REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-563/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja 1. FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ul. grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi troškova upravnog postupka, 22. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 552-06/25-02/11, URBROJ: 524-11-01/5-25-2 od 8. travnja 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, a u kojem ponovnom postupku je tuženik dužan postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedba izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu 2.786,60 eura (slovima:dvije tisuće sedamsto osamdeset šest eura i šezdeset centi) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 4.941,50 eura (slovima:četiri tisuće devetsto četrdeset jedan euro i pedeset centi) valjalo odbit zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-06/25-02/11, URBROJ: 524-11-01/5-25-2 od 8. travnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja FĐ i IĐ, protiv dopunskog rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ivanić – Grad, KLASA: UP/I—552-06/24-05/34, URBROJ: 139-032-01-06-25-19 od 13. siječnja 2025., a kojim je određeno da troškovi upravnog postupka koji uključuje redovne troškove provođenja upravnog postupka, troškovi postupanja po žalbi te troškovi nastale provođenjem mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora u ostvarivanju roditeljske skrbi terete sredstva Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-06/25-02/11, URBROJ: 524-11-01/5-25-2 od 8. travnja 2025., tužitelji su podnijeli tužbu Upravnom sudu u Zagrebu 28. travnja 2025. koja je kod tog Suda zaprimljena pod poslovnim brojem: UsI-1559/2025, a koji Sud je na temelju rješenja predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Zagreb, broj 31 Su- 369/2025-3 od 2. svibnja 2025. ustupio tužbu ovom Sudu, kao manje opterećenom Sudu na nadležno postupanje, gdje je zaprimljena 14. svibnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem: UsI-563/2025.

3. Tužitelji su u tužbi u bitnome naveli da je upravni postupak koji je prethodio predmetnom upravnom sporu pokrenut po službenoj dužnosti u kojem je bilo doneseno Rješenje o određivanju mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, a protiv kojeg rješenja su tužitelji putem ovdje opunomoćenika izjavili tuženiku žalbu, koja je od strane tuženika usvojena i rješenje prvostupanjskog tijela od 12. kolovoza 2024. bilo je poništeno, a iz čega proizlazi da je prvostupanjsko tijelo vlastitim postupanjem prouzročilo troškove za tužitelja u vidu angažiranja odvjetnika u visini kako to propisuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, u nastavku teksta: Odvjetnička tarifa), dok istovremeno tuženik kao drugostupanjsko tijelo odbija odbijeni trošak tužiteljima nadoknaditi, a što je nepošten pristup prema tužiteljima, s obzirom da su isti uspjeli putem pravnog lijeka u upravnom postupku poništiti rješenje prvostupanjskog tijela od 12. kolovoza 2024. i to rješenjem tuženika od 31. listopada 2024., a čime je postupak povoljno okončan za stranku.

4. Isto da ne proizlazi samo iz odredbe čl. 161. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, 110/21, u nastavku teksta: ZUP), već i iz mnogobrojne prakse i to presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja:

Uzpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021., presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Usž-4003/2021-2 od 10. veljače 2022., stručnog članak sa iusinfa.com o naknadi troškova nastalih zastupanjem po opunomoćeniku, odvjetniku u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u slučaju kada je postupak okončan povoljno za stranku te presudi Europskog suda za ljudska prava, broj: 27903/15 od 22. travnja 2021. u predmetu Zustović protiv Hrvatske.

5. Stoga su tužitelji u tužbenom zahtjevu predložili da se poništi osporavano rješenje tuženika od 8. travnja 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak kako bi se donijelo rješenje kojim će se tužiteljima priznati trošak sastava žalbe u upravnom postupku, uz nadoknadu troškova upravnoga spora.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 28. srpnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. U ovom upravnom sporu 18. rujna 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika u skladu s odredbom članka 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) pa je zamjeniku opunomoćenika tužitelja u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu zamjenik opunomoćenika tužitelja je u cijelosti ostao kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

8. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži predmetu spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, posebno obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi, da su tužitelji 3. siječnja 2025. podnijeli zahtjev za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka, a sve imajući u vidu da je rješenjem prvostupanjskog tijela tužiteljima određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, a protiv kojeg su rješenja putem opunomoćenika izjavili tuženiku žalbu, koja je uvažena rješenjem tuženika te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu koji je u ponovnom postupku, postupak obustavilo. U navedenom postupku da je za tužitelja nastao trošak izjavljivanje žalbe putem opunomoćenika u iznosu od 125,00 eura plus PDV 25%

9. Dakle, u postupku je nesporno utvrđeno da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 12. kolovoza 2024. tužiteljima određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, da su protiv navedenog rješenja tužitelji izjavili tuženiku žalbu putem ovdje opunomoćenika te je predmet dostavljen tuženiku na odlučivanje, a povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja, rješenjem tuženika od 31. listopada 2024. prvostupanjsko rješenje je poništeno i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak zbog povrede odredbe čl. 147. st. 2. Obiteljskog zakona, a s obzirom da su roditeljima već prethodno određene mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu u uzastopnom trajanju od godine dana pa je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo rješenjem od 12. prosinca 2024. obustavilo postupak te je obustavljeno provođenje mjere.

10. Tuženik je u žalbenom postupku utvrdio, da u postupku nisu sudjelovale stranke sa suprotstavljenim pravnim interesom te kako sukladno odredbi čl. 161. i 162. ZUP-a trošak izjavljene žalbe putem opunomoćenika, se ne prepoznaje kao trošak upravnog postupka i da je stoga pravilno prvostupanjsko tijelo utvrdilo da svi redovni troškovi nastali tijekom upravnog postupka određivanje mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, terete sredstva Hrvatskog zavoda za socijalni rad sukladno čl. 161. ZUP-a te je u skladu s tim doneseno prvostupanjsko rješenje od 13. siječnja 2025., a potom i ovdje osporavano rješenje tuženika od 8. travnja 2025.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Naime, troškovi postupka i stranaka uređeni su čl. 161. ZUP-a, dok čl. 162. tog zakona regulira nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku.

12. Čl. 163. ZUP-a sadrži samo opću, upučujuću odredbu, prema kojoj se stranka može u cijelosti ili djelomično osloboditi od plaćanja troškova postupka kada je to propisano zakonom. Uz to, čl. 98. st. 4. ZUP-a propisano je, između ostalog, da se troškovi postupka utvrđuju u posebnoj točci izreke rješenja (upravnog akta).

13. ZUP-om su uređene i neke posebne vrste troškova koji se odnose na troškove nastale opozivom radnji opunomoćenika u postupku (čl. 36. st. 5. ZUP-a), na nerazmjerne troškove izvođenja dokaza vještačenjem (čl. 65. st. 3. ZUP -a) te na nadoknadu troškova nastalih obnovom rekonstrukcijom spisa (čl. 78. st. 6. ZUP-a). ZUP ne sadrži posebne odredbe o troškovima postupka izvršenja, stoga su i u odnosu na postupak izvršenja primjenjive opće odredbe čl. 161. do 163. ZUP-a.

14. S tim u svezi, valja napomenuti da čl. 161. st. 2. ZUP-a se odnosi na postupke pokrenute na zahtjev stranke na višestranačke postupke te se ne odnosi na jednostranačke postupke pokrenute po službenoj dužnosti. U postupku pokrenutom po službenoj dužnosti troškove postupke snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako je postupak okončan povoljan po stranku, to jest ako postupak nije dovršen donošenjem oneroznog rješenja. S tim u svezi valja napomenuti da je stranka ovlaštena odrediti da je u upravnom postupku zastupao opunomoćenik ( čl. 36. ZUP- a) te kada je opunomoćenik stranke, odvjetnik pri zastupanju za stranku nastaju troškovi sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi zastupanja stranke u upravnom postupku po opunomoćeniku, odvjetniku su troškovi stranke sukladno 161. ZUP-a, a ne troškovi odvjetnika sukladno odredbi čl. 162. ZUP- a. Stoga nije od utjecaja što odvjetnici nisu izrekom spomenuti u čl. 162. ZUP-a te nema pravnog postupka u kojem je opravdano isključiti pravo na naknadu za zastupanje stranke po odvjetniku. U konkretnom slučaju nije od utjecaja je li stranka uspjela u pojedinom stadiju upravnog postupka, već je li uspjela u okončanom postupku.

15. Iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je, da je protiv prvostupanjskog rješenja od 12. kolovoza 2024. u kojem je tužiteljima određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, izjavljena od strane tužitelja žalba putem ovdje opunomoćenika, koja je rješenjem tuženika od 31. listopada 2024. uvažena i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, u kojem ponovnom postupku je doneseno 12. prosinca 2024. rješenje o obustavi postupka i provođenju mjere, a sve obzirom da su tužiteljima već prethodno određene mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu u uzastopnom trajanju od godinu dana.

16. Iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja USž-4003/2021-2 od 10. veljače 2022. proizlazi da u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti koji je povoljno okončan za stranku, stranci pripada naknada troškova zastupanja putem opunomoćenika na teret javnopravnog tijela koje je pokrenulo upravni postupak, a isto je razvidno i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021. te presude Europskog suda za ljudska prava, broj: 27903/15 od 22. travnja 2021.

17. Dakle, u konkretnom slučaju, ishod postupka utječe na naknadu troškova postupka pokrenutog po službenoj dužnosti te se u upravnom sporu ocjenjuje zakonitost ovdje osporavane odluke o troškovima donesene u upravnom postupku te troškovi upravnog postupka ne mogu činiti dio troškova upravnoga spora.

18. Stoga je na temelju čl. 117. st. 1. ZUP-a valjalo odlučiti kao u izrieci ove presude pa će tuženik u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda, u roku od 30 dana od dana primitka presude donijeti rješenje kojim će odlučiti o troškovima upravnog postupka koji se u konkretnom slučaju odnosi na trošak sastava žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja od 12. kolovoza 2024., nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. ZUP-a, a obrazloženje u skladu sa odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

19. Točka II. izreke presude temelji se na o dredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa imajući u vidu navedeno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe i pristupa na ročište za raspravu održano 18. rujna 2025., za svako u iznosu od 1.375,00 eura,( koji iznosi su uvećani za pripadajući PDV), pa je tužitelju valjalo dosuditi iznos od 2.750,00 Eura, što uvećano za trošak cijene povratne autobusne karte na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb u iznosu od 36,60 eura iznosi 2.786,60 eura, dok je u preostalom dijelu valjalo odbit zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora. Naime, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2. rujna 2025. (iznos od 1.100,00 eura PLUS PDV) kojim se je tužitelj očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, jer u istom nije navedeno ništa novo,što tužitelj već nije naveo u tužbi pa navedeni trošak Sud nije ocijenio opravdanim, kao ni trošak sastava žalbe u upravnom postupku, jer se isti ne nadoknađuje u upravnom sporu sukladno čl. 147 u svezi s čl. 148. ZUS-a prema kojem tužitelj ima pravo na naknadu troškova upravnog spora.

20. Tužitelj ima pravo i na troškove delegacije kojeg je zatražio u troškovniku zaprimljenim kod ovog Suda na ročištu za raspravu održanom 18. rujna 2025., a koji se odnosi na trošak prijevoza javnim prijevozom cijene autobusne karte u iznosu od 36,60 eura. Kako nije sporno da je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, broj 31 Su-369/2025-3 od 2. svibnja 2025. određen ovaj Sud kao stvarno i mjesno nadležan sud za postupanje u ovom upravnom sporu u smislu članka 11. stavka 1. i 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23) to sukladno članku 11. stavku 4. Zakona o sudovima opunomoćeniku tužitelja čije sjedište pisarnice je u Zagrebu, odnosno njegovom zamjeniku zaposlenom kod istog pripada pravo na naknadu troška javnog prijevoza u visini cijene autobusne karte prijevoznika Arriva u iznosu od 36,60 eura. Naknada troškova iz članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima isplatiti će se na teret državnog proračuna u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranka imala da se postupak vodio pod mjesno nadležnim sudom (Upravnim sudom u Zagreb), kako je to i propisano člankom 11. stavkom 5. Zakona o sudovima.

21. Naime, odredbom članka 11. stavka 6. Zakona o sudovima propisano je da će se odluka o troškovima iz članka 11. Zakona o sudovima donijeti zajedno s odlukom o troškovima postupka iz čega se jedino može zaključiti da su stranke i ove troškove delegacije dužne zahtijevati u propisanim rokovima, kao i ostale troškove koje idu na teret stranaka pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 22. rujna 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke u tč. I. izreke ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv odluka u tč. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20

- tuženom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike,

Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ul. grada Vukovara 78