Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-100/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu pojedincu Blaženki Lugar Vladić uz sudjelovanje Barbare Mateša kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HR, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15, 61/15., 101/17. – dalje: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje u tekstu ODO Karlovac), broj K-DO-667/2018 od 31. prosinca 2018., nakon provedene glavne i javne rasprave dovršene 18. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice ODO u Karlovcu HRŽ, okrivljenika HR, te braniteljice okrivljenika po punomoći, odvjetnice Đurđe Lipošćak iz Ogulina, u odsutnosti stranaka dana 22. rujna 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I.

Okrivljenik HR, sin H i UR rođene U, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin  Republike  Hrvatske,  tokar,  nezaposlen, oženjen, otac dvoje djece, OIB: [osobni identifikacijski broj], osuđivan

k r i v  j e

što je:

18. travnja 2018., oko 17,15 sati, u Ogulinu, u mjestu [adresa], prema unaprijed stvorenoj namjeri da ostvari nepripadnu imovinsku korist, nakon što je sa ZR usmeno dogovorio da će od njega kupiti drvenu građu za iznos od 1.500,00 kn, neistinito predočavajući da se zove Z i da će mu drvenu građu odmah platiti po podizanju novca sa bankomata, pa kada mu je ZR u navedeno povjerovao, te dozvolio da utovari drvenu građu u automobil, istu preuzeo i za sebe zadržao, bez da je ZR platio 1.500,00 kn, u kojem iznosu ga je i oštetio,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini

II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11

III. Na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 okrivljenik HR se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

IV. Na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamjenjuje se radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje sa 2 (dva) sata rada.

V. Na temelju članka 55. stavak 5. KZ/11 nakon što nadležnom tijelu za probaciju okrivljenik HR da svoj pristanak, rad za opće dobro izvršit će se u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o mogućnostima II. okrivljenika s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, s tim da rok ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca niti dulji od 2 (dvije) godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Sadržaj rada za opće dobro određuje nadležno tijelo za probaciju u dogovoru sa okrivljenikom vodeći računa o njegovim sposobnostima.

VI. Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11 ako okrivljenik HR svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

VII. Na temelju članka 55. stavak 8. KZ/11 ukoliko okrivljenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok izvršavanja rada za opće dobro.

VIII. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 okrivljenik HR obvezuje se na ime imovinsko pravnog zahtjeva oštećenom ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 200,00 eura u roku od 30 dana pod prijetnjom ovrhe.

IX. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08) okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu optužnicom broj K-DO-667/2018 od 31. prosinca 2018. okrivljeniku HR stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – opisano u i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11

2. Nakon što je okrivljenik pozvan da se očituje o optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom ODO u Karlovcu, te je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku ispitan je oštećenik svjedok ZR, te svjedoci VR i DR, te je izvršen uvid i pročitani su zapisnik o ispitivanju osumnjičenika HR s pripadajućom AV snimkom (7-13), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika HR sa pripadajućom AV snimkom (33A-37), a na kraju je pročitan izvadak iz KE za okrivljenika (18-22).

4. Okrivljenik HR u svojoj obrani navodi da je sa ĐR trebao ići kod nekakvog majstora vezano za popravak pile i dok su ga čekali , razgovarao je sa ZR, te se raspitivao da li ima kakvu drvenu građu jer mu je trebala i onda je on naveo da ima na tavanu, kako već stoji godinama neko drvo, kako može pogledati ako mu odgovara, s obzirom na uvjete i dugi period da se tamo nalazi. Navodi kako je vidio da je sve puno prašine, a nije baš upoznat s time o kakvoj se kvaliteti građe radilo pa je rekao ZR kako bi trebao pitati stolara, odnosno nekoga tko se razumije da li se to može iskoristiti, na što je on rekao da ako bi mu odgovaralo, da ima još i u suši neku drvenu građu i da bi mu dao sve to za 1.500,00 kn, a ako mu ne bi ovo odgovaralo ili ako nije dobro, neka onda sreže u drva. Navodi kako je u gepek auta stavio 6 dasaka, tri dužine 2,5 metra, a tri dužine 3 metra, te ih je i odnio ČR jer zna da se on bavi izradom iz drva i da je s tim upoznat, no međutim, on ga je ubrzo zvao da to drvo ne valja i da ga ne može za ništa iskoristiti, tako da mu je rekao da dođe po njega. Navodi kako je to drvo preuzeo od ČR i zvao je ZR jedno tri do četiri puta da ga obavijesti, da je drvo neupotrebljivo, međutim nije ga mogao dobiti na mobitel, te jedno četvrti dan je bio čak kod njega, ali nije bio kod kuće, rekli su mu da je kod sina u Rijeci, a kad ga je pokušao kontaktirati nakon jedno mjesec dana, također ga nije zatekao pa mu je netko od susjeda rekao da je na operaciji prostate i da ga nema, tako da je to drvo u konačnici ostalo kod njega i propalo. Na pitanje braniteljice da li mu je tom prilikom ZR dao svoj broj mobitela, navodi da mu je dao, nema ga više memoriranog u mobitelu, budući je sada promijenio mobitel, a na daljnje pitanje navodi da mu je DR rekao dok ne počne rezati drvo, ne može mu reći kakve je kvalitete sve dok ne skine prvi sloj, a onda mu je rekao da ne valja. Na daljnje pitanje navodi da nije bilo razgovora da će ZR odmah isplatiti novac za građu, on je rekao da prvo da vidjeti građu, budući stoji kod njega deset godina i da ukoliko je dobra da ima još građe kako je rekao u suši, pa da bi mu to sveukupno dao za 1.500,00 kn. Još je dodao da je razgovarao s njim i pitao ga da li poznaje, s obzirom se preziva ZR, muža njegove šogorice koji je bio policajac, on je rekao da ne poznaje. Na pitanje obrane koliko se predmetne zgode popilo, navodi da ga je ZR ponudio rakijom i da su on i ĐR pili, a on nije konzumirao alkohol zbog bolesti. Na pitanje tužiteljstva koliko dugo vremenski je pokušavao doći do ZR, navodi da dobrih mjesec dana, možda čak i duže, a nakon toga više nije pokušavao, mislio je da je kod sina u Rijeci, pitao je susjede gdje se isti nalazi, budući i sam živi.

5. Oštećenik – svjedok ZR iskazuje prilikom ispitivanja u svojstvu svjedoka u PP Ogulin, da su 17. travnja 2018. do njegove kuće došle dvije, njemu nepoznate muške osobe, te su ga pitali bi li im prodao daske koje je imao složene ispred kuće i koje su bile vidljive s ceste, a on je odgovorio kako te daske ne prodaje jer mu trebaju, ali im je ponudio da kupe tavalone od trešnje i oraha koje je imao spremljene na tavanu kuće. Navodi kako su ta dvojica te tavalone pogledali te su rekli da će doći drugi dan jer se s nekim moraju dogovoriti, te su sljedećeg dana, odnosno 18. travnja 2018., ta ista dvojica došla kupiti tavalone koje su dan ranije gledali, te da su dogovorili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.500,00 kuna, a nakon što su tavalone utovarili u vozilo, jedan od te dvojice, koji se predstavljao kao Z, rekao je kako kod sebe nema novaca te kako će otići do bankomata u Tounj, gdje će podići novac i isplatiti mu ga. Navodi kako je nakon toga svojim automobilom krenuo prema Tounju, dok su spomenuta dvojica svojim vozilom odvezli tavalone u nepoznatom pravcu, on je mislio kako su prema dogovoru otišli u Tounj, ali tamo ih nije zatekao, te s obzirom na činjenicu da je dugo živio u [adresa], nije znao gdje se u Tounju nalazi bankomat, pa je nekoga pitao, a nakon što je dobio odgovor da u Tounju bankomat uopće ne postoji, shvatio je da je prevaren. Dodaje kako je kasnije saznao da se osoba koja mu se predstavila kao Z zove HR, te kako mu okrivljenik tavalone nikad nije platio, niti mu ih je vratio. Navodi kako ga je prije tri mjeseca na mobitel nazvala osoba koja se predstavila kao HR te tražila da povuče prijavu koju je protiv njega podnio, govoreći kako su tavaloni loši, na što mu je odgovorio da ih onda vrati. Istiće kako je HR dobro pogledao tavalone i kao takve ih kupio, ali ih nikad nije platio. Također na ročištu pred ovim sudom oštećenik je ponovio da se sjeća da je tom prilikom bio okrivljenik koji je nazočan na ročištu i još jedna mlađa, crna osoba, da mu novac nikada nije isplaćen, a kada su utovarili te tavalone novac mu nije isplaćen već mu je rečeno da idu u Tounj na bankomat, a dok je otišao u garažu po auto, oni su otišli, a kada je došao u Tounj nije ih zatekao kao niti bankomat, a što nije niti znao jer mu je to mjesto bilo nepoznato jer je živio u [adresa]. Na pitanje obrane je li ih pitao kako se zovu, navodi da se nisu predstavili kako se zovu niti ih je pitao. Na pitanje trebaju li obojici daske ili jednom od njih, kako je procijenio, s kime se dogovara, navodi da je nazočni HR govorio, ovaj drugi je otišao jer mu je HR rekao da ode baciti odozgora te daske. Na pitanje koju su cijenu dogovorili navodi da se upravo sa okrivljenim dogovorio, cijena je bila 1.500,00 kuna ili 200,00 eura, njemu je bilo svejedno jer je vrijednost bila slična. Na pitanje ima li saznanja da mu se javio netko od okrivljenika nakon preuzimanja odgovara da mu se nitko više nije javio od kada su ti tavaloni odvezeni, a on je od mirovine stalno u [adresa] i nitko ga nije zvao niti na njegov mobitel. Na pitanje obrane kada mu se predočuje dio iskaza od 15. studenog 2018. " da me je na moj mobitel nazvala muška osoba koja se predstavila kao HR" navodi da ga nitko nije nazvao, niti je njemu dao svoj broj mobitela. Na pitanje je li mu se bilo tko obratio sa nekom viješću da su tavaloni loši, navodi kako mu se nitko drugi nije obratio da bi mu naveo kako navedena roba, tavaloni, nisu dobri, odnosno da se radi o lošoj robi i da mu je hoće vratiti. Još je dodao da su oni dobro tom prilikom vidjeli iste, a kada mu se predočuje dio iskaza od 15. studenog 2018. zadnji odlomak koji počinje sa "što se tiče kontaktiranja" do zaključno "ali mi ih nije otplatio" navodi da on to nije iskazao. Navodi kako on navedeno nije rekao pred policijom i ne želi da braniteljica izmišlja stvari koje nije naveo.

5.1. Svjedok VR navodi da je zajedno sa HR tada bio jer je tražio dijelove za motornu pilu i slučajno su na ogradi zamijetili ZR jer je HR trebao jedno dvije-tri planje za izradu drvenog stola. Sjeća se da su stali i pitali ga za građu i da im je čovjek rekao da ima on građu, pozvao ih u kuću, popili su, bili su tamo jedno dva, tri sata i rekao je da on na tavanu ima tu građu, da je zbacaju pa da vide o čemu se radi. Sjeća se da su dogovarali cijenu oko 1.000,00-1.500,00 kuna ako roba odgovara, a potvrdio je kako su zaista odnijeli dio te građe, ali ju je HR trebao odnijeti stolaru na procjenu da li vrijedi i onda bi isplatili cijenu. Što se tiče plaćanja odmah ili odlaska u Tounj na bankomat da se ZR isplati, o tome nema nikakvih saznanja. Još dodaje da je njega policija kontaktirala, bila je kod njega vezano da tu građu, sjeća se da su on i okrivljenik HR tražili ZR vezano za navedeno, kod kuće ga nisu zatekli, te su išli na njegovu ogradu, nije ga bilo, a on nije imao njegov broj, ne zna o nikakvim pozivima mobitelom prema Višniću. Na pitanje tužiteljstva što je bilo nakon što su otišli iz kuće ZR, odgovara da su natovarili robu, zajedno otišli, njega je HR ostavio u Generalskom Stolu, a on je trebao tu građu prevesti stolaru radi provjere, a kasnije je rečeno da ta građa ima crva i da ne vrijedi ništa. Pokušali su vratiti istu ZR, no kako je rekao, nisu ga zatekli, a odmah isti dan su išli kada je policija bila kod njega. Na pitanje kada je saznao da fosne nisu u redu odgovara još prije policije je to čuo, od HR, da će se morati vratiti. Na pitanje obrane u to vrijeme kada se razgovaralo, je li okrivljenik pio rakiju i je li on pio, odgovara oko litru i da su bili pijani. Na pitanje obrane je li razgovarao sa HR kakva je građa kvalitete, on je rekao da ne valja i trebaju je vratiti natrag. Na pitanje je li HR rekao gdje se nalazi stolar, navodi kako se ne sjeća više.

5.2. Svjedok DR navodi da mu je okrivljenik dovezao da napravi iz drvenih planjki dužine 2,5 do 3 metra, stol, bio je on i još jedan čovjek s njim i on je to uzeo u rad, međutim ta građa je bila vrlo loše, dakle na rubovima je bila načeta od crva, rubovi su bili truli, međutim rekao je da će je ishoblati pa da će onda vidjeti da li se što da napraviti, međutim u toj građi, odnosno hrastovini je bio crv, tako da je ista bila neupotrebljiva kada je počeo hoblati, samo se stvarala prašina i sjeća se da je to vratio natrag okrivljeniku, odnosno okrivljenik natrag došao po to. Na pitanje obrane čime se inače bavi, navodi da je zaposlen u privatnoj firmi, a zna raditi u "fušu". Na daljnje pitanje obrane navodi da je ta građa mogla vrijediti 500,00 do 700,00 kn, to je njegova procjena, da je on tu građu vidio, ne bi ju niti kupio, a tada mu je dovezeno 6 dasaka. Na pitanje obrane navodi da li poznaje drugu osobu koja je bila sa okrivljenikom, navodi da ne poznaje, a stol je naručio gospodin HR.

6. Temeljem ovako provedenog postupka, ocjenjujući svaki od izvedenih dokaza pojedinačno, te sve izvedene dokaze zajedno, nedvojbeno je utvrđeno da je upravo okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret kako je to opisano u izreci ove presude.

7. Dakle, iako okrivljenik poriče počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, ovaj sud nije prihvatio njegovu obranu, ocjenjujući da je ista neuvjerljiva, nekonzistentna, te isključivo usmjerena na umanjenje, odnosno izbjegavanje kaznene odgovornosti. U tom dijelu nisu niti prihvaćeni iskazi svjedoka ĐR, odnosno ČR, ocjenjujući da su i njihovi iskazi u bitnom usmjereni na umanjenje, odnosno izbjegavanje kaznene odgovornosti okrivljenika, već je ovaj sud u cijelosti svoju vjeru poklonio iskazu oštećenog ZR, ocjenjujući da je njegov iskaz vrlo jasan, dosljedan, te iz istog nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik s njim usmeno dogovorio kupnju drvene građe, pri tome se i lažno predstavljajući kao Z, navodeći da će mu drvenu građu koju je preuzeo platiti odmah nakon podizanja novca s bankomata, a kada je predmetnu drvenu građu okrivljenik i utovario, te preuzeo, navedeni novčani iznos koji su usmeno dogovorili, nije isplatio oštećeniku, a predmetnu drvenu građu je zadržao za sebe. Dakle, okrivljenik u svojoj obrani ističe da je sa ĐR išao kod majstora oko popravka pile i dok su ga čekali, da je razgovarao s njegovim susjedom, odnosno oštećenim ZR, te se raspitivao kod njega o drvenoj građi, te mu je isti ponudio drvenu građu koju je imao na tavanu, a kako nije bio siguran o kvaliteti iste, navodi da je rekao oštećeniku da će pitati stolara da li se ista može iskoristiti, te da se oštećenik ZR složio, dodajući da ima još drvene građe i da će mu to sve dati za 1.500,00 kn, a ako mu ne bi odgovaralo ili nije dobro drvo, neka onda to sreže. Dodaje da je tako preuzeo šest dasaka, tri dužine 2,5 metra, a tri dužine 3 metra, te odnio stolaru ČR koji ga je ubrzo kontaktirao, navodeći da drvo ne valja i neka dođe po njega, a potom da je u više navrata zvao oštećenog ZR da je drvo neupotrebljivo, a kako ga nije mogao naći kod kuće, niti dobiti na mobitel, da je to drvo u konačnici ostalo kod njega i propalo. Međutim prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, navodi da je prethodno 17. travnja 2018. bio kod oštećenika dok su tražili njegovog susjeda, da je bio sa ĐR i da mu je oštećenik ponudio pet "planki" građe od oraha i pet od trešnje, te da ako se za isto odluči, da će se dogovoriti pa da je onda idući dan 18. travnja se vratio, da je također bio sa ĐR i dogovorio trgovinu sa ZR, da mu je ZR naveo kao cijenu 1.500,00 kn, da je nakon toga drvenu građu odvezao, da ih je ZR častio rakijom, a da je on naveo da vozi, pa nije prihvatio, ali da ga može počastiti u Tounju na stanici, da će tamo popiti sok i da će mu platiti. Potom ističe da je odvezao ĐR u [adresa], a kad se vratio da nije zatekao oštećenog ZR. Navodi da ga je kontaktirao u više navrata putem mobitela, ali da nije bilo signala, a jednom prilikom da mu je došao do kuće, ali ga nije zatekao, te da namjerava vratiti drvenu građu, dok tijekom dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika nije iznosio obranu, već se branio šutnjom. Dakle, obrana okrivljenika tijekom ovog postupka vrlo je nevjerodostojna, te nedosljedna, te okolnost koju ističe obrana u odnosu na vrijednost predmetne robe nije od značaja za ovo kazneno djelo, dok okolnost da je pokušavao u više navrata kontaktirati oštećenika te mu vratiti predmetnu drvenu građu jer je neupotrebljiva, nije potkrijepljena niti jednim dokazom, s obzirom je u svom iskazu oštećenik vrlo jasno i decidirano objasnio sklapanje usmenog dogovora sa okrivljenikom vezano za kupnju predmetne drvene građe, pa da je sukladno dogovoru i otišao do bankomata u mjesto Tounj, gdje su dogovorili isplatu, a gdje nije zatekao okrivljenika zbog čega je i odmah po tome i podnio kaznenu prijavu. Stoga, kako je oštećenik propisno upozoren na posljedice lažnog iskazivanja, kako sa okrivljenikom nije u nikakvom srodstvu, niti u svađi, niti ga je prethodno poznavao, nema niti razloga istoga lažno teretiti za kazneno djelo, a da isti nije postupio na opisani način, dok su manje nesuglasnosti u iskazu oštećenika obzirom na protek vremena realno moguća, s time da je nesporno kako u tom periodu okrivljenik da je imao ikakvu namjeru vraćanja drvene građe to je svakako mogao učiniti. Vezano za isplatu drvene građe u mjestu Tounj, na bankomatu od strane okrivljenika, svjedok VR navodi da nema nikakvih saznanja, ali u svom iskazu potvrđuje da su predmetnu drvenu građu zaista od oštećenika i odnijeli, niti je imao saznanja gdje se nalazi stolar koji bi trebao provjeriti procjenu navedene građe. Zaključno, svjedok DR potvrđuje da mu je od strane okrivljenika dostavljena drvena građa dužine od 2,5 do 3 metra, ali da je ista bila neupotrebljiva i da ju je vratio natrag okrivljeniku, a koji je došao po nju, te da ne poznaje drugu osobu koja je bila sa okrivljenikom kada mu je dostavio građu.

8. Prema tome, provedenim postupkom nesporno je utvrđeno da je okrivljenik kritične zgode bio svjestan svojih postupaka, odnosno svog djela i htio njegovo počinjenje. Stoga, kako tijekom postupka ubrojivost okrivljenika HR nije ničim dovedena u pitanje, postupao je sa izravnom namjernom, čime su se u njegovom djelu u cijelosti ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11 jer je prvotno oštećenika doveo u zabludu lažno se predstavljajući kao Z odnosno preuzeo predmetnu drvenu građu u osobno vozilo uz obećanje da će mu istu isplatiti nakon što podigne novac s bankomata, a što nije učinio čime je sebi pribavio protupravnu imovinsku korist. Dakle kod okrivljenika postoji prijevarno postupanje uz postojanje specijalne namjere dovođenjem u zabludu oštećenika, a radi pribavljanja protupravne imovinske koristi koja se očituje u tome da se i lažno predstavio kao i u dogovoru da će novac isplatiti kad ga podigne s bankomata u mjestu koje uopće nema bankomat, a što oštećenik nije znao obzirom nije živio u navedenom području, a što je u svom iskazu vrlo dosljedno i životno logički objasnio.

9. Odlučujući o kaznenopravnoj sankcije sud je uzeo u obzir sve okolnosti od kojih ovisi izbor njezine vrste i mjere, a odnosi se kako na kazneno djelo, tako i na počinitelja, pri čemu su kao olakotno cijenjena njegova obiteljska svojstva, da je oženjen i otac dvoje djece, dok mu je kao otegotno uzeta njegova dosadašnja osuđivanost, što je vidljivo iz priležećeg izvatka iz KE, iz kojeg je vidljivo da se vodi kao počinitelj više raznih kaznenih djela, između ostalog i kaznenog djela prijevare za koje su mu izricane kako novčane, uvjetne, tako i bezuvjetne kazne zatvora i to u periodu od 1994. do zaključno 2016. Stoga, ocjenjujući navedene okolnosti, te imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, kao i stupanj povređivanja zaštićenog dobra, te okolnost da je od počinjenja kaznenog djela prošlo više od sedam godina i da od 2016. godine okrivljenik nije osuđivan, izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, koja je sukladno članku 55. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, te da će se tako izrečenom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini takva i slična kaznena djela te da će se ujedno istom utjecati i na druge osobe da ne čine kaznena djela, čime će biti ostvarene sve zakonom propisane svrhe kažnjavana, kako specijalne tako i generalne prevencije.

10. Sukladno članku 55. stavak 7. i 8. KZ/11 ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu, a ukoliko okrivljenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok izvršavanja rada za opće dobro.

11. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 sud je obvezao okrivljenika HR na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplatiti oštećenom ZR iznos od 200,00 eura u roku od 30 dana pod prijetnjom ovrhe, s obzirom mu predmetna drvena građa nije vraćena, a vezano za vrijednost iste, prihvaćen je iskaz oštećenika, s obzirom isti najbolje zna kolika je njihova stvarna vrijednost.

12. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a prema trajanju i složenosti postupka.

13. Slijedom svega navedenog i odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 22. rujna 2025.

Sudac

Blaženka Lugar Vladić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu ovome sudu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1.ODO u Karlovcu na broj K-DO-667/2018

2.Okrivljenik HR, [adresa]

3. Braniteljica okrivljenika po punomoći, odvjetnica Đurđa Lipošćak, iz Ogulina

4. Oštećenik ZR, [adresa]