REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-677/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-649/2025-4 od 6. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-649/2025-4 od 6. svibnja 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu, točke II. III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.180,68 eura sa zateznim kamatama tekućima od 07. studenoga 2015. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.862,79 eura sa zateznim kamatama tekućima od 26. ožujka 2015. do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 2.180,68 eura od 26. ožujka 2015. do 06. studenoga 2015., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.609,18 eura sa zateznim kamatama tekućima od 06. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.825,63 eura, kao neosnovan.

VI. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama tekućima od 06. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.047,54 eura, kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica u točkama II., III. i V. izreke iz svih zakonom predviđenih zakonskih razloga. Predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1.U sadržaju žalbe tužiteljica ističe da je sud počinio bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a iz razloga što nije pravilno primijenio odredbu članka 355. ZPP-a, na način da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanja, te članka 356. ZPP-a na način da je pravilno primijenio materijalno pravo. Naročito ističe bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da je sud bez jasnog obrazloženja i arbitrarno odlučio o omjeru odgovornosti 70% na strani tužiteljice i 30% na strani osiguranika tuženog. Nastavno u žalbi tužiteljica citira pojedine dijelove obrazloženja prvostupanjske presude dovodeći u sumnju iznesena stajališta suda, te ujedno iznosi svoje viđenje utvrđenih činjenica i svoje zaključke.

Osporava i odluku o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutih žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Ovaj sud ne nalazi osnovanim žalbeni razlog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete iz u štetnog događaja 12. prosinca 2014. kada je u prometnoj nezgodi u [adresa], na tužiteljicu kao pješaka, naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je pod utjecajem alkohola upravljao osiguranik tuženika ĐN, a koje vozilo je u vrijeme nastanka prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja 08101459827.

8. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja, mehanizma ozljeđivanja, te mogućnosti uočavanja i izbjegavanja naleta vozila na tužiteljicu osim personalnih dokaza saslušanjem tužiteljice, osiguranika tuženika ĐN i svjedoka ŽN, provedeno je i kombinirano prometno- medicinsko vještačenje po vještacima Zvonku Ivašiću i Josipu Škaviću.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zvonka Ivašića u bitnome proizlazi da je na rekonstrukciji nesreće tužiteljica pokazala kako je prelazila kolnik kod prilaza kbr.34/a od zapada prema istoku na način da se nakon silaska sa nogostupa kretala preko parkirališnog prostora širine 2,5 m, a zatim po voznom dijelu kolnika, da je nakon silaska sa nogostupa i prevaljenih 1,2 m po parkirališnom prostoru zastala i provjerila prometnu situaciju u pravcu sjevera i juga, pa kako nije bilo vozila ni sa obje strane, nastavila je korakom prelaziti kolnik, između parkiranih vozila na parkiralištu sa zapadne strane kolnika, da je prevalila put od 6 m u pravcu istoka, nakon čega da je uslijedio nalet vozila osiguranika tuženika, koji se kretao u pravcu sjevera. Osiguranik tuženika ĐN je na rekonstrukciji događaja naveo da je upravljao svojim vozilom u pravcu sjevera brzinom od oko 20 km/h, da se osim parkiranih vozila sa zapadne strane kolnika nalazila na zapadnoj polovici kolnika i zaustavljena kolona vozila u pravcu juga, da je tužiteljica pretrčavala kolnik između parkiranih vozila i vozila zaustavljenih na zapadnoj polovici kolnika, da je ugledao tužiteljicu tek u trenutku kada je naletjela na prednji lijevi bočni dio njegovog vozila.

9.1. Prema rasporedu i intenzitetu oštećenja nastalih na vozilu osiguranika tuženika, te nalaza i mišljenja liječnika vještaka za sudsku medicinu o nastalim ozljedama, vještak zaključuje da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika naletjelo prednjim lijevim vrhom , brzinom od 25 - 30 km/h, na unutarnju stranu, prema naprijed iskoračene lijeve noge tužiteljice, koja se kretala vozilu od lijeva u desno, odnosno od zapada prema istoku, da ukoliko se vozilo osiguranika tuženika kretalo neposredno prije mjesta nesreće istom brzinom kao i u trenutku naleta na tužiteljicu, tj. brzinom od oko 25 - 30 km/h ili 7,6 m/sek, proizlazi da se intenzivnim kočenjem sa prosječnim usporenjem od oko 7,5 m/sek2 moglo zaustaviti na putu od oko 9,3 m, u vremenu od oko 1,7 sek u situaciji da je tužiteljica prelazila kolnik samo između parkiranih vozila uz zapadni rub kolnika, kako je to pokazala tužiteljica na rekonstrukciji nesreće, te da je tužiteljica mogla biti vidljiva osiguraniku tuženika u trenutku pojave sa lijeve bočne strane parkiranih vozila, udaljena od mjesta naleta za oko 4,2 m, ukoliko na zapadnoj polovici kolnika nije stajala kolona vozila u pravcu jugo – zapada, te se osiguranik tuženika intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti 3 m prije naleta na tužiteljicu. Međutim da ukoliko je tužiteljica prelazila kolnik između parkiranih vozila uz zapadni rub kolnika i nastavno između zaustavljenih vozila u koloni na zapadnoj polovici kolnika, tužiteljica je mogla biti vidljiva osiguraniku tuženika u trenutku pojave sa lijeve bočne strane vozila zaustavljenih u koloni na zapadnoj polovici kolnika, udaljena od mjesta naleta za oko 1,5 m, ili vremenski za oko 1,1 sekundu, kada se vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno od mjesta kontakta sa tužiteljicom za oko 8,4 m, na kojoj udaljenosti osiguranik tuženika nije mogao pri brzini kretanja od 25 - 30 km/h kočenjem izbjeći nalet na tužiteljicu, a na udaljenosti od 8,4 m, je mogao zaustaviti svoje vozilo kočenjem samo pri brzinama manjim od 25 km/h.

10. Iz iskaza svjedoka ŽN policijskog djelatnika, proizlazi da je u trenutku nastanka štetnog događaja sa zapadne strane kolnika uz parkirana vozila bila zaustavljena i kolona vozila, a tako je evidentirano i u službenoj zabilješci MUP- a i skici mjesta događaja gdje su ucrtana i parkirana vozila i kolona vozila u smjeru suprotnom od smjera vožnje osiguranika tuženika. Iz iskaza osiguranika tuženika ĐN proizlazi da je bio pod utjecajem alkohola od 0,87g/kg , da je vozio brzinom od 20-30 km/h, da je sa zapadne strane kolnika u suprotnom smjeru od pravca u kojemu se on kretao bila kolona vozila, da je tužiteljicu vidio tek kada mu je bila na lijevim bočnim vratima. Nastavno iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prelazila kolnik na dijelu gdje nije bio pješački prijelaz, da su bila samo parkirana vozila, da nije bila još i kolona vozila sa zapadne strane, da je provjerila može li sigurno prijeći kolnik i da nije bilo nailazećih vozila, da je prije naleta prešla zapadnu traku kolnika i malo istočne, da kolnik nije pretrčavala nego ga je prelazila sa usporavanjem.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka Josipa Škavića, a uspoređujući oštećenja na vozilu s ozljedama tužiteljice, proizlazi kako prijelom srednje trećine lijeve goljenične kosti nastaje u prvom kontaktu sa vozilom koji se ostvari između prednjeg, krajnje lijevog vrha vozila i unutarnje strane, prema naprijed iskoračene, lijeve noge pješaka, da obzirom na karakter ozljede i dob tužiteljice proizlazi da takva ozljeda nastaje naletom osobnog automobila pri naletnim brzinama vozila od oko 25 do 30 km/h, da sa sudskomedicinskog stajališta, nije moguće zaključivati na koji način se tužiteljica kretala prije kontakta s vozilom, već je jedino moguće isključiti da bi ona u času naleta trčala, jer da bi tada nakon primarnog kontakta sa vozilom morala biti nabačena gornjim dijelom tijela na poklopac motora, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo.

12. Prvostupanjski sud u cijelosti kao istinit i vjerodostojan prihvaća iskaz svjedoka ŽN policijskog djelatnika, koji iskaz je u skladu sa sadržajem službene bilješke i skice mjesta događaja ispravama, a iz kojeg proizlazi da je kao policijski djelatnik nakon prometne nezgode obavio razgovor sa vozačem i sa tužiteljicom u prisustvu majke, te da su oboje bili suglasni da je u trenutku nastanka štetnog događaja na zapadnoj strani kolnika bila zaustavljena kolona vozila. Nastavno sud je uvidom u službenu zabilješku MUP-a koju je sastavio upravo svjedok ŽN utvrdio da je tada tužiteljica izjavila kako je prije prelaska ceste vidjela da su se zaustavili automobili ispred semafora i raskrižja sa [adresa], te je odlučila tada prijeći cestu, da su u skici mjesta događaja ucrtana i parkirana vozila i kolona vozila u smjeru suprotnom od smjera vožnje osiguranika tuženika.

13. Obzirom da prema nalazu prometnog vještaka Zvonka Ivašića kojeg prvostupanjski sud također prihvaća proizlazi da ukoliko je tužiteljica prelazila kolnik između parkiranih vozila uz zapadni rub kolnika i nastavno između zaustavljenih vozila u koloni na zapadnoj polovici kolnika, tužiteljica je mogla biti vidljiva osiguraniku tuženika u trenutku pojave sa lijeve bočne strane vozila zaustavljenih u koloni na zapadnoj polovici kolnika, udaljena od mjesta naleta za oko 1,5 m, ili vremenski za oko 1,1 sekundu, kada se vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno od mjesta kontakta sa tužiteljicom za oko 8,4 m, na kojoj udaljenosti osiguranik tuženika nije mogao pri brzini kretanja od 25 - 30 km/h kočenjem izbjeći nalet na tužiteljicu.

14. Glede odgovornosti za prometnu nezgodu, imajući u vidu utvrđenu dinamiku nastanka prometne nezgode, da je tužiteljica prelazila kolnik u noćnim uvjetima izvan obilježenog pješačkog prijelaza, kretanjem između parkiranih i zaustavljenih vozila, te da se prije stupanja na kolnik nije uvjerila da to može učiniti na siguran način, čime je kršila odredbe članka 124. st. 1. i čl. 129. Zakona na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, dalje :ZSPC), pa stoga njezin doprinos nastanku prometne nezgode ne može biti manji od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu. Osiguranik tuženika iako je suprotno čl. 38. st. 1. ZSPC-a pod utjecajem alkohola od 0,87g/kg, je vozio dopuštenom brzinom, kretao se isključivo svojim desnim kolničkim trakom i po redovnom tijeku stvari takvom vožnjom nije ugrožavao druge sudionike u prometu, te u utvrđenim okolnostima kada je tužiteljicu mogao ugledati tek u trenutku pojave sa lijeve bočne strane vozila zaustavljenih u koloni na zapadnoj polovici kolnika, na udaljenosti od mjesta naleta za oko 1,5 m, ili vremenski za oko 1,1 sekundu kada se vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno od mjesta kontakta sa tužiteljicom za oko 8,4 m, ni kočenjem nije mogao izbjeći nalet.

15. Tužiteljica žalbom osporavala odbijajući dio zahtjeva za naknadu štete samo iz razloga omjera doprinosa na njezinoj strani. Kako je ovaj sud te žalbene razloge nije našao osnovanim, to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

16. Pravilno je odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud temeljio na odredbi članka 154. stava 2. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a.

17. Radi iznesenog valjalo je žalbu tužiteljice kao neosnovanu odbiti i temeljem članka 368. stavak1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

U Požegi, 22. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević