REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2672/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ALLEGHENY FINANCIAL d.o.o., Zagreb, Trakošćanska 4, OIB: 56388790507, kojeg zastupa opunomoćenica Maria Mandić, odvjetnica u Zaprešiću, Ulica hrvatske mladeži 6, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi obračuna naknade za uređenje voda, nakon objave presude, 19. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/21-02/188, URBROJ: 517-09-2-2-24-2 od 29. travnja 2024.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/2020-08/007003, URBROJ: 374-25-6-20 od 1. listopada 2020., tužitelju je utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda od 1.679,41/222,910 EUR za zatvorene poslovne prostorije (Tarifni razred 1), površine 1.590,03 m2 i otvorene poslovne prostore (Tarifni razred 5), površine 593,00 m2, na lokaciji [adresa], s obvezom plaćanja utvrđenog iznosa od 1. listopada 2020.
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-325-08/21-02/188, URBROJ: 517-09-2- 2-24-2 od 29. travnja 2024., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome osporava tarifne razrede temeljem kojih je izvršen obračun vodne naknade kao i da tijela prilikom određivanja istih nisu uzela u obzir nikakav zakonski propis po kojem bi se objekt smatrao poslovnim prostorom. Navodi kako unatoč činjenici što Hrvatske vode u praksi naknadu za uređenje voda obračunavaju prema podacima iz očevidnika Grada Zagreba za obračun komunalne naknade, smatra da su bili dužni prije donošenja rješenja provesti ispitni postupak i nesporno utvrditi materijalne činjenice za razjašnjenje stvarnog činjeničnog stanja. Ističe kako objekt u naravi predstavlja izdavačku kuću „Vjesnik“ koja je izgrađena u svrhu obavljanja izdavačke (proizvodne) djelatnosti, ali da se u njoj danas ista ne obavlja. Smatra da su stoga tijela obračun naknade trebale vršiti prema koeficijentu namjene za proizvodne djelatnosti tj. 2. tarifni razred te da je i to sporno jer da objekt nema potrebnu infrastrukturu da bi se mogao koristiti za bilo kakvu djelatnost. Navodi kako je prvostupanjsko tijelo naložilo da se retroaktivno plaća iznos naknade tj. od 1. listopada 2020. Predlaže da se provede očevid te građevinsko vještačenje te da Sud poništi rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te potražuje troškove upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ista nije osnovna iz razloga navedenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je 5. rujna 2025., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a bez uredno pozvanog tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema odredbi članka 14. stavka 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine, broj 153/09., 90/11. 56/13., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19., dalje Zakon) obveznik naknade za uređenje voda je vlasnik ili drugi zakonski posjednik nekretnine.
8. Odredbom članka 17. stavka 1. i 2. Zakona, propisano je da se na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda. Naknada za uređenje voda iz stavka 1. ovoga članka obračunava se prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade.
9. Prema članku 2. stavku 1. Uredbe o visini naknade za uređenje voda (Narodne novine, broj 82/10., 108/13., dalje Uredba), propisano je da se nekretnine razvrstavaju u tarifne razrede, dok je prema članku 2. stavku 2. Uredbe jednoslovna oznaka dvoznamenkasti, troznamenkast i četveroznamenkasti broj u zagradama u stavku 1. ovoga članka upućuju na područja, odjeljke, skupine i razrede iz Odluke o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007- NKD 2007. (»Narodne novine«, br. 58/2007 i 72/2007).
10. Nadalje, prema odredbi članka 6. stavka 3. Uredbe, ako se temeljna djelatnost vlasnika, odnosno zakonitoga posjednika nekretnine razlikuje od namjene nekretnine (npr. trgovina na veliko i malo – G u odnosu na skladišta koja pripadaju odnosu na skladišta koja pripadaju u djelatnost prijevoza i skladištenja – H), nekretnina se za potreba obračuna naknade za uređenje voda razvrstava prema temeljnoj djelatnosti vlasnika, odnosno zakonitog posjednika.
11. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja naknade za uređenje voda za poslovne prostorije površine 1.590,03 m2 i otvorene poslovne prostore površine 593,00 m2 na adresi [adresa] koje površine su utvrđene prema podacima sadržanim u evidenciji obveznika komunalne naknade sukladno Tarifnom razredu 1 – poslovne prostorije trgovine i usluga, u koji pripadaju zatvoreni poslovni prostori koji su namijenjeni obavljanju djelatnosti: stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (M) osim znanstvenoga istraživanja i razvoja (72), ostalih stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti (74) i veterinarske djelatnosti (75), te za otvoreni prostor Tarifni razred 5 - Otvoreni poslovni prostori trgovine i usluga; U tarifni razred 5. pripadaju manipulativni prostori, prostori za promet i pretovar, otvorena skladišta, sportski i rekreacijski tereni, te svi otvoreni poslovni prostori namijenjeni obavljanju djelatnosti iz tarifnog razreda 1.
12. Prema podacima o poslovnim subjektima iz baze podataka Registra poslovnih subjekata Državnog zavoda za statistiku, a koji podatak prileži spisu, prema NKD 2007. djelatnost tužitelja je: „Savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem“, a prema Odluci o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007-NKD 2007 (Narodne novine, broj 58/07., 72/07), spada u područje M - stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (M), odjeljak 70 Savjetovanje u vezi s upravljanjem, 70,2 Savjetovanje u vezi s upravljanjem i savjetovanje, razred 70,22 Savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem.
13. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i citirane zakonske i podzakonske odredbe, pravilno je tužitelj kao vlasnik predmetnih nekretnina utvrđen obveznikom plaćanja naknade za uređenje voda, dok je visina pravilno utvrđena primjenom citiranih odredbi Uredbe prema temeljnoj djelatnosti tužitelja na način kako je to i navedeno u osporenim rješenjima, a koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.
14. U odnosu na prigovore kako predmetni poslovni prostor predstavlja izdavačku kuću i da je ista izgrađena u svrhu obavljanja izdavačke (proizvodne) djelatnosti koja djelatnost se u istoj ne obavlja, valja navesti kako je naprijed citiranom odredbom članka 6. stavka 3. Uredbe propisana mogućnost da ukoliko se temeljna djelatnost vlasnika, razlikuje od namjene nekretnine ista razvrstava prema temeljnoj djelatnosti vlasnika (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Usž-1882/17 od 25. listopada 2017.). Isto tako prigovori koji se odnose na nemogućnost korištenja poslovnih prostora zbog neimanja osnovne infrastrukture nisu od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari, obzirom da navedena činjenica mjerodavnim propisima nije predviđena kao razlog za smanjenje obveze ili drugačiji obračun od izvršenog.
15. Isto tako, Sud otklanja kao neosnovan prigovor tužitelja o retroaktivno utvrđenoj obvezi plaćanja naknade, jer je obveza utvrđena za buduća razdoblja, a ne za ranija razdoblja. Osim toga predmetnim prvostupanjskim rješenjem je između ostaloga temeljem članka 70. stavka 4. Zakona, ukinuto ranije rješenje od 22. siječnja 2018., o utvrđivanju obveze plaćanja naknade za uređenje voda i novim predmetnim prvostupanjskim rješenje tužitelje se obvezuje na mjesečno plaćanje naknade počevši od 1. listopada 2020.
16. Sud je odbio dokazne prijedloge za provođenjem očevida i građevinskog vještačenja, jer su isti nesvrsishodni i ne bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
17. S obzirom da tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju pravilno utvrđeno činjeničnog stanja kao ni pravilnost primjene materijalnog prava, to ovaj sud nije našao osnove za usvajanje tužbenog zahtjeva.
18. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.
19. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II izreke).
U Zagrebu, 19. rujna 2025.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Maria Mandić, Zaprešić, Ulica hrvatske mladeži 6,
2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80,
3. U spis