REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-428/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Macon properties d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 19667831075, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 22. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-10/24-01/12, URBROJ: 513-04-25-12 od 24. veljače 2025. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I- 410-23/23-20/112, URBROJ: 513-07-08-01-23-2 od 11. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-23/23-20/112, URBROJ: 513-07-08-01-23-2 od 11. prosinca 2023., tužitelju je utvrđena obveza poreza na dobit za 2022. u iznosu od 1.883,66 EUR/14.192,44 kn i zatezna kamata u iznosu od 76,27 EUR/574,44 kn, te obveza poreza na dohodak od kapitala po osnovi dividendi i udjela u dobiti za 2023. u iznosu od 1.695,29 EUR/12.773,16 kn, obveza prireza porezu na dohodak od kapitala od 118,67 EUR/894,12 kn i obveza poreza i prireza od 1.813,97 EUR/ 13.667,36 kn i kamata u iznosu od 73,45 EUR/553,41 kn, sa daljnjim nalozima iz prvostupanjskog rješenja.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-410-10/24-01/12, URBROJ: 513-04-25- 12 od 24. veljače 2025., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je 11. prosinca 2023. doneseno prvostupanjsko rješenje kao privremeno porezno rješenje, a koje da je navodno u skladu s člankom 99. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., dalje u tekstu: OPZ). Ukazuje kako je tuženik tijekom upravnog postupka tvrdio kako podnositelj (tužitelj) nije podnio prijavu poreza na dobit za 2022., a pri tome se naglašava kako je prvostupanjsko rješenje datirano s danom 11. prosinca 2023. Međutim, iz ustrojstva upravnih tijela i raspodjele poslova unutar istog te trenutak dostave tužitelju (12. siječnja 2024.) da bi proizlazilo kako predmetno rješenje nije s navedenim danom i otpremljeno. Podnositelj da je 29. prosinca 2023. u 15:35 sati otpremio prijavu poreza na dobit za 2022. putem e-Komunikacije na zakonom propisan način. Dakle, u trenutku otpreme predmetnog rješenja uvodno porezno tijelo da je navelo ispravne podatke, no u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja i otpreme istog prednje navedeno stanje stvari nije odgovaralo stvarnom stanju stvari, ukazujući kako je tada uvodno naslovljenom tijelu trebalo biti nesporno poznato kako je podnositelj otpremio predmetnu prijavu, naglašavajući kako se radi o elektroničkoj komunikaciji. Povezano s tim poziva se na članak 99. stavak 5. i 7. OPZ- a. Saznanjem za činjenicu da tužitelj ima osnovu za ostvarivanjem prava, tuženik da je propustio postupiti sukladno članku 99. stavak 5. OPZ-a, odnosno da je propustio zamijeniti privremeno rješenje novim rješenjem te da je na takav način, između ostalog, povrijedio jedno od osnovnih načela upravnog postupka – načelo pomoći stranci, a propisano člankom 7. ZOUP-a, a da mu pritom ta činjenica nije mogla ostati nepoznata. Posebno želi naglasiti da je u konkretnom slučaju, između ostalog, pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a osobito ukazujući na činjenicu da je prvostupanjskim, pa i drugostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena obveza poreza na dobit za 2022. u iznosu od 1.883,66 eur s kamatom u iznosu od 76,27 eur, te je utvrđena obveza poreza na dohodak od kapitala po osnovi dividendi i udjela u dobiti u iznosu od 1.813,97 eur s kamatom od 73,45 eur, dok iz stvarnog stanja stvari proizlazi da je dobit tužitelja za 2022. u iznosu od 981,68 eura, a kako je prihod od dividendi i udjela u dobiti u iznosu od 0,00 eura. Dakle, privremenim poreznim rješenjem tužitelju da je utvrđena porezna obveza koja je višestruko veća od stvarne, cjelokupne ostvarene dobiti za istu poslovnu godinu, a time je jasno kako je nadležno tijelo propustilo utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Slijedom naprijed navedenog, da je razvidno kako je prvostupanjsko, a zatim i drugostupanjsko tijelo, odnosno tuženik, činjenicu podnošenja predmetne prijave u trenutku donošenja i otpreme pobijanog rješenja mogao s lakoćom i nesporno utvrditi samim činjeničnim stanjem razvidnim iz elektroničke komunikacije. Dakle, predmetno tijelo da je bez nužne analize svih relevantnih okolnosti, na način da se činjenice od značaja sa sigurnošću utvrde, donijelo rješenje u kojem su očito činjenice nepotpuno utvrđene i valorizirane. Napominje kako drugostupanjskim rješenjem tuženik navodi kako se u spisu predmeta nalazi prijava poreza na dobit za 2022. koja je predana s nulama (kako je konstatirano u službenoj zabilješci od 5.12.2023.), a također da spisu prileži i Godišnji financijski izvještaj poduzetnika za 2022. Nadalje da navodi kako se uvidom u predmetnu dokumentaciju može zaključiti neusklađenost podataka iz prijave poreza na dobit s podacima navedenim u godišnjim financijskim izvješćima predanim FINA-i, stoga da se dostavljena prijava ne može smatrati vjerodostojnim dokumentom. Pritom tuženik da uopće ne pojašnjava takav navod, već paušalno izvodi zaključak o navodnoj neusklađenosti dvaju dokumenata, te se poziva na članak 66. OPZ-a. U tom smislu tužitelj predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja dobiti, odnosno odlučnih činjenica u ovom postupku. Tužitelj drži nužnim provesti vještačenje, a obzirom na oprečnost navoda tužitelja i tuženika u pogledu računice u pogledu izračuna navedenog u poreznom rješenju kao i u prijavi poreza. Stoga je nužno, u svrhu osiguravanja donošenja zakonite odluke, provesti dokaz vještačenjem. To osobito imajući u vidu pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 55/01., 5/14., 85/10.) kao i načelo ravnopravnosti stranaka ali i sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčenu člankom 19. stavkom 2. Ustava te sudsku praksu. Pritom se osobito ukazuje na izdvojeno mišljenje sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske AČ, ŽČ i dr.sc. ČČ od 30. travnja 2024. u odnosu na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj : U-III- 3088/2021 od 23. travnja 2024. Svime prethodno iznijetim, da je razvidno kako je povrijeđeno i načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa koje je propisano člankom 6. ZOUP-a. Svrha propisa u svakom slučaju da nije onemogućiti tužitelja u daljnjem poslovanju (stečaj) niti mu utvrditi poreznu obvezu koja je višestruko veća od njegove stvarne dobiti, već je svrha utvrditi poreznu obvezu u odnosu njegovu stvarnu dobit. Uvodno naslovljeno tijelo da je nametanjem pretjerano visoke porezne obveze koja je donijeta na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nesporno povrijedilo načelo učinkovitosti i ekonomičnosti, kao i zakonitosti, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svojim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 12. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članak 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Opunomoćenica tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i smatra kako tuženik nije pravilno proveo postupak, obzirom da nije uzeo u obzir naknadno dostavljenu prijavu poreza na dobit, te da je izvršio procjenu koja je daleko veća od same dobiti koju je tužitelj ostvario i predlaže da se provede financijsko vještačenje. Napominje kako tuženik navodi da podnijeta prijava sadrži neistinite podatke, što da ničim nije dokazao niti obrazložio u svom rješenju.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti financijsko vještačenje ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Razmatrajući sva sporna i činjenična i pravna pitanja ovoga spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je porezno tijelo po službenoj dužnosti izdalo tužitelju privremeno porezno rješenje, kojim su utvrđene porezne obveze kako je to opisano u izreci prvostupanjskog rješenja.

10. Odredbom članka 35. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 177/04, 90/05, 57/06, 80/10, 22/12, 146/08, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20 dalje: ZPD), propisano je da porezni obveznik podnosi prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje i plaća porez na dobit u roku u kojemu podnosi poreznu prijavu. Prijava poreza na dobit podnosi se Poreznoj upravi najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit. Stavkom 8. istog članka je propisano a ako porezni obveznik ne podnese poreznu prijavu prema ovom članku, obveza poreza na dobit utvrdit će se procjenom u skladu s općim poreznim propisom, uzimajući u obzir dostupne podatke iz prethodnih poreznih razdoblja, osobito ostvarene prihode, utvrđene porezne obveze, imovinu te stanje računa kod banaka. Stavkom 9. istog članka je propisano da u slučaju iz stavka 8. ovoga članka, ako se iz svih objektivnih okolnosti može utvrditi da se porezni obveznik ne ponaša kao poduzetnik, porezna obveza će se utvrditi procjenom kao da je došlo do okončanja postupka likvidacije ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje u skladu s posebnim propisima.

11. Tužitelj navodi da je prijavu poreza na dobit za 2022. dostavio putem e- komunikacije poreznom tijelu 29. prosinca 2023. u 15:35 sati, te smatra kako su u trenutku pisanja prvostupanjskog rješenja (11. prosinac 2023.), bili navedeni ispravni podaci, ali da u trenutku donošenja i otpreme rješenja, stanje stvari više nije odgovaralo stvarnom stanju.

12. U spisu predmeta se nalazi prijava poreza na dobit za 2022. koja je predana sa ispisanim nulama, a koja je zaprimljena 8. studenog 2023. i unesena u sustav 10. studenog 2023. Spisu prileži i Godišnji financijski izvještaj poduzetnika za 2022. koji je predan FINI, iz kojega se može zaključiti neusklađenost podataka iz prijave poreza na dobit za 2022. sa podacima navedenim u financijskim izvješćima. Stoga je u pravu porezno tijelo kada navodi da se naknadno dostavljena porezna prijava poreza na dobit od 29. prosinca 2023., ne može smatrati vjerodostojnim dokumentom, te je izvršilo procjenu porezne osnovice uvidom u podatke iz informacijskog sustava Porezne uprave, u podatke registra računa, kako je to opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja.

13. Također se napominje da je porezno tijelo pozvalo tužitelja na podnošenje porezne prijave, koji poziv je uručen 20. lipnja 2023., ali je isti prekršio zakonski rok za podnošenje porezne prijave, niti je to učinio u roku koje mu je odredilo porezno tijelo.

14. Odredbom članka 69. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, dalje: ZPD), propisano je da se dohotkom od kapitala smatraju i primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu i drugi istovjetni primici koji se smatraju raspodjelom dobiti.

15. Odredbom članka 70. stavak 19. i 20. ZPD-a, propisano je da se porez na dohodak od kapitala po osnovi primitaka od dividendi ili udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu iz članka 69. ovoga Zakona plaća se po odbitku, po stopi od 12%. Porez na dohodak od kapitala po osnovi primitaka od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu iz članka 69. ovoga Zakona oporezuje se pri isplati na način propisan stavkom 9. ovoga članka.

16. Obzirom da je porezna osnovica poreza na dobit utvrđena procjenom, stekli su se uvjeti i za oporezivanje sukladno članku 69. stavak 1. ZPD-a.

17. Slijedom ovako izloženog stanja stvari Sud utvrđuje da prigovorima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost akata koji se pobijaju u ovom sporu. Valja navesti da su prigovori iz tužbe istovjetni onima koje je tužitelj isticao i u tijeku upravnog postupka i na koje (prigovore) se tuženik očitovao u obrazloženju svoje odluke, davši pritom jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge zbog kojih su iste ocijenili neosnovanima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

18. Obzirom da je Sud u sporu utvrdio da su porezna tijela pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenila materijalno pravo, a sve u zakonito provedenom postupku, te da tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje zakonitost pobijanog rješenja tuženika, to je tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude.

19. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka147. stavak 1. ZUS- a.

U Rijeci 22. rujna 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5