Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1587/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. d.o.o., S. V., kojeg zastupa opunomoćenik K. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i H. j.t.d. u Č., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z., radi utvrđenja javnih davanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-168/21-12 od 25. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-168/21-12 od 25. siječnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/19-01/170, urbroj: 513-04/20-2 od 2. prosinca 2020. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
Nastavno u žalbi tužitelj pobliže obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su upravna tijela, a i prvostupanjski sud povrijedili pravila postupka, a što je dovelo do donošenja nezakonitih odluka u kojima nedostaju odlučni razlozi na kojima se temelje. Dalje u žalbi pobliže navodi i razloge kojima upire na pogrešno utvrđene bitne činjenice tijekom upravnog spora, dodajući da je prvostupanjski sud prihvatio stajališta i zaključke upravnih tijela, premda su protivni podacima spisa predmeta, kao i odredbama mjerodavnog propisa.
Dalje u žalbi navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se priloženi računi ne mogu smatrati vjerodostojnim ispravama, jer je takav zaključak direktno protivan dosljednoj sudskoj praksi i stajalištima koje je Europski sud u nizu odluka zauzeo, a prema kojima formalni nedostaci računa ne dovode automatski do uskrate prava na povrat poreza, ukoliko nisu takve naravi da se zbog njih ne mogu utvrditi materijalni uvjeti potrebni za povrat poreza, a koji su jasno propisani mjerodavnim materijalnim propisom.
Nadalje u žalbi tužitelj daje osvrt na pravilnost zaključaka koje je donio prvostupanjski sud, pri čemu dodaje da upravna tijela nemaju stručna znanja o građevinskim radovima, a da nije prihvaćen njegov dokazni prijedlog da se u cilju utvrđenja bitnih činjenica provede vještačenje po vještaku odgovarajuće struke. Tužitelj dalje u žalbi ističe razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud tijekom provedenog spora počinio niz procesnih povreda, a prije svega pravo na pravično suđenje, jednakost oružja i ravnopravnost stranaka u postupku.
Zaključno, tužitelj daje osvrt na pobliže navedene odredbe Općeg poreznog zakona, kao i odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost, dajući pri tome vlastito tumačenje tih odredbi i interpretaciju mjerodavnog prava na način kako smatra da je mjerodavne odredbe trebalo primijeniti. Vezano uz primjenu navedenih zakonskih odredbi, tužitelj relevantnim ističe da na spornim računima nije iskazao PDV, a niti ih je izdao, već su te račune izdale treće osobe.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku naloži da naknadi troškove spora, a traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz spisa predmeta, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke te činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a).
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenjem tuženika od 2. prosinca 2020. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Č., klasa: UP/I-471-02/19-01/23, urbroj: 513-07-20/19-1 od 8. veljače 2019., kojim se tužitelju kao poreznom obvezniku utvrđuje manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017., u iznosu porezne osnovice od 542.051,72 kn, s koje osnove mu je po stopi od 25%, utvrđena porezna obveza u iznosu od 135.512,93 kn i pripadajuće kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza do dana sastavljanja zapisnika u iznosu od 3.699,43 kn (točka I. izreke poreznog rješenja). U točki II. izreke tog rješenja se određuje način plaćanja utvrđene porezne obveze i pripadajućih kamata, u točki III. izreke se tužitelju nalaže da nakon provedenog plaćanja provede i odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama u smislu ispravka porezne osnovice, a određuje se i rok izvršenja rješenja u točki IV. izreke. U točki V. izreke tog rješenja se navodi upozorenje o posljedicama propuštanja postupanja po rješenju.
8. Dalje, iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud dana 18. svibnja 2022., 19. listopada 2022. i 19. siječnja 2023. održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tuženika i u odsustvu uredno pozvanog tuženika, a time je sukladno članku 6. ZUS-a strankama dao mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka i o svim pitanjima koja su od značaja za rješavanje predmetne stvari.
9. Dalje iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud radi ocjene zakonitosti tuženikovog rješenja izvršio uvid u upravni spis i priložene isprave, a tijekom provedenog postupka je saslušao svjedoke S. C. G. i J. T..
10. Iz iskaza saslušanog svjedoka S. C. G., evidentiranom u raspravni zapisnik od 8. ožujka 2018., proizlazi da je kao porezna inspektorica bila nositelj predmetnog nadzora i u cijelosti upoznata s rezultatima tog postupka. Iz sadržaja danog iskaza proizlazi da je u konkretnom slučaju nadzor započeo kod društva K. d.o.o., a da je osnivač tužitelja N. M. ujedno i jedini osnivač društva K. d.o.o. do 9. lipnja 2017., a potom je ostao direktor tog društva, dok je supruga N. M. jedini osnivač i direktorica trgovačkog društva T. d.o.o., a da su navedena društva i sudjelovala u poslovnom događaju koji je rezultirao osporenim računima. S time u vezi dodaje da u relevantnom razdoblju društvo K. d.o.o., u kojem je navodno izvršilo radove, nije imalo zaposlenike koji bi te radove mogli obaviti, jer su svi zaposlenici (cca 40), "preneseni" u društvo tužitelja 30. rujna 2016. Dodaje da ne postoji dokumentacija koja bi ukazivala na daljnje gospodarske aktivnosti društva K. d.o.o., a dodaje i da je društvo T. d.o.o. (treće društvo) u odlučnom razdoblju imalo samo jednog zaposlenika, zbog čega je ocjenjeno da ni to društvo nije moglo izvesti predmetne opsežne radove, zbog čega je i zatraženo da dostavi odgovarajuću dokumentaciju koja bi ukazivala da je doista i došlo do poslovnog događaja koji je na računima iskazan. Zaključno, iz navedenog iskaza svjedoka proizlazi da je zauzeo stajalište da su usluge obavljene, ali da nisu izvršene na način koji se prikazuje u knjigovodstvenoj dokumentaciji.
11. Iz sadržaja iskaza svjedoka J. T., koji je evidentiran u raspravni zapisnik od 8. ožujka 2018. proizlazi da je kao porezna inspektorica također bila sudionik predmetnog nadzora, a ističe da upravo iz analize ulaznih računa i sadržaja knjigovodstvene dokumentacije proizlazi da poslovna dokumentacija ne prikazuje vjerodostojno poslovni događaj koji se opisuje. Također iz navedenog iskaza proizlazi da, uz sporne račune, ne postoji prateća poslovna dokumentacija iz koje bi se mogao sa sigurnošću utvrditi poslovni događaj na način kako ga tužitelj prikazuje u poslovnoj dokumentaciji (npr. troškovnici, podaci o količini radova i mjestu njihovog obavljanja i sl.). Također ističe da nije sporno da su usluge obavljene, ali je sporno je li usluga obavljena od strane osoba koje su na računu navedene kao vršitelji usluga.
12. Prvostupanjski sud je, nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u provedenom postupku, u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbio, ocijenivši da nije osnovan, a za takvu odluku je dao iscrpne, valjane i relevantne razloge s kojima je ovaj Sud suglasan.
13. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno pitanje je li tuženik pravilno prihvatio obračun poreza na dodanu vrijednost, ali ne i odbitak pretporeza po prijenosu porezne obveze iskazanom po računima društava K. d.o.o. i T. d.o.o. za različite građevinske radove. Uvažavajući pri tome da navedena društva koja su na knjiženim računima navedena kao izvođači radova, u odlučnom razdoblju uopće nisu imala sredstva, tj. mogućnosti radove izvesti, a i iz razloga jer, osim izdanih računa, ne postoje drugi materijalni i knjigovodstveni dokazi koji bi potvrdili vjerodostojnost računa, ovaj Sud je zaključke i stajališta iznesena u prvostupanjskoj presudi prihvatio pravilnima.
14. Prvostupanjski sud je, ocjenjujući sve okolnosti konkretnog slučaja, prihvatio pravilnim stajalište tužitelja da u situaciji u kojoj je primio obvezu od drugog poslovnog subjekta nije dužan istražiti mogućnost tog subjekta da predmetne radove doista i izvrši, jer je to u skladu i sa stajalištima iznesenim u ustavno-sudskoj praksi. Stoga je bilo potrebno utvrditi, a sukladno stajalištima iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4040/2011 od 3. srpnja 2014., postoje li i drugi razlozi povezani s tužiteljem, a koji bi mogli dovesti do uskrate prava tužitelja na odbitak pretporeza.
15. Prvostupanjski sud se kod ocjene zakonitosti rješenja tuženika poziva na mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ) koje propisuju što se smatra vjerodostojnom ispravom, a zaključno je to ona isprava koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.
16. Nastavno u obrazloženju pobijane presude, sud ocjenjuje da se sporni računi ne mogu smatrati vjerodostojnom ispravom jer je u njima narav poslovnog događaja opisana preopćenito, bez navođenja vremena u kojem je radnja poduzeta, a slijedno čemu se ne može izvršiti pregled poslovanja poduzetnika u svezi "nastanka, razvoja i okončanja poslovnih događaja".
17. Prvostupanjski sud je prihvatio zaključke poreznog tijela, odnosno razloge zbog kojih je ocijenilo da treće osobe, u konkretnom slučaju izvođači radova, te radove nisu mogli izvesti, a i ocjenu da je s osnove članka 49. OPZ-a, u dostatnoj mjeri dokazana povezanost tužitelja i društva K. d.o.o., kao i tužitelja i društva T. d.o.o., jer je N. M. osobno, ili preko svoje supruge, mogao imati utjecaj na način odvijanja poslovnih događaja koji su predmet utvrđenja porezne obveze.
18. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude sud iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih ne ocjenjuje osnovanim, uz postojanje materijalnih uvjeta za priznanje povrata pretporeza, a koji bi izvan formalnih nedostataka računa ukazivali da su upravo navedena društva izvela predmetne radove. Prvostupanjski sud je razložno i iscrpno iznio razloge zbog kojih je zaključio da tužitelj tijekom postupka koji je prethodio donošenju tuženikovog rješenja, a niti tijekom upravnog spora nije na odgovarajući način dokazao da su opisani radovi (čije izvršenje se ni ne spori) izvršeni upravo po osobama koje su u računima navedene, jer nije dostavio bilo koji odgovarajući dokaz (npr. preslika građevinskih dnevnika, troškovnici i sl.) kojima bi dokazao postojanje materijalnih uvjeta za povrat poreza.
19. Dalje u pobijanoj presudi prvostupanjski sud iznosi razloge zbog kojih je porezno tijelo osnovano zaključilo da je neuredno vođenje poslovnih knjiga, uz uvažavanje svih drugih konkretnih okolnosti, bilo zakoniti razlog da se tužitelju uskrati pravo na povrat poreza.
20. Prvostupanjski sud se u prilog svojih zaključaka, pravilno poziva i na zaključke i stajališta koja je iznio Europski sud u pobliže navedenim odlukama, a daje valjanu i dostatnu argumentaciju i vezano uz tužbeni navod da formalni nedostaci računa automatski, odnosno sami po sebi ne mogu dovesti do uskrate prava na povrat poreza, ukoliko nisu takve naravi da se zbog njih ne mogu utvrditi materijalni uvjeti potrebni za povrat poreza. S time u vezi se navodi da sukladno članku 6. stavku 2. OPZ-a, tužitelj kao porezni obveznik nije uspio dokazati postojanje materijalnih uvjeta za povrat poreza odnosno činjenica koje mu idu u prilog.
21. U svezi žalbenog navoda o povredi prava na pošteno suđenje i načela jednakosti oružja kao njegovog sastavnog dijela valja reći da to načelo ne zahtijeva od suda prihvaćanje svih dokaznih prijedloga stranaka, već zahtijeva vođenje postupka na način koji ne narušava pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu te pružanje stranci razumne mogućnosti iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji ju stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku. Promatrajući prvostupanjski upravni spor u svjetlu zahtjeva koji proizlaze iz načela jednakosti oružja, ovaj Sud ne nalazi povrede ovoga ustavnog i konvencijskog načela, ocjenjujući da u okolnostima konkretnog slučaja, provođenje daljnjeg dokaznog postupka po prijedlogu tužitelja da se provede vještačenje po vještaku odgovarajuće struke na okolnost jesu li predmetni radovi doista izvršeni i potkrjepljuje li knjigovodstvena dokumentacija takav poslovni događaj, ne bi dovelo do utvrđenja činjenica koje su od značaja za donošenje pravilne odluke. Stoga ni propust prvostupanjskog suda da se u obrazloženju pobijane presude posebno osvrne na razloge zbog kojih je odbio navedeni dokazni prijedlog tužitelja ne utječe na ostvarivanje tužiteljevih procesnih prava u konkretnom upravnom sporu, jer su na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja doneseni pravilni zaključci o predmetu upravnog spora, odnosno činjenično stanje koje je utvrđeno u postupku koji je prethodio donošenju tuženikovog rješenja i tijekom upravnog spora daju osnovu za donošenje zakonite odluke.
22. Postupajući na opisani način, prvostupanjski sud prema ocjeni ovog Suda, nije povrijedio odredbe ZUS-a, tj. nije počinio bilo kakvu postupovnu povredu koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporene presude, jer, s obzirom na relevantnost razloga koji su izneseni u obrazloženju pobijane presude, u konkretnom slučaju nije dovedeno u pitanje ostvarenje ustavnog prava na pošteno suđenje, na koje tužitelj ukazuje u žalbi.
23. Slijedom iznesenog, ovaj Sud smatra da opseg obrazloženja prvostupanjske presude u bitnim elementima odgovara obvezama prvostupanjskog suda koje proizlazi iz članka 60. stavka 4. ZUS-a, odnosno da navedeni propust nije od utjecaja na donošenje zakonite odluke, a slijedno tome da je i postupak u cijelosti proveden sukladno zahtjevima ustavnog prava na pošteno suđenje.
24. Stoga, žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani navodi o povredi ustavnih prava.
25. Budući da ovaj Sud nije ocijenio osnovanim razloge zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.
26. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, jer je tužitelj upravni spor izgubio, a zbog čega je i zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 13. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.