Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-282/2023-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sucu Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Martina Perenčević Habeković, odvjetnica u Zagrebu, protiv provotuženice TR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženice AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje obje zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, radi: utvrđenja i podjele bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave dana 24. lipnja 2025. u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika Marinu Perenčević Habeković, odvjetnicu i prvotuženice TR, uz zamjenika punomoćnika prvotuženice i drugotuženice NR, odvjetnika, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 22. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelj ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Utvrđuje se da bračnu stečevinu Tužitelja ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i I-tuženice TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], čini 50% (pedeset posto) osnivačkih prava u ustanovi LJEKARNE FILIPOVIĆ sa sjedištem u [adresa], MBS: 050045050, OIB: 90892236506. Nalaže se I-tuženici TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade štete isplati Tužitelju ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos koji će Tužitelj specificirati po provođenju predloženog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos počevši od dana neovlaštenog prijenosa 50% osnivačkih prava u ustanovi LJEKARNE FILIPOVIĆ sa sjedištem u [adresa], MBS: 050045050, OIB: 90892236506, s I-tuženice TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na II-tuženicu AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a koje kamate teku od dana 01.08.2014. pa do dana 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. pa do dana 04.04.2018 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 05.04.2018. pa do dana 31.12.2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01.01.2022. do dana 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje 4 Poslovni broj: P-282/2023-49 posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana. Nalaže se I-tuženici TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da Tužitelju ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

II Odbijaju se podredno postavljeni tužbeni zahtjevi, koji glase:

"I Utvrđuje se da bračnu stečevinu Tužitelja HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i prvotuženice TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], čini 50% (pedeset posto) osnivačkih prava u ustanovi LJEKARNE FILIPOVIĆ sa sjedištem u [adresa], MBS: 050045050, OIB: 90892236506.

II Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o prijenosu osnivačkih prava Ustanove ljekarne Filipović od dana 1.8.2014., ovjeren istog dana od javnog bilježnika Ante BrekalA, iz Požege, Dragutina Lermana 6, pod poslovnim brojem: OV-7060714, sklopljen između prvotuženice TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao prenositelja i drugotuženice AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao stjecatelja.

III Nalaže se drugotuženici AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao zakonskom zastupniku zdravstvene ustanove LJEKARNE FILIPOVIĆ sa sjedištem u [adresa], MBS: 050045050, OIB: 90892236506, da u popisu članova ustanove izvrši odgovarajući ispravak, odnosno izbriše promjene izvršene temeljem ništetnog Ugovora o prijenosu osnivačkih prava Ustanove ljekarne Filipović od dana 1.8.2014., ovjeren istog dana od javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege, Dragutina Lermana 6, pod poslovnim brojem: OV-7060714 i da prvotuženicu TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], upiše kao vlasnika 50% (pedeset posto) osnivačkih prava u ustanovi LJEKARNE FILIPOVIĆ sa sjedištem u [adresa], MBS: 050045050, OIB: 90892236506, odnosno sukladno stanju prije promjena upisa temeljem Ugovora o prijenosu osnivačkih prava Ustanove ljekarne Filipović od dana 1.8.2014., ovjerenog istog dana od javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege, Dragutina Lermana 6, pod poslovnim brojem: OV-7060714.

IV Utvrđuje se da su tužitelj ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i prvotuženica TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suovlaštenici, svaki u ½ (jednoj polovini) dijela nad 50% (pedeset posto) osnivačkih prava u ustanovi LJEKARNE FILIPOVIĆ sa sjedištem u [adresa], MBS: 050045050, OIB: 90892236506.

V Nalaže se prvotuženici TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], izda ispravu podobnu za prijenos 25% (dvadeset pet posto) osnivačkih prava u ustanovi LJEKARNE FILIPOVIĆ sa sjedištem u [adresa], MBS: 050045050, OIB: 90892236506, te upisa navedene promjene u Sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda."

III Nalaže se tužitelju HR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da provotuženici TR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženici AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.919,10 eura sa zateznim kamatama od 22. rujna 2025. po stopi od 15,5 % do 31. prosinca 2025., a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja predmetne godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Odbija se tužitelj ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za iznos od 4.316,36 eura.

V Odbijaju se provotuženica TR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženica AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 1.319,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u daljnjem tekstu: tužitelj, je podnio tužbu dana 5. listopada 2023. protiv provotuženice TR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženice AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojoj navodi:

- da je bio u braku sa prvo tuženicom TR, brak sklopljen 24. listopada 2008. je prestao 2013., a razveden 2015.;

- smatra da su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužitelj i prvotuženica stekli 50 % suvlasničkog udjela (u daljnjem tijeku postupka ispravlja navode i tvrdi da su stekli 50 % osnivačkih prava) na ustanovi Ljekarne FILIPOVIĆ---- koja je osnovana upisom u sudski registar po rješenju ovog suda od 27. listopada 2008, osnivači te ustanove su unijeli u imovinu ustanove Ljekarne Filipović po čl. 42. Ugovora o osnivanju ustanove vrijednost od oko 6.544,56 eura, da tužitelj i prvotuženica nisu sklopili ugovor u pogledu bračne stečevine, da je neposredno prije okončanja braka prvotuženica za drugotuženicom AR, koja joj je majka i također osnivač ustanove (dakle ne može biti savjesna u pogledu stjecanja) dana 1. kolovoza 2014. sklopila Ugovor o prijenosu poslovnog udjela bez suglasnosti tužitelja iz kojeg razloga smatra da je tužitelju nastala šteta.

2. Tužitelj u tužbi podnosi tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da je bračna stečevina tužitelja i prvotuženice prvotno osnivački ulog te time osnivačka prava nominalne vrijednosti 20.000,00 kn (2.654,5 eura) koji je prenesen na drugotuženicu, podnosi stupnjevitu tužbu u dijelu u kojem postavlja zahtjev da se naloži prvotuženici da tužitelju preda financijske izvještaje, podatke o dugotrajnoj i kratkoročnoj imovini te sve podatke o obvezama i potraživanjima predmetne zdravstvene ustanove te da izjavi da su podaci u istima točni i potpuni, da tužitelju isplati iznos štete koji će specificirati tek po dostavi navedenih dokumenata i podataka sa zateznim kamatama koje teku od 1. kolovoza 2014. do isplate, a podredno podnosi zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, traži da se nalaže drugotuženici da u popisu članova društva izvrši ispravak, odnosno izbriše promjene izvršene temeljem spornog Ugovora, da se utvrdi bračna stečevina tužitelja i prvotuženice prvotno osnivački ulog te time osnivačka prava nominalne vrijednosti 20.000,00 kn (2.654,5 eura) koji je prenesen na drugotuženicu, da su tužitelj i prvotuženica ovlaštenici svaki u ½ dijela na osnivačkom ulogu te time povezanim osnivačkim pravima na predmetnoj ustanovi, da se naloži prvotuženici da tužitelju izda ispravu podobnu za prijenos ½ dijela ovlašteničkih prava nad osnivačkim ulogom te time poveznim osnivačkim pravima.

3. U odgovoru na tužbu tuženice u bitnom predlažu odbacivanje tužbe jer: tužitelj prvotno traži utvrđenje da bračnu stečevinu predstavlja osnivački ulog jer je to zahtjev na utvrđenje činjenice koje nisu točne, a da manifestacijski zahtjev iz stupnjevite tužbe nema osnova je tužitelj ne dokazuje da mu tužena odbija dati na uvid potrebne podatke i isprave, zbog toga razloga nisu ispunjeni uvjeti niti za odlučivanje o zahtjevu za naknadom štete; eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je nedopušten u dijelovima u kojima se spominje osnivački ulog i nominalna vrijednost jer je to protivno Zakonu o ustanovama, ne postoji udio u ustanovi, niti suvlasništvo na udjelu u ustanovi; osporavaju tužbene zahtjeve i ističu prigovor zastare.

4. Tuženice osporavaju činjenicu postojanja izvanbračne zajednice tužitelja i prvotužene od 2007. jer tvrde da su tužitelj i prvotužena otpočeli sa zajedničkim životom od kraja 2008, u vrijeme osnivanja ustanove 28. siječnja 2008. nisu živjeli zajedno. Tvrde da tužitelj nije ništa uložio u ustanovu, osnivački ulog nije uplaćivan iz bračne ili izvanbračne stečevine tužitelja i prvotužene, osporavaju da tužitelj nije znao za ugovor o prijenosu, za isti je mogao saznati i iz sudskog registra, pozivaju se na čl. 356. Zakona o trgovačkim društvima i navodi da je prošlo više od tri godine od upisa promjene osnivača u sudski registar, navodi da prvotužena nije trebala suglasnost za predmetni ugovor o prijenosu, da se tržišna vrijednost osnivačkog uloga može utvrditi financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem pa tužitelj nije imao potrebe za stupnjevitu tužbu u odnosu na zahtjev za naknadom štete. Tuženice ukazuju na to da su tužitelj i prvotužena dogovorili o tome da nemaju bračnu stečevinu, koji ugovor je ispunjen, ali je pisani tekst tog ugovora, koji je sačinio odvjetnik VR, tužitelj je odbio potpisati, tuženice kod sklapanja ugovora o prijenosu nisu imale nedopuštene pobude jer osnivački udio nije bračna stečevina.

5. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj navodi da je punomoćnik tuženica prije pokretanja spora na sastanku odbio zahtjev za dokumentacijom Ustanove, manifestacijski zahtjev postavlja u odnosu na prvotuženicu jer je ista do sklapanja ugovora s drugotuženicom bila osnivač iste ustanove, pa su joj bili dostupni potrebni podaci i dokumenti, prigovor zastare drži neosnovanim jer tužba na utvrđenje bračne stečevine ne zastarijeva. Smatra da je tužitelj prvotuženici pomagao u osnivanju Ustanove i pri početku poslovanja, svojim znanjem kao dipl. ekonomista, profesionalnim iskustvom jer potječe iz poduzetničke obitelji, te financijski, dalje navodi: poslovni prostor u kojem je radila ustanova u [adresa] u [adresa] bio je u vlasništvu tužitelja i dan u zakup ustanovi po uvjetima bitno povoljnijim od tržišnih, društvo u vlasništvu obitelji tužitelja PLUTO d.o.o. je sklopilo predugovor s prvotuženicom vezano za najam prostora za ljekarnu, a tužitelj je da bi omogućio osnivanje Ustanove koristio i svoja poznanstva, navodi da nije bio upisan kao osnivač ustanove samo iz razloga jer mu je od tuženica rečeno da to ne može jer nije magistar farmacije, poziva se na to da okvirni sporazum stranaka nije potpisan niti ispunjen, činjenicu od kada postoji izvanbračna zajednica tvrdi da može dokazati fotografijama stranaka i saslušanjem tužitelja i svjedoka, činjenicom što posjeduje poslovnu dokumentaciju o osnivanju ustanove, a na okolnost da je prije pokretanja postupka tražio dokumentaciju ustanove dostavlja e.mail.

6. Na pripremanom ročištu dana 16. siječnja 2024. i 13. veljače 2024. tuženice ističu da se ustanova osniva u vrijeme sklapanja Ugovora o osnivanju ustanove, jer upisom u sudski registar stječe samo pravnu osobnost.

7. Tužitelj je konačno postavio izmijenjeni tužbeni zahtjev podneskom od 22. veljače 2024. (to je podbroj 25 spisa), a tuženice se protive preinaci tužbenog zahtjeva.

8. Sud donosi odluku kojom je dopustio preinaku tužbe i manifestacijskog zahtjeva prema podnesku tužitelja od 22. veljače 2024. rješenjem poslovni broj: P- 282/2023-49 od 21. lipnja 2024. koje rješenje je postalo pravomoćnim jer u tom dijelu nije bilo žalbe.

9. Stranke su učinile nespornim slijedeće činjenice:

- da je prvotuženica u vrijeme sklapanja Ugovora o osnivanju ustanove i u vrijeme donošenja rješenja o upisu ustanove u sudskom registru bila zaposlena i ostvarivala plaću;

- da je ugovor o osnivanju ustanove sklopljen 28. siječnja 2008., solemniziran 9. listopada 2008, brak stranaka sklopljen 24. listopada 2008;

- Ustanova obavlja djelatnost u Zagrebu i na adresi [adresa], tužitelj je postao vlasnikom tog prostora upisom u zemljišne knjige dana 29. travnja 2009, a temeljem ugovora sklopljenog 11. lipnja 2008, za koji poslovni prostor je prvotužena imala prethodno Predugovor o kupnji nekretnine od 12. studenog 2007, te je bila uplaćena kapara, a taj predugovor je raskinut 1. lipnja 2008, da je uplaćena kapara prebijena s iznosom kupoprodajne cijene, da je tužitelj taj poslovni prostor dao u zakup Ustanovi, te da je taj zakup trajao do 30. rujna 2016. kada je sporazumno raskinut, a tada je od tužitelja taj poslovni prostor kupila prvotužena sukladno sporazumu stranaka;

- da je drugotužena financirala opremanje inventarom i lagerom lijekova nove dvije ljekarničke jedinice osnovane u sastavu ustanove na adresi [adresa] iz novca zarađenog u svojoj privatnoj praksi;

- da je Ustanova započela s radom u skladu s Rješenjem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 11. svibnja 2009;

- da je prvotužena pokrenula postupak radi utvrđenja bračne stečevine na stanu u [adresa] u [adresa] u kojem stanu su živjeli tužitelj i prvotužena, koju tužbu je povukla;

- da je tadašnji odvjetnik tužitelja ČR iz [adresa] sačinio u pisanom obliku tekst ugovora između tužitelja i prvotužene koji se tiče njihovih međusobnih imovinskih pitanja, nakon što je brak i bračna zajednica stranaka prestala, da taj dokument nije potpisan jer ga tužitelj nije htio potpisati, nesporno da je prvotužena bila spremna potpisati taj ugovor u pisanom obliku;

- da je poslovni prostor na Laništu u Zagrebu kupljen nakon što je Ustanova već bila upisana u sudskom registru i upisan u zemljišnim knjigama na ime Ustanove.

10. Utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu protiv prvotužene u postupku radi iseljenja iz stana u [adresa] uvidom u zapisnik s ročišta u tom predmetu (str. 321 spisa).

11. Tužitelj na pripremnom ročištu, dakle nakon odgovora na tužbu, dokumentaciju traži umjesto od prvooptužene, od drugooptužene.

12. Tužitelj u tužbi predlaže i financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost tržišne vrijednosti bračne stečevine tužitelja i prvotužene u Ustanovi, a u podnesku od 2. veljače 2024. (10. str. podneska) navodi da će vještak sam zatražiti u tijeku postupka potrebnu dokumentaciju, ali ne povlači manifestacijski zahtjev.

13. Sud je na pripremnom ročištu prema čl. 40. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) odredio vrijednost predmeta spora s iznosom od 6.628,36 eura. Tužitelj u tužbi nije naznačio V.P.S., a radi se o tužbi u pretežnom dijelu radi utvrđenja bračne stečevine i utvrđenju ništetnosti ugovora, pa se ne radi se o sporu male vrijednosti, radi se u pretežnom dijelu o nenovčanim zahtjevima, a novčani zahtjev za isplatu nije određeno postavljen, nego je postavljen manifestacijski zahtjev na predaju dokumentacije i predloženo financijsko vještačenje, pa bi taj zahtjev bio određeno postavljen tek u kasnijoj fazi postupka. Vrijednost imovine za koju se traži utvrđenje da je bračna stečevina nije relevantna za vrijednost predmeta spora.

14. U dokaznom postupku izvršen je uvid u:

- u vjenčani list tužitelja i prvotužene iz kojeg proizlazi da je brak stranaka, tužitelja i prvotužene sklopljen dana 24. listopada 2008., a razveden dana 14. prosinca 2015;

- u tekst prijave za upis Ustanove ljekarne Filipović u sudskom registru s prijemnim pečatom sudskog registra iz kojeg proizlazi da je prijava predana dana 21. listopada 2008.;

- u tekst ugovora o osnivanju ljekarničke ustanove iz kojeg proizlazi da je isti ugovor sklopljen između tuženica 28. siječnja 2008., solemniziran 9. listopada 2008., iz čl. 42. tog Ugovora proizlazi da imovinu Ustanove čini imovina koju su osnivači Ustanove unijeli kao imovine vrijednosti, ukupne vrijednosti oko 27.000,00 eura, koja se sastoji opreme, namještaja i sitnog inventara prema posljednjem popisu ukupne vrijednosti od 19.000,00 eur te financijske imovine koje se sastoji do lijekova i drugih roba iz asortimana s kojim trguje ustanova koji osnivači unose u imovine osnivačke ustanove da bi na početku rada osigurali nužan lager ukupne vrijednosti od 8.000,00 eura, koja imovina se unosi kao vlasništvo Ljekarničke ustanove, iz čl. 45. istog Ugovora proizlazi da je udio svakog osnivača u vlasništvu imovine Ustanove 50 % udjela;

- u pisani tekst nacrta okvirnog sporazuma između tužitelja ĐR i prvotužene TR (str. 77-78 fizičkog spisa) koji nije potpisan;

- u fotografije tužitelja i prvotužene (str. 91-92 fizičkog spisa);

- u tekst predugovora PLUTO d.o.o. i provotužene od 24. listopada 2007. kojim PLUTO d.o.o. potvrđuje da će ako se osnuje Ustanova istoj iznajmiti poslovni prostor;

- u tekst Zahtjeva za prethodno mišljenje za osnivane Ustanove tuženica upućenih Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje koje je datiran s danom 6. prosinca 2007.,

- u tekst dopisa Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi upućen prvotuženici od 29. studenog 2007. kojim traže dopunu dokumentacije za izdavanje rješenja ;

- u mišljenja Hrvatske ljekarničke komore upućena prvotuženici datirana s 27. studenim 2027., i s 27. studenim 2007. i sa 17. prosinca 2007. u kojem se navodi da nisu ispunjeni uvjeti za osnivanje nove ljekarne na tražim lokacijama;

- u dopis Udruge privatnih poslodavaca u zdravstvu od 10. prosinca 2007. upućen drugotuženici datiran s 10. prosinca 2007. kojim se dostavljaju izrađeni akti za osnivanje Ustanove;

- u dopis Izjave GP PIONIR datiran 14. siječnja 2008. kojim potvrđuju da rade složene građevine na lokaciji Radnička-Folnegovićeva u Zagrebu;

- u tlocrt poslovnog prostora koji zadovoljava odredbe Pravilnika za otvaranje ljekarni;

- u tekst ponovljenog Zahtjeva za osnivanje Ljekarničke ustanove Hrvatskoj ljekarničkoj komori od 7. siječnja 2008. u kojem su kao osnivači navedene tužene;

- koju svu dokumentaciju je dostavio tužitelj te iz iste proizlazi da se ta dokumentacija, odnosno preslike iste nalaze u posjedu tužitelja;

- u tekst Rješenja Ministarstva zdravstva od 5. listopada 1998. kojim se odobrava drugotuženici rad u privatnoj praksi na lokaciji [adresa] ;

- u ponude drugotuženici za kupnju pokretnih stvari za Ljekarnu (vaga, namještaj, dokaz o uplati avansa za namještaj na iznos od 42.000,00 kn:

- u račun od 16. svibnja 2008. za nabavu namještaja i vodovodne opreme;

- u račun KNAPIĆ drugotuženici za nabavu opreme za Ljekarnu na iznos 78.974,17 kn;

- u račun DRVODJEL d.o.o. od 6. svibnja 2008. za namještaj, za Ljekarnu na iznos od 21.850,00 kn;

- u račun odvjetnice ĆRČ izdan drugotuženici 25. svibnja 2008. na iznos od 8.610,00 kn za odvjetničke usluge

- u izvatke stanja prometa na računu Ljekarne drugotuženice za Ljekarnu za razdoblja: od 12. veljače 2008., od 29. veljače 2008., od 12. ožujka 2008., od 17. travnja 2008., 14. travnja 2008., od 5. svibnja 2008., od 12. lipnja 2008., od 16. lipnja 2008., od 19. svibnja 2008., od 29. svibnja 2008., u račune za kupnju građevinskog i elektro materijala izdanih drugotuženici na Ljekarnu za razdoblje ožujak, travanj, svibanj, lipanj 2008,

- u račun KOPING d.o.o. izdan drugotuženici na iznos 2.562,00 kn za izradu idejnih rješenja za otvaranje tri ljekarni i Zagrebu od 4. srpnja 2008.;

- u izvadak o stanju prometa na računu od 14. srpnja 2008. kojim se dokazuje plaćanje po tom računu;

- u račun ER, vl. obrta [obrt], drugotuženici za kupnju građevinskog materijala, klime i bojlera na iznos od 8.074,75 kn, uz to je priložen i izvadak od 28. srpnja 2008. kojim se dokazuje plaćanje po tom računu;

- u račun elektroinstalatera ŽR od 4. rujna 2008. na iznos od 5.500,00 kn i račun od 3. prosinca 2008. izdan drugotuženici na iznos od 9.850,00 kn uz izvadak o stanju prometa na računu kojim se 9. rujna i 5. prosinca 2008. dokazuje plaćanje po tim računima;

- u rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 11. svibnja 2009. kojim se utvrđuje da ljekarnička ustanova Ljekarne Filipović ispunjava uvjete za rad;

- u izvadak iz zemljišnih knjiga za poslovni prostor u Radničkoj ustanovi u kojoj posluje ustanova Ljekarne Filipović (povijesni prikaz, str. 194-198 spisa) iz kojeg proizlazi da se predmetni poslovni prostor vodio u zemljišnim knjigama na tužitelju temeljem Ugovora iz lipnja 2008. i aneksa istog od 15. rujna 2008., a od 7. listopada 2016. se vodi na prvotuženici;

- u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. lipnja 2008. između VMD PROMET d.o.o. i tužitelja za kupoprodaju poslovnog lokala na adresi [adresa] u [adresa];

- u sporazum o raskidu predugovora od 1. lipnja 2008.;

- u uplatnicu prvotuženice za uplatu VMD PROMET d.o.o. iznosa od 146.883,76 kn po predugovoru od 28. studenog 2007.;

- u Ugovor o zakupu poslovnog prostora na lokaciji [adresa] u [adresa] od 1. svibnja 2009. između Tomislava ĆR i Ljekarne Filipović;

- u dodatke istom Ugovoru o zakupu poslovnog prostora kojim se mijenja cijena najma s 4.000,00 kn na 1.750,00 kn te sa 1.750,00 kn na 6.500,00 kn;

- u opis prostora tužitelja Ministarstvu financija od 17. studenog 2013. u kojem isti potvrđuje da je taj prostor na Radničkoj cesti 59a u vlasništvu prvotuženice i od čega se isti sastoji, a vezano za plaćanje iznosa najma;

- u sporazumni raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora na lokaciji [adresa] između tužitelja i ustanove Ljekarne Filipović od 30. rujna 2016.;

- saslušane su stranke u svrhu dokazivanja te su saslušani kao svjedoci predloženi od strane tužitelja: TRČ, GR, LR, ZR, CR, BR, OR, UR, SR, FR te svjedoci predloženi po tuženicama: JR, DR, IR, ŠR, KR, PR i ĆRČ.

15. Relevantna pravna pitanja su:

- da li su stranke sklopile sporazum kojim su nakon prestanka braka i bračne zajednice uredili međusobna prava i obveze vezano za imovinu:

(Jer ako su sklopile takav sporazum, traženje utvrđenja da imovina koja je predmet sporazuma predstavlja izvanbračnu, odnosno bračnu stečevinu, u ovom postupku bi predstavljalo zahtjev suprotan ugovoru stranaka.);

- a ako se utvrdi da nisu sklopile takav sporazum, u postupku je potrebno utvrditi predstavljaju li osnivačka prava na predmetnoj Ustanovi bračnu ili izvanbračnu stečevinu tužitelja i prvotužene i podredno odlučiti o zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovora i naknadom štete i drugim kondemnatornim zahtjevima.

16. Tužitelj tvrdi da su razlozi osnivanja ustanovi bili osigurati materijalna situaciju tužitelja i prvo tužene. Tužene tvrde da su ti razlozi bili u osiguranju uvjeta prvotuženoj da od majke drugotužene preuzme obavljanje ljekarničke prakse preko Ustanove jer prvotužena, iako magistra farmacije, nije mogla naslijediti privatnu ljekarničku praksu majke, drugotužene koja je radila u privatnoj praksi od 1998. godine, a u ljekarničkoj djelatnosti je drugotužena od 1981., a imala je namjeru raditi u privatnoj praksi, a ne više biti zastupnik veledrogerije, odlučeno je osnovati Ustanovu u koju može ući i ljekarna u [adresa] u kojoj je djelatnost obavljala drugotužena.

17. Što se tiče prijedloga sporazuma u pisanom obliku koji se nalazi (str. 77-78 fizičkog spisa) tužitelj je iskazao da ga je sačinio njegov tadašnji odvjetnik ČR iz [adresa], ali nije potpisan jer se nisu uspjeli dogovoriti, dalje je iskazao da je prvotuženica nekoliko puta dolazila i tražila da potiše da nemaju daljnjih potraživanja, što je odbio, ali da su uspjeli postići dogovor oko prodaje poslovnog prostora na [adresa], jer je bio ucijenjen da pristane na diskontnu cijenu, prvotužena je tada povukla tužbu za stan u [adresa], da je tada bio u financijskim teškoćama.

18. Sud ne poklanja vjeru iskazu tužitelja da stranke nisu postigle sporazum prema prijedlogu koji je sačinio odvjetnik tužitelja i koji je priložen spisu, jer je to nesporno prijedlog tužitelja po njegovom odvjetniku, dakle izraz je tužiteljeve volje u vrijeme kada je sačinjen i predstavlja ponudu tuženoj, nesporno da je bitni dio onoga što piše u ugovoru realiziran, nesporno da je prvotužena bila spremna potpisati taj ugovor u pisanom obliku pa proizlazi da je ugovor ipak sklopljen onako kako piše u pisanom tekstu nepotpisanog Ugovora, jer se tuženica složila s tim prijedlogom tužitelja u pisanom obliku, ali da je samo tužitelj odbio potpisati pisani tekst usmeno postignutog ugovora.

19. To što se tužitelj kasnije predomislio u pogledu volje za potpisom pisanog teksta ugovora nije bitno, nego je bitna njegova volja koju je izrazio u prijedlogu sporazuma, s prijedlogom kojeg sporazuma se tužena suglasila.

20. Što je bio prijedlog tužitelja proizlazi iz sadržaja tog prijedloga na str. 77-78 fizičkog spisa, a da je to bio prijedlog odvjetnika tužitelja u ime tužitelja, tužitelj ne osporava.

21. Ponašanja stranaka nakon tih događaja u smislu da je nesporno tužitelj prodao prvotuženoj poslovni prostor na [adresa] u [adresa], da je prvotužena povukla tužbu u odnosu na stan na [adresa] u [adresa], da je prvotužena platila tužitelju trošak inventara caffe bara u poslovnom prostoru u Laništu, daju osnove za zaključak da su stranke sklopile sporazum i realizirale postignuti sporazum.

22. Stoga sud zaključuje da je nakon prestanka braka i bračne zajednice stranaka sklopljen u usmenom obliku ugovor sukladno čl. 45. stavak 2. Obiteljskog zakona ("NN" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, dalje: OBZ), jer bračni drugovi mogu i nakon prestanka braka svoje odnose urediti sporazumom.

23. Da je predmetni sporazum sklopljen nakon prestanka braka i bračne zajednice tužitelja i prvotužene proizlazi iz činjenice da iz vjenčanog lista koji je na str. 9. fizičkog spisa proizlazi da je brak tužitelja i prvotužene prestao razvodom dana 21. prosinca 2025. te da su stranke iskazale da tada više nisu živjeli zajedno.

24. Radi se o neimenovanom ugovoru o uređenju imovinskih odnosa bivših bračnih drugova za koji OBZ-a ne propisuje poseban oblik pa je važeći i sporazum u usmenom obliku.

25. Iz teksta tog prijedloga koji je dokaz o ugovornoj volji tužitelja i prvotužene proizlazi da stranke potvrđuju kako prava na Ustanovi nisu predmet bračne stečevine tužitelja i prvotužene jer potvrđuju da nemaju bračne stečevine.

26. Nesporno je između stranka da Ugovor o prodaji poslovnog prostora na [adresa] nije raskinut, što je dokaz o izvršenosti tog usmenog sporazuma.

27. Sud je odlučio ne saslušavati osobu odvjetnika tužitelja koji je sačinio pisani tekst ponude ugovora koji se nalazi na str str. 77-78 fizičkog spisa jer su činjenice o tekstu prijedloga sporazuma, tko ga je sačinio i u čije ime nesporne, a odvjetnik je vezan odvjetničkom tajnom.

28. Stoga se tužitelj u ovom postupku ne može pozivati na prava s osnova bračne stečevine u odnosu na Ustanovu, jer je to protivno ugovornoj obvezi koju je preuzeo u usmenom obliku sklapajući ugovor po čl. 45. st. 2. OBZ-a.

29. Sud je takvog stava iako se ovdje ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari, jer se radi se o ugovornoj obvezi stranaka kojom potvrđuju da nemaju imovine koja bi predstavljala bračnu stečevinu, ugovorom koji nije bračni ugovor, na način što je tužitelj u pisanom obliku dostavio ponudu tuženoj s kojom se je ona suglasila usmeno.

30. U čl. 3. pisane ponude je navedeno kako tužitelj i prvotužena potvrđuju da nemaju imovine koja bi predstavljala njihovu bračnu stečevinu.

31. Sukladno navedenom sud zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe radi utvrđenja bračne stečevine, a niti za podnošenje zahtjeva za naknadu štete vezano za bračnu stečevinu i zahtjeva za povrat, jer je to protivno njegovoj ugovornoj obvezi.

32. Prema navedenom, sud je odlučio odbiti osnovni i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev jer je pretpostavka primjene zakonskog bračno-imovinskog režima izostanak ugovornog uređenja bilo u formi bračnog ugovora, bilo u formi sporazuma o uređenju imovinskih odnosa bivših bračnih drugova na koji se primjenjuje odredbe općih obveznopravnih propisa.

33. Dakle, na predmetnu imovinu osnivačka prava na ustanovi ne može se primijeniti bračno-imovinski režim u smislu da bi bila bračna, odnosno izvanbračna stečevina tužitelja i prvotužene.

34. Iz istog razloga nije osnovan zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora kojim prvotužena prenosi svoja osnivačka prava na drugotuženu u predmetnoj Ustanovi jer takav ugovor nije suprotan zakonu.

35. Iako pitanje da li predmetna imovina bračna stečevina ne može biti predmet parnice zbog postojanja relevantnog usmenog ugovora stranaka, sud se podredno izjašnjava o pitanjima koja bi bila relevantna za slučaj da sud nije zauzeo navedeni stav, a to su pitanja:

- kada su nastala osnivačka prava na Ustanovi, da li sklapanjem ugovora o osnivanju ili upisom Ustanove u sudskom Registru;

- stjecanje koje vrste imovine je od značenja za osnivačka prava na Ustanovi;

- da li je između tužitelja i prvotužene nastala izvanbračna zajednica i kada.

36. Sud zaključuje da vrijeme odluke o kupovanju poslovnog prostoru na adresi: [adresa] od strane tužitelja ima veze s početkom izvanbračne zajednice tužitelja i prvotužne jer je tužitelj tada uložio svoja novčana sredstva- ušteđevinu u poslovni prostor kako bi olakšao osnivanje Ustanove koja je morala imati poslovne prostore na lokacijama u Zagrebu gdje nije bilo drugih ljekarničkih jedinica prema broju stanovnika i to je bilo upravo u vrijeme kad su stranke započele zajednički život na [adresa] u novom stanu što proizlazi iz iskaza stranaka i svjedoka te da od tada, dakle od svibnja 2008. njihova zajednica ima kvalitetu izvanbračne zajednice, jer od tada ima uz viši stupanj emocionalne povezanosti i viši stupanj ekonomske povezanosti jer tada tužitelj ulaže u nekretninu za potrebe Ustanove, a prvotuženica svojom ušteđevinom oprema prostor stana na adresi [adresa] u kojem namjeravaju početi zajednički život, dakle obje stranke konkretno financijski ulažu u zajedničku budućnost i prvotuženica određeno ulaže u mjesto zajedničkog stanovanja kupujući namještaj i plaćaju radove za stan u [adresa], tada dogovaraju i vrijeme sklapanje braka, a što ukazuje i na viši stupanj emocionalne povezanosti jer pokazuje da konkretno planiraju zajedničku budućnost. Ovo se događa bez obzira što prvotuženica tada i dalje obavlja posao zastupnika Belupa za istočnu Slavoniju i često je u [adresa], ali tada preuzima i dio terena oko Siska i logično je da je češće u Zagrebu. Kako je brak sklopljen samo nekoliko mjeseci nakon toga u listopadu 2008, kraće trajanje od 3 godine te zajednice ne utječe na činjenicu da se ista od tada može smatrati izvanbračnom zajednicom.

37. Veza tužitelja i tužene do tada, unatoč nespornoj činjenici da je prvotužena odlazila i u stan obitelji prvotužitelja u Zagrebu, tamo boravila dok joj je slobodno vrijeme to dopuštalo ili dok je poslovno bila u Zagrebu, tamo držala i dio svojih stvari, što su tamo pripremali obroke, što su tužitelj i prvotužena izlazili i putovali zajedno, zaručili se u studenom 2007. što je tužitelj prvotuženoj kupio psa, što je tužitelj sudjelovao u pokušajima pribavljanja potrebne dokumentacije za Ustanovu još od početka 2008, što proizlazi iz saslušanja stranka, svjedoka i dostavljene dokumentacije, bila je tek „hodanje“ po svom sadržaju slično kao što je to i kod drugih parova u ovo vrijeme i nije imala veći stupanj ekonomske i emocionalne povezanosti jer i kod takvih veza postoji element pomoći i podrške interesima i poslovima druge strane. Relativno rano sklapanja zaruka obzirom da prethodno nije bilo čvršće emocionalne veze može se pripisati zaljubljenosti tužitelja i njegovom insistiranju na tom činu unatoč tome što veza tada nije imala dublju emocionalnu pozadinu. Da nije bila čvrste emocionalne kvalitete u vrijeme sklapanja zaruka proizlazi iz saslušanja svjedoka MR koji je svjedočio da je neposredno prije imao vezu s prvotuženicom koja nije bila za njega ozbiljna, ali je činjenica da je postojala i samo po sebi isključuje mogućnost dublje emocionalne veze u to vrijeme tužitelja i prvotužene.

38. E.mail-ovi koje tužitelj dostavlja, a koje upućuje odvjetnica Lidija Belcar Prstec, 28. veljače 2008, 22. svibnja 2008. i 18. lipnja 2008. i koji se nalaze na str. 338-344, koji su proslijeđeni tužitelju, upućuju na to da je tužitelj bio angažiran na traženje prvotužene u pribavljanju potrebne dokumentacije za prostore buduće Ustanove, ali nema dokaza i da je imao direktan poslovni odnos s odvjetnicom, dakle odvjetnica tužitelja ne smatra osobom s kojem treba prvenstveno komunicirati, ista saslušana u postupku se ne sjeća tužitelja, nije potvrdila da je s tužiteljem imala suradnju vezano za osnivanje Ustanove, što upućuje na to da tužitelja ne smatra strankom u postupku osnivanja Ustanove.

39. Drugo je pitanje da li je postojanje izvanbračne zajednice od svibnja 2008. relevantno u odnosu na osnivačka prava na ustanovi.

40. Sudska praksa je zauzela stav da poslovni udio u društvu nastaje u trenutku upisa osnivanja trgovačkog društva u sudskom registru.

41. Ovaj sud se ne može pozvati na takvu praksu i u predmetima koji se odnose na osnivačka prava na ustanovama.

42. Ne radi se o vlasništvu nad osnivačkim pravima, nego o pravima koja su upravljačka, imovinska te članska prava.

43. Obzirom da su i poslovni udio i osnivačka prava kod Ustanova ukupnost prava i obveza i da pripadaju osobi koja je osnivač ili su joj preneseni ugovorom, da su vezani za činjenicu sklapanja ugovora i unos stvari i prava i da se ta prava aktiviraju tek upisom u Sudski registar, bez obzira što Zakon o ustanovama (NN 127/19) propisuje u čl. 12. stavak 5. da se Ustanova osniva odlukom o osnivanju, a što je u čl. 2. propisano da ustanova stječe svojstvo pravne osobe upisom u sudski Registar, sud je stava da osnivačka prava na Ustanovi nastaju tek upisom u sudski registar.

44. Dakle, jer je nesporno da je upis konkretne ustanove uslijedio nakon sklapanja braka tužitelja i prvotuženice, dana 27. listopada 2008, a brak je sklopljen 24. listopada 2008, osnivačka prava na predmetnoj Ustanovi su nastala za vrijeme trajanja braka, a ne izvanbračne zajednice tužitelja i prvotuženice.

45. Drugo je pitanje da li je postojanje braka stranka u vrijeme nastanka osnivačkih prava na Ustanovi i postojanje izvanbračne zajednice od svibnja 2008. relevantno u odnosu na status te imovine kao bračne stečevine.

46. Čl. 36. stavak 1. OBZ-a propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, čl. 11. st. 1. i 2. OBZ-a izjednačio prava u izvanbračnoj zajednici s pravima u braku,pa bi bilo potrebno utvrditi da li je imovina koja je od značenja za stjecanje osnivačkih prava na predmetnoj Ustanovi nastala u braku, odnosno izvanbračnoj zajednici tužitelja i prvotužene ili potječe iz te imovine i da li je nastala njihovim radom.

47. Između stranaka je nesporno da je drugotužena financirala uređenje i opremanje inventarom nove dvije ljekarničke jedinice osnovane u sastavu ustanove na adresi [adresa] te početni lager lijekova, a iz čl. 42. Ugovora o osnivanju ljekarničke Ustanove, str. 28. fizičkog spisa proizlazi da je vrijednost te imovine unesena kao imovina ustanove koja je procijenjena na 27.000,00 eura, stvari, a lager lijekova na 6.000,00 eura.

48. Nesporno je između stranaka da ta imovina potječe iz novca zarađenog u privatnoj praksi drugotužene, za utvrđenje koje činjenice je drugotužena dostavila opsežnu dokumentaciju o tim financiranjima, što proizlazi da je izvodima s računa svoje privatne prakse dokazala plaćanja, da je tužitelj kod davanja iskaza izričito naveo da je opremu i namještaj osigurala drugotužena, da su tužene bile suglasne oko iskaza da prvotužena to nije financirala, proizlazi da prvotužena, iako je bila zaposlena u vrijeme osnivanja ustanove i ostvarivala plaću, nije iz svojeg rada pridonijela stvaranju imovine unesene u Ustanovu, temeljem koje imovine su nastala osnivačka prava na Ustanovi.

49. Obzirom da iz saslušanja odvjetnice Lidije Belcar Prstec proizlazi da je ista angažirana i plaćana od strane drugotužene, da postoji i materijalni dokaz o plaćanju te usluge po računu odvjetnice, da tužitelj i ne tvrdi da je što financirao on ili prvotužena vezano za plaćanje troškova osnivanja ustanove, da je drugotužena iskazala da je ona to plaćala, a taj dio iskaza nije osporen, proizlazi da je drugotužena financirala i imovinu unesenu u ustanovu i troškove osnivanja ustanove.

50. Nesporno je između stranaka da je prvotužena u vrijeme osnivanja Ustanove angažirala svoja novčana sredstva na kupovinu namještaja i radove na stanu u [adresa], a ne na osnivanje Ustanove.

51. Dakle, osnivačka prava na ustanovi proizlaze izravno iz imovine nastale radom drugotužene koja se je akumulirala radom u njenoj privatnoj praksi i koja imovina je nastala prije braka tužitelja i prvotužene, dakle nije nastala iz imovine provotužene, jer je provotužena u osnivanje Ustanove nije unijela svoja financijska sredstva, ali je unijela svoje znanje i status magistre farmacije, kao i spremnost da radi u Ustanovi. Međutim taj doprinos prvotužene nije doprinos iz rada nastao za vrijeme braka ili izvanbračne zajednice koji se može izraziti u novcu, nije relevantan kao imovina pa nema osnove za zaključak da bi zbog toga ta imovina imala status bračne stečevine tužitelja i prvotužene.

52. Ovo zato što je imovina skup svih imovinskih prava jedne osobe, uključujući sva prava vlasništva, ali i svih prava kojima se vrijednost može izraziti u novcu.

53. Iz saslušanja tužitelja i svjedoka koje je predložio, a koji su saslušani u postupku, proizlazi angažiranje tužitelja oko pronalaska prostora u Zagrebu pogodnih za ljekarne, oko pribavljanja izjava investitora da grade složene građevine u kojima je moguće otvaranje ljekarne, ugovaranja radova na privođenju svrsi poslovnog prostora na [adresa], oko nadziranja radova na prostoru na [adresa] i [adresa] u djelu u kojem nije potreban stručni nadzor.

54. Tužitelj i svjedoci su iskazali da je tužitelj svoju ušteđevinu iz rada i iz trgovanja vrijednosnim papirima uložio u kupovinu poslovnog prostora na [adresa], dakle ne proizlazi da je tužitelj u ustanovu uložio imovinu nastalu za vrijeme trajanja braka, odnosno izvanbračne zajednice, nego nastalu prije toga jer se nastanak izvanbračne zajednice vremenski podudara s tužiteljevom kupnjom poslovnog prostora na [adresa], a uložena je ušteđevina nastala prije toga.

55. Ulaganja tužitelja radi privođenja svrsi tog poslovnog prostora su ulaganju u taj poslovni prostor koji je tada bio u njegovom vlasništvu, a ne u osnivačka prava Ustanove.

56. Da li se radi o doprinosu tužitelja povećanju imovine Ustanove jer tužitelj tvrdi da je time što je kupovinom prostora na [adresa] za potrebe Ustanove omogućio Ustanovi plaćanje manje zakupnine od tržišne, što je društvo u vlasništvu obitelji tužitelja izvodilo radove u poslovnom prostoru na [adresa] i u prostoru na Laništu, a tužitelj te radove plaćao navodno kasnije iz svog rada i po manjoj cijeni, vezano i za navodni novčani doprinos tužitelja u adaptaciju lokala na Mošćenici i ima li time tužitelj obveznopravni zahtjev prema Ustanovi, nije predmet ovog postupka.

57. Dakle, ne radi se o doprinosu tužitelja radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i braka osnivanju ustanove time što je kupio poslovni prostor u [adresa] u [adresa] i time što bi plaćao iz svog rada troškove adaptacija poslovnih prostora za Ustanovu.

58. Radnje oko kupovine i uređivanja prostora na Laništu i navodna uplata novca za adaptaciju poslovnog prostora u [adresa] su nesporno bile nakon što je Ustanova već osnovana, pa ne mogu, zbog vremena nastanka biti u vezi s pravnim statusom osnivačkih prava na Ustanovi, a ne mogu to biti niti zbog vrste doprinosa jer se ne radi o ulaganju u imovinu temeljem koje su nastala osnivačka prava na Ustanovi. Ima li time tužitelj obveznopravni zahtjev prema Ustanovi, nije predmet ovog postupka.

59. Plan tužitelja i prvotužene da iz rada Ustanove priskrbljuju novčana sredstva za svoju egzistenciju, nije odlučan, nego je za utvrđivanje svojstva imovine kao bračne stečevine bitan izvor imovine koja je unesena u Ustanovu (lager lijekova, oprema i namještaj ljekarni i čijim radom je nastala ta imovina ) koja imovina je unesena radi ostvarivanja osnivačkih prava, što proizlazi iz čl. 42. Ugovora o osnivanju Ustanove.

60. Nije bitan izvor imovine koja je ulagana da bi Ustanova mogla dobiti dozvole i početi s radom, a tu su ulaganja u poslovne prostore Ustanove.

61. Eventualni doprinos obiteljskih veza tužitelja i njegove obitelji osnivanju ustanove i brzini donošenja odluke o dozvoli rada kod tijela koja su odlučivala, nije doprinos iz rada tužitelja, dok doprinos oko traženja eventualnih prostora nije doprinos koji bi se mogao izjednačiti s poslovima kojima sudska praksa priznaje status rada kojim se stječe bračna stečevina, primjerice radom u kućanstvu, zbog nesrazmjera u intenzitetu i trajanju takvog rada s radom primjerice u kućanstvu koji rad ima kvalitetu svakodnevnog rada velike vrijednosti.

62. Iz provedenih dokaza proizlazi da je i prvotužena bila angažirana oko osnivanja Ustanove jer je odlazila u Ministarstvo i druga nadležna tijela i na sastanke radi pronalaska adekvatnih poslovnih prostora, nesporno je da je pronašla poslovni prostor u Mošćenici za Ustanovu.

63. Sud smatra da niti doprinos prvotužene osnivanju Ustanove nije po svojoj kvaliteti i intenzitetu bio takve vrste da bi se mogao izjednačiti s radom kojim se stječe bračna stečevina jer je bio samo povremen angažman koji se nije mogao izraziti u novcu pa nije bio u izravnoj vezi s nastankom imovine koja je unesena u ustanovu, jednako kao i doprinos tužitelja. Pri tome nije relevantno što je prvotužena tada bila zaposlena i ostvarivala plaću kad sredstva iz tog izvora nisu upotrijebljena za osnivanje Ustanove.

64. Stoga takav doprinos tužitelja i prvotužene nije relevantan za status imovine, osnivačkih prava na Ustanovi kao bračne stečevine.

65. Dakle, da sporazuma tužitelja i prvotužene sukladno čl. 45. OBZ-a nije bilo, sud bi također donio odluku o odbijanju oba postavljena zahtjeva i osnovnog i eventualno postavljenog, zbog zaključka da osnivačka prava na ustanovi nisu bračna niti izvanbračna stečevina stranaka, sukladno čl. 36. stavak 1. OBZ-a, jer ta imovina (osnivačka prava na Ustanovi) nisu nastala relevantnim radom tužitelja i prvotužene u vrijeme njihova braka, odnosno ne potječu od relevantne imovine nastale u vrijeme izvanbračne i bračne zajednice tužitelja i prvotužene.

66. Manifestacijski zahtjev nije osnovan kad nije utvrđena osnovanost osnove glavnog zahtjeva. Iz istog razloga (odsutnost utvrđenja osnove zahtjeva) nije bilo potrebno izjašnjavati se o prigovoru zastare.

67. Nije bilo potrebe za određivanjem financijskog vještačenja niti za saslušanjem ostalih predloženih svjedoka po strankama jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

68. Tuženicama koje su u cijelosti uspjele u sporu sud je po čl. 154. stavak 1. ZPP-a prema u postupku određenom V.P.S.-u od 6.628,36 eura, dosudio trošak za slijedeće radnje u postupku:

- sastav odgovora na tužbu po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika ("NN" broj 138/2023, dalje: OTH) u iznosu od 200,00 eura;

- za pristup na pripremna ročišta: 18. siječnja 2024. i 13. veljače 2024. na kojima su se stranke očitovale o navodima suprotne strane po tbr. 9. toč. 1. OTH-a u iznosu od 200,00 eura za svako od tih ročišta;

- za pristup na ročišta za glavnu raspravu na kojima su saslušavane stranke i svjedoci dana: 25. ožujka 2024, 12. rujna 2024, 28. studenog 2024, 21. siječnja 2025, 24. lipnja 2025. po 200,00 eura za svako od tih ročišta po tbr.9. t.1. OTH-a;

- za pristup na zamolbeno ročište na Trgovačkom sudu u Varaždinu na kojem je saslušan svjedok dana 18. ožujka 2025. i za pristup na zamolbeno ročište na Općinskom sudu u Sisku, Stalnoj službi u Glini, na kojem je saslušavan svjedok dana 26. ožujka 2025, za svako od ročišta po iznos od 200,00 eura po tbr. 9. toč. 1. OTH-a;

- sud je tuženicama priznao trošak naknade za slijedeće obrazložene podneske kojim se očituje na navode suprotne stranke i predlaže dokaze: od 8. veljače 2024, od 26. siječnja 2024. po iznos od 200,00 eura za svaki od podnesaka po tbr. 8. t. 1. OTH-a;

- sud tuženicama nije priznao trošak naknade za slijedeće podneske jer isti nisu bili neophodni za postupak (čl. 155. stavak 1. ZPP-a):

- podnesak od 17. siječnja 2025 kojim se protivi prijedlogu tužitelja da se sasluša svjedok ARČ jer to nije nužna radnja za postupak, obzirom sud pazi na pravila postupka bez prijedloga stranke;

- podnesak od 23. lipnja 2025. podnesen neposredno prije posljednjeg ročišta koji nije nužan za postupak jer je sud odlučio dokazni prijedlog iz istog ne uzeti u obzir budući da je bez valjanog obrazloženja podnesen tek u fazi glavne rasprave;

- sud je tuženicama priznao trošak neobrazloženih podnesaka koji su bili potrebni za postupak i to: od 8. ožujka 2024, koji je protivljenje preinačenju tužbe, što je pravo tuženika i od 5. studenog 2024. kojim se tuženice protive saslušanju jednog svjedoka, za svaki od tih podnesaka po tbr. 8. toč. 4. u iznosu od 50,00 eura za svaki od tih podnesaka;

- sud je tuženicama priznao trošak jedne žalbe od 15. veljače 2025. na rješenje o zabilježbi s kojom su uspjele, jer je žalba usvojena po tbr. 10. toč. 4. OTH-a na iznos od 100,00 eura;

- sud tuženicama nije priznao trošak jedne žalbe od 18. srpnja 2025. na rješenje o zabilježbi s kojom nisu uspjele;

- sud je tuženicama priznato povećanje na iznos priznatih troškova od 10% po tbr. 40. OTH-a i dalje povećanje od 25% zbog PDV-a po tbr. 42. OTH-a,

- što je uvećano na pristojbu na žalbu na rješenje od 169,11 eura koja je plaćena;

- sud tuženicama nije priznao trošak pristojbe na rješenje kojima se pozivaju platiti pristojbu na žalbu na rješenje jer to po čl. 155. stavak 1. ZPP-a, nije bio nužan trošak budući su pristojbu mogle plati u vrijeme poduzimanja radnje pa taj trošak ne bi nastao;

- sud je tuženicama po čl. 151. stavak 3. ZPP-a priznao zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak od presuđenja do isplate jer je takav zahtjev postavljen;

69. Tuženice su postavile zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.238,63 eura, zahtjev tuženica je usvojen na iznos od 2.919,10 eura pa je zahtjev odbijen za iznos od 1.319,50 eura.

70. Tužitelj koji nije uspio u sporu niti djelomično odbijen je s ukupno postavljenim zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 4.316,36 eura.

71. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 22. rujna 2024.

sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, u roku od 15 dana po prijemu. Žalba se podnosi putem ovog suda. Stranke mogu uložiti žalbu i na odluku o određivanju VPS-a koju odluku je sud donio na pripremnom ročištu, jer protiv iste odluke po čl. 40. stavak 4. ZPP-a nije dopuštena posebna žalba

DNA:

- Tužitelj, po punomoćniku, e-Oglasna ploča

- I tuženica i II tuženica, po punomoćniku, e-Oglasna ploča