Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Povrv-68/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Heleni Đud u pravnoj stvari tužitelja Best in Parking – KOM d.o.o., OIB: 11220039593, Trg Petra Preradovića 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ibrica Zulfikarpašić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, izvan ročišta, 22. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I/ Tužba tužitelja Parking – KOM d.o.o., Zagreb protiv tuženika CU, zaprimljena 20. prosinca 2024. kao prijedlog za ovrhu, je povučena.
II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andreje Levatić Marin iz Varaždina, broj Ovrv-14635/2024, UPP/OS-Ovrv-1216/2024 od 18. veljače 2025.
III/ Nalaže se tužitelju Best in Parking – KOM d.o.o., Zagreb da naknadi tuženiku CU troškove parničnog postupka u iznosu od 6,64 eura, u roku od 15 dana.
IV/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 20. prosinca 2024. javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 12,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao i radi naplate troškova ovršnog postupka.
2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika citiranim u izreci u cijelosti je usvojen navedeni prijedlog za ovrhu, a kako je protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik pravovremeno podnio prigovor, rješenjem broj Povrv-68/2025-4 od 29. travnja 2025. navedeno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja postupak, u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik navodi da je u cijelosti podmirio potraživanje tužitelja u iznosu od 16,44 eura, odmah po primitku obavijesti javnog bilježnika te da je dokaz o uplati dostavio i tužitelju. U privitku ponovno dostavlja dokaz o uplati. Dodaje da obzirom da je dug platio odmah po primitku obavijesti javnog bilježnika, odnosno prije donošenja rješenja o ovrsi da nije bilo zakonske osnove za njegovo donošenje.
4. Očitujući se na navode iznesene u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (list 23. i 29 spisa) tužitelj potvrđuje navode tuženika da je u cijelosti podmirio glavnicu i kamate u iznosu od 16,44 eura, zbog čeka za navedeni iznos od 16,44 eura smanjuje tužbeni zahtjev, dok da ostaje kod zahtjeva za naknadu troškova postupka.
4.1. Pojašnjava da nakon uplate koju je tuženik izvršio 24. siječnja 2025. ovrhovoditelj nije obustavio ovršni postupak, jer smatra da je već tada dospio nepodmiren trošak u iznosu od 37,50 eura i to s osnova odvjetničkih troškova u iznosu od 12,50 eura te trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura. Predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 37,50 eura s osnova troškova postupka, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 138,27 eura, dok u preostalom dijelu predlaže ukinuti platni nalog.
5. Obzirom da je tužitelj podnescima od 11. travnja 2025. i 2. lipnja 20025. (list 29 spisa) smanjio tužbeni zahtjev, a koje smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe (v. pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. broj: Su-IV-16/2021-8) kojem se tuženik nakon što je primio podnesak od 2. lipnja 2025. nije protivio, smatra se da se tuženik usuglasio s povlačenjem tužbe pa je sud primjenom čl. 193. st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) donio rješenje kojim je utvrdio tužbu povučenom. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I/ i II/ izreke.
6. U pogledu navoda tužitelja da mu predmetnom uplatom nisu podmireni troškovi postupka, valja navesti da je ovršenik postupio sukladno obavijesti javnog bilježnika iz čl. 281. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22 – dalje u tekstu: OZ) u roku koji mu je dan za ispunjenje obveze. Iako je izvršio predmetnu uplatu, tužitelj nije povukao prijedlog za ovrhu te je javni bilježnik neosnovano donio rješenje o ovrsi u odnosu na tražbinu koja je u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi već bila podmirena. Valja dodati da je intencija zakonodavca uvođenjem citirane zakonske odredbe u Ovršni zakon bila je isključivo zaštita ovršenika. Ukoliko bi ovršenik koji je postupio po obavijesti javnog bilježnika i platio dug u roku, trebao platiti još i troškove ovršnog postupka, takva zaštita ovršenika nije ostvarena, jer su u tom slučaju za ovršenika troškovi isti kao da i nije postupio po obavijesti javnog bilježnika i ta odredba ovršnog zakona ne bi polučila onu svrhu koju je imao zakonodavac donoseći tu odredbu. Stoga ne stoje navodi tužitelja da je na dan uplate duga dospio na naplatu trošak javnog bilježnika kao niti tvrdnja tužitelja da mu je tuženik dužan naknaditi troškove postupka, već je upravo suprotno.
7. Naime, prema odredbi čl. 158 st. 1 ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj strani nadoknaditi parnične troškove, osim u slučaju ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Kada tužitelj povuče tužbu neovisno od toga zašto je to učinio i da li je njegov tužbeni zahtjev inače bio osnovan (osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon udovoljavanja tužbenom zahtjevu) dužan je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove.
8. U konkretnoj situaciji tuženik je nesporno 24. siječnja 2025. u cijelosti podmirio tražbinu tužitelja u iznosu od 16,44 eura, dakle prije donošenja rješenja o ovrsi (18. veljače 2025.), dok je tužitelj tužbu povukao 11. travnja 2025., dakle nakon što je doneseno rješenje o ovrsi, odnosno gotovo 3 mjeseca nakon podmirenja duga, stoga je upravo tužitelj dužan naknaditi troškove tuženiku koje mu je svojih radnjama uzrokovao.
9. Prema odredbi čl. 164. ZPP-a o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.
10. Podneskom od 10. srpnja 2025. (list 33 spisa) tuženik je zatražio naknadu troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 69,14 eura.
11. Dosuđeni trošak tuženiku odnosi se na zahtijevani trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 6,64 eura po tbr. 2. st. 1. u svezi tbr. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18) što u ukupnosti daje dosuđeni trošak u iznosu od 6,64 eura.
11.1. Sud je kao nepotreban ocijenio trošak sastavljanja podneska od 10. srpnja 2025. u iznosu od 62,50 eura jer se u istome ponavljaju navodi ovršenika iz prigovora od 24. veljače 2025. (koji je ovršenik osobno napisao, a ne po punomoćniku) te se iznosi pravno stajalište punomoćnika vezano za obvezu naknade troškova postupka.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. III/ i IV/ izreke rješenja.
U Varaždinu 22. rujna 2025.
Sutkinja:
Helena Đud
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti
1. Tužitelj po punomoćniku Ibrici Zulfikarpašiću, odvjetniku u Zagrebu
2. Tuženik po punomoćniku Mari Ogresti, odvjetniku u Zagrebu
