REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-1378/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Samir Ilijazi, odvjetnik u Rijeci, Pomerio 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, radi prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-551- 08/25-01/03665703499, URBROJ: 341-99-01/1-25-3158, od 12. lipnja 2025, kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA:551-08/25-01/03665703499, URBROJ: 341-14-01/1-25-11573 od 26. travnja 2025. te usvajanje zahtjeva tužiteljice za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-551-08/25-01/03665703499, URBROJ: 341-99-01/1-25-3158 od 12. lipnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice , izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 551-08/25-01/03665703499, URBROJ: 341-14-01/1-25-11573 od 26. travnja 2025., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-551-08/25-01/03665703499, URBROJ: 341-99-01/1-25-3158 od 12. lipnja 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 551-08/25-01/03665703499, URBROJ: 341-14-01/1-25-11573 od 26. travnja 2025., tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 21. srpnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela da je pogrešan zaključak tuženika da tužiteljica ne ispunjava uvjet od 10 godina neprekidnog prebivališta u [adresa] neposredno prije podnošenja zahtjeva, navodeći da se u odnosu na tužiteljicu osim Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj: 144/12 i 158/13), u konkretnom slučaju moraju primijeniti i odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 133/20, 114/22 i 151/22, u nastavku teksta ZS), budući da se radi o državljanki treće zemlje (državljanki Srbije) kojoj je 7. prosinca 2010. odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, dok je naknadnim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, od 11. siječnja 2025. tužiteljica primljena u hrvatsko državljanstvo. Navodi da je kao stranac, s odobrenim stalnim boravkom i rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 7. prosinca 2010. stekla i prebivalište u [adresa], a što je prvostupanjsko tijelo propustilo navesti, zbog čega tužiteljica navodi da ima prebivalište u [adresa] od 7. prosinca 2010., odnosno punih 15 godina i time je ispunila uvjet iz čl. 4. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe („Narodne novine“, br. 62/20, 156/23, u nastavku teksta: Zakon) slijedom čega bi se njezin zahtjev trebao usvojiti pa je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 12. lipnja 2025. te usvoji zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe podnesen 6. ožujka 2025. uz nadoknadu troška upravnoga spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 12. kolovoza 2025. u bitnome ponovio navode koje je istaknuo u obrazloženju osporavanog rješenja, predloživši da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, jer bez obzira na dužinu boravka tužiteljice u Republici Hrvatskoj, tužiteljica nije bila državljanka Republike Hrvatske tada i nije imala prebivalište u [adresa] sve do 6. veljače 2025., a što znači da ne ispunjava zakonom propisan uvjete za priznanje navedenog prava, a sve imajući u vidu kumulativno uvjete koji moraju biti ispunjeni iz čl. 4. Zakona, da bi se moglo tužiteljici priznavati pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu od 22. rujna 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbama čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 34/24, u nastavku: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužiteljica rođena **.**.1958., da je do dana podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe kojeg je tužiteljica podnijela 6. ožujka 2025. navršila 65 godina, 5 mjeseci i 4 dana života te iz službenih podataka preuzetih iz Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi, da tužiteljica ima neprekidno prebivalište u [adresa] od 6. veljače 2025., odnosno u neprekidnom trajanju od 1 mjesec neposredno prije podnošenja zahtjeva, zbog čega tužiteljica ne ispunjava uvjet za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe iz čl. 4. Zakona pa je prvostupanjskim rješenjem od 26. travnja 2025. odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na nacionalnu naknadu.

6. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, tužiteljica izjavila tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno u ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 12. lipnja 2025. na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje uz dodatno obrazloženje da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj:

511-01-204-UP/I-7815/5-09 od 7. prosinca 2010. odobren stalni boravak tužiteljici u Republici Hrvatskoj, državljanki Republike Srbije, dok je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Klasa: UP/I- 224-02/21-01/4041, URBROJ: 511-01-203-25-9 od 11. siječnja 2025. tužiteljica primljena u hrvatsko državljanstvo, a kako tužiteljica u svojstvu hrvatske državljanke na području Republike Hrvatske nije imala prebivalište u neprekidnom trajanju od 10 godina, neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava, to da nije ispunila niti uvjet za priznanje prava na nacionalnu naknadu iz čl. 4. Zakona, jer sukladno interpretaciji čl. 4. Zakona, podnositelj zahtjeva za nacionalnu naknadu za starije osobe, uvjet neprekidnog prebivališta mora ostvariti upravo kao hrvatski državljanin, a sukladno iznesenome, u prijedlogu Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe P.Z. br. 947, Klasa: 022-03/20-01/23, Urbroj: 50301-25/16-20-4 od 7. svibnja 2020., ispunjavanje uvjeta za nacionalne potpore za starije osobe ovisi kumulativno o dobi i državljanstvu, prebivalištu te primanjima, dohotku ili imovini. Sukladno presudi i stajalištu iznesenom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Usž-1780/2023, od 10. svibnja 2023., socijalnu zaštitu u vidu nacionalne naknade za starije osobe zakonodavac je osigurao upravo državljanima s dugogodišnjim prebivalištem u [adresa], jer navedeni institut ulazi u doseg socijalnog prava, a koje je pravo vezano za državljanstvo i teritorijalnost.

7. Utvrđeno je, da je, osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužiteljica pokrenula upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Odredbom čl. 4. Zakona propisano je, da pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe može ostvariti hrvatski državljanin koji je navršio 65 godina života, s prebivalištem na području [adresa] u neprekidnom trajanju od 10 godina, neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.

10. Naime, u predmetnom upravnom sporu nije sporno, da je tužiteljica kao hrvatska državljanka 6. ožujka 2025. podnijela zahtjev za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, te da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 7. prosinca 2010. odobren tužiteljici stalni boravak u Republici Hrvatskoj kao državljanki treće zemlje, a rješenjem istog tijela od 11. siječnja 2025. priznato joj je hrvatsko državljanstvo. Isto proizlazi i iz Uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko goranske Rijeka, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 17. lipnja 2025. kojeg je tužiteljica priložila uz tužbu, dok je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo o primitku tužiteljice u hrvatsko državljanstvo uručeno tužiteljici 6. veljače 2025.

11. Iz navedenoga proizlazi, da tužiteljica kao hrvatska državljanka ima prebivalište u [adresa] u neprekidnom trajanju prije podnošenja zahtjeva ( do 6. ožujka 2025.) od 6 veljače 2025. jedan mjesec, a što je razvidno iz Uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko goranske Rijeka, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 17. lipnja 2025.

12. Sve prije toga, tužiteljica je imala status stranca s stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj pa bez obzira na dužinu boravka tužiteljice u Republici Hrvatskoj, tužiteljica nije bila državljanka Republike Hrvatske i nije imala prebivalište u [adresa] sve do 6. veljače 2025., (kada je zaprimila rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo od 11. siječnja 2025.). zbog čega ne ispunjava zakonom propisane uvjete za priznanje navedenog prava, jer je socijalnu zaštitu u vidu nacionalne naknade za starije osobe zakonodavac osigurao državljanima Republike Hrvatske s dugogodišnjim prebivalištem u [adresa], a kojeg tužiteljica kao državljanka Republike Hrvatske nije imala, nego tek od 6. veljače 2025., kada joj je uručeno Rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo, a sve imajući u vidu interpretaciju čl. 4. Zakona prema kojoj podnositelj zahtjeva za nacionalnu naknadu za starije osobe, može ostvariti kao hrvatski državljanin, uz uvjet neprekidnog prebivališta od 10 godina, a tužiteljica je državljanka Republike Hrvatske od kada joj je Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 11. siječnja 2025. priznato hrvatsko državljanstvo (koje joj je uručeno 6. veljače 2025.) a prije toga je boravila na području Republike Hrvatske kao strankinja sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj.

13. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 16. st. 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 22. rujna 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Samiru Ilijaziju, odvjetniku u Rijeci, Pomerio 9,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3