Pr-1399/2023-31
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku u Novoj Gradišci, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2025., u prisutnosti tužitelja uz zamjenicu punomoćnika tužitelja, Sonju Kolovrat, odvjetnicu u Splitu i zakonske zastupnice tuženice Katarine Višić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, po objavi od 22. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjevu dijelu koji glasi:
„Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 3.305,83 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:
- za mjesec ožujak 2019. godine na iznos od 131,84 eura, od 15.04.2019.;
- za mjesec travanj 2019. godine na iznos od 107,43 eura, od 15.05.2019.;
- za mjesec lipanj 2019. godine na iznos od 796,50 eura, od 15.07.2019.;
- za mjesec rujan 2019. godine na iznos od 556,03 eura, od 15.10.2019.,
- za mjesec siječanj 2020. godine na iznos od 260,42 eura, od 15.02.2020.;
- za mjesec ožujak 2020. godine na iznos od 53,83, od 15.04.2020.;
- za mjesec srpanj 2020. godine na iznos od 183,33 eura, od 15.08.2020.,
- za mjesec rujan 2020. godine na iznos 194,16 eura, od 15.10.2020.,
- za mjesec listopad 2020. godine na iznos od 153.14 eura, od 15.11.2020.,
- za mjesec studeni 2020. godine na iznos od 99,61 eura, od 15.12.2020.,
- za mjesec prosinac 2020. godine na iznos od 90,95 eura, od 15.01.2021.,
- za mjesec siječanj 2021. godine na iznos od 60,54 eura, od 15.02.2021.;
- za mjesec veljaču 2021. godine na iznos od 310,20 eura, od 15.03.2021.;
- za mjesec ožujak 2021. godine na iznos od 307,84 eura, od 15.04.2021. god.; kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.895,72 sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog bruto iznosa od 1.992,23 eura (do bruto iznosa od 5.298,06 eur).
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj pred sudom 28.9.2023. tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split tijekom 2019., 2020. i 2021. ostvarivao plaću kod tuženice. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanima itd. Odredbama čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje ZR), čl. 33. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., dalje ZP) i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 89/12., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17., 12/18., 2/19., 119/19., 66/20., dalje KU) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad uvećava za 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, itd. Tijekom utuženog razdoblja tuženica da tužitelju nije pravilno obračunala i isplatila plaću za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima. Tužitelj da je u skladu s odredbom čl. 186.a. ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 16.6.2023., međutim tuženica da se nije očitovala na zahtjev tužitelja u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja pa tužitelj stoga predlaže, da sud donese presudu kojom je će se naložiti tuženici da isplati tužitelju za razdoblje od ožujka 2019. do travnja 2021. godine, mjesečne iznose koji će se utvrditi naknadno nakon provedenog financijskog vještačenja, s zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu podnesenim pred sudom 5.12.2023. tuženica navodi kako postoji mogućnost mirnog rješenja spora pa da je suglasna da se izvede dokaz financijskim vještačenjem na okolnost osnove i visine potraživanja, pazeći pri tom na recentnu sudsku praksu viših sudova u istovrsnim predmetima u kojem smislu tuženica predlaže da se obračun potraživanja sačini na način da se obračuna 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog, a 8 sati da se odnosi na odmor, neovisno radi li se o radu od ponedjeljka do petka ili radu subotom, nedjeljom ili blagdanom, s tim, da bi se taj odmor trebao računati isključivo u noćnim satima, s obzirom da iz Izvješća uz radne naloge proizlazi da je posada veći dio odmora koristila u noćnim satima.
3. Podneskom od 21.3.2025. tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku za financije i računovodstvo Anti Mrčeli, u skladu s njegovim nalazom i mišljenjem od 8.8.2024. određeno postavio tužbeni zahtjev i zatražio po utuženoj osnovi za utuženo razdoblje isplatu ukupnog bruto iznosa od 5.298,06 eur.
3.1. Tuženica se na ročištu od 3.4.2025. usprotivila tako uređenom tužbenom zahtjevu smatrajući da je ispravan izračun vještaka onoga iz Dopune vještva od 25.11.2024. prema kojem razlika manje isplaćene plaće za utuženo razdoblje iznosi ukupno 3.305,83 eura, a koji izračun je sudski vještak sačinio po prijedlogu tuženice, kako je to navedeno pod točkom 2. obrazloženja ove presude. Naime, da je neprihvatljivo da se svaki sat rada odrađen subotom, nedjeljom i blagdanom smatra prekovremenim radom pa da je radi navedenog pogrešan i obračun vještaka kada sve te sate rada (16) obračunava kao prekovremeni rad, uz uvažavanje preostalih 8 sati kao sate odmora.
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora, obračunskih listića plaće, radnih naloga uz izvješća te spisu druge priložene dokumentacije, suglasnošću stranaka pročitan je zapisnik iz spisa ovoga suda br. Pr- 549/2020 sa sadržanim iskazima svjedoka ZU, EU i VU, saslušan je tužitelj kao parnična stranka i izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za financije i računovodstvo Anti Mrčeli.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od ožujka 2019. do travnja 2021. godine u ukupnom iznosu od 5.298,06 eur.
7. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, policijska uprava Splitsko- dalmatinska, Postaja pomorske policije Split.
8. Među strankama je sporno je li tuženica isplatila tužitelju sve pripadajuće dodatke na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima za cijeli 24 satni angažman tijekom višednevnih službi na moru u utuženom razdoblju, i je li se obračun za sate rada subotom, nedjeljom i blagdanom ima obračunati na jedank način kao i za sate rada od ponedjeljka do petka i to, kao 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora ili kao 16 sati prekoremenog rada i 8 sati odmora.
9. Člankom 33. ZP-a propisano je da policijski službenik dužan i izvan radnog vremena odazvati se pozivu nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća. Policijski službenik dužan je po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punoga radnog vremena. U slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka policijskom službeniku pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.
9.1. Člankom 94. ZR-a propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je odredbom čl. 90. st. 1 ZR-a propisano da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.
9.2. Člankom 38. st. 1., 11. i 13. KU-a propisano je da službenik ima pravo na uvećanje plaće za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% (st. 1.), zatim da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno (st. 11.), te da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st. 13.).
10. Provedenim dokaznim postupkom utvrđene su slijedeće činjenice:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Postaja pomorske policije Split i to, kao mornar i da je u utuženom razdoblju radio u ispomoći u Umagu jer da je u tom razdoblju bila spora na granici na moru u Savudrijskoj vali između Hrvatske i Slovenije, a kada da je tužitelj obavljao poslove voditelja ophodne brodice (gumenjak);
- da je tuženica organizirala rad i određivala vrijeme trajanja posla tužitelju;
- da je izvršavajući radne naloge tužitelj provodio na policijskom brodu po nekoliko dana zaredom (sedam dana, od četvrtka do četvrtka) boraveći za to vrijeme neprekidno na radnom mjestu u aktivnom dežurstvu jer službu vrši po potrebi ili na poziv, pa je tako radio i prekovremeno, noću, na državne blagdane te subotom i nedjeljom, a odmarao je pretežito noću
-da tuženica nije dokazala kako je tužitelju izvršila preraspodjelu radnog vremena.
10.1. Nadalje, uvidom u radne naloge tuženice sud je utvrdio da je u istima određen sat i dan početka i završetka rada, radni zadatak te mjesto izvršenja istog. Iz istih je razvidno kako je tužitelj bio obvezan izvršavati opće i posebne zadatke te aktivno dežurati cijelo vrijeme službe, koje je određeno od prvog do posljednjeg dana službe. Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje, obavljeni rad i u kojem vremenu je isti izvršavan, za svakog člana posade, a na temelju višednevnih radnog naloga.
11. U skladu s tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 6. lipnja 2006. i pravnom shvaćanju koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u većem broju istovrsnih predmeta kao primjerice: Rev-753/09 od 17. studenoga 2009, Revr-1425/13 od 10. svibnja 2016. Revr-640/14 od 1. lipnja 2016., Revr-1256/14 od 1. lipnja 2016., Revr-598/15 od 1. lipnja 2016., i drugim., u situaciji kada zbog specifične službe tužitelj obavlja svoj rad u višednevnim službama na brodu ima pravo na slobodno vrijeme tj. vrijeme za odmor, ovaj sud zaključuje, da se to slobodno vrijeme ne može smatrati radom bez obzira što je tužitelj obvezan biti nazočan na svome mjestu rada (brod) pa proizlazi, da tužitelj ima pravo na plaćeni rad samo za stvarno odrađene sata rada.
12. Slijedom navedenog i kako tuženica nije dokazala da je tužitelju izvršila preraspodjelu radnog vremena, sud je naložio sudskom vještaku da utvrdi visinu razlike plaće umanjujući ukupno provedeno vrijeme na brodu za osam sati odmora.
12.1. Sudski vještak Ante Mrčela to je i učinio u podnesenom dopunskom nalazu i mišljenju od 25.11.2024. u kojem je sate rada tužitelja utvrdio na temelju podataka koje je tuženica dostavila u spis i to, na temelju radnih naloga s priloženim Izvješćima koja se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja u utuženom razdoblju. Za tako utvrđene sate rada tužitelja, sudski vještak je primjenom odredbi čl. 38 KU-a izradio izračun neplaćenog rada iz osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima na način da je od ukupno provedenog vremena na brodu izuzeo osam sati odmora (8 sati redovan rad, 8 sati prekovremeni rad, 8 sati odmor) pa je za razdoblje od ožujka 2019. do travnja 2021. godine dobio razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 3.305,83 eur koja nije isplaćena tužitelju i to kako slijedi: za mjesec ožujak 2019. godine na iznos od 131,84 eura, od 15.04.2019.; za mjesec travanj 2019. godine na iznos od 107,43 eura, od 15.05.2019.; za mjesec lipanj 2019. godine na iznos od 796,50 eura, od 15.07.2019.; za mjesec rujan 2019. godine na iznos od 556,03 eura, od 15.10.2019., za mjesec siječanj 2020. godine na iznos od 260,42 eura, od 15.02.2020.; za mjesec ožujak 2020. godine na iznos od 53,83, od 15.04.2020.; za mjesec srpanj 2020. godine na iznos od 183,33 eura, od 15.08.2020., za mjesec rujan 2020. godine na iznos 194,16 eura, od 15.10.2020., za mjesec listopad 2020. godine na iznos od 153.14 eura, od 15.11.2020., za mjesec studeni 2020. godine na iznos od 99,61 eura, od 15.12.2020.,za mjesec prosinac 2020. godine na iznos od 90,95 eura, od 15.01.2021., za mjesec siječanj 2021. godine na iznos od 60,54 eura, od 15.02.2021.; za mjesec veljaču 2021. godine na iznos od 310,20 eura, od 15.03.2021.;za mjesec ožujak 2021. godine na iznos od 307,84 eura, od 15.04.2021. (Tablica 4).
13. Sud dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 25.11.2024. prihvaća u cijelosti jer je isto jasno, neproturječno, u skladu s dokumentacijom iz spisa i odredbama KU-a i recentnom sudskom praksom. Naime, nije svaki rad subotom i nedjeljom prekovremeni rad već samo ukoliko se radi o radu koji je duži od 40 sati tjedno pa sud stoga nije prihvatio obračun vještaka Mrčele iz nalaza i mišljenja od 8.8.2024. u kojem je svaki rad subotom i nedjelom obračunat kao prekovremeni rad (izuzev 8 sati odmora) i prema kojem bi razlika manje isplaćene plaće iznosila 5.298,06 eura. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan za iznos od 3.305,83 eura, a prema obračunu iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 25.11.2024., dok je u dijelu više zatraženog bruto iznosa od 1.992,23 eura (do bruto iznosa od 5.298,06 eur) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
14. Tužitelju je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
14.1. Zatezna kamata teče na svaki pojedinačni dio iznosa od 15-og u mjesecu, kako je to tužitelj zatražio. Naime, čl. 92. st 3. ZR/14 propisuje, da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u tekstu ZPP). Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 82,34% (100% osnov + 64,48% visina = 164,48 : 2 = 82,34%), a uspjeh tuženice u omjeru od 17,66%. Tužitelju nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženice valja priznati 64,68% od ukupnog troška.
15.1. Tužitelju s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi određeni primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) u skladu s popisanim troškom prema vrijednosti predmeta spora od 12.620,76 eura kako slijedi:za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora-100 bodova, za sastav tužbe- 100 bodova, za zastupanje po punomoćnicima na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 11.7.2024., 14.11.2024., 3.4.2025., 9.7.2025. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 28.6.2024., 21.3.2025. - za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 3.2.2025. – 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 50 bodova, za konferenciju sa strankom 1 sat - 50 bodova (Tbr. 35. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 925 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 2.312,50 eura, od čega tužitelju valja priznati 64,68% pa se dobije 1.495,72 eura, a na koji iznos je trebalo pridodati iznos od 400,00 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 1.895,72 eura koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.
15.3. Tužitelju pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu, 22. rujna 2025.
sutkinja
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
DNA:
-pun. tužitelja
-ODO
-u spis