REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-2416/2019-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. kolovoza 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirka Kovača, odvjetnika i Mije Puljiza, savjetnika u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, te presude javno objavljene 22. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da tužitelju HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 113,16 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće, kako slijedi:
- na iznos od 12,02 EUR od 16. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 21,96 EUR od 16. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 2,99 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,
- na iznos od 0,76 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,
- na iznos od 0,85 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 3,08 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 9,17 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 15,35 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,
- na iznos od 46,98 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,
i to do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, naknaditi tužitelju HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.121,70 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika raspoređen na radno mjesto pravosudnog policajca u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu na poslovima osiguranja zatvorenika. U razdoblju od 2. kolovoza 2014. do 2. kolovoza 2019. navodi da je prema utvrđenom radnom vremenu tuženika odrađivao mjesečne sate prekovremenog rada, koji mu nisu bili priznati, pravilno obračunati i isplaćeni kao prekovremeni rad, a bili su duži od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i sati rada duži od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati i to: u redovnom radu od ponedjeljka do petka duže od 8 sati, u smjenama i turnusima duže od redovnog mjesečnog fonda sati i u radu na drugačiji način koji rad je bio duži od 8 sati dnevno i 40 sati tjedno. Tužitelj je u navedenim oblicima rada, kao i radom na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka ostvarivao prekovremeni rad, a koji mu nije plaćen pošto su tako odrađeni sati bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što je sve regulirano odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je isti odbijen u cijelosti. Slijedom svega gore navedenog, konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 2. siječnja 2025. tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku da mu na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 113,16 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužitelj u prilogu tužbe nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, te predlaže sudu odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: Zahtjev za mirno rješenje spora (list 5-6 spisa), rješenja o rasporedu na radno mjesto (list 18-23 spisa), isplatne liste za razdoblje od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. (list 24-135 spisa), evidenciju o radnom vremenu (list 136-263 spisa), proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću, Ručević vještačenja d.o.o. (list 274-282 spisa), dopunsko financijsko vještačenje (list 307-312 spisa) te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj državni službenik zaposlen u Zatvorskoj bolnici Zagreb, kod čega tužitelj smatra da mu nisu isplaćeni svi pripadajući iznosi s naslova obavljenog rada, kojim slijedom su onda u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja izvođeni odgovarajući dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te provedeno financijsko vještačenje.
6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između parničnih stranaka sporno da li je u utuženom razdoblju tuženik ispravno obračunavao i isplaćivao tužitelju sate prekovremenog rada koji bi prelazili ukupni mjesečni fond sati sukladno članku 44. KU, tj. da li su tuženiku isplaćeni svi sati prekovremenog rada ostvareni u svim oblicima rada za utuženo razdoblje.
7. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike koji je bio na snazi u utuženom razdoblju ("Narodne novine" broj: 104/2013, 150/2013, 71/2016, 123/16, 112/2017, 12/2018 i 2/2019) propisuje da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. U čl. 44 KU/2013 određeno je da se osnovna plaća službenika uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane, neradne dane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni. Identično je propisano i čl. 38. KU/17.
8. Tužitelj svoje potraživanje temelji na stavu da je prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, koji se mjesečno donosio, odrađivao mjesečne sate prekovremenog rada, koji mu nisu bili priznati, pravilno obračunati i isplaćeni kao prekovremeni rad, a bili su duži od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene ili turnusa, kao i sati rada duži od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, bilo u redovnom radu od ponedjeljka do petka, u smjenama i turnusima i u radu na drugačiji način. Ukoliko je radio u razdoblju od ponedjeljka do petka na dan blagdana, tada se mjesečni fond sati trebao obračunati na način da se taj dan ne smatra radnim danom i množi s 8 sati, kako bi se dobio redovni mjesečni fond sati, već se sati odrađeni na taj dan imaju smatrati prekovremenim radom, jer prelaze redovni mjesečni fond sati, radi čega za takvu vrstu rada tužitelju pripada uvećanje plaće od 50%.
9. Radom u smjenama smatra se svakodnevni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom, poslijepodnevnom ili noćnom dijelu dana, dok se radom u turnusu smatra rad prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Prekovremenim radom, kada je rad organiziran u smjenama ili u turnusu smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati međusobno se ne isključuju. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju odraditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati.
Člankom 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 33/95, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) propisano je da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi, a zaposlenici za te dane imaju pravo na nadoknadu.
Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU je na 8. sjednici dana 11. siječnja 2013. godine zauzela mišljenje da je redovni mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži s osam sati. Tumačenje broj 8/44 od 13. lipnja 2013. godine i tumačenje broj 22/44 od 22. siječnja 2014. godine, koje je potvrđeno i presudom VSRH Revr 1083/13 od 25. listopada 2017. ukazuje da službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak – petak, ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Iz unaprijed navedenog se zaključuje da je Komisija, čije je mišljenje obvezujuće za ugovorne strane temeljem čl. 118. st. 6. KU, zauzela stajalište da se u radne dane ne uzimaju dani blagdana, u slučaju kada je radnik na taj dan redovno radio. Komisija je dala jednako mišljenje i na 13. sjednici od 29. travnja 2013. godine u kojem decidirano stoji "službenik može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 44. st. 10., 11. i 12. KU, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati.
Prekovremeni rad se djelatniku koji radi u turnusu obračunava mjesečno neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi na taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati. Sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla (ovakvo je i tumačenje Komisije broj 24/44, te VSRH Revr 1083/13). Sati prekovremenog rada ostvareni na navedeni način obračunavaju se na osnovnu plaću koja je prethodno već uvećana za postotak na ime posebnih uvjeta rada (VSRH Revr 1067/10), a koji stavovi Komisije, identični su pravnom stavu tužitelja, s kojim pravnim stavom se slaže i ovaj sud.
10. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću koji u svom nalazu od 27. svibnja 2021. navodi da je iz evidencija radnog vremena utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusu, kao i to da svi sati rada iskazani u mjesečnim tabelarnim evidencijama rada odgovaraju broju sati rada iskazanima i isplaćenima u platnim listama tužitelja. Tužitelju u evidencijama rada nisu evidentirani korišteni slobodni dani s osnove prekovremenog rada, niti u listama plaća. U skladu sa zadatkom vještaku, na temelju dokumentacije, te prema pravnom okviru i izračunima iz nalaza, vještak je dao mišljenje kako su tužitelju u razdoblju od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. isplaćeni svi sati prekovremenog rada, a posljedično tome isplaćena mu je u cijelosti bruto plaća i bruto naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.
11. Tuženik se podneskom od 24. lipnja 2021. očitovao da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka.
12. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je imao prigovor u kojem ističe da je vještak prilikom obračuna sati prekovremenog rada trebao u ukupno odrađene sate uračunati i one sate koje je tužitelj trebao odraditi u radne dane od ponedjeljka do petka, ali ga je tuženik u pojedine dane oslobađao rada, a za iste sate je plaćena naknada te ih je stoga trebalo uračunati u ukupan broj odrađenih sati za mjesec u kojem je za iste sate plaćene naknada.
Stoga, tužitelj predlaže da sud odredi dopunsko vještačenje na način da vještak nadopuni svoj nalaz i mišljenje da kod obračuna sati rada u pojedinim mjesecima utuženog razdoblja obračuna sate prekovremenog rada tako da u ukupno odrađene sate uračuna i sate kada je tužitelj u pojedinim mjesecima u radne dane od ponedjeljka do petka bio oslobađan od rada (za koje sate je plaćena naknada jer nije bio neopravdano odsutan sa posla), kao i sate za koje je poslodavac platio naknadu za dane kada je tužitelj bio na bolovanju, godišnjem odmoru ili plaćenom dopustu. Tužitelj predlaže da vještak nadopuni nalaz i mišljenje tako da za pojedine mjesece utuženog razdoblja, kada je tužiteljev rad bio organiziran na drugačiji način, tužitelju obračuna kao prekovremeni rad svaki sat rada koji je bio duži od dnevnog rada i sate rada koje su bili duži od 40 sati tjedno.
13. Sud je na prijedlog tužitelja proveo dopunu financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću, koji je u Dopuni nalaza i mišljenja od 19. prosinca 2024. utvrdio da je tužitelj radio u pojedinim razdobljima na tjednoj osnovi u nejednakom rasporedu radnog vremena, odnosno u razdobljima u kojima je njegov raspored rada odstupao od uobičajene tj. očekivane dinamike rada u turnusu (12-24- 12-48) što je iskazano u Tabeli 2 Dopunskog nalaza vještaka. Na temelju pregledane dokumentacije te prema utvrđenjima i izračunima iz osnovnog i dodatnog nalaza vještak je mišljenja kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. iznosi ukupno 113,16 eura, od čega se iznos od 111,15 eura odnosi na neisplaćene bruto plaće po osnovi prekovremenog rada, a iznos od 1,61 eura na neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.
14. Tužitelj nije imao primjedbi u odnosu na Dopunski nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno ovoj verziji vještačkog nalaza postavio konačni tužbeni zahtjev. Tuženik je imao primjedbe na Dopunski nalaz i mišljenje vještaka koje je stavio podneskom od 3. veljače 2025. u kojem navodi da se iz nalaza vještaka ne može zaključiti da li je, prilikom primjene propisane definicije rada na drugačiji način iz Kolektivnog ugovora, vještak pravilno utvrdio radi li se doista o promjeni rada iz turnusa odnosno smjene, u rad na drugačiji način. Nadalje, tuženik ističe da Kolektivni ugovor propisuje da u okviru organizacije radnog vremena poslodavac može za službenika koji radi u turnusu donijeti odluku da najviše dva turnusa u mjesecu radi kraće ili ne radi, a u okviru radnog vremena njegovog turnusa, u kojem slučaju se ne radi o promjeni organizacije rada, već se i dalje smatra da službenik radi u turnusu. Tuženik isto tako ističe da prema tumačenju Zajedničke komisije, odluka poslodavca o tome da službenik može raditi kraće ili da ne radi u najviše dva turnusa u mjesecu, se odnosi na najviše dvije smjene od 12 sati u okviru rada u ciklusima u turnusima, a ne na dva puna ciklusa 12-24-48. S obzirom da iz vještačkog nalaza nije vidljivo da li se promjena rada tužitelja dogodila u ciklusima u okviru turnusa ili je doista tužitelj radio u obliku rada na drugačiji način, tuženik se protivi provedenom dopunskom financijskom vještačenju.
15. Na prigovore i primjedbe tuženika vještak se očitovao podneskom od 12. svibnja 2025. u kojem vještak u bitnome ističe kako je rad na drugačiji način u dopunskom financijskom vještačenju evidentirao kao rad koji nije obuhvaćen čl. 8. i čl. 44. od stavka 6. do stavka 10, te čl. 8. i čl. 38. od stavka 6. do stavka 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, kada je tužitelj radio u nejednakom rasporedu radnog vremena, odnosno u kojima je njegov raspored rada odstupao od uobičajene tj. očekivane dinamike rada u turnusu (12-24-12-48), a pojedini tjedni u kojima je tužitelj radio na takav način vještak je evidentirao u tabelarnim pregledima (Tabela 2. i 2.1.). Vještak nadalje navodi da su prigovori tuženika pravne prirode, te da u cijelosti ostaje pri danom dopunskom nalazu i mišljenju.
16. Sud je u cijelosti prihvatio Dopunski nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, a stranke na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale posebne primjedbe. Tuženik nije osporavao matematički izračun već pravni osnov, s tim da pri zaključenju glavne rasprave stranke nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza tj. predloženo je donošenje odluke temeljem do tada utvrđenog činjeničnog stanja.
17. Sud je otklonio tuženikov prigovor na Dopunski nalaz i mišljenje vještaka u kojem navodi da ostaje nejasno koji je oblik rada vještak utvrdio kao neosnovan, s obzirom da je iz Dopunskog nalaza i mišljenja razvidno da su postojala razdoblja u kojima je tužiteljev rad bio organiziran na drugačiji način. Navedeni prigovor tuženika sud nije uzeo kao relevantan budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi u utuženom razdoblju postojala takva vrsta Odluke poslodavca na koju se poziva. Uvidom u spis, a niti iz evidencije radnog vremena koju je tuženik dostavio u spis nije utvrđeno da bi postojala Odluka o tome da službenik koji radi u turnusu može raditi kraće ili da ne radi, u najviše dva turnusa u mjesecu, u kojem slučaju se ne bi radilo o promjeni organizacije rada, već bi se i dalje smatralo da službenik radi u turnusu.
18. Iz navedenog razloga tužitelju je na ime razlike plaće dosuđen ukupan bruto iznos od 113,16 eura sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, jer plaća sukladno članku 92. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) dospijeva petnaestog dana u slijedećem mjesecu pa je tuženik slijedećeg dana došao u zakašnjenje, pa je u tom dijelu valjalo usvojiti tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.
19. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od šesnaestog u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.
20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) prema vrijednosti predmeta spora i sukladno trošku zatraženom u troškovniku.
Tako su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i sastav tužbe – svaki po 25 bodova po Tbr. 7/1, sastav četiri obrazložena podneska i to podneska od 9.10.2019., podneska od 15.3.2022., podneska od 28.4.2022. i podneska od 2.1.2025. – svaki po 25 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu dana 3.10.2019., dana 24.11.2020., dana 1.10.2024. te dana 27.8.2025. – svako po 25 bodova po Tbr. 9/1, te pristup na ročište za objavu – 12,5 bodova po Tbr. 9/3, dakle ukupno 262,5 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 656,25 eura.
Tužitelj ima pravo i na trošak vještačenja u zatraženom iznosu od 465,45 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužitelju iznos od 1.121,70 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a, te je slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.
Valja reći i da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24.11.2020. kojim predlaže zadatak vještaku budući da je navedeno mogao učiniti i na ročištu istog dana, za što mu je priznat trošak zastupanja. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 10.12.2020. i podneska od 27.1.2025. kojima dostavlja sudu dokaze o uplati predujma za financijsko vještačenje, budući da bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.
21. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 22. rujna 2025.
Sutkinja:
Vesna Horvath
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po OGDO Zagreb (na broj: Pr-DO-820/19)