REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-81/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju, protiv I-tuženika HV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice NV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, I- tuženika osobno i II-tuženice osobno uz punomoćnika CV, dana 19. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu kojeg su sklopili UV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan."

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da su I-tuženik HV i II- tuženica NV sklopili su Ugovor o radu s početkom rada od dana 1.5.2020. Navodi da se II-tuženica zaposlila kod I-tuženika da bi ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Navodi da temeljem odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju izvodi pravo svoje na osporavanje tog ugovora pred ovim sudom te da su stranke zasnovale radni odnos čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ujedno navodi da temeljem odredbe čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prividnost kao mana volje ima za posljedicu ništetnost takvog pravnog posla pa se stoga smatra da nije niti sklopljen. Ujedno je na ročištu od 3.4.2025. naveo da navodi koji se odnose na prividnost koji su istaknuti u tužbi su navedeni omaškom, a svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima i čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Traži od suda prvog stupnja da utvrdi da je ugovor između navedenih stranaka ništetan.

2. I-Tuženik je podnio odgovor na tužbu navodeći da nema povreda iz radnog odnosa jer su sve obveze prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje plaćene, a II-tuženica je bila zaposlena u kućanstvu. Predlaže sudu prvog stupnja odbačaj tužbe.

3. II-Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da nisu osnovani navodi tužitelja da se kod I-tuženika zaposlila 1.5.2020. radi ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja. Navodi da je izvršila rad u trajanju na koje vrijeme je zaključen ugovor o radu, te je predmetni ugovor valjani pravni posao.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je izveo dokaz saslušanjem I-tuženika i II-tuženice kao stranaka te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka RV.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o radu kojeg su sklopili I-tuženik i II-tuženica.

7. Među strankama nije sporno da su I-tuženik i II-tuženica zasnovali radni odnos, niti je sporno da je II-tuženica stekla status osigurane osobe kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

8. Sporno je je li ugovor koji su sklopili I-tuženik i II-tuženica protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno je li taj ugovor ništetan.

9. Iz iskaza svjedoka RV proizlazi da mu je supruga, ovdje I- tuženica u vrijeme SARS-COV2 pandemije ostala bez posla, a da je i njemu bila umanjena plaća te su se radi toga našli u nezavidnoj situaciji. Navodi da mu je jednom supruga rekla da je vani na stupu vidjela oglas za posao da se traži radnik za pomoć u kući te se s obzirom na cjelokupnu situaciju odlučila javiti i vidjeti kakvi su uvjeti rada. Potom mu je rekla da je prihvatila posao te je ugovor potpisala na mjesec dana iz razloga da vidi kakvi su uvjeti rada i o kakvom kućanstvu je riječ. Navodi da je nakon dva tjedna primijetio da je supruga potištena te mu je rekla da joj je posao izuzetno naporan jer je trebalo brinuti o kućanstvu, ali i o starijem gospodinu koji se gubio, trebalo je paziti da on ne pobjegne, a ujedno je isti imao specifičan način ophođenja, vikao je. Navodi da je rekla da želi biti korektna te je odlučila odraditi posao svih mjesec dana da ne bi morala raskidati ugovor. Stoga je to vrijeme i odradila te je potom tražila novi posao.

10. Iz iskaza I-tuženika proizlazi da je isti trebao pomoć u kući za čuvanje oca koji je imao 94 godine jer je on s obzirom na dob i svoje zdravstveno stanje bio jako loše. Nije mogao uvijek samostalno ostati kod kuće. Navodi da mu se otac gubio, a bilo je i situacija da bi otišao od kuće, uzeo taxi, a on bi ga tražio. Navodi da je zaposlio II-tuženicu samo da čuva oca, a vjeruje da je na radu ostala kratko jer nije mogla izdržati s njim. Naime, navodi da je njegov otac imao naviku vikati, psovati, nije bio nasilan, ali je bio teškog karaktera. II-tuženicu je pronašao na način da he po stupovima lijepio oglas da mu treba radnik te mu se ona javila i tako su stupili u kontakt. Naveo je da mu za čuvanje oca nije bila bitna profesija radnika, te osobe koje su se javljale su trebale s ocem provesti najmanje par sati, nekad pola dana, nekad čitav dan. Pokušao je za oca pronaći i dom, našao je sad pred kraj zadnjih mjesec dana, ali cijena doma je bila 1.700,00 eura što je za njega izuzetno visoka cijena. Nije znao da II-tuženica nema zdravstveno osiguranje.

11. II-tuženica u svom iskazu navodi da je sredinom travnja 2020. saznala da joj ugovor o radu kod tadašnjeg poslodavca neće biti produljen, a posao joj je bio nužan. Navodi da je prolazeći Dubravom vidjela na stupu oglas za posao u kućanstvu, koji tip posla joj od početka nije odgovarao, ali u toj situaciji nije bilo mogućnosti odabira. Kod I-tuženika radila je na poslovima čišćenja, primjerice prala je suđe, mela je, pospremala, očistila što je trebalo te je pazila na oca I- tuženika. Navodi da bi on dio dana i prespavao pa bi ona otišla i do dućana, a prema njezinoj procjeni bio je starosti između 80 i 90 godina, iako nikada nije izravno pitala. I-tuženik joj je platio za rad gotovinom na ruke.

12. Uvidom u otpusno pismo za PV od 31. siječnja 2025. (list 86) ovaj sud je utvrdio da je gospodin DV u vrijeme otpusnog pisma imao 93 godine te da je živio sa sinom u kućanstvu, a isti je bolovao od različitih dijagnoza. Iz otpusnom pisma proizlazi da je isti bolovao od incipijentne pneumonije desno (šifra J16.8), opće slabosti i malaksalosti (šifra R53), arterijske hipertenzije (šifra I10), dislipidemije (šifra E78), srčanog popuštana (šifra I50) i stanja po tranzitornoj ishemijskoj ataci, f. 2015. (šifra I69.3).

13. Ovaj sud ocijenio je iskaze svjedoka RV te iskaze I-tuženika i II-tuženice kao životne i uvjerljive, iskazi su suglasni međusobno i sa dokumentacijom koja prileži spisu. Naime, navodi I-tuženika da mu je u kućanstvu trebala pomoć oko brige za oca su u skladu s otpusnim pismom iz kojeg jasno proizlazi da je njegov otac bio visoke životne dobi, da je imao više komorbiditeta te da su živjeli zajedno. Ujedno su iskazi suglasni u odlučnim činjenicama da su zasnovali radni odnos radi izvršenja posla, da je II-tuženica radila kod I-tuženika u kućanstvu te da je taj radni odnos okončan zbog specifičnih okolnosti radnoga mjesta, a protekom vremena na koji je ugovor o radu sklopljen. Obje stranke i svjedok su suglasno iskazali da je II-tuženica radila kod I-tuženika, dakle izvršavala je ono što su ugovorili te radi čega su i zasnovali radni odnos.

14. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZOR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 4. ZOR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

15. Sukladno čl. 322. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Prije svega valja reći da su kod ništetnih ugovora formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

17. Tužitelj svoju tužbu temelji na pretpostavci da su stranke zasnovale radni odnos čije svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, pa radi toga smatra da je taj ugovor ništetan. Iz provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da su I- tuženik i II-tuženica slobodnom voljom zasnovali radni odnos upravo radi izvršenja ugovorene radne obveze te da je II-tuženica odradila ugovoreni posao, za što joj je I-tuženik isplatio plaću. Prema tome, razvidno je da ugovor koji su sklopili I-tuženik i II-tuženica nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, dakle predmetni ugovor nije ništetan budući da učinci tog ugovora nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva.

18. Ujedno valja ukazati da tužitelj svoje navode da je svrha zasnivanja radnog odnosa bila isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, nije potkrijepio niti jednim dokazom, već samo navodi tvrdnje da ugovor koji su sklopili tuženici nužno ima za posljedicu ništetnost.

19. Budući da na ništetnost pravnih poslova sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 327. ZOO ovaj sud je ispitao je li predmetni ugovor ništetan pravni posao uvažavajući i druge okolnosti radi kojih se ništetnost može ustanoviti. Ocjena ovog suda je da su stranke imale potrebnu stranačku i poslovnu sposobnost, da se ne radi o ugovoru za čije se sklapanje traži posebna zakonska forma koja eventualno ne bila ispunjena, te da je činidba dopuštena, određena i moguća.

20. Ovaj sud nije ispitivao okolnosti ili činjenice koje bi za posljedicu imale da ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je uzeo u obzir da su zakonom propisane pretpostavke za ništetnost različite od zakonom propisanih pretpostavki za izostanak pravnog učinka, a navedeno ujedno nije bilo predmet spora. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024-2 od 11. lipnja 2024., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev- 3586/2018 od 21. siječnja 2020.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. rujna 2025.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I. tuženiku

3. II. tuženici