Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj P-4036/2019-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Bravar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Industrierohstoffe Handelsgmbh, OIB: 50943448171 iz Austrije, 1010 Wien, Gartenbaupromenade 2, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Borić & partneri d.o.o., u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, izvan ročišta, 22. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupak u iznosu od 2.472,56 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. listopada 2019. podnio protiv tuženika predmetnu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je 8. kolovoza 2016. izdana potvrda ovršnosti na Sporazum radi osiguranja novčane tražbine od 5. siječnja 2015. od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, pod posl.br.OV-51/15-III, da su taj Sporazum sklopile parnične stranke u svrhu dodatnog osiguranja potraživanja koje da je tuženik imao prema trećoj osobi, da su tuženik trgovačko društvo FERTIMPEX Kft. iz Mađarske sklopili Sporazum o suradnji zaključen i solemniziran po Javnom bilježniku u Mađarskoj Dr. Gabor Rokolya, posl.br.11079/U/2014/4 od 14. ožujka 2014. u kojem da su utvrdili potraživanje tuženika u iznosu od 412.429,84 eura prema trgovačkom društvu FERTIMPEX Kft. Mađarska, da je predmetni iznos pruženo osiguranje u vidu založnog prava na svim zalihama robe i svih pokretnina (strojeva, uređaja, opreme) trgovačkog društva FERTIMPEX Kft. Mađarska u visini od 800.000,00 eura, te na nekretninama založnog dužnika BV koje da se nalaze u Mađarskoj u visini od 800.000,00 eura. Dalje, tužitelj ističe da je 5. siječnja 2015. zaključio s tuženikom Sporazum radi osiguranja novčane tražbine s prijenosom prava vlasništva na nekretnini, sve u svrhu dodatnog osiguranja potraživanja tuženika prema FERTIMPEX Kft. Mađarska, da je Sporazumom jamčio ograničeno i solidarno do iznosa maksimalno 397.000,00 eura, da je jamstvo do navedenog iznosa pruženo i konzumirano u cijelosti obzirom da je isti iznos podmiren tuženiku jednim dijelom od FERIMPEX Kft., a jednim dijelom od strane njega (tužitelja), pa da je time nesporno tuženik izgubio svako pravo naplate preostalog dijela svog potraživanja, te da je samim time izgubio pravo stavljanja potvrde ovršnosti na predmetni Sporazum i provođenja naplate nepostojećeg potraživanja provedbom ovrhe i prodajom nekretnine kao objekta osiguranja. Tvrdi da je u predmetu broj R1-411/2016 podnio zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti koji da je utemeljio na činjenici da je dugovanje koje je bilo osigurano predmetnim Sporazumom u cijelosti plaćeno, te da je predmetni izvanparnični postupak još u tijeku, da je činjenicu prije uplate potraživanja tuženika potrebno sagledati u kontekstu vjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije, bankovnih i knjigovodstvenih izvoda, te dokaza o izvršenoj kompenzaciji iz kojih slijedi da je t.d. FERTIMPEX Kft. Mađarska izvršio uplate u korist ovdje tuženika s jasno naznačenim opisom plaćanja Sporazum od 5. siječnja 2015., dakle istog onog Sporazuma temeljem kojeg naplatu potražuje tuženik putem potvrde ovršnosti radi čijeg utvrđenja nedopuštenosti se podiže ova tužba i pokreće parnični postupak. Uz to, da tuženik kroz ishođenje potvrde ovršnosti koja je u cijelosti nedopuštena pokušava dvostruko naplatiti već podmireno potraživanje, da tuženik nema valjanog pravnog osnova za traženjem potvrde ovršnosti od javnog bilježnika, te od istog tražiti prodaju nekretnine u vlasništvu tužitelja, a sve radi namirenja tražbine koju ima spram treće pravne osobe, t.d. FERTIMPEX Kft, Mađarska, da je tuženik neistinitom Izjavom zatražio od javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke izdavanje potvrde ovršnosti za jamstvo od 397.000,00 eura koje da je u cijelosti ispunjeno, što da je jasno navedeno i evidentirano kroz bankovne i knjigovodstvene izvode, te kroz izvršenu kompenzaciju. Tužitelj smatra da tuženik s naslova predmetne ovršne isprave nema pravo pokretati ovršni postupak. Postavlja tužbeni zahtjev, citirano: « I. Proglašava se nedopuštenom ovrha temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od 5. siječnja 2015. na kojem je izdana potvrda ovršnosti dana od 8. kolovoza 2016. od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, pod posl.br.OV-51/15-III, radi predaje u posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/G kuća, garaža, dvor, površine 942 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi prodaje navedene nekretnine ili radi stjecanja punopravnog vlasništva nad istom nekretninom. II. Nalaže se upis brisanja za k. č. br. [katastarska čestica]/G kuća, garaža, dvor, površine 942 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, te upisa brisanja Zabilježbe fiducijarnog prijenosa vlasništva iz Teretovnice C pod posl.br.Z-570/15 na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini zaključenog između tuženika kao fiducijarnog vjerovnika i tužitelja kao fiducijarnog dužnika radi osiguranja potraživanja za iznos od najviše 397.000,00 eura, te se nalaže uknjižba tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnika iste nekretnine u Vlastovnicu B kao vlasnika 1/1.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,3% godišnje od dana donošenja presude, a u slučaju promjene kamatne stope zakonskih zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam (8) postotnih poena, od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.»

2. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnom za predmetnu odluku, navodi da je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na proglašenje ovrhe nedopuštenom pravno nedopušten budući nisu ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje o navedenom tužbenom zahtjevu prema članku 52. i članku 55. Ovršnog zakona koji se na odgovarajući način primjenjuju, da tužitelj može podnijeti tužbu kojom zahtijeva utvrđenje ovrhe nedopuštenom samo ukoliko je u ovršnom postupku uložio žalbu protiv rješenja o ovrsi, samo ukoliko ga je sud uputio u parnicu, samo ukoliko je povodom rješenja ovršnog suda o upućivanju u parnicu podnio tužbu unutar zakonskog roka, samo iz razloga što je istaknuo o prigovoru u povodu kojeg je upućen u parnicu i to temeljem činjenica i predloženih dokaza koje je naveo u prigovoru, da navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, da konkretno nije ispunjena niti jedna jer ne postoji ovršni postupak, nije doneseno rješenje o ovrsi, tužitelj nije uložio žalbu protiv rješenja o ovrsi, niti je upućen rješenjem suda u parnicu. Zbog toga, tuženik primarno predlaže sudu odbaciti predmetnu tužbu kao nedopuštenu.

3. Naredbom predsjednika Općinskog suda u Rijeci, broj: 48 Su-61/2025- 12 od 17. ožujka 2025., u odnosu na predmetni spis došlo je do promjene u osobi suca rješavatelja (preraspodjela spisa novom sucu u Parničnom i izvanparničnom odjelu).

4. Predmetna tužba nije dopuštena.

5. Prema stanju spisa utvrđeno je da je 8. kolovoza 2016. izdana potvrda ovršnosti na Sporazum predmetnih stranaka radi osiguranja novčane tražbine od 5. siječnja 2015. od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, pod posl.br.OV-51/15-III, dakle taj Sporazum jest ovršna isprava. Međutim, okolnost postojanja ovršne isprave, sama za sebe, automatizmom ne podrazumijeva da je time (izdavanjem potvrde ovršnosti) pokrenut bilo kakav ovršni postupak (sudski ili izvansudski, npr. pred Financijskom agencijom). Za pokretanje ovršnog postupka potreban je ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu (kao inicijalni podnesak) koji sadrži određenih ovršni zahtjev, odnosno postojanje zahtjeva za izravnu (izvansudsku) naplatu.

6. Temeljem navoda u tužbi i dostavljenih isprava uz tužbu, neprijeporno je utvrđeno da tužitelj prethodno podnošenju predmetne tužbe nije bio upućen od strane ovršnog suda na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U smislu odredbe članka 51. stavci 1 i 3. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje u tekstu: OZ) odluke suda u ovršnom postupku mogu se pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim OZ-om. Prema tome, podnošenje tužbe, kao put pravne zaštite, propisan je samo u okviru tih pravnih lijekova i predviđen samo kada sud u ovršnom postupku odluči ovršenika uputiti u parnicu. Zaključak suda (uz napomenu da se prije Novele OZ-a iz 2017., takva odluka donosila u obliku rješenja) o upućivanju ovršenika (ovdje tužitelja) na pokretanje parnice sukladno odredbama OZ-a ima značaj konstitutivne procesne pretpostavke za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Obzirom takve odluke nema, tužitelj nije bio ovlašten podnijeti predmetnu tužbu. Štoviše, prema stanju stvari, u kontekstu pravnih odnosa između tužitelja i tuženika ne postoji dokaz da je uopće i pokrenuta ikakva ovrha od strane tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja temeljem predmetnog ovršnog naslova, a što je pak ishodišna pretpostavka da bi ovršni sud, tek ako bi donio rješenje o ovrsi, povodom žalbe ovršenika (tužitelja) istoga uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. Prema tome, u kontekstu prethodno spomenutog pojma nedopuštenosti, konkretno je upravo tužitelju bilo nedopušteno podnošenje predmetne tužbe zbog nepostojanja osnovne procesne pretpostavke iz članka 52. OZ-a, kao i zbog činjenice što protiv njega uopće niti nije bila pokrenuta bilo kakva ovrha od strane tuženika, a tek u okviru kojeg postupka bi ovršni sud odlučivao o upućivanju ovdje tužitelja na pokretanje parnice radi proglašenja (tada te) ovrhe nedopuštenom. Iz navedenih je razloga predmetna tužba nedopuštena i zato je odbačena (točka I izreke).

8. Odluka o trošku (točka II izreke) temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1., u vezi s člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), uzimajući u obzir procesnim rješenjem od 19. rujna 2025. određenu vrijednost predmeta spora (199.163,62 eura), ostvareni potpuni uspjeh tuženika, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: Tarifa). Tuženik je u troškovniku, osim popisa troška za sastav odgovora na tužbu prema broju bodova (što je po stavu suda sasvim dovoljno određen zahtjev za naknadu troška svake stranke u svakom sudskom postupku, a uz to je upravo tako i propisano Tarifom) zatražio i svotu od 10,00 kuna po osnovi vrijednost jednog (1) boda (10,00 : 7.53450 = 1,32 eura). Prema odredbi članka 2. stavka 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Navedeno se odnosi kako na glavni zahtjev, tako i na sporedne među koje spada i zahtjev za naknadu troška. Slijedom navedenog, tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima prema troškovniku (iz odgovora na tužbu) i to za sastav odgovora na tužbu - 1.498,52 boda (Tbr. 8.1 Tarife), što pomnoženo sa eksplicitno zatraženom vrijednosti jednog boda (od 1,32 eura) iznosi 1.978,05 eura, kao i pripadajući PDV od 25% na prethodnu stavku u iznosu od 494,51 euro (Tbr. 46. Tarife), dakle ukupno 2.472,56 eura. U preostalom dijelu trošak nije priznat jer više od odmjerenog iznosa tuženiku po toj osnovi ne pripada.

9. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 22. rujna 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave istog.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju po pun. – e.komunikacijom, zajedno s tuženikovim odgovorom na tužbu od 10.2.2020.

- tuženiku po pun. – e.komunikacijom