Pn-107/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Spomenki Rodić, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, kojeg zastupa punomoćnica DB, djelatnica tužitelja, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, koju zastupa punomoćnica OB, djelatnica tuženice, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnica stranaka, 19. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb OIB: 26187994862 platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb OIB:84397956623. iznos od 2.022,90 € zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupak a za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. svibnja 2025. Općinskom sudu u Osijeku podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranica tužitelja HB zadobila trzajnu povredu kralježnice te kontuziju čeone regije glave u prometnoj nesreći koja se dogodila 4. travnja 2005. Navodi kako je nakon nesreće započela liječenje po psihijatru zbog akutnog PTSP-a. Po toj osnovi tužitelj je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu u visini 60% i bolesti u visini 40% rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, broj spisa 190550 od 12. veljače 2009. počevši od 27. studenog 2008. Prometnu nesreću prouzročio je ŽB i to upravljajući osobnim automobilom marke Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] te je tom prilikom osiguranica tužitelja zadobila trzajnu povredu kralježnice i kontuziju čeone regije glave. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu u visini 60% za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. srpnja 2023. u iznosu 2.022,90 EUR. Za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. srpnja 2023. tužitelj je izvršio isplatu invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu u visini 60% osiguranici HB i to u iznosu 2.247,67 EUR te je isti iznos tužitelj umanjio za 10% utvrđenog doprinosa pa umanjeni iznos čini 2.022,90 EUR. Potraživanje je zaključno sa 31. srpnja 2023. s obzirom da je osiguranica preminula **.**.2023., a mirovina se isplaćuje do zadnjeg dana u mjesecu u kojem je osiguranik umro. Navodi kako je na temelju članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/2013., 33/2015., 68/2015., 120/2016., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022. i 156/2023. - dalje u tekstu: ZOMO) tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu u gore navedenom iznosu. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak prometne nezgode te da je osiguranica tužitelja zadobila tjelesne ozljede. Nije sporno da je osiguranica tužitelja doprinijela nastanku prometne nesreće u omjeru 10% kao što nije sporno niti da je tužitelj protiv tuženika 2019. pred Općinskim sudom u Osijeku pokrenuo parnični postupak poslovni broj P-3311/2019 kojim potražuje naknadu štete za razdoblje isplaćenih iznosa invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad priznate po osnovu povrede na radu u visini od 30% u punom iznosu za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. lipnja 2022. Također je nesporno da je došlo do promjena u sudskoj praksi te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u međuvremenu u brojnim svojim odlukama zauzeo pravno shvaćanje po pitanju prava na naknadu štete tužitelja u predmetima sa ovom problematikom. Sporno je u kojem su omjeru tjelesne ozlijede doprinijele odlasku tužiteljice u invalidsku mirovinu s obzirom da tužitelj tvrdi da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu u visini 60% i bolesti u visini 40%. Tuženik osporava da bi se takav omjer trebao primijeniti u ovom parničnom postupku i to iz razloga što je pred Općinskim sudom u Osijeku, poslovni broj P-1922/2009, sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ljerke-Ane Vinković od 15.03.2010. utvrđeno da je kod osiguranice tužitelja uzrok nastale invalidnosti pogrešno utvrđen te da smatra da je uzrok nastale invalidnosti 30% posljedica ozljede na radu i 70% bolest. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti s obzirom da se u konkretnom slučaju mora primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP), a ne kako to tvrdi tužitelj ZOMO. Napominje kako je izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Šteta koju tužitelj potražuje je uzrokovana po tuženikovu osiguraniku, a sve to na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu. Navedeno regulira samo jedan propis u Republici Hrvatskoj, a to je ZOOP, odnosno članak 27. istog zakona. Kako sukladno svemu rečenom i sudskoj praksi proizlazi da je za predmetnu tematiku mjerodavan ZOOP, a s obzirom da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu postavljenog zahtjeva u smislu članka 27. ZOOP-a to tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, KLASA: 141-02-08-01, URBROJ: 341-12-05/3-08-038738 od 12. veljače 2009. (list spisa 3-5), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku od 27. studenog 2008. (list spisa 6-9), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Stručno povjerenstvo za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list spisa 10), Izvansudsku nagodbu AOF 764/05 od 13. listopada 2005. (list spisa 11), provjeru osiguranja (list spisa 12), specifikaciju isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. srpnja 2023. (list spisa 13), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list spisa 14-20) te nalaz i mišljenje vještaka medicine rada dr. Ljerke-Ane Vinković od 15. ožujka 2010. (list spisa 51-52).

3.1. Druge dokaze sud nije provodio jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i jer bi provođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka. Navedeno se prvenstveno odnosi na dokaz priklopa spisa Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1922/2009 i P-3311/2019 kao i na dokaz provođenjem medicinskog vještačenja. Predmetni dokazni prijedlozi odnose se na već ranije utvrđena činjenična stanja koja se ne mogu preispitivati u ovom postupku, a posebno imajući na umu stav ovog suda da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu o čemu će više riječi biti kasnije.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine po osnovi povrede na radu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da se 4. travnja 2005. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, odnosno nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Također, nije sporno niti da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 141-02-08-01, URBROJ: 341- 12-05/3-08-038738 od 12. veljače 2009. osiguranici tužitelja HB priznato pravo na invalidsku mirovinu po osnovi povrede na radu u iznosu 60% i bolesti 40% te nije sporan doprinos osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru 10%. Nije sporno niti da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo parnični postupak poslovni broj P-3311/2019 kojim potražuje naknadu štete za razdoblje isplaćenih iznosa invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad priznate po osnovi povrede na radu u visini 30% za razdoblje 1. listopada 2017. do 30. lipnja 2022., a koji zahtjev je sud odbio.

7. Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno treba li se u konkretnom slučaju primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu te posljedično osnova i visina nastale štete. Sporna je i u kojem su omjeru tjelesne ozljede doprinijele odlasku osiguranice tužitelja u invalidsku mirovinu s obzirom da tužitelj tvrdi da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu u visini 60% i bolesti u visini 40%.

8. U predmetnom postupku ključno, sporno pitanje je pitanje primjene materijalnog prava. Sud je stava kako su na pitanje povrata isplaćenih iznosa na ime mirovine mjerodavne odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Sukladno navedenom, u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe ZOOP-a. Takvo uporište sud je i potvrdio čitajući veći broj odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to primjerice Rev-x- 338/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 122/2022 od 24. siječnja 2023., Rev 1246/2022 od 13. prosinca 2022., Rev-90/2023 od 4. travnja 2023.

9. Člankom 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. i 3. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U stavku 4. navedeno je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. U predmetnom slučaju, a uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, KLASA: 141-02-08-01, URBROJ: 341-12-05/3-08-038738 od 12. veljače 2009. utvrđeno je da je osiguranici HB zbog ozljede na radu (60%) i bolesti (40%) nastala profesionalna nesposobnost za rad slijedom čega joj je priznato pravo na invalidsku mirovnu počevši od 27. studenog 2008. Sukladno navedenom, a uz primjenu članka 27. ZOOP-a jasno je da s obzirom na činjenicu da je HB priznata invalidska mirovina zbog ozljede na rada u konkretnom slučaju nema štete kao jedne od nužnih pretpostavki odgovornosti za štetu. Također, sud je stava kako tuženik, a na temelju Ugovora o obveznom osiguranja od automobilske odgovornosti, može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza sukladno ZOOP-u. Navedenim zakonom reguliran je opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

11. Zaključno, sud napominje kako tužitelj na okolnost visine štete u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP-a nije predložio izvođenje niti jednog dokaza. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao odlučnu činjenicu-nastanak i visinu štetu koja bi bila obračunata primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a, odnosno za navedeno nije predložio adekvatne dokaze poput financijskog vještačenja. Sukladno članku 219. svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze za utvrđenje tih činjenica što se svakako odnosi i na visinu tužbenog zahtjeva, a sukladno članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Slijedom svega navedenog, a na temelju stava o primjeni članka 27. stavka 3. ZOOP-a i s obzirom na činjenicu da je osiguranici tužitelja HB priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed ozljede na radu (60%), sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio u cijelosti neosnovanim.

12. Kako stranke u ovom postupku nisu zatražile parnični trošak, sud o istome nije odlučivao.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 19. rujna 2025.

SUTKINJA

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. Tuženici