Poslovni broj Gž Ovr-327/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, protiv ovršenika ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ovrv-109999/2024 od 23. travnja 2025., dana 22. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba ovrhovoditelja i preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ovrv-109999/2024 od 23. travnja 2025 i rješava:
Nalaže se ovršenici da nadoknadi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe s osnove predujmljene naknade Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 132,72 eura, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe s osnove predujmljene naknade Financijskoj agenciji ( dalje FINA) za provedbu osnove za plaćanje, kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se sadržajno na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), a koji propis se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje OZ ).
3. U žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi da je za predmetnu osnovu utvrđena nemogućnost izvršenja sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedeni ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20, dalje ZPONS) posljedično čemu da je osnova isknjžena iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje, pa da mu temeljem odredbe čl. 14. OZ-a, pripada zatraženi trošak predujmljene naknade koju da je platio. Navodi da se obratio FINA-i koja da mu je odbila izvršiti povrat uplaćenog predujma. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se obveže ovršenicu da mu nadoknadi predmetni trošak.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom zatraženog predujma s obrazloženjem da je FINA osnovu za plaćanje vratila ovrhovoditelju zbog nemogućnosti njezina izvršenja sukladno čl. 12. ZPONS-a, pa da je ovrhovoditelj ovlašten sukladno odredbi čl. 14. st. 2. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 71/18 ) zahtijevati povrat predujmljene naknade od Agencije.
6. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.
7. Međutim pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom predmetnog troška.
8. Naime, iz stanja u spisu proizlazi:
- da je zahtjev za izravnom naplatom temeljem ovršne osnove za plaćanje podnijet FINA-i u skladu sa odredbama ZPONS-a,
- da je navedena osnova kao podobna upisana u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje,
- da je za poduzimanje radnji pri provedbi ovrhe na novčanim sredstvima podnositelj predujmio dužnu naknadu,
- da je temeljem čl. 12. ZPONS-a za predmetnu osnovu za plaćanje utvrđena nemogućnost izvršenja.
9. Iz navedenog proizlazi da je FINA kao nadležno tijelo za provođenje ovrhe na novčanim sredstvima prihvatila predmetnu osnovu za plaćanje kao podobnu, da je istu izvršavala 3 godine, odnosno provjeravala mogućnost izvršenja, te da je protekom roka od 3 godine temeljem čl. 12. ZPONS-a prestala sa izvršavanjem iz razloga što tražbinu iz osnove za plaćanje nije bila u mogućnosti izvršiti.
10. Odredbom čl. 3. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 71/18, 155/22, 54/24, 79/24) propisano je da se za poduzimanje radnji pri provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika naplaćuju naknade ( st. 1. ), te da u poslove provedbe osnove za plaćanja koje obavlja Agencija, spadaju primitak osnove za plaćanje, unos podataka iz osnove za plaćanje u Očevidnik, provjera mogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, vraćanje osnove za plaćanje po kojoj Agencija utvrdi nemogućnost postupanja, utvrđivanje iznosa duga, obračun kamata, izvršenje osnove za plaćanje, obavještavanje ovršenika o provedbi ovrhe u slučajevima propisanim zakonom i dr. ( st. 2.).
11. Kako je u konkretnom slučaju FINA provela navedene poslove radi izravne naplate predmetne osnove za plaćanje, a u koju svrhu je i plaćena prijeporna naknada, to po stavu ovog drugostupanjskog suda nema osnove da se ta naknada vrati ovrhovoditelju.
12. Pozivanje prvostupanjskog suda na odredbu čl. 14. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 71/18, 46/22, 155/22, dalje Pravilnik ) je posve pogrešna iz razloga što se ta odredba odnosi na situacije kada je osnova za plaćanje nepodobna, pa se iz određenog razloga vraća podnositelju.
13. Naime, odredbom čl. 14. st.1. navedenog Pravilnika propisano je da ako Agencija prema propisu kojim je uređena osnova za plaćanje, utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, vraća je donositelju, odnosno podnositelju uz obrazloženje svih razloga vraćanja zbog kojih je utvrdila da ju nije moguće izvršiti, dok je st. 4. propisano da će se naknada predujmljena za osnovu za plaćanje, za koju je Agencija utvrdila nemogućnost izvršenja, vratit ovrhovoditelju na njegov zahtjev.
14. Nadalje odredbom čl. 15. navedenog Pravilnika propisano je da će Agencija nakon provjere mogućnosti izvršenja osnovu za plaćanje vratiti kao nepodobnu uz obrazloženje razloga vraćanja, osim u slučaju iz članka 14. st. 2. Pravilnika ako:
- nije dostavljena na način propisan odredbom čl. 5. Zakona, odnosno čl. 2. Pravilnika, ako uz osnovu za plaćanje nije dostavljen dokaz o uplati naknade za provedbu osnove za plaćanje, ako osnova za plaćanje nije dostavljena uz propisani obrazac zahtjeva za naplatu, ako zahtjev za naplatu ili drugi zakonom propisani obrazac nije pravilno popunjen, odnosno ne sadrži sve propisane podatke ili su podaci na zahtjevu nečitki, brisani, precrtavani ili ispravljani ili ne odgovaraju podacima iz isprava, dokumenata ili dokaza na koje se odnose, ako osnova za plaćanje nema potvrdu pravomoćnosti i/ili ovršnosti, ako obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine nije sastavljen u skladu s pravilnikom kojim se uređuje sadržaj obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji je bio na snazi u vrijeme njegovog izdavanja, ako Agencija prije početka provedbe ovrhe utvrdi da ovršenik nema otvoren račun ili oročena novčana sredstva iz kojih se ovrha može provesti, ako je ovršenik u stečaju, a osnovom za plaćanje nije naloženo ispunjenje obveze stečajnom dužniku, ako je ovršenik prestao postojati brisanjem iz odgovarajućeg registra, ako je ovršenik preminuo, ako se osnova za plaćanje ne izvršava sukladno posebnom propisu kojim se propisuje predstečajni postupak, te ako je Agencija iz drugih razloga ne može izvršiti.
15. Smislenim tumačenjem citirane odredbe čl. 14. u svezi s čl. 15. Pravilnika, po stavu ovog drugostupanjskog suda, jasno proizlazi da se vraćanje predujmljene naknade na zahtjev ovrhovoditelja, odnosi na situacije kada Agencija prema propisu kojim je uređena osnova za plaćanje, utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, u kojem slučaju ju vraća podnositelju kao nepodobnu uz obrazloženje razloga vraćanja zbog kojih je utvrdila da ju nije moguće izvršiti.
16. Dakle navedene odredbe čl. 14. i 15. Pravilnika uređuju povrat naknade kada osnova za plaćanje uopće nije evidentirana u Očevidnik ovršenika, već je po primitku vraćena podnositelju zbog nepodobnosti tj. određenih formalnih razloga zbog kojih njeno izvršenje nije moguće.
17. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj situaciji jer je predmetna ovrha upisana u Očevidnik redoslijeda plaćanja, te je FINA po istoj i 3 godine postupala, to nema osnova za povrat predujmljene naknade u smislu naprijed citirane odredbe čl. 14. st. 4. Pravilnika, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, niti ima osnove za eventualnu dvostruku naplatu predmetnog troška.
18. Obzirom na navedeno ovrhovoditelju primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a pripada pravo na trošak plaćene naknade u postupku izravne naplate kao opravdanog ovršnog troška i to u zatraženom iznosu od 132,72 eura, pa je primjenom odredbe čl. 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 22. rujna 2025.
Sutkinja:
Iva Smokvina Dadasović
