Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-203/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Josipa Marohića 1, Zagreb, zastupan po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku iz Zagreba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 4. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivana Kalauza odvjetnika iz Vinkovaca i u odsutnosti punomoćnika tuženika te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 22. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po zahtjevu za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o., Josipa Marohnića 1, Zagreb, OIB:70133616033 protiv tužitelja kao ovršenika NU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Nikole Vulića posl. broj: Ovrv-1148/15 od 23.06.2015, u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata i to:

- na ukupni iznos glavnice od 5.046,96 kn / 669,85 eur, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 266,58 kn / 35,38 eur od 16.12.2014. do isplate,

- na iznos od 195,11 kn / 25,90 eur od 16.01.2015. do isplate,

- na iznos od 191,71 kn / 25,44 eur od 16.02.2015. do isplate,

- na iznos od 254,69 kn / 33,80 eur od 16.03.2015. do isplate,

- na iznos od 190,00 kn / 25,22 eur od 16.04.2015. do isplate,

- na iznos od 3.948,87 kn / 524,11 eur od 16.05.2015. do isplate,

- na ukupni iznos troškova ovršnog postupka od 2.103,75 kuna / 279,22 eura, a koje kamate teku od 23.06.2015. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 477,31 eura, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj kod Financijske agencije podnio zahtjev za naplatu protiv ovdje tužitelja kao ovršenika na temelju rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Nikole Vulića posl. broj: Ovrv-1148/15 od 23.06.2015.

2. Tužitelj (ranije ovršenik) je navedenu ovrhu osporio s obrazloženjem da je ovrha djelomično nedopuštena i to u dijelu koji se odnosi na plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice i zakonskih zateznih kamata na troškove ovršnog i parničnog postupka. Zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Ovr- 188/2025 od 31. ožujka 2025. godine, tužitelj je upućen da u roku od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka podnese tužbu kojom povodom istaknutog prigovora iz čl. 50 st. 1 t. 11 Ovršnog zakona traži da se ovrha proglasi nedopuštenom.

3. Tužitelj u tužbi dalje navodi kako postupajući po uputi naslovnog suda u dodijeljenom roku podnosi tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe po zahtjevu za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Nikole Vulića posl. broj: Ovrv-1148/15 od 23.06.2015, u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata i to: - na ukupni iznos glavnice od 5.046,96 kn / 669,85 eur, a koje kamate teku na iznos od 266,58 kn / 35,38 eur od 16.12.2014. do isplate, na iznos od 195,11 kn / 25,90 eur od 16.01.2015. do isplate, na iznos od 191,71 kn / 25,44 eur od 16.02.2015. do isplate, na iznos od 254,69 kn / 33,80 eur od 16.03.2015. do isplate, na iznos od 190,00 kn / 25,22 eur od 16.04.2015. do isplate, na iznos od 3.948,87 kn / 524,11 eur od 16.05.2015. do isplate, kao i na ukupni iznos troškova ovršnog postupka od 2.103,75 kuna / 279,22 eura, a koje kamate teku od 23.06.2015. do isplate, i to iz razloga jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

4. Ovo iz razloga što je potraživanje zateznih kamata koje su zajedno s glavnicom i troškovima utvrđene u ovršnoj ispravi – pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nikole Vulića posl. broj: Ovrv-1148/15 od 23.06.2015., zastarjelo (žalbeni razlog iz čl. 50 st.1 t.11 Ovršnog zakona). Naime, potraživanja zateznih kamata koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom i koje dospijevaju ubuduće sukladno čl. 233 st. 2 Zakona o obveznim odnosima zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava. Navedeni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 21.11.2019.

5. Kako je rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Nikole Vulića posl. broj: Ovrv- 1148/15 od 23.06.2015., postalo pravomoćno i ovršno 18.09.2015. tužitelj smatra da je potraživanje zateznih kamata zastarjelo. Stoga je podnio tužbu ovome sudu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe po zahtjevu za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika, temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića posl. broj: Ovrv-1148/15 od 23.06.2015. u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata, kao i kamata na ukupni iznos troškova ovršnog postupka.

6. U odgovoru na tužbu tuženik pobija tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nastavno navodima tužitelja kako se radi o zastarjeloj tražbini, u odnosu na potraživanje zakonske zatezne kamate, tuženik ističe kako je nesporno da su u radnjama tuženika više puta prekinuti tijekovi zastarnih rokova, te da potraživanje tuženika nije zastarjelo. Prvi postupak prisilne naplate kod Fina-e pokrenut je 28.10.2015. godine. Navedeno je razvidno iz prijemnog pečata Fina-e otisnutog na rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića posl. br. Ovrv-1148/15. Rješenje je zatim bilo zavedeno u redoslijed naplate sve do stupanja na snagu članka 12. st. 1. ZPONS koji propisuje: „Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti“. Dakle, prvi prekid zastare nastupio je 28.10.2015. godine te je zastarni rok od 10 godina, sukladno čl. 241. i 245. Zakona o obveznim odnosima, ponovno počeo teći 04.08.2018. godine.

7. Tuženik ističe kako je bespredmetno uopće raspravljati o pitanju zastare zakonskih zateznih kamata sadržanih u samom rješenju o ovrsi, s obzirom da se ne radi o samostalnom potraživanju kamata, već cjelokupne tražbine koja uključuje glavnicu, troškove i kamate. Naime, sukladno čl. 233. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javno bilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći zastarni rok.

8. Nadalje, zakonska zatezna kamata, kao akcesorno potraživanje, dijeli sudbinu glavnog potraživanja, pa kada zastari glavno potraživanje, zastarijeva i sporedno potraživanje, a iz cjelokupnog spisa je razvidno kako glavno potraživanje nije zastarjelo. Stoga je apsolutno neutemeljeno i pravno neprihvatljivo tužiteljevo pozivanje na zastaru potraživanja zateznih kamata i odredbe o zastarijevanju povremenih tražbina, kada se takve odredbe primjenjuju isključivo na samostalno potraživanje kamata, i to u slučaju kada je glavno potraživanje prestalo postojati ispunjenjem, a što u predmetnom postupku nije slučaj. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi čl. 226. st.1. ZOO-a jer navedena odredba propisuje zastarijevanje zatezne kamate, kao povremene tražbine, kad iste nisu utvrđene ovršnom ispravom, odnosno nisu izričito dosuđene, tada je ta tražbina samostalna, te na nju ovrhovoditelj ima pravo temeljem odredbe čl. 30. st.1.OZ-a.

9. Budući da zakonska zatezna kamata ne proistječe iz rješenja o ovrsi koje je utvrđeno temeljem odredbe čl. 30. st.1.OZ-a, odnosno rješenja o ovrsi koje donosi sud na temelju ovršne isprave, nego je izričito određena ovršnom ispravom (u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodstojne isprave (koju donosi javni bilježnik, a koja je određena čl. 278. -289. OZ-a) i to u točki I. rješenja o ovrsi), na istu se u pitanju zastare ima isključivo primijeniti odredba čl. 233. st 1. ZOO-a. Tuženik se pri tome poziva na zauzeto stajalište u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev 1635/2018 od 26.03.2019., kao i na zauzeto stajalište u presudi VSRH broj: Rev- 644/2011 od 28.02.2012.

10. U okviru odgovora na tužbu tužitelj se u cijelosti protivi tužbi i tužbenome zahtjevu, te predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom te ga obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

11. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Zahtjev za naplatu od 27. siječnja 2025., uvid u Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića iz [adresa] poslovni broj Ovrv-1148/15 od 23. lipnja 2015., uvid u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje FINE od 28. siječnja 2025., uvid u zaključak Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr- 188/2025-4 od 31. ožujka 2025., uvid u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulića poslovni broj: Ovrv-1148/15 od 23. lipnja 2015. Također je izvršen uvid priložene odluke viših sudova u pogledu zauzetih stajališta u identičnoj pravnoj stvari (zauzeta stajališta u pogledu primjene prava u pogledu prigovora zastare), kao i zauzeto stajalište sa VII. sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenoga 2019. (broj: SU-IV-56/19-15).

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sukladno članku 8. (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u nastavku teksta ZPP) i na temelju članka 221.a ZPP-a, proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

13. Predmet spora je djelomično proglašenje ovrhe nedopuštenom, i to u pogledu zateznih kamatama na svaki pojedinačni račun kao i na dosuđene ovršne troškove. Člankom 210. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.) određeno je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. St.2. istog Zakona propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl.50. i 53.OZ/20). Člankom 52. stavak 3. OZ/20, a u vezi čl.50.OZ/20, propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

14. Nesporno je da je rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-1148/15 od 23.06.2015. postalo pravomoćno i ovršno 18. rujna 2015., a zahtjev za izravnu naplatu podnesen FINA-i 27. siječnja 2025., a što je vidljivo iz preslike očevidnika FINA-e neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate. Navedenim rješenjem o ovrsi određena je ovrha općenito na imovini ovršenika, ovdje tužitelja, na ukupni iznos glavnice od 5.046,96 kuna/ 669,85 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za pojedine račune kako je navedeno u toč.I. izreke ove odluke, kao i za iznos ovršnog troška od 2.103,75 kuna/ 279,22 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. od 23. lipnja 2015. do isplate.

15. Među strankama je sporno kada nastupa zastara zakonskih zateznih kamata na glavnicu kao i na određene ovršne troškove.

16. S obzirom da je nesporna glavna tražbina, na koju se odnose kamate koje su predmet ovog postupka, proizašla iz ovršne javnobilježničke isprave, rješenja o ovrsi od 23. lipnja 2015., ima se primijeniti tada važeći Zakon o obveznim odnosima (Narodne Novine br.35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO/05).

17. Člankom 233. stavak 1. ZOO/05 propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim stavak 2. istog članka propisuje da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. U vezi povremenih tražbina, članak 226. stavak 1. ZOO/05 propisuje da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

18. Članak 3. stavak 4. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne Novine br.78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22, dalje: ZJB) propisuje da javnobilježnički akt može biti ovršna isprava u slučajevima predviđena ZJB. Članak 54.st.1. ZJB propisuje da je javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrhu. Upravo rješenje o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik sadrži nalog ovršeniku da isplati novčanu tražbinu ovrhovoditelju(obveza na činidbu), na temelju kojega se sukladno odredbama OZ/20 može provesti prisilna ovrha.

19. Dakle, iako su kamate sporedna tražbina, članak 226. stavak 1. ZOO/05 jasno propisuje zastarni rok od tri godine na tražbine kamata kao sporedne povremene tražbine. Slijedom navedenog, u ovom konkretnom slučaju se ne primjenjuje zastarni rok propisan članak 233. stavak 1. ZOO/05. Svoju odluku sud temelji i na zaključku sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-15 od 21.11.2019. koji glasi :'' Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno sa glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijeva ubuduće sukladno čl.379.st.2. ZOO/91 (čl.233.st.2.ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava''

20. Tuženik se poziva na odredbu članak 241. ZOO/05 kojom je pripisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra da je radnjama koje je poduzimao nakon donošenja rješenja o ovrsi zastara prekinuta, a odnosi se na slanje dopisa tužitelju, matičnom uredu, FINA-i i MUP-u radi pribavljanja informacija. Poduzete radnje ne mogu se podvesti pod člankom 241. ZOO/05, iz razloga što iste nisu poduzete pred sudom ili drugim nadležnim tijelom pred kojim se utvrđuje, osigurava ili ostvaruje tražbina.

21. Kako je rješenje o ovrsi pravomoćno 18. rujna 2015., zastara potraživanja kamata na pojedinačne iznose nastupa s danom 18. rujna 2018., a traženje istih kamata uslijedilo je nakon podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu 27. siječnja 2025. Slijedom navedenog proizlazi kako se kamate za navedene iznose nisu smjele naplatiti s obzirom da su iste u zastari nakon 18. rujna 2018.

22. Kraj naprijed izloženog ovaj sud je donio odluku kao u izreci presude. Svoju odluku ovaj sud argumentira i zaključkom sa Sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/19) održane 21. studenoga 2019. broj: Su-IV- 56/19-15 koji glasi: "Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom i koje dospijevaju ubuduće, sukladno članku 233. stavak 2. ZOO/05 zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava".

23. Odredba o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.). S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnom sporu sud mu je dosudio zatraženi parnični trošak u ukupnom iznosu od 477,31 euro. Odobreni trošak dosuđen je prema označenoj VPS od 600,00 eura, koju VPS je sud uzeo kao mjerodavnu, obzirom na glavnicu iznosa tražbine. Tužitelju, sukladno tarifnom broju 7. točka 1. OT za sastav tužbe pripada 50 bodova, za sastav podneska od 1. srpnja 2025. pripada mu 50 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanje na ročištu od 4. rujna 2025. = 50 bodova, te zastupanje na ročištu za objavu presude = 25 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), koje radnje zastupanja ukupno nose 175 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 437,50 eura. Tužitelju je priznat plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura, tako da mu je sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu od 477,31 euro.

U Vinkovcima 22. rujna 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupa iz članka 354. stavka 2 Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2 točke 3 ovoga Zakona.

Žalba ne odgađa ovrhu, osim ako sud obrazloženim rješenjem odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Ivan Kalauz, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik Hrvoje Sučić, Zagreb, Draškovićeva 53/III – punomoćnik tuženika