- 1 -              Poslovni broj: Usž-1625/23-2

Poslovni broj: Usž-1625/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. L. d.o.o. O., kojeg zastupa odvjetnica Z. M., R., protiv rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije R., Odjela za inspekcijske poslove, R., klasa: UP/I-342-24/22-03/499, urbroj: 530-04-5-2-22-9 od 5. listopada 2022., radi korištenja pomorskog dobra, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1237/22-6 od 26. siječnja 2022. (ispravno od 26. siječnja 2023.), na sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.

p r e s u d i o   j e

              I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1237/22-6 od 26. siječnja 2022. (ispravno od 26. siječnja 2023.).

              II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-342-24/22-03/499, urbroj: 530-04-5-2-22-9 od 5. listopada 2022., kojim se tužitelju zabranjuje daljnja upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti na nekretnini katastarske oznake čest.zgr. 86 k.o. O., sve pobliže navedeno točkom 1. osporenog rješenja.

2.              Tužitelj u žalbi navodi da je prilikom vršenja nadzora prvostupanjsko tijelo, tuženik, izdao usmeno rješenje kojim se zabranjuje tužitelju upotreba i gospodarsko korištenje na zgr.č.br. 86 k.o. O., ugostiteljski objekt – buffet "K. K.", pomoćne prostorije, sanitarni čvor, tuš, dio terase, montažni objekt za prodaju sladoleda. To rješenje doneseno je bez pribave ikakve dokumentacije. Upire na odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te ističe da je pobijano rješenje dostavljeno tužitelju tek nakon provođenja istog i to nakon 45 dana po proteku roka za izradu pisanog otpravka i dostavu istog. Stoga je onemogućen u svojim osnovnim i zakonskim ovlaštenjima podnošenja pravnog lijeka protiv nezakonitog akta. Smatra da je pogrešna uputa o pravnom lijeku budući je pogrešan rok za dostavu usmenog rješenja što to rješenje čini ništetnim. Smatra da nisu ispunjeni uvjeti za izricanje usmenog rješenja koji su određeni člankom 105. stavkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, a koje odredbe je sud zanemario. Sud, a niti upravno tijelo ne primjenjuju krovni zakon, a to je Zakon  o koncesijama koji u odredbi članka 14. stavka 4. navodi da nije moguće provođenje postupka koncesije ako u vezi s predmetom koncesije teku upravni ili sudski postupci ili ako postoje neriješeni imovinsko-pravni odnosi koji se tiču predmeta koncesije. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za cijelu nekretninu jasno je i nedvojbeno vidljivo da je u tijeku sudski postupak radi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa. Dakle, pobijano rješenje doneseno je nakon proteka svih zakonskih rokova i to 45 dana nakon zakonskog roka za otpremu istog. Ističe da nikad nije dobio niti mu je priopćeno bilo kakvo usmeno rješenje niti mu je ono izrečeno. Predlaže presudu poništiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te potražuje troškove žalbe.

3.               Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da se ovdje radi o nekretnini koja je pomorsko dobro, a koju tužitelj koristi bez ugovora o koncesiji odnosno koncesijskog odobrenja što je suprotno odredbi članka 7. stavka 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Iz tih odredbi Zakona slijedi da je za obavljanje bilo kakve gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru potrebno ishoditi koncesiju ili koncesijsko odobrenje. Očevidom, o čemu spisu prileži zapisnik, je utvrđeno da tužitelj ima ishođeno koncesijsko odobrenje izdano od Vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja Općine L. za terasu ugostiteljskog objekta 80 m2. Sukladno skici mjesta očevida, a koja je sastavni dio zapisnika proizlazi da tužitelj koristi cca 196,90 m2 pomorskog dobra, odnosno protupravno cca 116,90 m2, zbog čega je osporeno rješenje i doneseno. Ističe da je u konkretnom slučaju rješenje doneseno sukladno odredbama Zakona o lučkim kapetanijama i to sukladno odredbi članka 43. istog kojim je propisano da se mjera može donijeti i usmenim rješenjem radi onemogućavanja daljnjeg protupravnog postupanja koje je u suprotnosti s odredbama zakona i drugih propisa kojima se regulira pomorsko dobro i koncesija na pomorskom dobru, a u okolnostima konkretnog slučaja se zahtijevalo hitno izvršenje. To što je osporenim rješenjem izdan pisani otpravak usmenog rješenja nakon proteka roka od osam dana ne može predstavljati povredu pravila postupka zbog kojeg bi rješenje trebalo poništiti. Ovdje se radi o nekretninama koje su u zemljišnim knjigama upisane kao pomorsko dobro te uzimajući u obzir pravni status pomorskog dobra posjed je pravno dopušten isključivo na temelju koncesije koju tužitelj ne posjeduje. Predlaže žalbu odbiti.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.  

6.              Nije sporno da je predmetna nekretnina pomorsko dobro pa je sukladno odredbi članka 7. stavka 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.), za gospodarsko korištenje istog odnosno obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bilo potrebno ishoditi koncesiju odnosno koncesijsko odobrenje.

7.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj ishodio djelomično koncesijsko odobrenje i to na terasi ugostiteljskog objekta do 80 m2, a provedenim nadzorom je utvrđeno da tužitelj pomorsko dobro ne koristi u skladu s danim koncesijskim odobrenjem već koristi zatvoreni objekt – ugostiteljski objekt s pripadajućim terasama sveukupne površine 196,90 m2 s pomoćnim prostorijama-garderoba/skladište, lako uklonjivi objekt površine cca 12,95 m2, a u svrhu prodaje sladoleda kao i sanitarni čvor i vanjski tuš, sve u gospodarske svrhe, a što se sve može koristiti na temelju koncesijskog odobrenja. Tužitelj naprijed navedeno utvrđenje upravnog tijela ni ne dovodi u sumnju, ali smatra da odobrenje nije mogao ishoditi jer da je u tijeku sudski postupak radi razrješenja imovinsko-pravnih odnosa, a koji spor po ocjeni Suda nije pravno odlučan za rješavanje predmetne upravne stvari. 

8.              Naime, sukladno odredbi članka 43. stavka 3. Zakona o lučkim kapetanijama (Narodne novine, broj 118/18.), temeljem kojeg je rješenje i doneseno, ovlašteni službenik kada okolnosti slučaja zahtijevaju hitno izvršenje, a radi onemogućavanja daljnjeg protupravnog postupanja koje je u suprotnosti s odredbama zakona i drugih propisa kojima se uređuju pomorsko dobro i koncesija na pomorskom dobru te sigurnost plovidbe ovlašten je donijeti usmeno rješenje kojim se naređuje zabrana upotrebe ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, koja uvijek uključuje i zabranu obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru, obustavu građenja i/ili izvođenja radova na pomorskom dobru te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra i njegovih pripadnosti, koja se izvršava na licu mjesta, pečaćenjem objekta nadzora ili postavljanjem službenog znaka, bez donošenja posebnog rješenja o izvršenju. U konkretnom slučaju iz podataka spisa predmeta proizlazi da je usmeno rješenje doneseno 29. kolovoza 2022., te isto izvršeno 3. listopada 2022. Time što je pisani otpravak usmenog rješenja donesen protekom roka propisanog odredbom članka 43. stavka 5. Zakona ne čini osporeno rješenje niti nezakonitim, a niti ništavim, kako to tužitelj smatra budući da javnopravno tijelo nije prekludirano u donošenju istog. Također tužitelju je osporenim rješenjem, pismenim otpravkom usmenog rješenja, dana sukladno odredbi članka 43. stavka 6. Zakona pravilna uputa o pravnom lijeku prema kojoj je tužitelj i postupio.

9.              Stoga kako su u obrazloženju osporenog rješenja izneseni, prema ocjeni Suda, valjani i potpuni razlozi, koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na osnovanost odluke tuženika, to je pravilno zaključio prvostupanjski sud da se osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

10.              Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

U Zagrebu 13. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.