REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P-511/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu pojedincu, Jasenki Glavan u pravnoj stvari tužitelja , AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. Zadar, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 19. kolovoza 2025 u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, te presude objavljene 22. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku broj Z-6428/2008/886, na način da se vlasnikom nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] "Brdarići", pašnjak površine 215 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] "Brdarići", šuma površine 7517 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisuje tužitelj ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena upisanog zk. vlasnika.“
II . Nalaže se tuženici da tužitelju naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 3.051,57 EUR-a. u roku od 8 dana, prepisati zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi koja se određuje sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena.
Obrazloženje
1. U gornjem parničnom predmetu tužitelj je dana 1.prosinca 2015. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženice, kojom je zatražio ispravak pogrešnog upisa u odnosu na nekretnine oznake čest. br. 245 i 324 k. o. [katastarska općina], pobliže opisanih u izreci ove presude. Navodi da je došlo do pogrešnog zemljišno-knjižnog upisa prava vlasništva prednjih nekretnina na način da se u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pogrešno uknjižila tuženica na temelju zapisnika broj Z-6428/2008/886 od 27.siječnja 2012.godine. Protiv prednjeg upisa tužitelj da je podnio prigovor zaprimljen kod ovog suda pod posl. br. Z-11856/13, međutim da je na ročištu na kojemu se raspravljalo o prednjem prigovoru održanom 5.studenog 2015.godine, sa prigovorom odbijen, te upućen da svoja prava može ostvarivati u parnici. Nadalje, navodi da utužene nekretnine odgovaraju dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim da su ranije nosile oznaku čest. br. 164/30. Vlasništvo prednjih nekretnina tužitelj da je stekao nasljeđivanjem od majke DK ud. SK, a prema rješenju o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-495/90 od 18.rujna 1990.godine, a zatim diobom sa sunasljednicima i dosjelošću osobno i putem svojih prednika, koji posjed u kontinuitetu da traje dulje od 100 godina, da je posjed bio miran, pošten, istinit i zakonit. Diobenim ugovorom zaključenim 5.siječnja 1991.godine i njegovim Aneksom od 22.rujna 2002.godine da mu je pripala predmetna nekretnina zvana "Stari Gaj". U povjesnici tužbe tužitelj navodi da je njegova prednica DK nekretnine stekla nasljeđivanjem od supruga SK pok. HK, dok je ovaj vlasništvo nekretnina stekao dijelom temeljem Ugovora o darovanju zaključenog sa sestrom NK od 15.ožujka 1963.godine, a dijelom nasljeđivanjem od roditelja pok. majke VK i oca pok. HK pok. A, prednje da proizlazi iz Dosudnica Kotarskog suda u Zadru broj A.VII.486/15/6 od 24.srpnja 1916.godine, i Dosudnice posl. br. O-215/49-6 od 25.travnja 1949.godine. Konačno da je HK nekretnine stekao nasljeđivanjem od oca Z (Gjure) Marinkovića te diobom sa braćom GK i ĆK. Inače sporne nekretnine da su ranije nosile oznaku čest. broj 164/30 k. o. [katastarska općina] te da su bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji uložak da je uništen u Drugom svjetskom ratu. Tužiteljevi prednici da su bili upisani u naprijed navedenom uništenom zk-a ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su nekretnine obrađivali i držali u posjedu kao vlasnici, u tome da ih nitko nije ometao niti da im je na bilo koji drugi način dao do znanja da te nekretnine koje u drže posjedu i o njima se brinu kao svojima, nisu njihove. Nekretnine da su ograđene suhozidom, te da su se koristile za ispašu stoke i sječu drva koja su im je služila za ogrjev. Kvaliteta njihovog posjeda koju navode da proizlazi i iz katastarskih podataka. Tužitelj zbog prednjeg smatra da su se stekli zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbi čl. 159.st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno temeljem Zakona o preuzimanju tog Zakona kojim je brisan čl. 29., te omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću i na stvarima u društvenom vlasništvu i to kako za redovnu dosjelost od 8.listopada 1991.godine, do 8.listopada 2011.godine, tako i da izvanrednu dosjelost do 6.travnja 1941.godine, u smislu pravnih pravila OGZ-a.
2. Tužbi je priložio zapisnik ovog suda posl. br. Z-6428/2008/886 od 27.siječnja 2012.godine i Z- 11856/13 od 5.studenog 2015.godine, rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-495/90 od 18.rujna 1990.godine, posl. br. O-103/77 od 19.travnja 1977.godine, dopunu tog rješenja posl. br. O-627/90 od 18.rujna 1999.godine, diobeni Ugovor od 5.siječnja 1991.godine i aneks tog ugovora od 29.rujna 2002.godine, Darovni ugovor od 15.ožujka 1963.godine, zaključen između NK i SK, Dosudnicu Kotarskog suda u Zadru broj A.VII.486/15/6 od 24.srpnja 1916.godine, i Dosudnicu posl. br. O-215/49-6 od 25.travnja 1949.godine, litografsku kopiju katastarskih karata Hrvatskog Državnog arhiva u Splitu za Istru i Dalmaciju, katastar Dalmacija 1823 – 1975.
3. Tuženica se usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. U bitnom ističe da sud u postupku treba cijeniti pravilnost zemljišno-knjižnog upisa u ispravnom postupku, da tužitelj treba dokazati da je upis prava vlasništva bio nepravilan, odnosno pogrešan, da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Tužitelj da nije naveo u čemu bi se ogledala nepravilnost zk-a upisa i u tom pravcu predložio materijalne dokaze i da nije dostavio dokaz da bi stjecanje vlasništva tuženice bilo nepošteno. Poziva se na Zakon o šumama ( Narodne novine 52/90, 5/91,9/91, 61/91, 26/93 i 76/93) i to odredbu čl. 55.st.2., te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I-374/1998 od 12.siječnja 2000.godine, iz koje odluke da proizlazi rok stjecanja prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu. Konačno da je sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige i uknjižila svoje pravo vlasništva, što bi značilo da je poštenje posjeda tužitelja, ako ga je ikad i bilo, prestalo nakon što je saznao da mu to pravo na posjed ne pripada od dovršetka postupka obnove zemljišne knjige. Smatra da tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva pa je predložila tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Uz odgovor na tužbu priloženo je uvjerenje Šumarije Zadar od 6.studenog 2003.godine.
4. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je donio odluku pod posl. br. P-3369/2015 od 22. ožujka 2019. kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Velikoj Gorici je donio presudu Gž- Zk- 169/2019 od 26. lipnja 2016. kojom je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio prethodno cit. prvostupanjsku presudu.
6. Protiv odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici tužitelj je izjavio reviziju, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev 420/2019 od 20. prosinca 2022. prihvatio reviziju tužitelja i ukinio prethodno cit. presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici i cit. prvostupanjsku presudu ovog suda, te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
7. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada u vrijeme dosjedanja nisu uračunali i razdoblje do 8. listopada 1991. Kako iz podataka u spisu proizlazi da su prednici tužitelja posjedovali sporne nekretnine i prije 8. listopada 1991., a kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nisu ispitali i ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje niže stupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud da će utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, vodeći računa o praksi Europskog suda za ljudska prava i shvaćanjima izraženim u ovoj revizijskoj odluci, te o tužbenom zahtjevu odlučiti novom presudom
8.Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz uvidom u svu naprijed navedenu dokumentaciju koju su stranke priložile, te je proveo očevid na licu mjesta, saslušao svjedoke AKŠ, TK, RK sina ĆK, RK pok. SK i FK.
9. Nesporno je među strankama da se tuženica prilikom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] uknjižila na utuženim nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica] "Brdarići", pašnjak površine 215 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] "Brdarići", šuma površine 7517 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako to proizlazi iz zapisnika zemljišno-knjižnog odjela ovog suda poslovni broj Z-6428/2008/886 od 27.siječnja 2012.godine, da je tužitelj u tom postupku sudjelovao i izjavio prigovor sa kojim je odbijen u odnosu na utužene nekretnine kako to proizlazi iz zapisnika poslovni broj Z- 11856/13 od 5.studenog 2015.godine.
10. Nadalje, prema podacima iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige proizlazi da su čest. broj 245 i 324 nastale od čest. broj 164/1 stare izmjere za k. o. [katastarska općina] iz zk-a ul.472, a u zapisniku da je pogrešno naveden umjesto potonje da se radi o čest. broj 142/1, kao i da su čest. zem. [katastarska čestica] odgovarale staroj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je zbog greške u evidenciji katastra u obnovi zemljišnih knjiga navedena stara oznaka čest. zem. [katastarska čestica].
11. Iz Zapisnika Ureda za katastar Zadar ( dalje Katastar) od 6.siječnja 1998. godine ( ls.7) koji predstavlja Prilog I. Povijesti posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je razvidno da su već tada posjednici -tužitelj ZK , OK i PK naveli da se radi o nekretnini „Stari Gaj „ ograđenu suhozidom , da se nalazi zapadno od kuće ZK i da se u starim dokumentima iz 1914. , spominje kao čest. broj 164/30 .
12. Prema rješenju Katastra od 14.ožujka 2002. proizlazi da je isti proveo Ugovor o diobi zajednice te da je tužitelja pripala čest. broj 164/1 , šuma zv. „Kamenica“ površine 8060 m2 te da se kao posjednik na istoj upisao tužitelj u Posjedovnom listu broj 214 k. o. [katastarska općina] . U prednjem rješenju je u obrazloženju navedeno da provedenim ispitnim postupkom , očevidom na terenu i saslušanjem zainteresiranih stranaka utvrđeno da je prilikom revizije posjeda 1955. došlo do pogrešnog upisa u katastarskom operatu na nekretninama koje su obuhvaćene tim rješenjem.
13. Inače iz Povijesti posjedovanja Katastra za predmetnu nekretninu čest. br. 164/1 ( ls.7) proizlazi da najstariji podaci evidencije posjeda datiraju iz 1883. i da je do prve revizije 1955. posjednikom evidentirana Općina Poljica, od 1955. do 1971 . se vodi kao općenarodna imovina ,a od 1971. do 1981. Šumsko gospodarstvo Zadar , a od II revizije 1981. četrnaest fizičkih osoba i Šumsko gospodarstvo Zadar da bi se 1998. Na osnovu stvarnog stanja na terenu i izjava posjednika ĐK, OK i EK na površini od 8060 m2 posjednikom evidentirao tužitelj.
14. Tužitelj je dokazao da je naslijedio majku DK zajedno sa braćom RK, OK i PK i da je u njezinu ostavinsku imovinu kao izvanknjižno vlasništvu ušla i čest. broj 164/30 k. o. [katastarska općina] , kako to proizlazi iz rješenja posl. br. O-495/90 od 18.rujna 1990.godine kao i da je ista bila nasljednica za cijelo tužiteljevog oca SK, međutim u tom rješenju se ne spominje čest. broj 164/1 .
15. Iz rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti SK pok. HK posl.broj O-103/77 od 19.travnja 1977. proizlazi da u njegovu ostavinsku imovinu nisu ušle čest. broj 164/30 niti 164/1 k. o. [katastarska općina] već nekretnine iz uništenog zk-a ul. 153 uništenom u drugom svjetskom ratu ,dakle ne zna se koje te nije navedeno da bi imao određene nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu. Isti uništeni uložak spominje se i u Dosudnici O-2015/49-6 donesenoj po smrti VK ud. D koju je za cijelo naslijedio tužiteljev oca SK te se spominje u Darovnici Stoje Vigan žene S koje je nekretnine iz tog uloška darovala SK. Konačno spominje se i u Dosudnici A.VII.486/15/6 od 24.srpnja 1916.godine donesenoj iza smrti HK pok. A kojega su naslijedila maloljetna djeca NK i ŽK te supruga VK.
16.Nije sporno da se tužitelj podijelio sa braćom OK, RK i PK i da ga je pripala nekretnina zv. Stari Gaj za cijelo ,a prema Diobenom ugovoru od 5.siječnja 1991. te njegovom Aneksu od 22.rujna 2002.
17. O prednjoj diobi te o tome koga je tko naslijedio i kako su se nasljednici dijelili iskazivao je svjedok AKŠ, brat tužitelja, koji je iskazao da je „Stari Gaj“ u njihovoj diobi pripao tužitelju.
18. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta BK proizlazi da dio čest. zem. [katastarska čestica] stare mape odgovara obliku nove čest. zem. [katastarska čestica] u njezinoj istočnoj strani koja ide linijom označenom točkama D-C-B-A na slici tog vještaka sa prvotno provedenog očevida, da se čest. zem. [katastarska čestica] nalazi istočno od čest. zem. [katastarska čestica], a između da se nalaze čest. zem. [katastarska čestica].
19. .Svjedoci AKŠ rođen 1939. godine i TK rođen 1942. godine iskazivali su o načinu i vremenu posjedovanja spornih nekretnina po tužitelju i njegovim prednicima pa je tako potonji svjedok naveo da su tužitelj, a ranije i njegov otac SK , nekretninu Stari gaj koristili za sječu drva, da mu nije poznato da im je to netko priječi, a inače lugari da ne dolaze u selo niti kažnjavaju mještane za sječu drva. Nadalje, da zna da su se u tom dijelu nekretnine koristile za ispašu stoke ,a nije mu poznato jeli nekretnina ograđena.
20. Tužiteljev brat svjedok AKŠ iscrpno je iskazivao o nekretnini Stari gaj kao i činjenici da su njihovi prednici u Poljica doselili unazad 250- 300 godina kada im je dodijeljena zemlja za obradu . Na predmetnu nekretninu da je dolazio sa ocem još kao dijete pred kraj II. svjetskog rata 1944. i tada da je na jednoj polovini iste bila šuma,a na drugoj polovini u južnom dijelu da je bilo nisko raslinje . Ova razlika u kulturi da je postojala stoga što se nekretnina u južnom dijelu obrađivala jer je bila duboka zemlja, sve dok mještani Poljica nisu dobili obradivu plodnu zemlju u poljičkom polju pa da se stoga prestala obrađivati, a to da se dogodilo još za života njegove bake . Nekretnina da je bila ograđena suhozidom , da su se na istoj sjekla drva za ogrjev ,a da se koristila i za ispašu stoke; ovaca ,konja i krava. Nadalje, da mu je poznato da su za vrijeme II. Svjetskog rata uništena dva zemljišno knjižna uloška te da pretpostavlja da je u uništenom zk-a ul.151. k. o. [katastarska općina] bila upisana predmetna nekretnina, prednje da zaključuje zato što da su u istom ulošku bile upisane nekretnine njihove stričevića koji nemanju drugih nekretnina pored nekretnina iz prednjeg uloška. O pogrešci broja predmetne nekretnine da je govorio i ing. H iz Katastra koji da je napisao da je do upisa tuženice došlo greškom jer je prethodno bio upisan njihov otac. U posjednu nekretnine „ Stari Gaj“ ,da ih nitko nije smetao ,da je poznavao lugara ČK koji da je za to područje bio zadužen do II. Svjetskog rata i da su prednjem stari lugari govorili da je istočno od ceste Zadar- Ražanac državna šuma za sječu koje se moralo plaćati kao i da se plaćala pašarina za ispašu stoke u tom dijelu,a zapadno od ceste prema mjestu Vrsi da se radio o privatnoj šumi. Inače da ima geodetsku mapu iz 19.st. na kojoj se vidi sve nekretnine u Poljicima pa tako i predmetna ,a nakon što mu je predočena mapa priložena uz tužbu ( ls.28) iskazao je da je to mapa koju on ima da je razvodno da su na čest. broj 164/30 upisani GK, ĆK i HK pok. A ( potonji njihov prednik djed) , da mještani Poljica smatraju da mapa potječe iz 1914. godine jer je na njoj potpis geodeta N sa datumom 10.svibnja 2014., međutim da mu je poznato povijest nastanka prednje mape koja da je nastala nakon što je 1817. Car koji je vladao tim područjem izdao Proglas da se prijave svi korisnici nekretnina sa tog područja nakon čega da je utvrđen posjed korisnika i nastala je mapa, a kasnije temeljem toga da je nastala i zemljišna knjiga . U odnosu na čest. broj 254 je naveo da je ona ranije pripadala nekretnini „Stari Gaj“, međutim da je u obnovi zemljišne knjige dobila svoju oznaku jer je u južnom dijelu nekretnina presječena cestom .
21. Svjedoku RK sin ĆK rođen 1960. je poznato da je dok je bio tužiteljev otac ( preminuo 1976.) koristio nekretninu za sječu šume i ispašu stoke ,a da mu se čini da je nekretnina ograđena kao i da mještane Poljica nitko ne sprječava da u mjestu sijeku šumu i napasaju stoku.
22. U nastavku postupka je ovaj sud proveo očevid na licu mjesta i saslušao svjedoke RK. ČK, RK, FK.
23. Provedenim očevidom na licu mjesta je utvrđeno da čest. 245 k. o. [katastarska općina] čini neplodno zemljište Identificirao sam predmete kč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje u naravi čine dvije kat. čest. između kojih je prošla ne predmetna javna cesta. K.č 245 k. o. [katastarska općina] u naravi čini neplodno zemljište koje nema vidljivih međnih oznaka. K.č 324 k. o [katastarska općina] u naravi čini dalmatinski pašnjak sa pojedinačnim grmovina i hrasta crnike, a predmetni posjed omeđen je sa svih strana vidljivim međnim oznakama. Među sa istočne strane čini dijelom betonski zid , a većim dijelom ostaci kamenog suhozida koje ču priložiti u fotografijama u okviru nalaza i mišljenja. Među na sjevernom dijelu čini kameni suhozid. Na zapadnom dijelu među čine kameni cilji obojani u bijelu boju dok je južna međa definirana rubom asfaltirane prometnice odnosno pločnika.
24. JK pok. ČK je na licu mjesta točno pokazuje predmetne nekretnine i iskazao da je o tim nekretninama iskazivao kada je bio saslušan u sudu, te još navodi da su njegovi prednici u Poljica doselili prije 300 godina i od tada njegova obitelj nesmetano drži u posjedu ove nekretnine koje je prije pokazao. I ostali mještani Poljica su u isto vrijeme doselili u Poljica . Još jednom navodi kako nikad nije bilo ikakvog ometanja, niti je bilo ikakvog spora u vezi ovih nekretnina, niti u njegovoj obitelji, niti od koga drugog. Navodi da ove dvije parcele koje je pokazao su ranije bile one same jedna cjelina jer je prošao put, a bile su sastavni dio cijelog kompleksa obitelji JK, 4 brata JK, to su moji stričevi: V, G, OK i TK i cijeli kompleks unutar kojeg su bile ove dvije parcele koje sam pokazao je bio ograđen suhozidom i ta zemlja unutar tog kompleksa je bila obrađivana, sijalo se žito i druge kulture što je trebalo.4 brata JK, to su moji stričevi: V, G, OK i TK, a to su sinovi od braće moga djeda HK. Navodi da njegova obitelj se sa ovim parcelama koje je prije pokazao se odvojila iz te cjeline 1935 godine jer je njegovog oca pripala 1/3 tog kompleksa, a to je upravo ova zemlja, jer cijeli taj kompleks je imao cca 25 000 m2. Njegov otac da je rođen 1912 godine, a njegov djed 1870 godine, a baka 1869 godine. Djed HK je umro 1915 godine, a baka VK 1949 godine. Kako je njegiv djed umro ranije, naslijedila ga je njegova baka VK, a nakon njene smrti njegov otac ČK. Navodi da je otkad je njegov otac dobio ove parcele on je u nesmetanom posjedu i to neprekidno je držao kao i njegovi roditelji, a ranije djed i baka, a prije njih njegovi preci oduvijek i nikad nije bilo nikakvih problema. Nadalje iskazuje da je sa istočne strane, zapadne i sjeverne strane ove veće parcele su međaši njihovi nekadašnji djeljenici braća JK Ć i HK i njihov stričević ŠK, zvani T, i to su sve njihovi stričevići. Navodi da se ova velika parcela cijeli kompleks se zvala Gaj. Bratu ZK koji je bio tužitelj ranije u ovom predmetu su pripala diobom ove parcele koje sam pokazao 1990 god i sačinili su diobeni ugovor.
25. Iz iskaza svjedoka JK pok. ĆK proizlazi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dao već ranije u ovom predmetu. I ovaj svjedok je na licu mjesta točno pokazao predmetne nekretnine i naveo da je o ovim nekretninama iskazivao ranije kada je bio saslušan u sudu. Nadalje navodi da su i danas na licu mjesta vidljivi ostaci starog suhozida u sjevernom dijelu.
26. Iz iskaza svjedoka FK pok. ČK poizlazi da je pok. ŽK zvani R, a to je otac od pok. ZK i RK koji je ovdje saslušan prije njega i RK imao zemlju ovdje u Poljicima zvanu Gaj a koja je pripala ZK i sada je u vlasništvu sada njegove supruge. Ovaj svjedok na licu mjesta točno pokazuje nekretnine za koje je rekao prethodno da su sada u vlasništvu Bogdanove supruge koja je sada tužiteljica a ranije da su bile od SK i to pokazuje obje nekretnine točno koje su predmet spora. Navodi da je obitelj SK doselila u Poljica negdje prije 200, pa čak i 300 godina. Nadalje navodi je njegova obitelj doselila unatrag 200 god, a oni da su doselili prije njih. On da se rodio u Poljicima i oduvijek tu živi , pa mu je zato poznato da su ove nekretnine koje je prije pokazao u vlasništvu obitelji SK. Navodi da su te nekretnine prije bile u jednoj cjelini u jednom većom kompleksu koji je prije bio ograđen suhozidom i to je sve bilo vlasništvo njihovih stričevića drugih SK. Isto tako iskazuje da se sijeća kad je bio dijete sieća da je SK već tada držao u posjedu ovaj dio tog velikog posjeda, a to su upravo ove nekretnine koje je pokazao i gdje je prošla jednim dijelom sada cesta. Nadalje da po pričanju zna da se tužiteljeva obitelj izvršila diobu nekretnina još prije drugog svjetskog rata. Tu da se sijalo žito i dr. što je trebalo se sadilo, obrađivalo se. Ne zna točno sad kad se prestalo saditi, a nakon toga su nastavili sjeći drva za ogrjev i dolazili su stalno na svoje nekretnine. Nikad ta zemlja nije bila ni državna, ni općinska, niti je tu dolazio lugar. Čuo je i po pričanju da otkad su F tu doselili da je to njihovo, da drže u posjedu. Nikad nije čuo da bi bilo nešto sporno što se tiče ovih nekretnina niti u obitelji, a niti od i kod drugog. Oni da koliko je njemu poznato zna oduvijek nesmetano drže u posjedu predmetne nekretnine. On da se sjeća da kad je bio dijete da je SK umro, a od SK žena je bila O i ona je umrla nakon SK. Nadalje da je čuo da je nakon Nikoline smrti zemlju dobila O, a nakon Marine smrti ZK, jer da je čuo da su se njezini nasljednici između sebe podijelili i pripalo je ZK. ZK je isto nastavio nesmetano posjedovati, sjekao drva i dolazio na ove nekretnine. On da se ne sjeća i da ne zna kako se zvao Nikolin otac jer da je to bilo davno. Nikada nije čuo da bi išta bilo sporno u obitelji, a niti od nikog drugog u posjedovanju ovih nekretnina od strane obitelji SK.
27. Ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju ispunjen uvjet da je stjecanje vlasništva nekretnine u društvenom vlasništvu dosjelošću nastupilo prije važenja odredbe čl. 388 st 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno do 17. studenog 1999., te je isto tako utvrđeno da osim parničnih stranaka ne postoji treća osoba koja je zahtijevala, odnosno pretendirala na pravo vlasništva predmetnih nekretnina pa se tako u konkretnom slučaju tijek dosjelosti za stjecanje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu uračuna i vrijeme od 06. travnja 1941. do 08. listopada 1991.
28. Naime, iz svih gore navedenih dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi da je tužitelj dokazao da je predmetne nekretnine posjedovao po prednicima zasigurno i 40 godina do 1941., a o čemu iskazuju svi saslušani svjedoci pa tako posebice i brat tužitelja RK koji je između ostalog iskazao da je i on osobno obrađivao predmetne nekretnine kao dijete zajedno sa svojim ocem i djedom, a koji su predmetne nekretnine nesmetano koristili ranije, te su istu koristili dijelom za ispašu stoke, kao i za sječu drva. Isto tako svi gore navedeni svjedoci koji su saslušani iskazuju da je predmetna nekretnina bila ograđena suhozidom, i da je bila dio jedne veće cjeline obitelji prednika tužitelja. Također svjedoci imaju saznanja da su upravo tužitelj i njegova obitelj koristili predmetne nekretnine otkad oni znaju za sebe, a imaju saznanja jer se radi o susjedima tužitelja koji imaju i neposrednih saznanja o predmetu spora, a imaju također i posrednih saznanja od svojih ukućana i mještana.
29. Isto tako u postupku je utvrđeno da tužiteljeva obitelj pogreškom nije bila upisana već prvom katastarskom revizijom 1955., a što proizlazi iz priloženog rješenja ureda za katastar gdje je to pojašnjeno.
30. Ovaj sud smatra da su o posjedu tužitelja, odnosno njihovih prednika detaljno iskazivali saslušani svjedoci, a koje iskaze je ovaj sud prihvatio jer isti nisu u suprotnosti sa priloženim ispravama u spisu, kao i ostalim provedenim dokazima.
31. Obzirom na sve provedene dokaze u postupku ovaj sud smatra da je posjed tužitelja zakonit, istinit i savjestan zasigurno u periodu od 06. travnja 1941. do 08. listopada 1991., pa je stoga tužbeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti, te je odlučeno kao u izreci presude.
32. Kako je tužitelj izgubio spor tuženici je valjalo priznati zatraženi trošak u iznosu od 2.250,00 kuna, temeljem čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP) ) i to temeljem Tbr.8.točka 1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje Tarifa) , za sastav tužbe 75 bodova, za zastupanje na ročištima 11. listopada 2018 75 bodova, za zastupanje na očevidu 12 .prosinca 2018 75 bodova, za zastupanja na ročištima 26. veljače 2019 75 bodova, 03. srpnja 2025 75 bodova, zastupanje na očevidu 25. srpnja 2025 75 bodova i za zastupanje na ročištu 19. kolovoza 2025. 75 bodova, za sastav žalbe 112,5 bodova, za sastav revizije 112,5 bodova ,za podnesak tužitelja od 15. ožujka 2023. 37,5 bodova što sveukupno ukupno uz uračunati PDV ukupno iznosi 1 950,00 EUR-a te trošak predujma očevida iznosi 995,41 EUR., trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,08 EUR-a, pristojbe na presudu 53,08 EUR, pristojba na žalbu u iznosu od 106,17 EUR-a, i pristojba na reviziju u iznosu od 106,17 EUR-a , što sveukupno iznosi 3.051,57 EUR-a.
33. Što se tiče preostalog zatraženog parničnog troška tužitelja, ovaj sud smatra isti neosnovanim jer isti nije u skladu sa važećom odvjetničkom tarifom u pogledu zatražene nagrade boda za popisane radnje, te je u tom dijelu zatraženi parnični trošak valjalo odbiti
U Zadru, 22. rujna 2025.
S u t k i n j a:
Jasenka Glavan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.
DNA:
- Tužitelju po pun.
- Tuženici po ODO- GUO
Nakon pravomoćnosti:
- Porezna uprava Zadar.
