Poslovni broj: Us I-6265/23-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Goranu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca, Uska 1/2, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 22. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/22- 01/601, URBROJ: 513-04-23-2 od 17. studenog 2023. godine.

II. Poništava se porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Biograd na Moru, KLASA: UP/I-410-20/2019-001/00556, URBROJ: 513- 007-13-02-2022-0004 od 22. srpnja 2022. godine.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 2.500,00 €.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 17. studenog 2023. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 22. srpnja 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina i naloženo plaćanje tog poreza, na temelju stjecanja nekretnine od njegove maćehe, odnosno na temelju procjene tržišne vrijednosti nekretnine uz primjenu podataka o jednoj usporednoj nekretnini. Tužitelj u tužbi navodi da je u cijelosti iza preminulog oca naslijedio svu njegovu imovinu te da je nije stekao od maćehe. Poziva se na porezno oslobođenje iz čl. 7. st. 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN 115/16 i 106/18 - ZPPN). Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavano drugostupanjsko rješenje je nezakonito, a nezakonito je i prvostupanjsko porezno rješenje.

Iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da su po rješenju o nasljeđivanju od 02. srpnja 2019. godine (koje je istog dana postalo pravomoćno) tužitelj i njegova maćeha naslijedili od preminulog oca, odnosno supruga niz nekretnina i drugu imovinu. Oboje su se prihvatili nasljedstva, ali je onda u rješenju navedeno da je po međusobnom dogovoru sva imovina ostavitelja pripala tužitelju, uz tužiteljevu obvezu da maćehu za njezin nasljedni dio isplati s iznosom od 333.000,00 kn.

Između ostalog su predmet nasljeđivanja bili kuća (u zemljišnoj knjizi površine parcele 88 m2) i pašnjak (u zemljišnoj knjizi površine parcele od 299 m2) na otoku Pašmanu.

Prvostupanjskim poreznim rješenjem od 22. srpnja 2022. godine je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju stjecanja od maćehe kuće na Pašmanu ukupne površine 100 m2, pri čemu je u odnosu na tužitelja izvršeno oporezivanje 50 m2. Tržišna vrijednost od 224.070,50 kn (porezna osnovica) je utvrđena procjenom, odnosno na temelju podatka o jednoj usporednoj nekretnini. Porezno tijelo je istog dana ispravilo obrazloženje donesenog rješenja, na način da je (bez ikakve izmjene porezne osnovice) utvrdilo kako je predmet oporezivanja i polovica pašnjaka na Pašmanu.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 17. studenog 2023. godine odbio tužiteljevu žalbu.

Iz navedenog nesporno proizlazi da su se tužitelj i njegova maćeha u cijelosti prihvatili u jednakim dijelovima nasljedstva iza preminulog oca, odnosno supruga, te da su potom dogovorno odredili da cjelokupno nasljedstvo pripadne tužitelju, uz njegovu obvezu da maćehu isplati za njezin nasljedni dio.

U suštini se dakle u konkretnom slučaju radi o situaciji u kojoj je tužitelj imovinu stekao naplatnim ustupom nasljednog dijela, nakon prihvaćanja nasljedstva. To znači da tužitelj spornu imovinu (maćehin nasljedni dio nekretnina) nije stekao od oca, već od maćehe koja se također prihvatila nasljedstva i koja mu je nakon prihvaćanja nasljedstva tu imovinu naplatno ustupila.

Na temelju čl. 133. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 o 14/19 - ZN) odricanje u korist određenog nasljednika se ne smatra odricanjem od nasljedstva (koje se inače smatra besplatnim raspolaganjem, na temelju čl. 67. st. 4. Zakona o obveznim odnosima; NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), nego izjavom o ustupu svog nasljednog dijela. U ovom je slučaju jedan nasljednik (maćeha tužitelja) u ostavinskom postupku nakon prihvaćanja nasljedstva dao izjavu o tome da cjelokupan njegov nasljedni dio pripadne tužitelju kao drugom nasljedniku, što znači da se u smislu čl. 133. st. 3. ZN-a radi o izjavi o ustupu nasljednog dijela.

Nadalje, ustup nasljednog dijela može biti i naplatan, jer kao takav nije isključen u čl. 133. st. 3. ZN-a, a takav pravni stav je već i zauzet u sudskoj praksi, primjerice u presudi Županijskog suda u Splitu Gž-1315/22 od 14. rujna 2022. godine.

Dakle, u konkretnom slučaju se radi o (naplatnom) ustupu nasljednog dijela, a na temelju čl. 7. st. 1. ZPPN-a porez na promet nekretnina se doista ne plaća na ustupanje nasljedstva.

Prema tome, pravilno tužitelj ukazuje na to da u konkretnom slučaju na temelju ustupa od drugog nasljednika ne može biti obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina pri nasljeđivanju.

Stoga je (čak i bez obzira na nejasnoće u upravnom postupku koje proizlaze iz određivanja predmeta oporezivanja) sud zaključio da je tužitelju nezakonito utvrđena porezna obveza poreza na promet nekretnina i naloženo plaćanje tog poreza. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjsko porezno rješenje nezakonito pa je onda nezakonito i osporavano tuženikovo drugostupanjsko rješenje o odbijanju tužiteljeve žalbe.

Stoga je sud na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) usvojio tužbeni zahtjev, poništio osporavano drugostupanjsko rješenje, a potom i prvostupanjsko porezno rješenje.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €.

U Zagrebu, 22. rujna 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Goran Ružić

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak,

Zagreb, Koturaška 43/IV