Poslovni broj: 3 Kzd-68/2021-92

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji za mladež toga suda Luciji Lisac, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanje Adžage, kao zapisničara, u kaznenom predmetu optuženika CČ zbog kaznenih djela iz članka 179.a, članka 139. stavak 2. i 3., članka 117. stavak 117. stavak 1. i 2. i članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-77/21 od 10. studenog 2021., sa izmjenom od 8. ožujka 2023. i 18. listopada 2023., nakon javne rasprave održane u prisutnosti savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, IČ, optuženog CČ osobno, zakonskog zastupnika branitelja odvjetnika Marijana Baričevića u zamjenu za odvjetnika JČ, žrtve ŠČ uz punomoćnicu CČI, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP),

optuženi CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin OČ i C rođene I, rođen **.**.1973. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju profesor kineziologije, sa završenom VSS, nezaposlen, korisnik jednokratne pomoći od socijalne skrbi u visini 160 eura, otac dvoje mlt. djece, srednjih imovinskih prilika, bez imovine, bez vojnog čina i odlikovanja, neosuđivan

k r i v  j e

što je

u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2015. do 12. rujna 2021. u Zagrebu, Trnsko 18E, protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji (''Narodne Novine'' br. 70/17, 126/19, 84/21), svjestan da time ugrožava psihofizički rast i razvoj svoje djece IČI (rođene **.**.2015.) i GČ (rođenog **.**.2012.) i pristajući na to, te u nakani da omalovaži svoju izvanbračnu suprugu ŠČ, u prisutnosti kćeri IČI i sina GČ, svoju izvanbračnu suprugu ŠČ učestalo vrijeđao raznim pogrdnim riječima govoreći joj da je kurva i glupa, da kad bude sljedeći put s nekim imala seksualne odnose, da razmisli o posljedicama, te je ujedno svoju djecu tjerao da vježbaju svaki dan, da rade trbušnjake, sklekove, čučnjeve, o čemu je mlt. GČ vodio tekicu o odvježbanom, a kada bi djeca to odbila ili rekla da ne žele vježbati, odredio bi im kaznu u vidu nekorištenja tableta, a jednom prilikom je mlt. GČ primio, stresao i gurnuo sa kreveta na pod i rekao da se vježbati i slušati mora, radi čega je ŠČ sa djecom prije nekoliko godina, odselila na nekoliko dana kod svoje majke VČ, nakon čega ju je molio i nagovorio da se sa djecom vrati u stan, gdje je nakon nekog vremena ponovo počeo ispitivati ŠČ o njezinim ranijim odnosima, pa je tako točno neutvrđenog dana tijekom 2019. nakon što se vratila sa službenog puta, istu šamarao, udarao i stavio u kadu pod hladan tuš, a nekih mjesec dana nakon toga, nasrnuo na istu na krevetu te ju ošamario i udario, a točno neutvrđenog dana u prvoj polovici 2020. tijekom noći, udarao na način da je zadobila masnice, da bi dana 12. rujna 2021. oko 05,30 sati, došao u stan, gdje je razgovarao sa suprugom, dok su u jednom trenutku, iz svoje sobe, došla djeca, nakon čega je, pred djecom, supruzi u cilju da ju ustraši, rekao da ako sazna da je lagala da će ju ubiti vlastitim rukama, nakon čega je sa obje ruke uhvatio ŠČ za vrat i počeo je daviti, te ju je udario šakom u čelo, a ŠČ se je nogama odgurivala te rekla djeci da izađu iz stana, a kada je shvatio da su djeca izašla iz stana, fućnuo kako bi se djeca vratila od susjede, pa je dok su zajedno na hodniku čekali da se djeca vrate, rekao: " Pa gdje su oni, pobit ću vas sve! " a kada su djeca stigla, ŠČ vukao kroz hodnik nazad u stan, držeći nož u ruci, nakon čega je djecu poslao u sobu da idu vježbati, kojom prilikom je ćušnuo mlt. GČ po stražnjem dijelu glave, te je ŠČ poslao u dnevni boravak, stavio je na pod, legao na nju, stavio nož pod vrat i govorio da će ju ubiti, da počne pričati, a kako se pokušala obraniti, zarezao joj ruku sa nožem, nakon čega je otišao provjeriti da li djeca vježbaju, što je ŠČ iskoristila i pobjegla van iz stana i došla do stajališta taksista u Trnskom i zamolila jednog taksi prijevoznika da pozove policiju, uslijed čega je ŠČ zadobila tjelesne ozljede u vidu hematoma na čelu promjera oko 3 cm, otvorene rane četvrtog prsta lijeve ruke porezotinu dlana desne šake, ogrebotinu iznad lijevog oka, bolnost vrata ogrebotinu na desnoj strani vrata i masnicu na stražnjoj strani leđa, a kojim postupanjem je kao otac ugrozio psihofizički rast i razvoj svoje djece, IČI i RČ, koji su bili prisutni opisanim događajima i uslijed toga vidno preplašeni, a kod supruge ŠČ izazvao osjećaj straha za vlastiti život i živote djece te osjećaj bespomoćnosti, osobne ugroženosti i povredu njezinog dostojanstva,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana svoje obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo počinjeno prema bliskoj osobi i kao roditelj zlostavio djecu,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu KZ/11-15), kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu KZ/11-19), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11-19, kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – opisano i kažnjivo po članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11-19 i dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11-15 sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

II. Temeljem članka 179.a KZ/11-15 optuženom OČ se

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11-19 optuženom CČ se u

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

IV. Temeljem članka 117. stavak 2. KZ/11-19 optuženom CČ se

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

V. Temeljem članka 177. stavak 2. KZ/11-15 optuženom CČ se u odnosu na dijete IČI

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

VI. Temeljem članka 177. stavak 2. KZ/11-15 optuženom CČ se u odnosu na dijete GČ

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

VII. Na temelju članka 58. stavak 3. KZ/11 u svezi članka 53. KZ/11 optuženi CČ se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

VI. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom CČ se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6(šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi CČ u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

VII. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom CČ se u izrečenu kaznu ima uračunati vrijeme lišenja slobode te vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. rujna 2021. do 11. studenog 2021.

VIII. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom CČ se izriče

SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA

u trajanju od 2 (dvije) godine koja će se izvršavati u ustanovi za izvršavanje kazne zatvora odnosno u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom.

IX. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetovani dio i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obvezatnog psihosocijalnog tretmana izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu.

X. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. -8. ZKP-a optuženiku CČ nalaže se podmiriti trošak provedenog psihijatrijskog vrštačenja u visini 518,00 eura (slovima: petsto osamnaest eura) u roku šezdeset dana od dana pravomoćnosti presude te troškove punomoćnika žrtve o čijoj visini će se odlučiti naknadnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici (dalje: ODO Velika Gorica) podiglo je pred ovim sudom optužnicu protiv optuženika CČ zbog kaznenih djela iz članka 179.a, članka 139. stavak 2. i 3., članka 117. stavak 1. i 2. i članka 177. stavak 2. KZ/11, s prijedlogom da ga sud proglasi krivim i osudi na predloženu kaznu. ODO Velika Gorica je 13. lipnja 2023. izmijenilo optužnicu u dijelu predložene kazne, a 18. listopada 2023. je mijenjao u dijelu činjeničnog opisa.

2. Optuženik CČ je, očitujući se o optužbi, izjavio da se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.

3. U svojoj obrani koju je iznosio na kraju dokaznog postupka optuženi CČ je ostao kod obrane iznesene 18. lipnja 2024. Istaknuo je kako je na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici u Dubravi te ima problema i sa fizičkim zdravljem. Naveo je kako je nezaposlen, ali aktivno traži posao koji ne nalazi te trenutno ne može financijski pridonositi za uzdržavanje djece, ali pridonosi uzdržavanju kada djeca borave kod njega.

4. Optuženi CČ je u obrani iskazivao kako se ne sjeća što se događalo 12. rujna 2021. obzirom da je uzeo tabletu za spavanje. Iskazivao je kako se sa bivšom suprugom prepirao i vodio nekakve razgovore, ali ju nikada u prisutnosti djece nije vrijeđao niti se sa suprugom svađao pred djecom. U odnosu na navode iz optužnice kojima mu se stavlja na teret da je žrtvu jednom gurnuo na vrata, rekao joj da ne narušava njegov autoritet pred djecom, tjerao djecu da vježbaju svaki dan, te da li je šamarao i udarao suprugu, optuženi je iskazivao kako su djeca tijekom pandemije korona virusa učestalo boravila za računalom te je GČ imao loše radne navike. Navodi kako je u to vrijeme postigao dogovor sa GČ da dnevno napravo neku fizičku aktivnost, primjerice deset čučnjeva, deset trbušnjaka, deset sklekova i da to stavi u svoj dnevnik rada, a što je optuženi, zajedno sa drugim vještinama, vidio kao metodu za razvijanje radnih navika. Iskazivao je kako GČ to nije morao izvršiti svaki dan, ali je to bio preduvjet za korištenje mobitela. Dijete J je kasnije sama počela vježbati i to upisivati u svoj dnevnik dok je bivša supruga sve to smatrala nevažnim. Osim toga, iskazivao je kako nije bio prisutan kada bi djeca vježbala jer bi na taj način razvijao sa njima odnos povjerenja, a cijela ta aktivnost bi trajala desetak minuta. Osim toga, optuženi CČ je negirao i ostale navode iz optužnice. Navodi kako nije tjerao djecu na fizičku aktivnost, ali je ustrajao na tome da djeca odaberu neku aktivnost koju će obavljati. Što se tiče odnosa optuženog i bivše supruge ŠČ, optuženi CČ je iskazivao kako je za vrijeme trajanja kaznenog postupka sa bivšom suprugom imao korektan odnos, a on je u tom razdoblju bio i kod psihijatra. Iskazivao je kako djeca kod njega dolaze svaki dan te imaju ključeve od stana, da znaju po tri mjeseca prespavati kod njega te da povremeno navrati i bivša supruga kao i da imaju korektan odnos te je i vlasništvo stana prenio na suprugu. Nadalje, optuženi CČ je iskazivao da se ne sjeća da li je prijetio bivšoj supruzi i djeci da će ih sve pobiti, da bi bivšu suprugu vukao, djecu slao u sobu da vježbaju. Optuženi negira da je ikoga napao nožem te, s obzirom da je kineziolog po struci te je svladao borilačke sportove te mu nož nije ni potreban, a posebice u odnosu na bivšu suprugu koja je slabija od njega. Iskazivao je o tome kako se odnos sa bivšom suprugom popravio te si međusobno pomažu oko djece.

5. U dokaznom postupku sud je ispitao vještaka dr. KČ, žrtvu ŠČ te je reproducirao iskaz žrtve ŠČ dan na dokaznom ročištu, a uz suglasnost stranaka, pročitao izvješće o izvješće Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb o pruženoj intervenciji i povodom dojave o nasilju u obitelji sa izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju (list 13-14), ispis poruka između optuženog i žrtve (list 20-25), medicinsku dokumentacija KBC Zagreb za ŠČ (list 26), zapisnik o očevidu Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminalističke tehnike broj K-985/2021 (list 29-33), kriminalističko- tehničko izvješće, PUZ, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminalističke tehnike (list 34-35), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 01990082 (list 49), zapisnik državnog odvjetništva o prvom ispitivanju okrivljenika uz reprodukciju DVD snimke (list 60-64), zapisnik Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb broj K-985/2021 o ispitivanju svjedoka HČ (list 87-88), bolnička prijava KBC Zagreb za ŠČ (list 91), medicinska dokumentacija KBC Zagreb (list 92-93), zapisnik Županijskog suda u Velikoj Gorici o ispitivanju svjedoka VČ (list 109), zapisnik Županijskog suda u Velikoj Gorici o ispitivanju svjedoka ŠČ sa uvidom u DVD snimku (list 110- 111), nalaz i mišljenje specijaliste neuropsihijatra, stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Željka Marinić (list 112-125 spisa), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Novi Zagreb (ranije CZSS Zagreb, Podružnica Novi Zagreb) od 4. listopada 2022., iskaz vještaka dr. KČ dan na raspravi 24. travnja 2024. Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvod iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika.

6. Razmatrajući vjerodostojnost dokaza u ovom postupku sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno te uspoređujući ih međusobno i s rezultatima provedenog postupka, došao do sljedećih zaključaka.

7. Iskaz optuženika CČ u kojem on zapravo pokušava negirati odnosno minorizirati ozbiljnost svojeg postupanja sud nije prihvatio te ga je ocijenio neživotnim, neistinitim i usmjerenim ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti. Ovo obzirom je u suprotnosti s iskazom žrtve i materijalnom dokumentacijom.

8. Žrtva ŠČ je iskazivala kako je u braku sa optuženim CČ oko 12 godina te je od samog početka postojao problem nepovjerenja i ljubomore te su se ti problemi sa vremenom intenzivirali. Iskazivala je kako se prvi jači fizički napad dogodio dvije godine prije davanja iskaza kada se ona vratila sa nekog putovanja gdje su se prethodno već svađali putem poruka. Tada ju je optuženi šamarao, udario po glavi, stavio u kadu pod tuš da se malo ohladi. Mjesec dana nakon tog događaja žrtva ŠČ je iskazivala da je optuženi fizički nasrnuo na nju na krevetu te ju je ošamario i udario. Treći puta je žrtva iskazivala kako je fizički napad bio puno jači i dogodio se tijekom noći i to nekih godinu i pol prije davanja iskaza te je nakon toga žrtva bila sva u masnicama. Pri tome je žrtva iskazivala kako su djeca bila u susjednoj sobi te nisu vidjela sam događaj, ali su čula buku. Jednako tako je žrtva ŠČ navela kako prva dva puta djeca nisu bila u stanu, a treći puta je ona skrivala masnice dok nisu prošle. Žrtva je navela kako je četvrti puta bilo 12. rujna 2021. kada su se počeli dopisivati porukama kojom prilikom je optuženi izražavao nepovjerenje prema njoj, a ista se spremala na putovanje. Potom su razgovarali putem telefona te su došli do zaključka da će optuženi uzeti svoje stvari i otići, a taj razgovor je bio negdje oko pola pet. Oko šest ujutro, optuženi je došao u stan, vidno uzrujan dok je žrtva bila uplašena, on je šetao i razgovarali su kada su ponovno došli do zaključka da se on odseli. U jednom trenutku, u sobu su došla djeca, a optuženi je lupio šakom o prozor, naslonio se na krevet iznad sina i rekao da bi bilo dosta i ako on sazna da mu je žrtva lagala da će ju ubiti vlastitim rukama. Žrtva je pri tom iskazivala kako se nalazila na krevetu između dvoje djece. Žrtva je navela kako je pokušala ublažiti situaciju te mu je rekla da zna i da se smiri, na što je optuženi rekao „Nisi shvatila, ubit ću te vlastitim rukama“ te ju je počeo daviti. Žrtva se počela odgurivati nogama i vikati djeci da pobjegnu iz stana što su isti i učinili. Žrtva je iskazivala da dok je bila na krevetu, optuženi ju je udario šakom u čelo i nastavio daviti dok se opirala nogama, a u jednom trenutku je shvatio da nema djece te ih je krenuo tražiti, a žrtva ŠČ je krenula za njim te su ustanovili kako su djeca otišla kod susjede. Tom prilikom je optuženi fućnuo, jer je na taj način dozivao djecu, te su se isti vratili od susjede ili na hodniku. Iskazivala je kako je optuženi, dok je čekao djecu, vikao kako će ih sve pobiti, te je žrtva uočila da optuženi drži nož u ruci za koji nije shvatila kada ga je on uzeo. Kada je optuženi uočio djecu, ugurao ih je natrag u stan, a jednom rukom je držao žrtvu. Optuženi je tom prilikom pitao djecu jesu li svoje odvježbali i kada su rekli da nisu, poslao ih je u sobu da vježbaju, a tom prilikom je udario sina po stražnjem dijelu glave. Žrtva ŠČ je potom navela kako ju je optuženi odveo u dnevni boravak, stavio na pod i legao na nju te joj stavio nož pod vrat i govorio da će je ubiti i da počne pričati kao i da mu je već svega dosta. Navodi kako je optuženi otišao provjeriti u sobu da vidi što djeca rade, a žrtva je to iskoristila te bosa istrčala iz stana jer je zaključila da će optuženi krenuti za njom i da onda djeci neće ništa učiniti. Žrtva ŠČ navodi kako je dotrčala do taksiste i zamolila ga da nazove policiju što je isti učinio, a njoj rekao da se sakrije. U jednom trenutku je čula fućkanje i vidjela optuženog kako izlazi iz kvarta u autu, a u tom trenutku je dolazila policija kojoj se javila. Žrtva ŠČ je iskazivala kako je osim opisanog fizičkog nasilja bilo dosta svađa i vrijeđanja nje, da joj je optuženi govorio da je glupa, kurva kao i da su se svađali pred djecom. Tako je žrtva navela situaciju kada ju je optuženi jednom pogurao prema ulaznim vratima i stisnuo ju, opisujući da se sve dogodilo kada je spremala djecu za vrtić i kojom prilikom joj je rekao neka ne ruši njegov autoritet oca. Žrtva je iskazivala da je optuženi prema djeci, kao metode discipliniranja, uskraćivao igrice na tabletu ili neke zabrane, ali i da ih je znao ošamariti. Osim toga, žrtva je iskazivala kako su djeca na početku njihovih svađa znala biti prisutna, ali da ih je optuženi s vremenom naučio da se ne miješaju te bi odlazili u drugu sobu. Žrtva je iskazivala kako je ona tijekom tih svađa ili šutjela ili pokušavala umiriti situaciju, ali bi se uglavnom povlačila kako situacija ne bi eskalirala. Iskazivala je da je od događaja od 12. rujna na prstenjaku lijeve ruke imala ogrebotinu od noža, te je dobila tri šava, da je imala ogrebotine sa jedne i sa druge strane vrata, masnicu na čelu i na lijevoj ruci dugačku porezotinu po dlanu koja nije bila šivana, bolove u leđima od pritiska te tragove od gušenja. Žrtva je navela kako su joj porezotine nastale kada ju je optuženi vukao kroz hodnik jer je držao nož u toj ruci dok je ozljeda dlana nastala kao obrambena ozljeda kada je optuženi legao na nju, branila se rukom prije nego joj je ruku spustio na pod. Osim toga, optuženi je inače žrtvi govorio kako se ne ponaša primjereno, da je pretaktilna, da kad god razgovara sa muškim osobama ih dodiruje, da šalje dvosmislene poruke i smajliće, smatrao je da je svaki njezin osmjeh poziv drugoj osobi na spolni odnos te ju optuživao kako ga vara. Nadalje, žrtva je iskazivala kako je optuženi imao dogovor sa djecom da svaki dan vježbaju i naprave po deset trbušnjaka, sklekova i čučnjeva te, ako to nisu htjela odraditi, pa bi ima zabranio tablete. Iskazivala je i da je bila situacija kada je optuženi tražio da djeca vježbaju iza ručka, pa kada nisu htjela, fizički je nasrnuo na sina, primio ga, stresao i gurnuo sa kreveta na pod na vreću za vježbanje i rekao da se mora vježbati. Tom prilikom sin se rasplakao, a optuženi mu je rekao da se ne ponaša kao curica, da očvrsne i stekne više samopouzdanja.

9. Žrtva ŠČ je iskazivala i tijekom rasprave i to o okolnostima nakon inkriminiranog događaja kada je navela da se odnos nje i optuženog značajno popravio i to ponajviše radi djece, ali i radi njih samih. Iskazivala je kako djeca rado odlaze do optuženog te borave kod njega i do tri mjeseca. Žrtva je iskazivala i da smatra da optuženom ne treba izreći kaznu zatvora, a ponajviše što bi to negativno utjecalo na djecu.

10. Svjedokinja VČ je iskazivala kako nije bila prisutna nikakvim događajima između žrtve, njezine kćeri i optuženog, a koji događaji bi ukazivali na postojanje problema u braku te su se u njezinom prisustvu i optuženi i žrtva dobro ponašali prema djeci kao ni da joj se žrtva nikada nije žalila da bi imala bilo kakve probleme u braku. Svjedokinja VČ je potvrdila kako su žrtva ŠČ i djeca kod nje provela otprilike četiri dana i tada joj je žrtva rekla kako će ona i optuženi riješiti svoje probleme, a što je bilo otprilike godinu dana prije davanja iskaza. Isto tako, svjedokinja nema saznanja o tome što se dogodilo 12. rujna 2021., ali i da je bila prisutna kada je socijalna radnica u policiji razgovarala sa djecom te je na taj način čula što se dogodilo, ali djeca su rekla da ne žele iskazivati te ih ona nije više ispitivala. Svjedokinja VČ je potvrdila kako je žrtva imala modrice po vratu, oteklinu i modricu na čelu i porezotinu na ruci i da su djeca bila uplašena. Jednako tako, svjedokinja je potvrdila da joj je žrtva rekla da joj je ozljede nanio optuženi, a to su joj potvrdila i djeca koja su rekla da je optuženi imao i nož, da je žrtvi govorio da će ju ubiti te ju je udario. Isto tako, svjedokinja je navela kako su djeca rekla da ih je optuženi ispitivao da li su vježbali, da je ošamario GČ kao i da je žrtva pobjegla iz stana, a da je optuženi krenuo za njom.

11. Iz iskaza svjedokinje HČ, ispitane po policijskom istražitelju proizlazi da je ista susjeda od obitelji CČ. Svjedokinja navodi kako je njezin dojam da se radi o lijepoj obitelji koju nije čula da se svađaju, ali da se optuženi u zadnja tri mjeseca promijenio na način da je nervozan. U odnosu na 12. rujna 2021. svjedokinja je iskazivala da je u jutarnjim satima čula djecu iz stana obitelji Triplat da vrište te kada je otvorila vrata je vidjela mldb. IČI i GČ na stubištu. Djeca su izgledala preplašeno te ih je ista pustila u svoj stan. Iskazivala je kako joj je mldb. GČ rekao da je tata nervozan, da ima nož u ruci, a u tom trenutku je došao optuženi i djecu odveo natrag u svoj stan. Svjedokinja je potom vidjela optuženog kroz prozor kako se nekamo odvozi autom, a cijelo to vrijeme kod optuženog nije uočila nikakav nož.

12. Iz iskaza vještaka dr. Željka Marenića danog na raspravi održanoj 24. travnja 2024. proizlazi da isti u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Vještak je pojasnio kako je preporučio mjeru izricanja psihosocijalnog tretmana optuženom i partnerici iz razloga što je optuženi izražavao želju za nastavkom življenja u toj zajednici i poboljšanjem međusobnih odnosa, ali da prvenstveno smatra da mjeru treba izreći optuženom. Iz pisanog nalaza i mišljenja provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da se kod optuženog CČ može govoriti o miješanom poremećaju ličnosti, te da je kod optuženog mogućnost shvaćanja značenja vlastitog postupanja te vladanja svojom voljom bila smanjena, ali ne bitno kao i da je raspravno sposoban.

13. Iz medicinske dokumentacije Kliničkog bolničkog centra Zagreb na listu 92 spisa proizlazi da je ŠČ zatražila liječničku pomoć 12. rujna 2021. u jutarnjim satima te je tada pregledom utvrđeno postojanje hematoma na čelu promjera oko 3 cm te ogrebotina iznad lijevog oka, na vratu se javlja bolnost pri palpaciji te je vidljivo nekoliko površinskih ogrebotina na desnoj strani vrata, a na lijevoj šaci se vidi površinska ogrebotina dlana i porezotina četvrtog prsta.

14. Iz zapisnika o očevidu sačinjenog 12. rujna 2021. (listovi 29-33 spisa) proizlazi da je na mjestu događaja u Zagrebu, Trnsko 18E, zatečena žrtva ŠČ na čijoj odjeći i obući su uočeni tragovi mehaničkog oštećenja, a na prednjoj strani lijeve nogavice hlača su uočeni tragovi nalik na krv. Osim toga, pregledom žrtve uočeno je na vratu i licu iste opsežni tragovi sasušene krvi, tragovi crvenila kože i ogrebotina, na čelu je uočen veći hematom, na šaci lijeve ruke, u predjelu dlana, te malog prsta i prstenjaka uočeni su tragovi posjekotine kože, a šake ruku su opsežno prekrivene tragovima sasušene krvi.

15. Iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb (listovi 165 i 166 spisa) proizlazi da je žrtva ŠČ prijavila događaj od 12. rujna 2021. kao i da je odbila smještaj u sigurnu kuću, ali da je smještena na drugoj adresi od one na kojoj su živjeli. Jednako tako proizlazi da su se susreti optuženog i djece uredno odvijali kao i da djeca rado idu kod oca. Općenito, obitelj Triplat nije od ranije bila u tretmanima Zavoda.

16. Razmatrajući vjerodostojnost dokaza u ovom postupku sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno te uspoređujući ih međusobno i s rezultatima provedenog postupka, došao do sljedećih zaključaka.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz žrtve ŠČ ocjenjujući ga vjerodostojnim i autentičnim. Naime žrtva ŠČ je detaljno opisala događaj od 12. rujna 2021., ali jednako tako je i iskazivala o drugim situacijama i sukobima, kako fizičkim tako i verbalnim od strane optuženog prema njoj, ali i prema djeci. Žrtva ŠČ je i prilikom iskazivanja na raspravi ostala kod tako prethodno danog iskaza, ali je tada iskazivala i o tome da se njihov odnos nakon inkriminiranog događaja popravio, a što se primarno odrazilo na odnos optuženika i djece. Jednako tako, žrtva ŠČ je odgovarala na pitanja te davala dosljedne odgovore kojima bi nadopunjavala ili pojašnjavala svoj iskaz. U cjelini, iskaz žrtve ŠČ je u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu koju ni obrana nije osporavala.

18. S druge strane optuženi CČ u cijelosti poriče navode iz optužnice navodeći da se ne sjeća događaja od 12. rujna 2021. jer da je popio tabletu za spavanje, a jednako tako negira sve ostale navode premda priznaje da su on i žrtva imali probleme u braku. Kada se takav iskaz optuženog CČ dovede u vezu sa iskazom žrtve ŠČ, sud zaključuje kako iskaz optuženog nema uporište niti u jednom dokazu u spisu te ga sud ocjenjuje neistinom i usmjerenim na umanjenje vlastite kaznene odgovornosti ili pak usmjerenim na otklanjanje cjelokupne kaznene odgovornosti.

19. Naime, u odnosu na događaj od 12. rujna 2021. za istaknuti je da je žrtva ŠČ detaljno opisala ponašanje optuženog CČ, kako je počela njihova svađa (dan ranije, razmjenom poruka), zatim da je optuženi u vidno uzrujanom stanju došao oko pola šest u stan, da su se dogovorili da će njihova zajednica prestati, zatim prijeteće riječi i njegov napad gdje ju je počeo daviti pred djecom. Žrtva je istaknula i da su djeca pobjegla kod susjede, a da je nakon što su se djeca vratila u stan, vidjela da optuženi u ruci drži nož te je djecu potjerao u sobu na vježbanje. Potom je žrtva opisala na koji način se optuženi ponašao prema njoj, stavio ju na pod, legao na nju, stavio nož pod vrat i govorio da mu je dosta svega. Niti iz jednog dijela iskaza žrtve ŠČ ne proizlazi da optuženi nije bio pri svijesti na način da se ničega od tih događaja ne sjeća, a posebice kada se uzme u obzir nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da je optuženi u trenutku počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali u manjoj mjeri. Dodatno, iz nalaza i mišljenja vještaka na listovima 122 i 123 spisa proizlazi da je točno da je ponašanje optuženika impulzivno i manje kontrolirano, ali da isti ima dovoljan kognitivni i mnestički kapacitet za razumijevanje svojih mogućnosti i postupaka, a jednako tako kod optuženika nisu zabilježeni simptomi koji bi govorili o produkciji sumanutih ideja ili sadržaja kao niti o prisutnosti obmana osjetila, a koji bi bili pokazatelji njegovog odmaka od stvarnosti, krivog doživljavanja sebe i okoline kao promijenjenog uvid au uzročno-posljedične veze realiteta.

20. U prilog iskaza žrtve ŠČ ide i medicinska dokumentacija na listu 26 spisa iz koje proizlazi da je ista zatražila liječničku pomoć isti dan u jutarnjim satima kao i da su kod žrtve evidentirane ozljede o kojima je ista iskazivala. Osim toga i iz zapisnika o očevidu provedenog 12. rujna 2021. konstatirano je da je kod žrtve ŠČ uočena sasušeni tragovi krvi, ali i ozljede koje odgovaraju onima navedenim u medicinskoj dokumentaciji.

21. Nadalje, žrtva ŠČ je iskazivala i o drugim situacijama kojima je opisala postepenu kulminaciju verbalnog i fizičkog nasilja od strane optuženog CČ pa je tako ista iskazivala da ju je optuženi tijekom 2019., nakon povratka sa putovanja, išamarao i stavio pod hladan tuš, zatim da je mjesec dana nakon toga također nasrnuo na žrtvu na krevetu, ošamario i udario te je ista zadobila masnice. Osim toga, žrtva je iskazivala i o dugotrajno narušenom odnosu sa optuženim tijekom kojeg ju je isti verbalno vrijeđao govoreći joj da je glupa i kurva, a koje svađe i vrijeđanja su se događala i pred djecom. Osim toga, žrtva je iskazivala i o događaju kada ju je optuženi, uslijed prepirke pred djecom stisnuo i gurnuo prema vratima te joj govorio da ne narušava njegov autoritet pred djecom. Žrtva ŠČ je u svom iskazu postupanje optuženika povezivala i sa ljubomorom i nepovjerenjem koje je isti gajio spram nje opisujući kako su probleme izazivala njezina službena putovanja, ali i cjelokupno njezino ponašanje koje je optuženik tumačio kao ponašanje usmjereno na privlačenje pažnje od strane drugih osoba, a posebno osoba muškog spola. Iskaz ŠČ sud ocjenjuje autentičnim i vjerodostojnim i u tom dijelu te daje uvid kako u njihovu svakodnevicu tako i u trajne probleme koji su se pojavljivali. Obrana optuženog sud nije uvjerila u suprotno niti umanjila vjerodostojnost iskaza žrtve.

22. U prilog navodima žrtve ŠČ kako je podloga optuženikovog ponašanja upravo ljubomora, nepovjerenje kao i da joj optuženi predbacuje odnose sa drugim osobama muškog spola ide i prijepis komunikacije na listovima 21-24 spisa. Naime, iz priloženog prijepisa komunikacije proizlazi da optuženi žrtvi na vulgaran način insinuira spolne odnose sa drugim muškarcima te ju vrijeđa da je glupa i naivna. Navedeno podupire navod žrtve o tome da je podloga njihovog problematičnog odnosa nepovjerenje i ljubomora pri čemu i sam optuženi je iskazivao kako su imali problema u braku.

23. Što se tiče ponašanja optuženog spram djece mldb. ZČ i mldb. GČ, žrtva ŠČ je iskazivala i o tome kako je optuženi prisiljavao djecu na vježbanje, a što djelomično i optuženi potvrđuje u svojoj obrani navodeći kako je smatrao da je to dobar način za razvijanje radnih navika. Nedvojbeno je da su djeca imala zadatke da vježbaju svaki dan, što samo po sebi nije loše za njih, ali sud nalazi kako je tu obvezu vježbanja optuženi počeo koristiti kao sredstvo prisile i kontrole nad djecom. Naime, mldb. GČ je svoje vježbanje upisivao u bilježnicu, a ako bi djeca odbila vježbati, optuženi bi ima uskraćivao neke druge stvari poput korištenja tableta. Osim toga, optuženi je burno reagirao kada bi djeca odbila vježbati pa je tako jednom prilikom mldb. GČ stisnuo istresao te gurnuo sa kreveta na vreću za vježbanje uz riječi da se vježbati mora te je dijete počelo plakati, a o čemu je iskazivala žrtva ŠČ. Prema tome, takvo ponašanje optuženika CČ spram djece, čak i ako u početku nije imao takve namjere, je progrediralo u pritisak i obvezu djeci da vježbaju, a konačno i u fizičko kažnjavanje ako isti to odbijaju. Osim toga, prilikom događaja od 12. rujna 2021. optuženi je, za vrijeme sukoba sa žrtvom ŠČ, naredio djeci da odu vježbati u svoju sobu, što su i učinili iako su prethodno svjedočili njegovom napadu na žrtvu. Prema tome, sud zaključuje kako je optuženi CČ, u inkriminiranom razdoblju, tjeranjem djece na svakodnevno vježbanje, upućivanjem poruka da se vježbati mora te konačno, fizičkim guranjem mldb. GČ kada je odbio vježbati, prešao granice prihvatljivih odgojnih metoda te svakodnevno vježbanje pretvorio u oblik kontrole i pritiska na djecu te djecu tjerao na vježbanje čak i u trenutku kulminacije fizičkog i verbalnog nasilja nad žrtvom ŠČ.

24. Osim toga, nedvojbeno je da su mldb. ZČ i mldb. GČ bili prisutni događaju od 12. rujna 2021., a kako to proizlazi iz iskaza žrtve ŠČ. Konkretno, djeca su bila prisutna kada je optuženi žrtvi uputio riječi da će ju ubiti, a potom na istu nasrnuo i počeo ju daviti, te je tada žrtva vikala djeci da bježe iz stana. U prilog takvom iskazu žrtve ide i iskaz svjedokinje VČ koja je potvrdila da su joj, nakon događaja od 12. rujna 2021., djeca potvrdila da je optuženi ozlijedio ŠČ, da joj je govorio da će ju ubiti te da je optuženi imao nož. Iskaz svjedokinje VČ sud prihvaća obzirom da je isti u skladu sa iskazom žrtve ŠČ pri čemu je očito da se radi o svjedokinji koja je majka žrtve ŠČ, ali ista nije imala saznanja o drugim događajima u njihovoj obitelji već je određena saznanja dobila nakon događaja od 12. rujna 2021. kada je žrtva sa djecom došla živjeti kod nje na neko vrijeme.

25. Konačno, žrtva ŠČ je iskazivala i o drugim svađama pred djecom kojih je bilo dosta kao i da je optuženi tada njoj upućivao riječi da je glupa i kurva pri čemu je za istaknuti kako obrana optuženog, iako isti sve poriče, nije dovela u sumnju iskaz žrtve ni u tom dijelu.

26. U odnosu na iskaz svjedokinje HČ, sud navodi kako istu nije ispitao odnosno odustao je od odluke za ispitivanjem navedene svjedokinje. Naime, stranke su bile suglasne da se pročita iskaz svjedokinje HČ dan pred policijskim istražiteljem, a što je sud i učinio dok se tijekom postupka pokazalo kako je svjedokinja teško dostupna sudu. Naime, iz izvješća terenske provjere adrese svjedokinje na listu 218 spisa proizlazi da ista nije zatečena, ali da je iz razgovora sa susjedima utvrđeno da ista boravi na navedenoj adresi. Jednako tako iz izvješća na listu 245 spisa proizlazi da policijski službenici VI. Policijske postaje Zagreb svjedokinju HČ nisu uspjeli ni dovesti na raspravu obzirom da ista nije zatečena, unatoč tome što svjedokinja ima prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi te iz razgovora sa susjedima proizlazi da tamo i živi. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio kako se radi o svjedokinji koja se ne može pronaći pa se njezin iskaz može pročitati.

27. Tako iz pročitanog iskaza svjedokinje HČ proizlazi da je 12. rujna 2021. čula djecu kako vrište te su ju tražili da dođu kod nje. Tom prilikom je svjedokinja HČ iskazivala kako je mldb. GČ rekao da je tata nervozan i da ima nož u ruci, a ubrzo ih je optuženi odveo natrag u stan.

28. Iako svjedokinja HČ nije ispitana uz prisutnost obrane na raspravi, sud prihvaća njezin iskaz kojim ista u bitnome potvrđuje navode žrtve ŠČ (djeca su vrištala, izašla iz stana te se kod nje sklonila kako i da je mldb. GČ vidio da optuženi ima nož) te je riječ o svjedokinji koja je nepristrana te nije zainteresirana za ishod kaznenog postupka, a niti je obrana dovela u sumnju njezinu nepristranost. Sud napominje da, uzimajući u obzir dokaznu snagu tako izvedenog dokaza iz članka 431. stavak 2. ZKP-a, iskaz svjedokinje HČ nije odlučujući dokaz kod utvrđivanja krivnje optuženog, ali isti potvrđuje detaljne navode žrtve ŠČ.

29. Nadalje, sud je, kao istinitu, prihvatio pisanu dokumentaciju pročitanu tijekom dokaznog postupka, budući ista ničime nije dovedena u sumnju.

30. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja slijedi pravna analiza činjeničnih utvrđenja. Sud je utvrdio da je optuženik CČ u inkriminiranom razdoblju teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, konkretno ponašao se suprotno zabrani iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to prema svojoj supruzi ŠČ koju je vrijeđao i omalovažavao, a i više puta fizički nasrtao na istu pri čemu je do kulminacije verbalnog i fizičkog nasilja došlo 12. rujna 2021. Opisanim ponašanjem je optuženi kod supruge, dakle člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kaznenog djelo, čime su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11.

31. Nadalje, optuženi CČ je žrtvu ŠČ prilikom sukoba koji se dogodio 12. rujna 2021. uhvatio za vrat i počeo daviti, udario šakom u čelo, a kada je legao na nju i stavio joj nož pod vrat, kada se ista htjela obraniti, zarezao joj dlan te je žrtva zadobila ozljede u vidu hematoma na čelu promjera tri centimetra, otvorene rane četvrtog prsta lijeve ruke, porezotinu dlana desne šake, ogrebotinu iznad oka, bolnost vrata i masnicu na stražnjoj strani leđa. Opisanim ponašanjem optuženik je postupao sa ciljem da žrtvu ŠČ tjelesno ozlijedi pri čemu je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, sukladno članku 87. stavak 9. KZ/11, te je na taj način optuženi ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11.

32. Nadalje, optuženi CČ je upućivanjem riječi supruzi ŠČ da će ju ubiti vlastitim rukama, zatim stavljanjem noža pod vrat uz riječi da će ju ubiti, te imajući u vidu način i okolnosti pod kojima su prijetnje izrečene (svađa koja je prethodila te izvjestan prestanak njihove obiteljske zajednice) pri čemu optuženi nedvojbeno drži nož na vratu žrtve - ovaj sud je utvrdio da se u konkretnoj situaciji radi o ozbiljnoj prijetnji, objektivno podobnoj da kod žrtve ŠČ izazove osjećaj straha. Time je optuženik ostvario sva bitna objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

33. Optuženik CČ je svjestan da svojim ponašanjem u inkriminiranom razdoblju i to izgovaranjem uvreda i prijetećih riječi, zatim fizičkim nasiljem koje se periodično ponavljalo i pojačavalo, manifestira svoju volju da prijeti žrtvi, supruzi ŠČ, da ju fizički ozljedi kao i da ju ponizi i uvrijedi te da stvori osjećaj straha i manje vrijednosti. Iz navedenog slijedi da je djelo htio kao takvo i kao svoje pri čemu je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera. Navedena utvrđenja jasno ukazuju da je optuženik kriv za kaznena djela prijetnje, nasilja u obitelji te kaznenog djela protiv života i tijela nanošenjem tjelesne ozljede na štetu žrtve ŠČ jer je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svog postupanja, ali i smanjeno ubrojiv, a kako proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja.

34. Svim svojim naprijed opisanim ponašanjem optuženik je pristao zlostaviti i svoju djecu mldb. ZČ i mldb. GČ. Naime, zlostavljanje predstavlja izazivanje fizičke ili psihičke boli i neugode jačeg intenziteta bez nanošenja tjelesnih ozljeda ili narušenja zdravlja. U konkretnom slučaju optuženik je, predmetne zgode, u prisutnosti mldb. ZČ i mldb. GČ vrijeđao njihovu majku ŠČ pogrdnim riječima, pred djecom je fizički napao ŠČ, prijeteći joj, ali i fizički tako što ju je davio i udario šakom u glavu. Osim toga, djeca su u događaju od 12. rujna 2021. nedvojbeno pretrpjela stres i strah, a što potvrđuje i iskaz svjedokinje HČ koja je rekla da su djeca kod nje došla vrišteći te su izgledali uplašeno. Osim toga, optuženik je djecu svakodnevno tjerao da vježbaju, uvođenjem određenih kazni ako bi ista dobila te je i fizički nasrnuo na mldb. GČ kada je dijete odbilo vježbati te ga gurnuo sa kreveta na strunjaču. Dakle, optuženik CČ je na opisani način djeci nanosio psihičku i emocionalnu bol i neugodu i na to je nedvojbeno pristao.

35. S obzirom na sve navedeno, nedvojbeno je da je optuženik, ponašajući se na naprijed opisani način prema svojoj supruzi pred njihovom malodobnom djecom, ali i prema djeci, istima nanio psihičku i emocionalnu bol i neugodu u jačem stupnju. Optuženi CČ je bio svjestan da naprijed opisanim svojim ponašanjem prema svojoj bivšoj supruzi, a majci svoje djece, u njihovoj nazočnosti, psihički ih zlostavlja te da tako ugrožava njihov pravilan psihofizički razvoj, pa je pristao na to. Stoga su se u ovakvom postupanju optuženika ostvarila i sva subjektivna i objektivna obilježja dva kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Iz opisanih okolnosti i načina postupanja optuženika jasno proizlazi da je isti svjestan te da je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv neizravna namjera, ali smanjeno ubrojiv.

36. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koja bi bila adekvatna kaznenopravnoj odgovornosti optuženika CČ i njegovoj ličnosti, sud je imao na umu sljedeće okolnosti. Sud je utvrdio kako je stupanj krivnje kod optuženika maksimalan jer je postupao s izravnom namjerom u odnosu na terećena kaznena djela počinjena na štetu žrtve ŠČ i sa neizravnom namjerom u odnosnu na kaznena djela počinjenih na štetu mldb. ZČ i mldb. GČ, svjestan protupravnosti svog postupanja, ali smanjeno ubrojiv, sukladno nalazu i mišljenju vještaka prim. dr. sc. KČ. Prilikom odlučivanja o kazni sud je uzeo u obzir nužnost kažnjavanja nasilja koje nastaje u krugu obitelji djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim sankcijama.

37. Olakotnim je sud cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženog CČ. Jednako tako olakotnim je sud cijenio i činjenicu o kojoj je iskazivala na raspravi žrtva ŠČ iz kojeg iskaza proizlazi da su ona i optuženi znatno popravili odnose nakon inkriminiranih događaja, a što se posebice vidi u poboljšanju odnosa optuženog i djece. Tako djeca slobodno odlaze i borave kod optuženog te ne osjećaju strah jednako ako što i ŠČ više ne osjeća strah, pri čemu je od značaja to što optuženi više nije dao nikakvog povoda za strah i nelagodu na strani žrtava.

38. Otegotnim je sud cijenio dugo inkriminirano vremensko razdoblje od više od šest godina.

39. Sud je na optuženika primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 126/19) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. postrožen je kazneni okvir za nasilja u obitelji na način da je povišen zakonski minimum kazne za ovo djelo te je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine (umjesto dotadašnjih do tri godine). Isto tako stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 126/19) 1. siječnja 2020. povišen je zakonski minimum za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 na način da je povišen zakonski minimum kazne za ovo kazneno djelo, sa šest mjeseci na jednu godinu. Naime kaznena djela iz članka 179.a i članka 177. stavak 2. KZ/11 počinjena su za vrijeme važenja Kaznenog zakona Narodne novine broj: 56/15, a koji je za kazneno djelo iz članka 179.a propisivao kaznu zatvora do tri godine, a za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. S obzirom na povišenje zakonskog minimuma kazne kasnijim izmjenama Kaznenog zakona, te s obzirom na obvezatnu primjenu blažeg zakona propisanu člankom 3. stavkom 2. KZ/11 na optuženika je kao blaži Zakon primijenjen Kazneni zakon važeći u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

40. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona, valja reći da je isto počinjeno za vrijeme važenja Kaznenog zakona Narodne novine broj: 126/19 kojim je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. također je počinjeno za vrijeme važenja Kaznenog zakona Narodne novine 126/19 kojim je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine. U odnosu na oba kaznena djela nije bilo kasnijih izmjena Kaznenog zakona koje bi propisivale blaže kažnjavanje.

41. Uzimajući u obzir sve naprijed iznijete okolnosti, te činjenicu da je za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a Kaznenog zakona zapriječena kazna zatvora u trajanju do tri godine, za kazneno djelo povrede prava djeteta iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina te da je za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. propisana kazna zatvora od jedne do tri godine, sud je optuženom CČ za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11-15 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11-19 je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11-19 je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a u odnosu na kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11-15 sud je u odnosu na pojedinu žrtvu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci za svaku. Primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju sud je optuženog CČ osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjena u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora. Konačno, sukladno članku 57. KZ/11 optuženom CČ je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da optuženi ima, od izrečene kazne, izvršiti šest mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od pet godina od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.

42. Sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te uvjetna osuda za preostali dio kazne utjecati na optuženog CČ, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

43. Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao u vidu olakotne i otegotne okolnosti. Imajući u vidu naprijed navedeno, ocjena je suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno da je već vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, a potom i vrijeme koje će provesti na izdržavanju kazne utjecati na istoga da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da nezadovoljstvo životnim situacijama u kojima se nađe, ma koliko ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama. Ocjena je suda da je optuženog CČ potrebno uputiti na izdržavanje dijela kazne zatvora, ali će mu u roku provjeravanja od pet godina i dalje ostati mogućnost da ipak ne izdrži cijelu kaznu zatvora na koju je osuđen, nego da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda i bezuvjetni dio kazne na njega doista i utjecao u smislu specijalne prevencije. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Osim toga sud je uzeo u obzir da je optuženi osuđen za kaznena djela na štetu svoje djece i bivše supruge odnosno bliskih članova obitelji sa kojima će i dalje u životu nastaviti održavati odnose. Stoga sud smatra da je rok kušnje od pet godine, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u cijelosti.

44. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom CČ se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. rujna 2021. do 11. studenog 2021.

45. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Željka Marenića te njegovu preporuku za izricanjem sigurnosne mjere iz članka 70. KZ/11, a kako bi se umanjila opasnost da zbog utvrđenih okolnosti optuženi CČ ne ponovi kakvo slično kazneno djelo sa elementima nasilja, sud je istome izrekao sigurnosnu mjeru obvezatnog psihosocijalnog tretmana koja, sukladno članku 70. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Pri tome je optuženi CČ upozoren da sukladno članku 58. KZ/11 uvjetna osuda može biti opozvana ukoliko isti bez opravdanog razloga krši obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.

46. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na citiranim odredbama ZKP-a uzimajući u obzir činjenicu da je optuženik CČ nezaposlen te obvezan uzdržavati dvoje maloljetne djece.

47. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Velikoj Gorici 19. rujna 2025.

Zapisničar:

Sutkinja za mladež:

Sanja Adžaga

Lucija Lisac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje nadležni sud.