REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1255/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ranko Zatezalo, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 805/2020-26 od 25. lipnja 2025., na sjednici vijeća 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-805/2020-26 od 25. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu br. 5140030242- 60010447367/2005 sklopljenog 8. srpnja 2005. između tužitelja NĆ kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d. (pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek) kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da u roku 15 dana tužitelju NĆ isplati iznos od 2.581,59 eura (slovima: dvije tisuće petsto osamdeset jedan euro pedeset devet centi) na ime obračunate zatezne kamate umanjene za iznos preplate priznate u konverziji.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju NĆ isplati na ime više plaćene kamate 3.864,95 eura (slovima: tri tisuće osamsto šezdeset četiri eura devedeset pet centi) i na ime više plaćene tečajne razlike 5.779,08 eura (slovima: pet tisuća sedamsto sedamdeset devet eura osam centi), koji se novčani iznosi zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak imaju vratiti tužitelju sa zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju NĆ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.926,30 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 25. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 187,50 eura tužitelj odbija.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu odluku pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o troškovima postupka. Predlaže da nadležni županijski sud usvoji žalbu i žalbene razloge tuženika kao osnovane te preinači prvostupanjsku odluku, na način da odbije zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a tužitelju naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, a podredno predlaže da se prihvati žalba, ukine prvostupanjska odluka u cijelosti te da se predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim odredba članka 3. i članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140030242 60010447367/2005 zaključenog 8. srpnja 2005. između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika (pravni slijednik Slavonske banke d.d.), kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

6. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj i pravni predik tuženika 8. srpnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu za iznos od 78.000,00 švicarskih franaka u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke s tim da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,90% godišnje, da je vraćanje kredita vezano za tečaj CHF, da se tijekom trajanja razdoblja u kojem su se vraćali anuiteti kredita Odlukama banke mijenjala visina kamatne stope i tečaj CHF, kao i da su stranke sklopile 18. veljače 2016. dodatak ugovora kojim je provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015. - dalje: ZID ZPK).

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, a niti je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Nije ostvarena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. ZPP-a, jer je pravilno prvostupanjski sud rješenjem od 25. lipnja 2025. dopustio preinaku tužbe iz tužiteljeva podneska od 8. travnja 2025., a kojoj se preinaci tuženik protivio, budući da se radi o tzv. nepravoj preinaci tužbe sukladno članku 190. stavku 2. ZPP-a kada tužitelj o stvarnoj visini svog tužbenog zahtjeva nije mogao znati prije provedenog vještačenja.

8. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavila u neravnopravni položaj. Presudama donesenim po kolektivnim tužbama u kojima je tuženik sudjelovao kao stranka, a koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP) u vezi s člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.

9. Prvostupanjski sud je, također, prihvaćajući kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata s osnova ništetnosti navedenih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, pravilno zaključio, a na temelju članka 326. stavka 1. ZOO-a, da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja dodatka ugovoru. Nadalje, iako dodatak ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19.b ZID ZPK-a, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem dodatka ugovoru nisu sanirane posljedice ništetnosti ugovora o kreditu.

10. Nadalje, tuženik u je smislu članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa. Također je neosnovana žalba žalitelja da je nastupila zastara potraživanja tužitelja, jer je podnošenjem tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad su sporovi pravomoćno okončani, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

11. Žalitelj osporava i visinu dosuđenih iznosa, jer da su svi više plaćeni iznosi iz osnovnog ugovora o kreditu u valuti CHF uračunati u korist tužitelja u novi ugovor o kreditu u valuti EUR, a koja okolnost proizlazi iz usmenog očitovanja vještaka s rasprave od 2. lipnja 2025. kada navodi da su sve uplate tužitelja uplaćene radi namirenja početno ugovorenih anuiteta u CHF preračunate u EUR i uzete su u obzir prilikom izračuna preplate po provedenoj konverziji.

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 19. srpnja 2005., da je tečaj na dan korištenja bio 4,678948, da je rok otplate 25 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,90%, te da je konverzija u konkretnom slučaju provedena 18. veljače 2016. Vještak je u nalazu naveo da: - u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. u iznosu 3.864,95 eura, da postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. u iznosu 5.779,08 eura, da ukupan iznos zateznih kamata na tako utvrđene preplaćene iznose kamate i tečaja do 30. rujna 2015. iznosi 3.598,18 eura; - da je konverzija u konkretnom slučaju napravljena u skladu s odredbama ZID ZPK-a odnosno da je računski točna; - da je iznos preplate koja je priznata tužitelju konverzijom na dan 30. rujna 2015. iznosila 7.659,53 kuna i da je ista korištena za namirenje 50% budućih anuiteta sve dok se u cijelosti nije iskoristila; - da se po pravilima o uračunavanju za iznos preplate priznat u konverziji prvo umanjuje zatezna kamata, nakon čega ostaje iznos od još 2.581,59 eura na ime zatezne kamate. Vještak je usmeno na ročištu pojasnio da su sve uplate tužitelja koje je izvršio na temelju osnovnog ugovora o kreditu, kao i uplate koje su bile posljedica povišenja anuiteta uzete u obzir prilikom izračuna konverzije, te da je svoj izračun preplaćenih iznosa izradio po početno ugovorenim uvjetima kredita koji su drugačiji od uvjeta koji su bili propisani konverzijom.

13. Kako je pravilno prvostupanjski sud prihvatio nalaz vještaka, koji se na ročištu 2. lipnja 2025. očitovao na primjedbe tuženika, sukladno nalazu vještaka tužitelj je postavio tužbeni zahtjev, koji je prvostupanjski sud pravilno prihvatio, i to na ime preplaćenih iznosa kamata u iznosu od 3.864,95 eur, iznos od 5.779,08 eur na ime preplate tečaja te iznos od 2.581,59 eur na ime ukupnih zateznih kamata koje su na tako preplaćene iznose tekle do 30. rujna 2015., nakon što je od tog iznosa odbijena preplata koja je tužitelju priznata konverzijom.

14. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Puli-Pola 22. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić