REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-1250/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Milanu Remetinu, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika: 1. SJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. VJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Draški Krajina, odvjetnici u Trogiru, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-3/2023 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-3/2023 od 18. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku pod 1) SJ OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženoj pod 2)VJ OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predaju u posjed tužiteljici NJ OIB: [osobni identifikacijski broj] jugoistočni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazan kao lik omeđen spojnicama točaka A-B-C-D-A u vještvu sudskog vještaka za geodeziju Tomislava Čipčića od 11.10.2023., koje čini sastavni dio ove presude. II. Dužni su tuženik pod 1) SJ OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužena pod 2) VJ OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici NJ OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak zajedno s zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koje teku od presuđenja do konačne isplate." kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 4.100,00 eura, u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom navodi da je tužiteljica podnijela tužbu temeljem čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zahtijevajući od tuženika predaju u posjed precizno označenog realnog dijela njene nekretnine, koju isti koriste bez valjane pravne osnove. Tužiteljica je dokazala činjenice iz kojih proizlazi jače pravo na posjed u odnosu na cjelinu čest. 2461/1 k. o. [katastarska općina] naspram tuženicima a i izvedenih dokaza i pisanih dokumenata nedvojbeno proizlazi, suprotno pravnom stavu suda, zaključak o osnovanosti statusa predmnjevanog vlasnika. Međusobna dioba između braće AJ i HJ iz 1955. godine je u naravi provedena i pravno valjana kao osnov stjecanja prava vlasništva i to AJ na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a HJ na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema Austrijskom građanskom zakoniku, do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima od 01. rujna 1980., pa RJ pok. JJ nije bio potreban upis prava vlasništva u javnu knjigu, već je isti pravo vlasništva stekao ex lege izvršenim pravnim poslom sa svojim bratom HJ pok. JJ, koji je istovremeno stekao isključivo vlasništvo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nakon 1955. godine između braće HJ ili njihovih pravnih slijednika nisu zaključeni pravni poslovni kojima se međusobno raspolagalo dijelovima kč. [katastarska čestica] ili kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a CJ i HJ su do kraja svojih života vlasnički uživali svatko svoju nekretninu, a nakon njihove smrti to su nastavili činiti njihovi nasljednici. Koristeći činjenicu neusklađenosti zemljišnoknjižnog i stvarnog stanja tuženici pod 1. i 2. su upisani na idealnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sada pok. ČJ, otac tuženika pod 1. i 2. je utvrđenog dana i godine kupio u naravi cjelinu čest. zem. [katastarska čestica] [adresa] i to kao nesporno izvanknjižno vlasništvo nasljednika FJ, na kojoj je izgrađeno obiteljska kuća, a zaključenje Kupoprodajnog ugovora, tuženici nisu dostavili u dokazne svrhe, kao predmet kupnje su očito navedeni idealni dijelovi obiju katastarskih čestica, iako je u zakonit posjed mogao biti uveden samo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ČJ nije mogao kupiti dio čest. zem. [katastarska čestica] iz razloga što nasljednici HJ pok. JJ nisu zakoniti vlasnici ni jednog dijela ove nekretnine. Poziva se i na priloženi Ugovor o diobi nekretnina od 11. srpnja 1989. a koji prvostupanjski sud nije među izvedenim dokazima naveo. U trenutku kada je tužiteljica dolaskom na svoju nekretninu početkom 2008. godine uočila da je ČJ (te 1. i 2. tuženici) samovlasno ušao u posjed dijela čest. 246/1 ista je i 29. veljače 2008. podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari a do dana podnošenja tužbe ČJ (ni 1. i 2. tuženici) nisu stekli vlasništvo na čest. zem. [katastarska čestica] temeljem dosjelosti jer je njihov posjed naspram tužiteljice nesavjestan, pribavljen potajno i silom radi čega nije mogao postati vlasnikom. Pogrešan je i stav prvostupanjskog suda da su stekli nekretninu temeljem dosjelosti jer ne sadrži obrazloženje ni razloge o početku i dovršetku dosjedanja. Ni odluka o trošku nije zakonita iz razloga što je prema vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kuna nagrada za odgovor na tužbu, podneske i zastupanje na ročištima iznosi po 75 bodova Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika a ne 100 bodova, koliko bi bilo ispravno dosuditi ukoliko je vrijednost predmeta spora 10.000,01 pa do 100.000,00 kuna.
2.1. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane prvostupanjske presude na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, te obveže tuženike na naknadu parničnog troška, uz žalbeni trošak.
3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim od 1.tuženika OJ (dalje 1. tuženik) i 2. tuženika VJ (dalje 2. tuženika), pravnih prednika ČJ, traži predaju u posjed dio nekretnine kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazan u vještvu sudskog vještaka za geodeziju Tomislava Čipčića od točaka A-B-C-D-A tvrdnjom da je stvarna i isključiva vlasnica navedene nekretnine kč. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. 2760 k. o. [katastarska općina], koju je stekla temeljem nasljeđivanja iza smrti svojeg oca AJ pok. JJ.
6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio i slijedeće odlučno činjenično stanje:
-da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. TJ. JJ poslovni broj O-891/70 utvrđeno da su istog naslijedili JJ, LJ i EJ, te da ostavinu čine nekretnine upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
-da je Ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 14. veljače 2006. utvrđeno da je tužiteljici u odnosu na diobu sa braćom AJ JJ i AJ EJ pripala predmetna nekretnina oznake 246/1 upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zvana "[adresa];
-da je izvatkom iz katastra zemljišta od 07. prosinca 2006. utvrđeno da je nekretnina oznake čest. zem [katastarska čestica], zvana "[adresa], površine 450 m[2] , upisana u PL broj 766 upisanih posjednika JJ, EJ i IJ, svakog za po 1/3 dijela;
-da je izvatkom iz zemljišne knjige utvrđeno da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kao suvlasnici upisani su i 1. i 2. tuženik SJ i VJ, tužiteljica NJ, te i ostali suvlasnici UJ ud. N, PJ. N, BJ pok. JJ, MJ ud. S, SJ ZJ, ĐJ V, NJ, žena A, rođena IJ, IJ mld. GJ pok. BJ, IJ mld. V pok. BJ;
-da je očevidom na licu mjesta vještakom mjernikom utvrđeno, da je sporni dio nekretnine kč. [katastarska čestica] označen slovima ABCDA na kojem je mjestu nekada bio bunar, površine 24 m[2] a nadalje, sporni dio predstavlja dio betonskog platoa i to njegov sjeveroistočni dio;
-da je vještak naveo da su nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] nastale parcelacijom osnovne čest. zem. [katastarska čestica] parcelacijskim elaboratom iz 1956. godine i od tada se granica između ove dvije čestice nije mijenjala a da je granica između tih čestica prikazana na Skici premjeravanja iz 1956. godine koja Skica premjeravanja odgovara granici sa kat. plana, odnosno betonski zid koji omeđuje posjed tuženika prema posjedu tužiteljice se nalazi na međi između tih katastarskih čestica, kao i dio sjevernog ruba betonskog platoa, ali ne cijeli;
-da iz iskaza svjedoka KJ (brata tužiteljice), proizlazi, da su njegov otac TJ i stric HJ izvršili diobu koju su proveli u katastru, tako da je TJ pripala čest. zem [katastarska čestica] zvana "[adresa] površine 426 m[2] , a HJ je pripala čest. zem. [katastarska čestica] isto zvana "[adresa] površine 298 m[2] , da je dioba izvršena prema položajnom nacrtu i da mu je poznato da je Stipin sin JJ prodao nekretninu 246/2 tuženicima, i da je po diobi TJ (njegovom ocu) pripao bunar, a HJ kamenica (pola metra dalje), da su HJ i TJ imali pravo crpiti vodu iz bunara, da je on koristio predmetnu 246/1 i crpio vodu iz bunara do 1991. godine, kao i da je u diobi sa bratom i sestrom predmetna nekretnina pripala sestri;
-da iz iskaza tužiteljice proizlazi, da je predmetna nekretnina 246/1 njezino vlasništvo, da joj je pripala u diobi s braćom, da je u diobi oca i strica ocu pripala istočna polovica bunara, a stricu zapadna, te da su obojica imali pravo crpiti vodu, da je između bunara i potoka bila zasađena smokva, a da su vlasnici parcele 246/2 betonirali mjesto gdje je bio bunar i smokva, da je bunar koristio HJ (stric), dok je god bio živ, a koristio ga je i njezin brat koji je sadio u vrtu krumpire i povrće, da je bunar sada zatrpan, a da su otac i stric podijelili zidićem zemlju i nije joj poznato kada su došli novi vlasnici jer je na nekretninu počela dolaziti tek 2006. godine, kada je između nje i braće dogovorena dioba počela je dolaziti na predmetu nekretninu, a da kada je brat EJ obrađivao nekretninu nije imao problema sa susjedima i ne zna do kada je obrađivao istu;
-da iz iskaza 1. tuženika SJ proizlazi, da se do njihove nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] pristupalo preko nekretnine tužiteljice jer preko potoka pristup nije bio moguć, da je DJ prodao nekretninu 246/2 njegovom ocu ZJ 1980.-tih godina, a kuća je napravljena 1990-tih, da je brat tužiteljice koristio bunar, da je tada na nekretnini bila šupa koju je otac srušio kada je prestao držati kokoši, a predmetni bunar su oni održavali i čistili, da je to bio bunar u zemlji koji se urušio u gradnji potoka radi odvodnje oborinskih voda, betonirali su plato kada je završeno sa gradnjom potoka, dok su smokvu uklonili jer se osušila, te da je njegov otac od FJ kupio građevinsku česticu uključujući i sporni dio, te pristupni put;
-da iz iskaza svjedoka ĆJ, susjeda tuženika, proizlazi da se doselio 1988. godine a ABC je nakon toga počeo graditi 1991. godine te uselio 2-3 godine kasnije, da je kupio zemljište na kojem je bila smokva, kokošinjac i bunar u zemlji i da je bila žičana ograda na sjevernoj strani parcele do potoka, da je pok. ČJ stavio na bunar željezna vrata da djeca ne upadnu u nju jer je bio dubok 4-5 metara a nalazio se na kantunu ABC parcele odnosno bliže slovima A-B, nitko se nije pojavio na ABC parceli niti ometao a H je pristupao svojoj parceli sa zapadne strane;
-da iz iskaza svjedoka ŽJ proizlazi da se doselio u [adresa]. godine, iako je otac počeo graditi kuću '80-tih pa su osobito ljeti boravili tamo, da su uokolo bile ledine, a bio je i bunar, kokošinjac i smokva sve uz potok, nitko nije koristio predmetni bunar osim ABC, da je bunar bio uz rub parcele, kao i smokva i kokošinjac a pješice se moglo prelaziti putem preko potoka sa istočne strane, a ne sjeća se kada je predmetni bunar betoniran.
7. Prvostupanjski sud je vezano za navedene provedene dokaze zaključio, da nije sporno da su predmetne nekretnine kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] nekada kč. [katastarska čestica] bile u suvlasništvu prednika stranaka, kao jedna cjelina ali da nije dostavljen niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je predmetna nekretnina doista u cijelosti pripala u isključivo vlasništvo tužiteljičinog oca, kao što je slučaj s nekretninom tuženika, koja je prethodno u diobi (koja je provedena u zemljišniku) pripala JJ. Okolnost da je predmetna nekretnina upisana oduvijek u katastru na ime tužiteljice nije dokaz o vlasništvu, pored nesporne činjenice da istu ni danas ne posjeduju za cijelo, dio je pripojen nekretnini tuženika a i tuženici su upisani suvlasnici na predmetnoj nekretnini. Cijeneći odredbu čl. 37. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV) vezano i za čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV-a, zaključuje da tužiteljica mora dokazati da je jedina i isključiva vlasnica predmetne nekretnine kč. [katastarska čestica] a da se tuženici nalaze u posjedu iste, kao i da tuženici moraju dokazati da imaju pravo na posjed istih. Iz izvedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica isključiva vlasnica predmetne nekretnine obzirom jer je nekretnina u suvlasništvu i drugih fizičkih osoba, među ostalim i tuženika, koji tvrde da su predmetnu nekretninu stekli kupoprodajom od JJ, a uknjiženi su kao suvlasnici, kao i da iz iskaza tuženika i svjedoka proizlazi da su isti u posjedu nekretnine 246/2 i predmetnog dijela nekretnine 246/1 od kupoprodaje, te da ih nitko nije ometao, niti im to pravo osporavao, a okolnost da nisu samo tuženi crpili vodu iz bunara nije dokaz o vlasništvu nekretnine. Smatra da je i irelevantna okolnost da je tužiteljici pripala predmetna nekretnina u diobi s braćom, pored činjenice da sudionici diobe nisu jedini suvlasnici predmetne nekretnine, pa predmetna dioba kao osnov stjecanja nekretnine nema učinka prema ostalim suvlasnicima, ni prema savjesnim trećima, pa između ostalog nije podobna za uknjižbu, a vlasništvo se sukladno ZV-a stječe upisom u zemljišne knjige. Okolnost da su tuženici u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine od kupoprodaje u kojem nisu od nikoga ometani, kao što i iz saslušanja svjedoka proizlazi da ih nitko nije ometao u savjesnom posjedu, niti svojatao predmetni dio nekretnine, pa proizlazi da su stekli nekretninu od neposrednog posjednika odnosno osobe koja je ovlaštena da im preda u posjed, a iz iskaza tuženika da je i poslije urušavanja bunara predmetni dio nekretnine betoniran, a tome ima preko 10 godina proizlazi da su tuženici kvalificirani posjednici predmetne nekretnine stečene dosjelošću sukladno čl. 159. ZV-a.
8. Odluka suda prvog stupnja je pravilna.
9. Protivno žalbi tužiteljice, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, obzirom da se posebno niti ne poziva do koje je to bitne povrede došlo, pa stoga nije došlo bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa je u odnosu na taj žalbeni navod isti valjalo cijeniti u cijelosti kao neosnovan. Uz to, pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredaba parničnog postupka pridržana za sud (čl. 8. ZPP-a) a time i ovlaštenje odlučivanja u trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka (sukladno čl. 304. ZPP-a). Pri tome, u odnosu i na provedeno činjenično stanje nije ni pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
10. Sukladno čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.
11. Prema navedenom pravo vlasništva djeluje prema svakome, pa vlasnik ima pravo na zaštitu od svačijeg bespravnog postupka koji vrijeđa to njegovo pravo. Pravo vlasništva je povrijeđeno ako vlasnikovu stvar netko drugi bespravno drži u svojem posjedu, pa tada vlasnik ima pravo putem suda ishoditi da mu taj preda stvar, dok je pravo vlasništva povrijeđeno i kada vlasnik stvar posjeduje ali ne tko svojim bespravnim zahvatima zadire u vlasnikovu pravnu vlast na njoj. U tom slučaju i vlasnik ima pravo ishoditi putem suda da to uznemiravanje prestane.
12. Time je i pravilno od strane prvostupanjskog suda odbijen tužbeni zahtjev za predaju u posjed određenog dijela, iako je prema Ugovoru o razvrgnuću suvlasničke zajednice između tužiteljice i njezine braće DJ i KJ tužiteljici u cijelosti pripala nekretnina kč. [katastarska čestica] upisana u zk. 533 k. o. [katastarska općina]. Vidljivo je iz zemljišnoknjižnog izvatka u odnosu na predmetnu nekretninu da su na istoj upisani i ostali suvlasnici i to između ostalog i 1. tuženik SJ i 2. tužena VJ, pa stoga i ne proizlazi da bi o bila isključivi vlasnik predmetne nekretnine. Prema žalbenim navodima da je tužba podnesena osnovom čl. 166. ZV-a, isti također ne utječe na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva. Čl. 166. st. 1. ZV-a propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svojega stjecanja stvari smatrati će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Za tužbu iz pretpostavljenog vlasništva, u odnosu na vlasništvo kojega još i nema, traže se sve pretpostavke koje se traže i za osnovnu pravu vlasničku tužbu reivindikaciju iz čl. 162. ZV-a, s time da tužitelj umjesto svojeg prava vlasništva dokazuje svoje jače pravo na posjed, kao što je i bilo propisano ranije u Austrijskom zakonu i u ZOVO-u. Time što se tužbeni zahtjev odnosi na predaju u posjed dijela nekretnine, ne može se odnositi na propisane osnove iz kojih proizlazi da mora imati valjanu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja, a da iz opravdanih razloga nije znala i nije mogla znati da nije postala vlasnik, odnosno i za to se i ne može odnositi na predmnjevano vlasništvo. Tužiteljica je u posjed te nekretnine došla tek 2006. godine, dok prethodno u vrijeme i dok su pravni prednici i koji su upisani u zemljišnim knjigama tuženici i nisu imali saznanja da bi tužiteljica, odnosno njezin pravni prednik koristio taj dio za kojega traži predaju u posjed, obzirom su u isti uvedeni kupnjom nekretnine. Time što 1. i.2. tuženi nisu dostavili ugovor o kupoprodaji ne utječe na odluku, obzirom su upisani na toj nekretnini kao suvlsnici, dok i tužiteljica nje tražila na uvid taj ugovor. U odnosu na ostale uknjižene suvlasnike, treba se i utvrditi koji dio posjeda i pripada svakom od suvlasnika, pa bi tek onda i moglo se odlučivati o pravu tužiteljice na predaju u posjed, obzirom iz provedenih dokaza ne proizlazi da je taj dio isključivo njezin posjed.
13. Odredbom čl. 14. st. 1. ZV-a i propisano je da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj svojom voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Time i u odnosu na zaključen Ugovor o razvrgnuću suvlasništva u odnosu tužiteljice sa svojom braćom i upisanih suvlasnika u odnosu na predmetnu nekretninu, treba se i utvrditi tužiteljičin suvlasnički udio, zatim i njezino pravo predaje u posjed. Ispravno se žalbom navodi da nije kao dokaz naveden Ugovor diobi nekretnina od 11. listopada 1989. Istim Ugovorom izvršena je podjela naslijeđenih nekretnina između ŠJ i DJ, sinova pok. HJ i njegove supruge pok. GJ, time da je kč. [katastarska čestica] pripala u cijelost JJ, koji ju je prodao predniku 1. i 2. tuženika. Isti ne utječe na utvrđeno činjenično stanje obzirom na upisano suvlasništvo na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] i time neutvrđene dijelove posjeda i vlasništvo tužiteljice.
14. Iz provedenih dokaza je i prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti na koje upućuju na poštenje 1.i 2. tuženika o stjecanju tog posjeda, obzirom da i predmetni dio nekretnine se drži u posjedu osnovom suvlasništva a tužiteljica nije dokazala suprotno, da bi se moglo odlučiti i o njezinom pravu na predaju u posjed. Pravni prednik 1. i .2. tuženika, kao što se i žalbom navodi, uveden je u posjed te nekretnine, pa nije mogao znati i utjecati na navode tužiteljice o isključivom vlasništvu, stoga i činjenica da su ostali koristili taj dio na koji ona polaže pravo, obzirom nije bilo osporavanja posjeda, ne dovodi do suprotne odluke.
15. U odnosu na žalbu kojom se pobija odluka o trošku, ista nije osnovana, obzirom da je kao vrijednost predmeta spora označeno 10.000,00 kuna/1.327,22 eur, pa je stoga i trebalo procijeniti trošak u odnosu na tu vrijednost prema kojoj iznosi 100 bodova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23), za iznos od 1.327,01 do 13.272,00, a koja se vrijednost primjenjuje sukladno Tbr. 52. Tarife.
16. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a. Trošak žalbe nije dosuđen osnovom čl. 154. u vezi sa čl. 166. ZPP-a.
U Puli - Pola 22. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Nataša Babić
