Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2248/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužiteljice FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenicima, NZ, Andriji Jakšiću i Marini Sladoljev, odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Ivan Krželj u Splitu, Mažuranićevo šetalište 2 protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi produljenja prava kategoriziranog sportaša, nakon usmene i javne rasprave, 22. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-620-09/23-01/8, URBROJ: 529-07-02-01/1- 24-2 od 03. siječnja 2024. kao neosnovan.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-620-09/23-01/8, URBROJ: 529-07-02-01/1-24-2 od 03. siječnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice protiv dopunskog rješenja o produljenju prava kategoriziranog sportaša Hrvatskog olimpijskog odbora KLASA: UP/I-620-04/19- 01/1809, URBROJ: 442-02/1/2-23-9 od 17. listopada 2023., kojim se tužiteljici produljuju prava kategoriziranog sportaša do 30. travnja 2024.
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka ističe da je u postupku nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je člankom 14. stavkom 11. Zakona o sportu na jasan i nedvojben način omogućeno korisniku prava po osnovi kategorizacije, produljenje korištenja stečenih prava za jednako razdoblje trajanja izvanrednih okolnosti, koje bi korisnika prava po osnovi kategorizacije sprječavale da se na redovan način bavi sportskim aktivnostima u punom intenzitetu (time i ostvari novu kategorizaciju i novo razdoblje prava po osnovi kategorizacije). Stoga smatra da odredba članka 36. stavka 1. Pravilnika o kategorizaciji sportaša (Broj: 1588/22; dalje u tekstu „Pravilnik“) nije usuglašena s odredbom Zakona o sportu, te sadrži arbitrarne restrikcije (najduže 6 mjeseci produljenje) koje Zakon o sportu kao viši pravni izvor ne prepoznaje niti propisuje. Zaključno tužiteljica se poziva na presudu Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-300/2023 od 31. ožujka 2025. godine, kojom je utvrđeno da su odredbe Pravilnika o kategorizaciji sportaša (Broj: 1588/22 od 21. prosinca 2022 godine) Hrvatskog olimpijskog odbora, bile u nesuglasju s člankom 14. stavka 11. Zakona o sportu („Narodne novine“ broj: 141/22).
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i sam riješi stvar, podredno predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe kako Zakon o sportu („Narodne novine“, broj: 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15, 19/16, 98/19, 47/20, 77/20, 133/20) koji je bio na snazi do 31. prosinca 2022. nije predviđao produljenje prava po osnovi kategorizacije, dok je Hrvatski olimpijski odbor Pravilnikom o kategorizaciji sportaša (Broj: 1588/22) člankom 36. stavkom 1. propisao da kategorizirani sportaš za vrijeme bolovanja ili rodiljnog dopusta može ostvarivati prava na potpore, nadoknade i druga prava, a vrijeme trajanja tih prava produžava se za dužinu trajanja bolovanja odnosno rodiljnog dopusta, a najduže do šest mjeseci. Navodi da je člankom 14. stavkom 11. Zakona o sportu („Narodne novine“, broj: 141/22) koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2023. godine decidirano propisano kako se kategoriziranom sportašu produljuje pravo po osnovi kategorizacije za vrijeme trajanja, između ostalih, bolovanja, rodiljnog, roditeljskog dopusta sukladno posebnom propisu, no iz navedene odredbe ne proizlazi pravo na produljenje prava po osnovi kategorizacije za dužinu trajanja bolovanja, rodiljnog i roditeljskog dopusta nakon isteka roditeljskog dopusta, a kako to pogrešno drži tužiteljica.
3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.
8. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 17. listopada 2023. utvrđeno je da se istim tužiteljici produljuju prava kategoriziranog sportaša do 30. travnja 2024., s obrazloženjem da je prvostupanjsko tijelo donijelo navedenu odluku, povodom žalbe tužiteljice, uzimajući u obzir da je tužiteljica rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA UP/I-620-04/19-01/1809, URBROJ:442-02/1/4-19-2 od 30. listopada 2019. razvrstana u kategoriju „Sportaš Hrvatske I. kategorije“ te da je istim utvrđeno razdoblje ostvarivanja prava temeljem navedene kategorije od 1. studenoga 2019. do 31. listopada 2023., da tužiteljica ima pravo na roditeljski dopust do 28. siječnja 2024., primjenjujući odredbu članka 36. Pravilnika o kategorizaciji sportaša da se prava na temelju rješenja o kategorizaciji produlje maksimalno dopušteno u trajanju od 6 mjeseci od 31. listopada 2023. odnosno do 30. travnja 2024.
9. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 3. siječnja 2024. utvrđeno je da je istim odbijena žalba tužiteljice, s obrazloženjem kako članak 14. stavak 11. Zakona o sportu propisuje da se kategoriziranom sportašu produljuje pravo po osnovi kategorizacije za vrijeme trajanja rodiljnog i roditeljskog dopusta, ali da navedena odredba ne predviđa dodatno produljenje prava za dužinu trajanja rodiljnog i roditeljskog dopusta nakon isteka roditeljskog dopusta, kao niti Pravilnik o kategorizaciji sportaša („Narodne novine“, broj: 138/23) koji je donesen 27. listopada 2023. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2024.
10. Uvidom u presudu Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-300/2023 od 31. ožujka 2025. godine utvrđeno je da su u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 1. siječnja 2024. sljedeće odredbe Pravilnika o kategorizaciji sportaša, broj: 1588/22 od 21. prosinca 2022., Hrvatskog olimpijskog odbora, bile u nesuglasju s člankom 14. stavka 11. Zakona o sportu („Narodne novine“, 141/22.):članak 36. stavak 1., članak 36. stavak 2., i članak 36. stavak 3. u dijelu koji glasi: „radi okolnosti iz prvog stavka ovog članka“ i „sukladno stavku 1. ovog članka
11. Sukladno odredbi članka 14. stavka 11. Zakona o sportu („Narodne novine“, broj :141/22) kategoriziranom sportašu produljuje se pravo po osnovi kategorizacije za vrijeme trajanja bolovanja, dugotrajne ozljede, rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog, skrbničkog ili udomiteljskog dopusta sukladno posebnom propisu te u slučaju više sile koja je uvjetovala nemogućnost ostvarenja kriterija kategorizacije, a koja je proglašena na nacionalnoj ili međunarodnoj razini.
12. Odredbom članka 36. stavka 1. Pravilnika o kategorizaciji sportaša (Broj: 1588/22) propisano je da kategorizirani sportaš za vrijeme bolovanja ili rodiljnog dopusta može ostvarivati prava na potpore, nadoknade i druga prava, a vrijeme trajanja tih prava produžava se za dužinu trajanja bolovanja, odnosno rodiljnog dopusta, a najduže do šest mjeseci
13. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
14. Naime, pravilno zaključuje tuženik da članak 14. stavak 11. Zakona o sportu propisuje da se kategoriziranom sportašu produljuje pravo po osnovi kategorizacije za vrijeme trajanja rodiljnog i roditeljskog dopusta, ali da navedena odredba ne predviđa dodatno produljenje prava za dužinu trajanja rodiljnog i roditeljskog dopusta nakon isteka roditeljskog dopusta, što je u konkretnom slučaju 28. siječnja 2024.
15. Temeljem svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te da je osporeno rješenje doneseno temeljem potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona.
16. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
17. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.
U Zagrebu, 22. rujna 2025.
Sutkinja
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju putem e-komunikacije
2. tuženiku putem e-komunikacije
3. U spis
