Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2377/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužitelja Općine Cestica, Cestica, Dravska 1/A, OIB: 92031563169, koju zastupa opunomoćenik Domagoj Krpina, odvjetnik u Varaždinu, Petra Preradovića 17/III, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi postupanja javnopravnog tijela, nakon usmene i javne rasprave, 22. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-034-01/23-01/175, URBROJ:529-06-03-01-01/1- 24-7 od 21. ožujka 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-034-01/23-01/175, URBROJ:529-06-03-01-01/1-24-7 od 21. ožujka 2024. odbijen je prigovor tužitelja na postupanje Ministarstva turizma i sporta, povodom Obavijesti o isključenju KLASA:983-05/23-01/204, URBROJ:529-03-01-01-
01/1- 23-4 od 8. rujna 2023.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe da je u postupku nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da su počinjene bitne povrede odredaba upravnog postupka. Navodi da je Projektni prijedlog pripremljen u cijelosti u skladu s uputama za prijavitelje, da je Projektno tehnička dokumentacija izrađena u skladu s Zakonom o gradnji („Narodne novine“, broj:125/19) i Pravilnikom o jednostavnim građevinama i radovima (Narodne novine“, broj: 117/07), da je Projektnim rješenjem osim građevinama i radovima za koje je potrebna građevinska dozvola, predviđeno i postavljanje mobilnih kućica za koje sukladno Pravilniku i radovima građevinska dozvola nije potrebna. Objašnjava da za ovakve objekte nije potrebna bilo kakva intervencija u prostoru, primjerice izgradnja betonskih temelja niti bilo kakve komunalne infrastrukture koja bi se razlikovala od infrastrukture potrebne šatorima ili kamp-prikolicama, pa da u tom smislu nije potreba niti građevinska dozvola za postavljanje ovakvih objekata. Ukazuje da niti korištenje pojma "montažne mobilne kućice" ne pretpostavlja pojam klasične gradnje za koju je potrebna građevinska dozvola niti u kom pogledu, budući da se danas "mobilne kućice" nude na tržištu od različitih proizvođača kao "modularne", koje se potpuno dovršene postavljaju na gradilištu ili "montažne" koje se transportiraju u montažnim elementima i koje se na gradilištu samo montiraju. U odnosu na tvrdnju tuženika da je tužitelj trebao priložiti ponudu "proizvođača s tehničkim specifikacijama i atestima"navodi da je tužitelj prikupio odgovarajuće indikativne ponude, ali da ih nije priložio uz prijavu jer bi se na taj način grubo povrijedile odredbe Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj: 120/16). jer je tužitelj jedinica lokalne samouprave te je u tom smislu obvezan provoditi postupak javne nabave, koji bi uslijedio tek nakon odobrenja predmetne prijave i sklapanja ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava od strane tuženika. Smatra da za postavljanje mobilnih kućica nije potrebno ishođenje akta za građenje, jer se radi o pokretnoj opremi kampa i takve se kućice ne povezuju s tlom, pa same po sebi nisu građevine prema definiciji čl. 3. Zakona o gradnji, te se na njih ne odnosi ni odredba čl. 106. Zakona o gradnji, a kojom se određuje da se građenju građevina iz čl. 3. Zakona o gradnji može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da tužitelj u projektnoj prijavi nije jasno naveo kakve objekte postavlja te da na niz mjesta u projektnoj prijavi navodi kako postavlja montažne kućice, u slučaju postavljanja kojih je potreban akt za građenje. Navodi da tuženiku prilikom isključenja projektnog prijedloga tužitelja nije bilo sporno tumačenje da su mobilne kućice pokretna oprema za kampiranje za koju nije potreban akt za građenje, već to da tužitelj prilikom predaje projektnog prijedloga nije dokazao da nabavlja iste, odnosno to da je podnio nekonzistentnu projektnu prijavu iz koje proizlazi da postavlja montažne objekte, budući da se u dijelu projektne prijave kroz Prijavni obrazac u više navrata navodi da tužitelj planira nabaviti montažne kućice. Tuženik ističe da na tržištu postoje brojne montažne kuće koje se reklamiraju kao mobilne, međutim, uvidom u dokumentaciju tih objekata, nedvojbeno je da se radi o građevinama, a ne mobilnim objektima, te da se navođenjem same riječi mobilna, može pokušati izbjeći zakonske odredbe i ishođenje građevinske dozvole. Smatra da u slučaju da su se prilikom kreiranja projektnog prijedloga planirale mobilne kućice, je za iste kao dokaz te tvrdnje bilo potrebno dostaviti tehničke specifikacije ili ateste iz kojih je razvidno da se iste smatraju vozilima/pokretnom opremom, odnosno da su iste zaista mobilnog, a ne montažnog karaktera. Dodatno, a vezano uz navod tužitelja da za ovakve objekte nije potrebna bilo kakva intervencija u prostoru, primjerice izgradnja betonskih temelja niti bilo kakve komunalne infrastrukture koja bi se razlikovala od infrastrukture potrebne šatorima ili kamp-prikolicama tuženik skreće pozornost da je na strani 6/53 Prijavnog obrasca (Prijavni obrazac, Opći podaci o projektu, Opis projekta) navedeno sljedeće „Pripremni radovi zemljišta za postavljanje montažnih kuća obuhvaćaju iskope za temelje, pripremu temeljne ploče i ostale pripremne radove. Također, ukazuje da ako se radi o slučaju u kojem je objekt/mobilna kućica čvrsto postavljen/a na određeno mjesto, odnosno čvrsto povezan s tlom, isti predstavlja građevinu pa je za njegovo postavljanje, tj. građenje potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. S obzirom da je uvidom u projektnu dokumentaciju utvrđeno da na predviđenim pozicijama kućica postoje priključci (voda, stroja, odvodnja), planiraju se iskopi za temelje, tuženik smatra da su predmetne kućice povezane s tlom te da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz (tehničke specifikacije, ateste i sl.) da se radi o mobilnom objektu, odnosno opremi. Napominje da bi tehničke specifikacije predmeta nabave trebale biti sastavni dio dokumentacije o nabavi i kao takve su potrebne da bi poslovni subjekti mogli dostaviti svoju ponudu, iz čega proizlazi da je tužitelj iste mogao odnosno trebao imati prije provođenja postupka nabave, kao i da nije bilo zapreke da iste dostavi uz projektnu prijavu.
3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, zakonskog zastupnika tužitelja i opunomoćenica tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.
7. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva za dostavu projektnih prijedloga „Regionalna diversifikacija i specijalizacija hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodane vrijednosti - GRUPA 2“, referentne oznake NPOO.C1.6.R1- I1.01 (u nastavku teksta: Poziv).
8. Tuženik je obavijestio tužitelja dopisom KLASA:983-05/23-01/204, URBROJ: 529-03-01-01-01/1-23-4 od 8. rujna 2023. godine (u nastavku teksta: Obavijest), da njegov projektni prijedlog „Kamp Cestica“, referentne oznake NPOO.C1.6.R1-I1.01-V2.0003, nije ispunio uvjete Poziva te da je isključen iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava, s obrazloženjem da je utvrđeno da projektni prijedlog ne zadovoljava kriterij 19. iz Kontrolne liste za provjeru prihvatljivosti prijavitelja i aktivnosti koji glasi: „Prijavitelj je dostavio odgovarajući akt (pravomoćnu građevinsku dozvolu s dokazom pravomoćnosti, odnosno drugi odgovarajući akt temeljem kojeg se može započeti s građenjem) izdan prema zakonskim propisima kojima se regulira gradnja građevina“. Ovo stoga što je projektnim prijedlogom predviđeno i postavljanje 16 montažnih mobilnih kućica koje će biti smještene na sjeverozapadnom dijelu kampa uz susjednu šumu koja definira parcelu sa zapadne strane, a u projektno-tehničkoj dokumentaciji (uređenje kampa T3 sjever i jug) nisu obrađene navedene montažne kućice (smještajni kapaciteti) te za njihovo postavljenje nije priložen akt temeljem kojeg se može započeti gradnja.
9. Osporavanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja protiv navedene Obavijesti s obrazloženjem kako bi projektna prijava te kriterij 19. iz Kontrolne liste za provjeru prihvatljivosti projekta i aktivnosti inicijalno bio zadovoljen, da je tužitelj prilikom prijave trebao dostaviti svu potrebnu dokumentaciju koja se u smislu Poziva trebala dostaviti sukladno Uputama za prijavitelje, dakle, u slučaju montažne kućice akt za građenje, a u slučaju mobilne kućice svu potrebnu pripadajuću dokumentaciju, a što tužitelj nije dostavio. Budući da je uvidom u projektnu dokumentaciju utvrđeno da na predviđenim pozicijama kućica postoje priključci (voda, stroja, odvodnja) i da se planiraju iskopi za temelje, tuženik smatra da su predmetne kućice povezane s tlom a da se radi o mobilnom objektu, odnosno opremi, da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz.
10. U točki 2.6. stavku 19. Prihvatljivost projekta Uputa za prijavitelje propisano je da prijavitelj mora dostaviti odgovarajući akt (pravomoćnu građevinsku dozvolu, odnosno drugi odgovarajući akt temeljem kojeg se može započeti s građenjem), izdan prema zakonskim propisima kojima se regulira gradnja građevina. Navedeni akt prijavitelj mora dostaviti prilikom predaje projektnog prijedloga; dokazuje se dostavom pravomoćne građevinske dozvole s dokazom pravomoćnosti, odnosno dostavom drugog odgovarajućeg akta;.
11. Prema mišljenju ovog suda pravilno zaključuje tuženik da tužitelj ne ispunjava kriterij 19. iz Kontrolne liste za provjeru prihvatljivosti prijavitelja i aktivnosti budući da je projektnim prijedlogom predviđeno i postavljanje 16 montažnih mobilnih kućica koje će biti smještene na sjeverozapadnom dijelu kampa uz susjednu šumu koja definira parcelu sa zapadne strane, a u projektno-tehničkoj dokumentaciji (uređenje kampa T3 sjever i jug) nisu obrađene navedene montažne kućice (smještajni kapaciteti) te za njihovo postavljenje nije priložen akt temeljem kojeg se može započeti gradnja. Naime uvidom u projektnu dokumentaciju utvrđeno je da na predviđenim pozicijama kućica postoje priključci (voda, stroja, odvodnja) i da se planiraju iskopi za temelje, zbog čega pravilno tuženik smatra da su predmetne kućice povezane s tlom. Također, i ovaj sud smatra da je tužitelj prilikom prijave trebao dostaviti svu potrebnu dokumentaciju koja se u smislu Poziva trebala dostaviti sukladno Uputama za prijavitelje, dakle, u slučaju montažne kućice akt za građenje, a u slučaju mobilne kućice svu potrebnu pripadajuću dokumentaciju, a što tužitelj nije dostavio.
12. Temeljem sadržaja spisa predmeta i citiranih zakonskih propisa ovaj sud ocjenjuje da je tuženo tijelo pravilno odbilo prigovor tužitelja podnesen protiv postupanja tuženika.
13. Nadalje, tužitelj je u tužbi iznio istovjetne navode koje je iznio i u prigovoru a na koje mu je detaljno, iscrpno i razložno odgovorio tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, a koje razloge prihvaća kao osnovane i ovaj sud.
14. Slijedom navedenog prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
15. Imajući u vidu sve navedeno sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja, za saslušanje predloženih svjedoka, ocijenivši iste nesvrsishodnim.
16. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
17. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.
18. Kako sud do zaključenja rasprave nije posebnim rješenjem dopustio odgodni učinak tužbe, sud nije smatrao svrsishodnim donositi rješenje o odbijanju takvog prijedloga, nakon zaključenja rasprave, obzirom da je sada ova upravna stvar riješena presudom.
U Zagrebu, 22. rujna 2025.
Sutkinja
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju putem e-komunikacije
2. tuženiku putem e-komunikacije
3. U spis
