Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-44/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec, u pravnoj stvari tužitelja PŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske-Ministarstva obrane, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, u ponovljenom postupku, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-133/2017 od 12. ožujka 2021., 22. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužene te se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-133/2017 od 12. ožujka 2021. preinačava u dijelu pod točkom II izreke - odluci o troškovima postupka te se nalaže tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.818,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 12. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 57,95 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, OIB:52634238587 da tužitelju PŽ (u nom. ŽŽ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 51.831,10 kuna (pedeset jedna tisuća osamsto trideset jedna kuna deset lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom: na iznos od 3.897,45 kuna od 15.03.2007., na iznos od 3.300,46 kuna od 15.04.2007., na iznos od 3.762,71 kuna od 15.05.2007., na iznos od 1.671,33 kuna od 15.06.2007., na iznos od 3.381,35 kuna od 15.07.2007., na iznos od 388,29 kuna od 15.08.2007., na iznos od 1.632,61 kuna od 15.09.2007., na iznos od 4.457,63 kuna od 15.10.2007., na iznos od 7.145,95 kuna od 15.11.2007., na iznos od 2.389,54 kuna od 15.12.2007., na iznos od 216,61 kuna od 15.01.2008., na iznos od 296,67 kuna od 15.02.2008., na iznos od 5.172,61 kuna od 15.03.2009., na iznos od 5.811,89 kuna od 15.05.2009., na iznos od 1.230,68 kuna od 15.06.2009., na iznos od 2.952,31 kuna od 15.07.2009., na iznos od 73,93 kuna od 15.08.2009. i na iznos od 4.049,08 kuna od 15.09.2009.,

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 43.937,50 kn (četrdeset tri tisuće devetsto trideset sedam kuna pedeset lipa) sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 12. ožujka 2021. do isplate, a sve u roku 8 dana.".

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se tužba smatra povučenom za razdoblje od 1. listopada 2009. nadalje.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Prihvaća se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Karlovcu od 12. ožujka 2021. broj Pr-133/2017, preinačava i sudi: Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 da tužitelju PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 45.940,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. pa do 31.07.2015. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar.nov.br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom: na iznos od 3.657,20 kuna od 15.03.2007., na iznos od 3.082,05 kuna od 15.04.2007., na iznos od 3.483,05 kuna od 15.05.2007., na iznos od 1.508,84 kuna od 15.06.2007., na iznos od 3.177,96 kuna od 15.07.2007., na iznos od 364,02 kuna od 15.08.2007., na iznos od 1.515,99 kuna od 15.09.2007., na iznos od 4.162,12 kuna od 15.10.2007., na iznos od 6.702,33 kuna od 15.11.2007., na iznos od 2.194,48 kuna od 15.12.2007., na iznos od 1.218,46 kuna od 15.01.2008., na iznos od 2.150,84kuna od 15.02.2008., na iznos od 2.037,39 kuna od 15.01.2009., na iznos od 1.604,05 kuna od 15.03.2009., na iznos od 2.689,54 kuna od 15.05.2009., na iznos od 161,93 kuna od 15.06.2009., na iznos od 3.075,97 kuna od 15.07.2009., na iznos od 961,03 kuna od 15.08.2009., na iznos od 1.559,89 kuna od 15.09.2009. i na iznos od 633, 61 kuna od 15.10.2009., u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa iz točke I izreke.

III. Nalaže se tuženici tužitelju naknaditi trošak vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju tuženici naknaditi trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 kn u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.".

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-463/2024-2 od 29. siječnja 2025., odlučujući o reviziji tužitelja, ukinuo je odluku o trošku postupka sadržanu u presudi ovoga suda broj Gž R-16/2021-2 od 4. siječnja 2022. u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troška postupka te u dijelu pod točkom IV. izreke i u tom dijelu predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Obzirom na navedeno, ovaj sud je bio vezan pravnim shvaćanjem i uputama revizijskog suda te je u ponovnom postupku ispitao osnovanost žalbenih navoda tužene u odnosu na odluku o troškovima postupka, imajući u vidu razloge ukidne odluke revizijskog suda.

4. Žalba tužene je djelomično osnovana.

5. U ponovljenom postupku odlučivanja o troškovima postupka ovaj sud je, slijedom ukidne odluke revizijskog suda, ocijenio uspjeh stranaka u sporu u smislu odredaba članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).

5.1. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

5.2. Obzirom na kvalitativni uspjeh tužitelja u sporu, budući da proizlazi da je prvotno utuženo razdoblje od 25. siječnja 2007. do 25. siječnja 2010., a da je tužitelj podneskom od 25. siječnja 2011. povukao tužbu za razdoblje od 1. svibnja 2008. do 30. studenog 2008., a podneskom od 26. studenog 2019. povukao tužbu i za razdoblje nakon 1. listopada 2009. te da tužitelj nije uspio s osnovom tužbenog zahtjeva u dijelu za isplatu prekovremenog rada za koje je ostvario i iskoristio slobodne dane i za isplatu za slobodno vrijeme (dnevni odmor) od osam sati unutar višednevnog 24-satnog radnog vremena u kojem je tužitelj bio na mjestu rada, uzimajući u obzir da djelomično povlačenje tužbe predstavlja uspjeh tužene u sporu, ovaj sud cijeni uspjeh tužitelja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva sa 75%.

5.3. Obzirom na kvantitativni uspjeh tužitelja u sporu, budući da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 51.831,10 kn, dok mu je pravomoćno dosuđen iznos od 45.940,75 kn, proizlazi da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 88,64%.

5.4. Uzimajući u obzir uspjeh tužitelja obzirom na osnovu zahtjeva (75%) i obzirom na visinu zahtjeva (88,64%), ukupni postotak uspjeha tužitelja iznosi 81,82%. S obzirom na to da je tužena djelomično uspjela u sporu s preostalih 18,18%, nakon međusobnog prebijanja razlika u uspjehu iznosi 63,64% u korist tužitelja.

6. Trošak tužitelja sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a određen je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025 – dalje; OT) vodeći računa o članku 155. ZPP i odredbi Tbr. 52 OT kojom je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

6.1. Tužitelju, prema prvotno postavljenoj vrijednosti predmeta spora od 14.400,00 kn za radnje poduzete do 25. siječnja 2011. pripada trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 7/1 OT, kao i trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 7/1 OT, za sastav podneska od 21. svibnja 2010. u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 8/1 OT, za pristup ročištu 14. lipnja 2010. u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 9/5 OT, za sastav podneska od 22. srpnja 2010. u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 8/4 OT, sve s uključenim PDV-om prema Tbr. 46 OT, što ukupno iznosi 875,00 EUR.

6.2. Nakon povećanja tužbenog zahtjeva, prema vrijednosti predmeta spora od 112.902,67 kn za radnje poduzete od 25. siječnja 2011. do 16. studenoga 2020. tužitelju pripada za sastav podneska od 25. siječnja 2011. u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 8/4 OT, za sastav podnesaka od 23. ožujka 2017.,12. lipnja 2017. i 6. svibnja 2019. iznos od 625,00 EUR za svaki prema Tbr. 8/1 OT, za sastav podnesaka od 11. rujna 2018. i 26. studenoga 2019. iznos od 250,00 EUR za svaki prema Tbr. 8/3 OT, za sastav podneska od 3. listopada 2019. u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 8/4 OT, za pristup na ročište 2. ožujka 2011. iznos od 625,00 EUR prema Tbr. 9/1 OT, za ročišta 6. travnja 2017. i 27. rujna 2018. iznos od 312,50 EUR za svako prema Tbr. 9/2 OT, za ročište 4. ožujka 2011. iznos od 125,00 EUR prema Tbr. 9/3 OT, za ročište 6. rujna 2017. iznos od 125,00 EUR prema Tbr. 9/5 OT, sve s uključenim PDV-om prema Tbr. 46 OT, što ukupno iznosi 4.000,00 EUR.

6.3. Nakon konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, prema vrijednosti predmeta spora od 51.831,10 kn za radnje poduzete nakon 16. studenoga 2020. tužitelju pripada za sastav podnesaka od 16. studenoga 2020. i 24. travnja 2025. iznos od 62,50 EUR za svaki prema Tbr. 8/4 OT, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije iznos od 250,00 EUR prema Tbr. 7/1 OT, za sastav revizije iznos od 375,00 EUR prema Tbr. 10/5 OT, za ročište 20. siječnja 2021. iznos od 250,00 EUR prema Tbr. 9/1 OT i za ročište 12. ožujka 2021. iznos od 125,00 EUR prema Tbr. 9/3 OT, sve s uključenim PDV-om prema Tbr. 46 OT, što ukupno iznosi 1.125,00 EUR.

6.4. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 18. veljače 2011. jer je sadržaj istoga mogao iznijeti na ročištu održanom 2. ožujka 2011., zatim trošak sastava dvaju odgovora na žalbe budući da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, kao ni trošak sastava odgovora na reviziju budući da je točkom III. izreke rješenja Vrhovnog suda Republike broj Revr-260/14-2 od 14. veljače 2017. taj trošak već pravomoćno odbijen. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 22. listopada 2019. i 28. siječnja 2020. budući da je za dostavu dokaza o uplati predujma za provođenje vještačenja priznat trošak sastava podneska od 3. listopada 2019.

7. Dakle, ukupni trošak koji tužitelju pripada iznosi 6.000,00 EUR, pa imajući u vidu prethodno utvrđeni uspjeh stranaka u sporu te razliku u uspjehu nakon izvršenog prijeboja, tužena je dužna tužitelju naknaditi 63,64% odmjerenog troška, što odgovara iznosu od 3.818,00 EUR uz zakonsku zateznu kamatu od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

8. Napominje se, u pogledu troška vještačenja, da je drugostupanjskom odlukom ovoga suda broj Gž R-16/2021-2 od 4. siječnja 2022. u točki III. izreke naloženo tuženoj tužitelju naknaditi trošak vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn u roku od 15 dana. Budući da je izrekom odluke revizijskog suda broj Rev-463/2024-2 od 29. siječnja 2025. predmetna drugostupanjska odluka ukinuta u točki IV. izreke, a ne i u točki III. izreke kojom je odlučeno o trošku vještačenja, ista je stekla svojstvo pravomoćnosti pa nije bilo mjesta ponovnom odlučivanju u odnosu na trošak vještačenja primjenom pravnog shvaćanja revizijskog suda glede naknade troška vještačenja u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu.

9. S obzirom na to da je tužena djelomično uspjela sa žalbom i to u pogledu odluke o glavnoj stvari za iznos od 5.890,38 kn (11,36%) te u dijelu odluke o troškovima postupka za iznos od 2.013,51 EUR (35%) sukladno Tbr. 10/1 OT, na ime troška sastava žalbe trebalo je tuženoj priznati 125 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR iznosi ukupno 250,00 EUR, a što razmjerno uspjehu sa žalbom (23,18%) iznosi 57,95 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP.

U Karlovcu 22. rujna 2025.

Sudac

Vesna Britvec