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M.T. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik V. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z., radi obustave postupka predstečajne nagodbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-188/2023-6 od 15. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2023.

p r e s u d i o   j e

1. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-188/2023-6 od 15. veljače 2023.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-423-01/18-02/21, urbroj: 513-04/18-2 od 16. srpnja 2018., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 16. srpnja 2018. je obustavljen postupak predstečajne nagodbe nad tužiteljem, kao dužnikom (točka I. izreke). U točki II. izreke tog rješenja je određeno da će Financijska agencija po službenoj dužnosti, u roku od 8 dana nakon izvršnosti tog rješenja, ako postoje razlozi otvaranja stečajnog postupka, podnijeti prijedlog za pokretanje takvog postupka, a u točki III. izreke se navodi da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje:  ZUS).

4.              Nastavno u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih tijekom postupka, a posebno napominje da je tuženikovo rješenje direktno posljedica učinaka rješenja o utvrđenju tražbina Financijske agencije, Regionalnog centra Z., Nagodbenog vijeća HR01, klasa: UP-I/110/07/12-01/38, urbroj: 04-06-18-38-183 od 26. siječnja 2018. (dalje: rješenje o utvrđenju tražbina). Sljedno tome smatra da niti činjenica da je ovaj Sud u presudi poslovni broj: Usž-3036/21 od 16. ožujka 2022. odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu poslovni broj: UsI-3201/18-12 od 26. ožujka 2021., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje i oglašavanje ništavim tuženikovog rješenja od 13. srpnja 2018., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o utvrđenju tražbina nije odlučna za donošenje zakonite odluke u predmetnoj stvari, jer je samo iz tog razloga prvostupanjski sud tuženikovo rješenje o obustavi potvrdio zakonitim, pri čemu nije posebno razmatrao i druge tužiteljeve prigovore. Dodaje da je tuženikovo rješenje pobijao iz niza razloga, na koje se prvostupanjski sud uopće ne osvrće, zbog čega smatra da je pobijana presuda nezakonita, jer je izostalo valjano obrazloženje razloga na kojima je utemeljena. Dodaje i da je protiv presude poslovni broj: Usž-3036/21 od 16. ožujka 2022. podnio ustavnu tužbu, a zbog čega je predložio prekid upravnog spora do okončanja postupka po ustavnoj tužbi, a jer zakonitost rješenja o utvrđenju tražbina tužitelj smatra prethodnim pitanjem za ocjenu zakonitosti tuženikovog rješenja. Dodaje da prvostupanjski sud ne daje osvrt ni na njegov prijedlog za prekid upravnog spora do okončanja postupka po ustavnoj tužbi.

              Dalje u žalbi tužitelj iznosi razloge koji se tiču zakonitosti rješenja o utvrđenju tražbina, pri čemu navodi da neke od utvrđenih tražbina više ne postoje, odnosno prestale su s raznih osnova. Napominje i da su neke od tražbina utvrđene na temelju pogrešne primjene mjerodavnog propisa, odnosno u postupku koji nije proveden u skladu sa zakonom, a izostavljene su tražbine koje su protivno zakonu odbačene (tražbina Ž. i partneri d.o.o.), iako je oko te tražbine postojala suglasnost dužnika i vjerovnika, zbog čega nije ni bilo osnove da se takve tražbine razmatraju.

              Tužitelj u žalbi dodaje i da je opisano postupanje nezakonito, jer određene vjerovnike stavlja u povlašten položaj, na štetu drugih vjerovnika, a dodaje da nije ni mogao postupiti u roku za postupanje po rješenju o utvrđenju tražbina, zbog okolnosti na koje se prvostupanjski sud uopće ne osvrće.

              Nadalje u žalbi tužitelj navodi da osporene odluke ne sadrže dostatne i relevantne razloge za iznesene zaključke i stajališta, a što upućuje na njihovu arbitrarnost. Posebno navodi da u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o utvrđenju tražbina ročište nije održano, zbog čega su dužnik i vjerovnici sa sadržajem rješenja od 26. siječnja 2018. upoznati tek 5. veljače 2018., po proteku osmog dana od objave tog rješenja na web stranicama Financijske agencije, zbog čega je, zaključuje, odredbu članka 28. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi trebalo primijeniti u vezi s člankom 81. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga smatra da u konkretnom slučaju protek osmog dana od dana objave pismena valja računati na način da je taj rok protekao dana 5. veljače 2018., odnosno dva dana nakon isteka roka za činidbu, a okolnost da je rok kojim je rješenjem tužitelju naloženo da dostavi novi plan restrukturiranja (3. veljače 2018.) istekao prije nego mu je rješenje dostavljeno (5. veljače 2018.), tužitelj smatra, predstavlja nemoguću činidbu koju nije moguće izvršiti. Iz navedenog razloga tužitelj smatra da je tuženikovo rješenje o obustavi nezakonito, prije svega jer je doneseno u izvršenju rješenja o utvrđenju tražbina, a nepostupanje tužitelja po rješenju o utvrđenju tražbina ne može dovesti do obustave postupka, jer s obzirom na navedene razloge vezano uz ostavljeni rok, nije bilo u mogućnosti postupiti po rješenju, s čijim sadržajem je upoznat tek dana 5. veljače 2018.

              Zaključno, tužitelj ističe da je imao legitimno očekivanje da će moći ostvariti zakonom propisana prava, odnosno da će javnopravna tijela u predmetnom slučaju, rukovodeći se načelom zakonitosti, kao temeljnim načelom upravnog postupka, postupiti u skladu sa svrhom i ciljem predstečajnog postupka. S tim u vezi dodaje da je s aspekta pravne sigurnosti legitimno očekivao da javnopravna tijela neće svojevoljno postupati, odnosno postupati izvan svrhe i cilja postupka, na način koji je na štetu ostvarenja tužiteljevih prava i interesa utemeljenih na zakonu. Smatra da se pobijana presuda i osporeno rješenje protive doktrini legitimnih očekivanja i pravnoj sigurnosti, jer prvostupanjski sud nije stavio izvan snage očigledno nezakonito i ništavo rješenje. Dodaje da je opisanim postupanjem povrijeđeno i ustavno te konvencijsko pravo na pravično suđenje, a posebno upire i na povredu članka 60. stavka 4. ZUS-a.

              Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu od 15. veljače 2023. u cijelosti, otkloni nedostatke presude i sam riješi o predmetnoj stvari na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Podredno predlaže da se predmet vrati na ponovni postupak, a traži i naknadu troška upravnog spora, uvećanog za trošak žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

5.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Ispitujući zakonitost osporene presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

8.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tuženikovo rješenje o obustavi postupka predstečajne nagodbe od 16. srpnja 2018. doneseno nakon što je utvrđeno da su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

9.              Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, a razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim je valjano i dostatno obrazložio.

10.              Člankom 41. stavkom 4. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", 108/12. i 81/13.- dalje: ZFPPN) propisano je da je dužnik dužan najkasnije u roku od osam dana od donošenja rješenja o utvrđenju tražbina, dostaviti plan financijskog i operativnog restrukturiranja koji obuhvaća sve utvrđene tražbine prema rješenju o utvrđenju tražbina, ukoliko ranije dostavljeni plan financijskog i operativnog restrukturiranja ne obuhvaća sve tražbine koje su utvrđene rješenjem.

11.               Daljnji članak 46.a stavak 2. ZFPPN-a propisuje da je dužnik dužan najkasnije u roku od osam dana od donošenja rješenja o utvrđenju tražbina dostaviti nagodbenom vijeću nacrt predstečajne nagodbe, koji je po svome sadržaju usklađen s planom financijskog i operativnog restrukturiranja koji obuhvaća sve utvrđene tražbine.

12.              Prvostupanjski sud je dao iscrpan osvrt na tužbeni prigovor da je osporeno rješenje nezakonito, a prije svega stoga jer smatra da je i rješenje o utvrđenju tražbina nezakonito, tj. jer mu je dan nalog koji, vezano uz objekt zadatka (utvrđenja tražbine), ne može izvršiti, a niti u odnosu na rokove određene za njegovo ispunjenje. Slijedno tome, tužitelj smatra da je rješenje o utvrđenju tražbina ništavo, odnosno da ne proizvodi pravne posljedice, a zbog čega ne može posljedično dovesti ni do donošenja rješenja o obustavi.

13.              Upravo zbog naprijed iznesenih razloga je prvostupanjski sud, a postupajući po prijedlogu tužitelja, upravni spor prekinuo rješenjem poslovni broj: UsI-3200/18-8 od 16. ožujka 2022., s time da će se upravni spor nastaviti nakon što se pravomoćno dovrši spor koji se vodi pod poslovnim brojem: UsI-3201/18 u predmetu ocjene zakonitosti rješenja o utvrđenju tražbina.

14.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je presudom poslovni broj: Usž-3036/21 od 16. ožujka 2022. ovaj Sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu poslovni broj: UsI-3201/18-12 od 26. ožujka 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje i oglašavanje ništavim tuženikovog rješenja od 13. srpnja 2018. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o utvrđenju tražbina.

15.              Dakle, s obzirom da je pravomoćno odlučeno o zakonitosti rješenja o utvrđenju tražbina, kao prethodnog pitanja u predmetnom upravnom sporu, zbog kojeg je postupak i prekinut, prigovori koji se tiču zakonitosti rješenja o utvrđenju tražbina nisu osnovani, a niti su takvi prigovori predmet ocjene u postupku u kojem se odlučuje o zakonitosti rješenja o obustavi postupka predstečajne nagodbe, donesenog u nastavku postupka, nakon što je utvrđeno da za to postoje zakonom propisane pretpostavke. S time u vezi prvostupanjski sud pravilno dodaje i da upravo zbog razloga pravne sigurnosti, a jer je rješenje o utvrđenju tražbina u pravomoćno dovršenom postupku ocijenjeno zakonitim, razlozi kojima tužitelj upire na način utvrđenja tražbina ili rok za postupanje po rješenju o utvrđenju tražbina, smatrajući da je rješenje o utvrđenju tražbina ništavo, ne mogu biti predmet ocjene u ovom postupku.

17.              Prvostupanjski sud pravilno u obrazloženju pobijane presude ističe da je u konkretnom slučaju relevantno bilo samo utvrditi je li tužitelj kao dužnik postupio prema sadržaju rješenja o utvrđenju tražbina, odnosno sukladno nalogu sadržanom u tom rješenju, jer će se u protivnom postupak predstečajne nagodbe obustaviti. Tužitelj ni u žalbi ne spori da prema navedenom nalogu nije postupio u propisanom roku, a ni po proteku tog roka, zbog čega je prema ocjeni ovog Suda bilo zakonske osnove da prvostupanjsko tijelo nastavi postupak i donese rješenje o obustavi.

18.              Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude, a neosnovani su i prigovori o povredi ustavnih i konvencijskih prava na koje tužitelj u žalbi upire.

19.              Ovaj Sud na temelju podataka spisa nije utvrdio bilo kakve okolnosti koje bi upućivale na postojanje povrede prava na pošteno suđenje, jer je prvostupanjski sud održao raspravu te strankama omogućio pristup sudu, svoju odluku je donio u razumnom roku, poštujući pri tome sva načela i procesna pravila upravnog spora te se iscrpno očitovao i na sve tužbene prigovore. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude iznio valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku, a zbog čega ovaj Sud, uvažavajući pri tome opseg obrazloženja pobijane presude i relevantnost iznesenih razloga, ocjenjuje da se ne radi o arbitrarnoj odluci. Također, ovaj Sud ne nalazi ni razloge za povredu prava legitimnog očekivanja, jer tužitelj s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, nije mogao očekivati drugačiji ishod predmetnog upravnog spora. Uz to se dodaje da prvostupanjski sud nije tijekom upravnog spora počinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a doveli do donošenja nezakonite odluke.

20.              Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da je pobijana presuda zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, a žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

21.              Stoga je, ovaj Sud na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu, a slijedom toga je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a.

U Zagrebu 13. rujna 2023.

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.