- 1 -              Revd 1890/2023-2

Broj: Revd 1890/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. iz V. G., OIB …, koju zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Š. C. u likvidaciji, Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-652/2022-2 od 8. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3124/2014-49 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-652/2022-2 od 8. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3124/2014-49 od 29. travnja 2022.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenog 13. ožujka 2008. u dijelu kojem stopa ugovornih kamata prelazi zakonom određeni maksimum temeljem činjeničnog utvrđenja: - da su ugovorne kamate ugovorene u t. 1.3. sklopljenog Ugovora kao nominalne po stopi 5,5% godišnje, dok je u vrijeme sklapanja ugovora zatezna kamata iznosila 14% godišnje, tako da ugovorna kamata nije bila ugovorena u višoj stopi od zakonskih kamata, te - na razlozima da tužiteljica u postupku nije tražila utvrđenje ništetnosti posebnih uglavaka ugovora različitih po osnovu ugovorne kamate (jer isto ne proizlazi iz jasnog i određenog zahtjeva tužbe) koji se odnose na naknadu za vođenje kredita, članarine, naknade za vođenje depozita, a niti efektivne kamatne stope („...kao prikaza ukupnih troškova kredita, cijene kredita...“). U navedenom činjeničnom utvrđenju i razlozima temeljem kojih je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu tužiteljice, pravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačila tužiteljica ne proizlaze iz razloga i činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako, u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

5. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tužiteljica se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvala na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da joj je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 13. rujna 2023.