REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-296/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv ovršenika UL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 322/2025-2 od 4. veljače 2025., 22. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-322/2025-2 od 4. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, na temelju ovršne isprave – rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br.K-US-31/17 od 11. srpnja 2017. a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 504.865,25 EUR te radi naplate troška ovog ovršnog postupka uvećanog za zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja rješenja o ovrsi do isplate određena je ovrha na nekretninama ovršenika upisanim u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br.3944/4, u naravi kuća i dvorište u [adresa], ukupne površine 709 m2, te u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 3947/4 u naravi kuća br.24. u [adresa], dvorište i vinograd površine 823 m2, zk.č.br. 3947/7 u naravi voćnjak površine 726 m2 i 3947/8 u naravi dvorište površine 44 m2, ukupne površine 1593 m2 i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, naloženo je da izvrši zabilježbu rješenja o ovrsi. Također, pobijanim rješenjem o ovrsi priznat je i ovršni trošak ovrhovoditelju u iznosu od 7.608,00 EUR.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovršenik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 55/23. – dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – dalje: OZ) s prijedlogom da se žalba uvaži i odbaci u cijelosti prijedlog za ovrhu a podredno pobijano rješenje o ovrsi ukine i predmet vrati na ponovni postupak nižem sudu.
3. Sa žalbom ovršenika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ.
3.1. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio žalbene navode ovršenika kao neosnovane u cijelosti.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Ovrhovoditelj je prijedlogom za ovrhu radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 504.865,25 EUR na temelju ovršne isprave – rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br.K-US-31/17 od 11. srpnja 2017. i naplate troškova ovršnog postupka, predložio ovrhu na nekretninama ovršenika upisanim u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br.3944/4, u naravi kuća i dvorište u [adresa], ukupne površine 709 m2, te u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 3947/4 u naravi kuća br.24. u [adresa], dvorište i vinograd površine 823 m2, zk.č.br. 3947/7 u naravi voćnjak površine 726 m2 i 3947/8 u naravi dvorište površine 44 m2, ukupne površine 1593 m2.
6. Sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća tako podneseni prijedlog za ovrhu na način da izdaje rješenje o ovrsi 4. veljače 2025. uz odmjeravanje troškova ovršnog postupka ovrhovoditelju u iznosu od 7.608,00 EUR.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. st. 1. ZPP), a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. i čl. 50. st. 5. OZ, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijano rješenje valjano i zakonito.
8. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4., 8., 9. 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Osim toga, nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1., točaka 1., 3., 5. i 6. u vezi s čl. 4. st. 4. i 5. OZ. Ovrha je određena na temelju ovršne isprave – rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br. K-US-31/17 od 11. srpnja 2017. koje je snabdjeveno potvrdom ovršnosti te nije utvrđeno da je navedena ovršna isprava na bilo koji način izgubila svoju djelotvornost ili da je bez učinka. Ne radi se o ispravi na temelju koje se ovrha može tražiti samo u zakonom predviđenim prekluzivnim rokovima, a niti proizlazi da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe.
10. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju priloženih dokaza valjano odredio predloženu ovrhu i pobijano rješenje je utemeljeno na valjanoj primjeni materijalnog prava.
11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ na koji u žalbi izrijekom ukazuje žalitelj navodeći da je ovrha određena na nekretninama na kojima je temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kir-US-859/13 od 23. listopada 2013. zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja radi vođenja kaznenog postupka što znači da je ovrha određena na nekretninama koje su privremeno izuzete od ovrhe.
11.1. Naime, zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina nije pravna prepreka za zabilježbu ovrhe na istim nekretninama jer to nije određeno niti jednom odredbom OZ, kao niti posebnog propisa temeljem kojeg je privremena mjera određena, obzirom se u kaznenom postupku privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja kaznenog djela određuju prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak. Isto tako nekretnine na kojima je upisana zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nisu izuzete od ovrhe kako to smatra ovršenik. Pravni učinci zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja sastoje se u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo, iz čega je vidljivo da zabilježba otuđenja i opterećenja nekretnina nije prepreka da se odredi ovrha radi namirenja dospjele tražbine na istim nekretninama po pravilima OZ za određivanje ovrhe, pa nije osnovan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ na koji u žalbi ukazuje ovršenik.
12. U odnosu na žalbene prigovore da predmetne nekretnine nisu isključivo vlasništvo ovršenika već da predstavljaju bračnu stečevinu ovršenika i njegove supruge, koje pravo suvlasništva da je utvrđeno pravomoćnom odlukom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-740/15-12 od 13.01.2016. i vezano za koji postupak je ishođena zabilježba spora pod posl.br. Z-5657/15 od 10. veljače 2015., pa da stoga nije bilo uvjeta za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi na predmetnim nekretninama u cijelosti, za navesti je da takvi žalbeni navodi ovršenika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja s obzirom na to da se tiču treće osobe, dakle, osobe koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu, koja može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom što je u konkretnom slučaju treća osoba i učinila a kako to proizlazi iz stanja u spisa (str. 56-76 spisa) te će po istom sud prvog stupnja dalje postupati u skladu s odredbama čl. 59. do 61. OZ.
13. Nadalje, ovršenik u žalbi navodi da ovrhovoditelj nije dokazao da je ovrha na računu ovršenika bila bezuspješna jer da je uz prijedlog dostavljena službena bilješka o uvidu u podatke očevidnika redosljeda osnova za plaćanje od 29.01.2025. u kojoj je naveden OIB različit od OIB [osobni identifikacijski broj]a ovrhovoditelja te da predmetna nekretnina služi ovršeniku za stanovanje njegovih roditelja koji su visoke životne dobi i koje je sukladno Obiteljskom zakonu dužan uzdržavati, a koji u toj nekretnini žive jer im je stan uništen u potresu.
13.1. Ovršenik se dakle, poziva na narušenu pravičnu ravnotežu, koja je regulirana odredbom čl. 80.b. st. 2. OZ, kojom je propisano da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od tadašnjih 40.000,00 kn (sada 5.300,00 eura), osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom (st. 1.).
Ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja (st. 2.).
Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:
- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,
- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,
- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,
- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,
- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine (st. 3.).
13.2. U odnosu na navedeni progovor, ovršeniku je za odgovoriti da je iz službene bilješke o uvidu u podatke iz Očevidnika redosljeda osnova za plaćanje razvidno da je upravo ovrhovoditelj pokušao naplatiti tražbinu izravnom naplatom po računima ovršenika, da je kao OIB ovrhovoditelja naveden OIB Republike Hrvatske, Ministarstva financija i račun ovrhovoditelja - račun Državnog proračuna Republike Hrvatske na koji račun je ovršnom ispravom ovršeniku naloženo uplatiti oduzetu imovinsku korist u iznosu od 504.865,25 EUR a kao osnova ovrhe navedeno je upravo rješenje K-US- 31/17. Također, razvidno je da je ovrha na računu bila bezuspješna jer je ovršenik u blokadi od preko 1.478,915,00 EUR dok su njegova primanja, kako to proizlazi iz službene bilješke o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka, nedovoljna da podmire taj dug, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi ovršenika da ovrhovoditelj nije dokazao da je ovrha na novčanim sredstvima bila bezuspješna. Nadalje, ovršenik u žalbi niti ne tvrdi da predmetne nekretnine služe njemu za stanovanje i zadovoljavanje njegovih osnovnih životnih potreba i potreba njegove obitelji, već navodi da u nekretnini na kojoj je određena ovrha na adresi [adresa], stanuju njegovi roditelji, koji su visoke životne dobi i koje je dužan uzdržavati. U odnosu na takve žalbene navode, odgovoriti je ovršeniku kako roditeljima može pružiti uzdržavanje i u nekoj drugoj nekretnini pa tako i onoj na adresi svog stanovanja [adresa], slijedom čega su žalbeni prigovori ovršenika i u tom dijelu neosnovani.
13.3. Nadalje, u odnosu na žalbene navode ovršenika u kojim ističe da ovrhovoditelj nije dostavio suglasnost ovršenika ili drugu javnu ispravu kojom bi dokazao da ovršenik ili njegovi roditelji imaju drugu nekretninu podobnu za stanovanje, navesti je da u slučaju kada se prijedlog za ovrhu na nekretnini temelji na presudi kao ovršnoj ispravi, a s kojom je u konkretnom slučaju izjednačena i sudska odluka kojom se oduzima imovinska korist, ovrhovoditelj nije dužan uz prijedlog za provedbu ovrhe dostaviti suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na jedinoj nekretnini, niti dostavljati isprave kojima bi se dokazalo da ovršenik ima drugu nekretninu podobnu za stanovanje (o tom je pitanju donesen Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 31. ožujka 2021. posl. br. Su IV-162/2021.). Osim toga, ovršenik u žalbi niti ne tvrdi da su nekretnine na kojim je određena ovrha jedine njegove nekretnine niti da bi iste predstavljale njegov dom.
13.4. Slijedom navedenog, ostaje zaključiti da ovršenik ničim nije dokazao da je određivanjem predložene ovrhe narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika te interesa ovrhovoditelja.
14. U odnosu na žalbene navode ovršenika da je pred Općinskom sudom u Sesvetama u tijeku ovršni postupak pod posl.br. Ovr-274/2019 koji su protiv ovršenika pokrenule Hrvatske autoceste na jednoj od nekretnina u odnosu na koju je i u ovom postupku određena ovrha, navesti je kako činjenica da je u odnosu na nekretninu predložena ili već određena i upisana neka druga ovrha ne sprječava donošenje novog rješenja o ovrsi u korist drugog ovrhovoditelja. To samo znači da će ovrhovoditelji sudjelovati u postupku prodaje nekretnine i u raspodjeli kupovnine svatko prema svom prvenstvenom redu namirenja.
15. Konačno, iz dostavljene ovršne isprave rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br.K-US-31/17 od 11. srpnja 2017. jasno proizlazi da je ovdje ovršeniku naloženo uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 3.803,907,17 kuna, odnosno sada 504.885,25 EUR na ime preostalog dijela oduzete imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, pa su stoga u cijelosti neosnovani i žalbeni prigovori ovršenika da ovrhovoditelj nije dokazao visinu tražbine.
16. Slijedom navedenog, a obzirom da se nisu ostvarili žalbeni razlozi, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Pula – Pola, 22. rujna 2025.
Sudac:
Biljana Pamić