P-888/2023-24
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupani po Belizaru Tomaiću, odvj. iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 5. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 22. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika HVB Splitske banke d.d. Split / Societe Generale-Splitske banke d.d. Split, pravnog prednika tuženika OTP banke Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, vezane uz jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF.
II/ Nalaže se tuženiku OTP BANKA HRVATSKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da isplati tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.206,25 € zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, odnosno od 12. ožujka 2007. godine pa do 18. prosinca 2012. godine, računajući od 12. ožujka 2007. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana, i to na:
- iznos od 1,54 € s dospijećem dana 12.03.2007. godine pa do isplate
- iznos od 0,86 € s dospijećem dana 10.04.2007. godine pa do isplate;
- iznos od 2,06 € s dospijećem dana 11.02.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 5,32 € s dospijećem dana 10.03.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 2,50 € s dospijećem dana 10.04.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 0,49 € s dospijećem dana 12.05.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 0,20 € s dospijećem dana 10.06.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 6,47 € s dospijećem dana 10.10.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 10,69 € s dospijećem dana 10.11.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 9,12 € s dospijećem dana 10.12.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 18,08 € s dospijećem dana 12.01.2009. godine pa do isplate
- iznos od 21,50 € s dospijećem dana 10.02.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 25,69 € s dospijećem dana 10.03.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 18,33 € s dospijećem dana 10.04.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 17,02 € s dospijećem dana 11.05.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 16,28 € s dospijećem dana 10.06.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 17,53 € s dospijećem dana 10.07.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 15,23 € s dospijećem dana 10.08.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 15,81 € s dospijećem dana 10.09.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 14,32 € s dospijećem dana 12.10.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 15,90 € s dospijećem dana 10.11.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 14,72 € s dospijećem dana 10.12.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 24,91 € s dospijećem dana 11.01.2010. godine pa do isplate
- iznos od 27,90 € s dospijećem dana 10.02.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 27,97 € s dospijećem dana 10.03.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 30,19 € s dospijećem dana 12.04.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 34,09 € s dospijećem dana 10.05.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 37,59 € s dospijećem dana 10.06.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 44,26 € s dospijećem dana 12.07.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 37,74 € s dospijećem dana 10.08.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 54,00 € s dospijećem dana 10.09.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 45,34 € s dospijećem dana 11.10.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 48,07 € s dospijećem dana 10.11.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 55,90 € s dospijećem dana 10.12.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 64,28 € s dospijećem dana 10.01.2011. godine pa do isplate
- iznos od 53,60 € s dospijećem dana 10.02.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 56,62 € s dospijećem dana 10.03.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 52,80 € s dospijećem dana 11.04.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 65,07 € s dospijećem dana 10.05.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 70,28 € s dospijećem dana 10.06.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 75,04 € s dospijećem dana 11.07.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 109,24 € s dospijećem dana 10.08.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 75,46 € s dospijećem dana 12.09.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 70,73 € s dospijećem dana 10.10.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 71,27 € s dospijećem dana 10.11.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 71,40 € s dospijećem dana 12.12.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 76,56 € s dospijećem dana 10.01.2012. godine pa do isplate
- iznos od 79,10 € s dospijećem dana 10.02.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 79,47 € s dospijećem dana 12.03.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 77,61 € s dospijećem dana 10.04.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 78,93 € s dospijećem dana 10.05.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 79,75 € s dospijećem dana 11.06.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 78,14 € s dospijećem dana 10.07.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 77,67 € s dospijećem dana 10.08.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 74,35 € s dospijećem dana 10.09.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 75,67 € s dospijećem dana 10.10.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 79,12 € s dospijećem dana 12.11.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 77,34 € s dospijećem dana 10.12.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 719,13 € s dospijećem dana 18.12.2012. godine pa do isplate;
III/ Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, 21000 Split, Domovinskog rata 61, isplatiti tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.125,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 22. rujna 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
IV/ S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 26. rujna 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 52241/06 na iznos od 18.200,00 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 6,88 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 26. rujna 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 52241/06, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke Bernardi Hunjadi te proveo dokaz saslušanjem tužitelja NC.
3.1. Tužitelj NC u svom iskazu navodi da je sa tadašnjom Splitskom bankom d.d. sklopio ugovor o kreditu. U banci mu nitko od djelatnika nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i što znači valutna klauzula, niti su mu rekli da rata kredita zbog promjene može rasti. Jedino su mu rekli kolika će mu biti rata kredita. Ne može se sjetiti koliko je bila početna rata kredita, misli negdje oko 1000,00 kuna, a narasla je na negdje oko 1.600,00 ili 1.700,00 kuna. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio vlasnik trgovačkog društva, nije imao poslovne udjele niti je bio vlasnik obrta. Nitko mu nije rekao da HNB štiti tečaj kune u odnosu na valutu euro, a ne u odnosu na druge valute. Rečeno mu je da može podići jedino kredit u Švicarcima, zbog plaće. Može reći da je kredit prvo htio potrošiti za kupnju automobila budući je iz Našica, a radio je u Petrinji u HV, ali je umjesto auta kupio jednu staru kuću.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.
5. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko – knjigovodstvenog vještaka Bernarde Hunjadi od 19. prosinca 2024. proizlazi da je razlika više obračunate i više naplaćene kamate od strane banke iznosi 892,86 eura, razlika više plaćene rate zbog promjene tečaja iznosi 2.471,14 eura, te da je ukupno više obračunato zbog promjena kamatne stope i tečaja 3.364,00 eura.
6. Nalaz financijsko – knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.
7. Tužitelj je podneskom od 26. kolovoza 2025. specificirao tužbeni zahtjev.
8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je VI tužena 01. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora I tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da I tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.
9. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 4. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 6,88% godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 4. citiranog Ugovora.
10. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.
11. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i ako takva razumljiva je isključivo onim osoba koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanje. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koje utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) i nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".
11.1. Iz spomenutog obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.
11.2. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva.
11.3. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iskrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
11.4. Odredba čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) navodi: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke "a" ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka I. ovoga članka kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa".
11.5. Odredba čl. 11.a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) ističe: " Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga zakona u kojim nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametar i to jednu od slijedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili - NRS ili - prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili - prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa….Vjerovnici su u roku od 6 mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz čl. 11.b. ovoga zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno čl. 11.b. st. 1. ovoga zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s time ne smiju se zaračunati korisniku kredita.".
11.6. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
11.7. Na temelju svega navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan u ovom predmetu, sud je mišljenja kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenim između tužitelja i tužene da je samim time ista odredba, odnosno dio odredbe nepošten te da je sukladno tome u tom dijelu Ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. ZZP-a.
11.8. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud u odluci Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika (kao drugo tužena bila je i tuženica iz ovog postupka) u izreci koja je postala pravomoćna u odnosu na šestotuženu (tuženica u ovom postupku) tužbeni zahtjev je glasio:
„4. Utvrđuje se da je šestotuženu OTP banka d.d. u razdoblju od 01.09.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora šestotuženu OTP banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time šestotuženu OTP banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.09.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom šestotuženu OTP banka d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora šestotuženu OTP banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku šestotuženu OTP banka d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time šestotuženu OTP banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima“.
11.9. U točki 9. izreke navedene presude nalaženo je svim tuženicima da prekinu s gore opisanim postupanjem te im je naloženo da u roku od 60 (šezdeset) dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda, dok im je u točki 10. izreke zabranjeno takvo ili slično postupanje u buduće.
11.10. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11.11. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
12. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).
13. Iznos od 2.471,14 eura koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku po osnovu tečajne razlike, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem, a iznos od 892,86 eura predstavlja razliku u kunama između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram ugovorene početne kamatne stope od 6,88%.
14. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike ukupan iznos od 3.364,00 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.
15. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.
15.1. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 12.09.2024., 04.10.2024., 18.10.2024. i 05.09.2025. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak obrazloženih podnesaka od 04.09.2024., 03.10.2024., 20.02.2025., 26.08.2025. i 29.08.2025. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova odnosno iznos od 100,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, što čini iznos od 2.100,00 eura uz pripadajući PDV- e od 25% u iznosu od 525,00 eura, što čini trošak zastupanja iznosu od 2.625 eura.
17.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura.
17.2. Ovaj sud tužitelju nije priznao trošak sudskih pristojbi budući je isti oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).
17.3. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 3.125,00 eura.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 22. rujna 2025.
SUDAC
SAŠA REŠETAR
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
