Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: Povrv-6/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, na prijedlog sudske savjetnice Sabine Cuvaj, u pravnoj stvari tužitelja UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vl. sada odjavljenog građevinskog obrta „ [obrt]“, koga zastupa punomoćnica Maja Smrké, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivo Smrké & Maja Smrké iz Splita, Riječka 18, protiv tuženika GONDI d.o.o. za poslovanje nekretninama i usluge, OIB 27267041737, Virovitica, Ljudevita Gaja 39, koga zastupa punomoćnik Dario Grbavac, odvjetnik u Virovitici, Tomaša Masaryka 15, radi 2.118,62 eura (slovima: dvijetisućestoosamnaesteura šezdesetdvacenta), nakon javne i glavne rasprave zaključene 17. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 19. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić iz Virovitice, Andrije Kačića Miošića 2, poslovni broj Ovrv-2403/2020 od 19. listopada 2020. godine kojim se nalaže tuženiku GONDI d.o.o. za poslovanje nekretninama i usluge, OIB 27267041737, Virovitica, Ljudevita Gaja 39, da tužitelju ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vl. sada odjavljenog građevinskog obrta [obrt], plati iznos od 2.118,62 eura (slovima: dvijetisućestoosamnaesteura šezdesetdvacenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 19. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.962,03 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II Tužitelj TĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vl. sada odjavljenog građevinskog obrta „ [obrt]“, je dužan tuženiku GONDI d.o.o. za poslovanje nekretninama i usluge, OIB 27267041737, Virovitica, Ljudevita Gaja 39, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.317,69 eura (slovima: dvijetisućetristosedamnaesteurašezdesetdevetcenti), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura (slovima: tisućueura).

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj je protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku. U prijedlogu navodi da mu tuženik na temelju priložene vjerodostojne isprave – računa duguje sveukupan iznos od 15.962,75 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka na ime izvršene usluge, postavljanja keramičkih pločica.

2. Javni bilježnik Dubravka Filipović-Kovačić iz Virovitice po prijedlogu je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 2403/2020 od 19. listopada 2020.

3. Tuženik je protiv navedenog rješenja uložio prigovor u kojemu navodi da ga pobija u cijelosti jer je tuženik osporio vjerodostojnu ispravu – račun tužitelja temeljem kojeg je javni bilježnik donio pobijano rješenje. Opreza radi, ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije te zastare utuženog potraživanja. Navodi da utuženi račun nije ispravan, jer ne sadrži jediničnu cijenu, odnosno ukupnu veličinu površine na koju su postavljene keramičke pločice, pa iz njega nije jasno što to tužitelj zapravo potražuje. Ističe da je tuženik unaprijed tužitelju dao određeni iznos avansa, platio dobar dio posla iako je posao bio samo započet, a posao niti izbliza nije bio obavljen. Navodi da je zakonski zastupnik tuženika OĆ dogovorio izvođenje radova na postavljanju keramičkih pločica sa tužiteljem pa kada je vidio da se poslovi ne obavljaju uobičajenom dinamikom i kvalitetom raskinuo je dogovor. Ističe da su radovi bili nekvalitetni jer se keramika odmah po postavljanju počela odljepljivati, a tuženik je tužitelju preplatio obavljene radove budući mu je uplatio ukupan iznos od 13.000,00 kuna, koji iznos premašuje vrijednost radova obavljenih od strane tuženika, zbog čega je od tužitelja i zatražio povrat iznosa od 8.000,00 kuna. Ističe da tužitelj nije izvršio za tuženika radove čija bi vrijednost bila za 15.962,75 kuna viša od iznosa koji je tuženik već platio tužitelju, zbog čega osporava utuženo potraživanje i poziva tužitelja da dopuni navode na kojima temelji tužbu i tužbeni zahtjev jer smatra da prijedlog za ovrhu tužitelja nije podoban za vođenje parničnog postupka.

4. Općinski sud u Virovitici je temeljem odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ) rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te je se oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti predmet ustupio Trgovačkom sudu u Bjelovaru kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

5. Dana 20. svibnja 2022. Trgovački sud u Bjelovaru je donio presudu poslovni broj Povrv-50/2021-15 kojom je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne usprave javnog bilježnika Dubravke Filipović Kovačić iz Virovitice, poslovni broj Ovrv-2403/2020 od 19. listopada 2020, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezao tužitelja na naknadu parničnog troška.

5.1. Tužitelj je dana 6. lipnja 2022. uložio žalbu na navedenu presudu koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-2867/2022-2 od 26. siječnja 2023. ukinuo u toč. I i II izreke i predmet vratio Trgovačkom sudu u Bjelovaru na ponovno suđenje.

6. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: račun (list 8 spisa), dopise, povrat računa, dostavnicu, račun, potvrdu o prometu po računu, popis stanova (list 24-33 spisa), dopis, zapisnik (list 58-61 spisa), iskaz tužitelja UĆ od 24. rujna 2021. (list spisa 34-35), iskaz zakonskog zastupnika tuženika OĆ od 24. rujna 2021. (list spisa 35-36), iskaz svjedokinje ĐĆ od 10. studenoga 2021. (list spisa 45-46), iskaz svjedoka GĆ od 10. studenoga 2021. (list spisa 46-47), iskaz svjedoka NĆ od 10. studenoga 2021. (list spisa 47-48), Zapisnik Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 22. ožujka 2022. o zamolbenom saslušanju (list spisa 60-62), prijepis Posjedovnog lista (list spisa 126) i Izvadak iz zemljišne knjige (list spisa 133-135). Također je izveo dokaz dopunskim saslušanjem ranijeg zakonskog zastupnika tuženika, sada umirovljenog OĆ (list spisa 141- 142) i dopunskim saslušanjem tužitelja UĆ (list spisa 143-145).

7. Budući da je promijenjen sastav suda, stranke su na ročištu održanom dana 12.listopada 2023. temeljem čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) upitane pristaju li na čitanje iskaza saslušanih stranka, tužitelja UĆ i zakonskog zastupnika tuženika OĆ, te svjedoka ĐĆ, GĆ i NĆ, stranke su pristale na čitanje iskaza.

8. Nije izveden dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka ŽĆ budući da je tužitelj odustao od njega na ročištu od 9. veljače 2022. Nije izveden niti dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka FĆ jer je tuženik odustao od njega na ročištu od 27. travnja 2022.

8.1. Nije izveden dokazni prijedlog građevinskog vještačenja. Iz iskaza saslušanih tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka te iz navoda punomoćnika stranaka proizlazi kako predmeta vještačenja (keramičkih pločica) više nema. Nije provedeno osiguranje dokaza kojim bi se izvršilo evidentiranje činjeničnog stanja, a iz iskaza svjedoka GĆ i NĆ proizlazi kako su uklanjali pločice i ponovno ih pravilno postavljali kako bi mogli nastaviti sa poslom za koji su angažirani. Stranke su bile suglasne da se provede građevinsko vještačenje uz očevid, ali su istovremeno navele na ročištu 17. srpnja 2025. kako taj dokazni prijedlog smatraju neekonomičnim. Dakle, građevinskim vještačenjem nije moguće u konkretnom predmetu utvrditi činjenicu količine izvedenih radova.

8.2. Zaključno, ovaj sud ocjenjuje kako nije moguće provesti građevinsko vještačenje jer su predmetne pločice ranije uklonjene i više ih nema na licu mjesta te provođenje tog dokaznog prijedloga ne bi dalo novih spoznaja o činjeničnom stanju i bilo bi protivno načelu ekonomičnosti postupka.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9.1. Tužitelj od tuženika potražuje utuženi iznos od 15.962,75 kuna po računu broj 1/1/1 od 16. srpnja 2019. na ime izvršene usluge postavljanja keramičkih pločica u apartmanima tuženika u [adresa] na otoku [adresa].

10. Iz zapisnika s ročišta održanog 1. srpnja 2021. vidljivo je da je tužitelj naveo da mu tuženik nikada nije prigovorio kvaliteti izvedenih radova, da su stranke dogovorile posao postavljanja pločica na nekretnini tuženika u [adresa] u površini od 264 m2 po cijeni od 15 EUR/m2, odnosno ukupno 4.000,00 EUR-a, da je nesporno da je tuženik platio tužitelju iznos od 13.000,00 kuna, ali ostatak dužnog iznosa nije podmirio tako da ga i dalje potražuje. Tuženik je naveo da tužitelj nije obavio radove niti u količini niti u kvaliteti kako tvrdi, da je isplaćenim iznosom već preplatio tužiteljeve radove, a čak je imao i dodatne troškove radi popravljanja nekvalitetno obavljenih radova. Poriče da ne bi prigovorio tužitelju na obavljenim radovima te ispostavljenom računu.

11. Iz zapisnika s ročišta održanog 24. rujna 2021. vidljivo je da je tužitelj TĆ, saslušan kao stranka u postupku (list 34-35 spisa), te da je naveo da je s tuženikom dogovorio izvođenje keramičkih radova na četiri apartmana tuženika u [adresa] na [adresa], u roku od mjesec dana od dana započinjanja radova i na tom poslu su radili on, dvojica radnika, njegova supruga, završili su keramičarske radove na tri apartmana, a na četvrtom apartmanu radove su izvršili oko 90%, a ostatak nisu izvršili jer je falilo pločica. Naveo je da je upozorio tuženika da ima ugovorene i daljnje poslove i kako je rok za izvršenje radova istekao a tuženik nije nabavio pločice, otišao je na drugo gradilište. Naveo je da mu je plaćeno pola iznosa i to ne na račun obrta već na tužiteljev privatni račun, a ostao je neplaćen utuženi iznos od 15.962,75 kuna. Tuženik nije prigovarao kvaliteti izvršenih radova sve dok mu nije rekao da zbog toga što je otišao na drugi posao ne može završiti radove jer je tuženik kasnio s pribavom pločica, a kad je tuženiku poslao račun za izvršene radove vraćen mu je uz dopis u kojem je navedeno da tuženik traži povrat dijela novaca uz prijetnju da će ga tužiti. Naveo je da je ispostavio dva računa tuženiku, prvi za radove na četiri stana/apartmana, a kad mu je tuženik rekao da isti ne želi platiti, ispostavio mu je drugi račun za radove na tri stana/apartmana i umanjio potraživanje za radove na jednom stanu iz razloga što u tom stanu nije izvršio poslove jer nije bilo pločica.

11.1. Dana 17. srpnja 2025. ponovo je saslušan tužitelj TĆ koji je naveo da je utužene pločice postavljao sam na zidovima i podovima u tri stana, a radilo se o prostorijama kupaonice i hodnicima. Koliko se sjeća jedan stan je bio na prvom katu, jedan na drugom katu, a treći je bio u prizemlju. Treći stan, za koji mu nije plaćeno, je prizemni stan. Za prva dva stana, na prvom i drugom katu, naveo je da mu je plaćeno. Koliko se sjeća radilo se o pločicama veličine 60x60 cm, velike pločice, ali se detalja oko izgleda ne sjeća. Naveo je da su pločice na zidovima i na podu bile različite boje, a ne sjeća se o kojim se bojama radilo. Na podovima su bile protuklizne pločice, a na zidovima obične pločice. Ne sjeća se točno kojeg oblika su bile pločice. Naveo je da mu tuženik nije nikada ništa prigovorio, molio ga je čak da ga pričeka kad mu je ostao dio dužan, a pokrenuo je postupak ovrhe kako ne bi došlo do zastare kad je čuo kako ni drugima ne plaća. Naveo je da se s tuženikom nalazio kod objekta na kojem su radili jer bi ga tu uvijek našao. Kad je obećavao platiti bili su prisutni i drugi keramičari kojima je ostao dužan, sjeća se da se jedan zvao FĆ, a za drugu dvojicu se ne sjeća kako su se zvali. Naveo je da misli da je FĆ bio oko 36 godina, a druga dvojica oko 40-tak godina. Nije mu poznato da bi tuženik skidao pločice, misli da su pločice i fuge ostale, neki su mu ljudi rekli da ništa nije popravljano, a nakon što je završio posao nije se kasnije vraćao u te stanove. Kada mu je bio pokazan račun naveo je kako ne zna na koje apartmane se odnose, on je svojoj knjigovođi davao postavljenu kvadraturu a onda je ona obračunavala i izdavala račun.

11.2. Punomoćnik tuženika prigovorio je iskazu tužitelja kao proturječnom u odnosu na raniji iskaz dan na ročištu od 24. rujna 2021. u pogledu obujma radova te u pogledu plaćenog dijela rada u apartmanima.

11.3. Ovaj sud prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je postavljao pločice za tuženika te u dijelu da mu nije plaćeno sve što je zatražio, dok se u ostalom dijelu ne prihvaća jer su navodi iz njegovog iskaza proturječni navodima saslušanih svjedoka GĆ i NĆ. Tužitelj je također naveo kako misli da njegov rad nije popravljan, ali je također naveo kako se kasnije nije vraćao u te stanove te se ne prihvaća njegov iskaz u pogledu kvalitete radova budući da nema neposrednih saznanja o kvaliteti jer se kasnije nije vraćao u stanove, a svjedoci GĆ i AĆ, koji su nastavili raditi na tom gradilištu, su iskazali kako pločice nisu bile dobro postavljene te su bile popravljene/zamijenjene.

12. Iz zapisnika s ročišta održanog 24. rujna 2021. vidljivo je da je kao stranka u postupku saslušan zakonski zastupnik tuženika OĆ (list 35-36 spisa), a koji je naveo da je poslovna suradnja započela na način da mu je tužitelj 20. svibnja 2019. u trgovini u Nerežišću rekao da radi kao vozač, ali bi počeo raditi keramiku i pitao ga ima li potrebe za keramičarskim radovima. U to je vrijeme društvo tuženika dovršavalo devet stanova u [adresa], nije imao keramičara pa je dogovorio da mu tužitelj počne raditi keramiku pa će se vidjeti kako će to izgledati. Naveo je da je 22. svibnja 2019. započeo s keramičarskim radovima i isti dan tražio da mu isplati iznos od 3.000,00 kuna, što je on i učinio, a već 23. svibnja je obišao radove i vidio nedostatke i rekao što treba popraviti. Istaknuo je da nije točan navod tužitelja da bi nedostajalo pločica jer je imao cijeli šleper pločica na gradilištu, a tuženik je radio isključivo sam, nije mu čak ni žena dolazila, a jedan dan došao mu je neki čovjek iz Sarajeva i nešto radio, ali ga je odmah udaljio. Naveo je da u to vrijeme nije imao keramičara, ali je kasnije dogovorio keramičarske radove s FĆ iz [adresa] na [adresa] i U iz [adresa] koji je imao svoja tri radnika. Morao je poslovno otputovati u Viroviticu ali je na gradilištu imao zaposlene soboslikare i vodoinstalatere i kada ih je telefonski pitao kako teku radovi oni su se ismijavali jer su se pločice odmah odljepljivale, nakon čega je nazvao tužitelja i zamolio ga da napusti gradilište, a on je uz protivljenje i psovanje to i učinio. Nakon što je tužitelj započeo s radovima tuženik mu je uz plaćenih 3.000,00 kuna još platio i 10.000,00 kuna na njegov osobni tekući račun, a kad ga je udaljio s gradilišta zatražio je od tužitelja da mu ispostavi račun za iznose koje mu je isplatio iako nije bio zadovoljan sa izvršenim radovima, no tuženik mu je šest mjeseci kasnije ispostavio račun na 25.000,00 kuna i to ne za novac koji mu je platio već za radove koje mu nije platio, a koji račun je tuženik tužitelju vratio uz obrazloženje, nakon čega mu je tužitelj ispostavio novi račun koji je također vratio. Naveo je da je nakon što je udaljio tužitelja s gradilišta popravio nedostatke i završio radove uz pomoć FĆ, U i njegovih radnika, a keramika koju je tužitelj izveo je skinuta i ponovno nalijepljena. Naveo je da je kvaliteti tužiteljevih radova prigovarao odmah nakon što je on započeo s radovima, nije uputio dopis u kojem bi ga pisano upozorio na nedostatke radova, ali je nedostatke napisao u bilježnicu i pokazao tužitelju nedostatke koje je zamijetio i tražio tužitelja da ih popravi. Iznos od 10.000,00 kuna je tužitelju platio nakon što je zamijetio nedostatke u radovima, ali mu je tužitelj obećao da će ih popraviti.

12.1. Dana 3. lipnja 2025. ponovo je saslušan OĆ, ranije zakonski zastupnik tuženika, koji je naveo da je tužitelj trebao lijepiti keramičke pločice, ne sjeća se kojih dimenzija niti kako su izgledale, budući da je bilo više gradilišta. Prigovorio je njegovom radu te tražio da popravi ili da ode s gradilišta. Pločice koje je tužitelj radio bile su krivo postavljene te su došli novi keramičari koji su maknuli te krivo postavljene pločice i na njihovo mjesto stavili nove iste takve pločice. Kada je bio upitan kako se vrši ponovno lijepljenje pločica, naveo je da se pločica može ponovno zalijepiti na način da se podigne pločica, zatim ostruže ljepilo s nje (ako je to moguće) i s podloge, zatim se ponovno stavlja ljepilo na tu pločicu (ako je neoštećena) i ponovno lijepi. Ako pločicu nije moguće iskoristiti, uzima se nova pločica koja se lijepi na to mjesto. Napomenuo je kako poslovi idu jedan za drugim te da ga je zvao vodoinstalater koji je trebao početi svoj posao nakon tužitelja i rekao da pločice nisu dobro postavljene i da „zvone“ te da on ne može započeti svoj posao. Nakon toga ostali keramičari koji su radili na toj istoj zgradi su popravljali i završili taj kompletan posao, polijepili cokle jer ih tužitelj nije zalijepio. Naveo je da rad tužitelja nije bio zadovoljavajuć i da on te stanove ne bi mogao prodati, a koliko se sjeća, tužitelj je započeo raditi na manje od sto kvadrata, ali niti jedan kvadrat nije napravio do kraja.

12.2. Ovaj sud ocjenjuje iskaz OĆ istinitim i vjerodostojnim te u skladu sa iskazima ostalih svjedoka pa ga prihvaća u cijelosti.

13. Među strankama nije sporno da je tuženik navedeni račun vratio tužitelju uz dopis od 14. srpnja 2019. (list 24 spisa) u kojem je naveo da vrši povrat računa jer iskazana cijena na računu nije ugovorena, posao nije završen do kraja, količine iskazane u računu nisu ispravne, a tuženik je tužitelja već isplatio do kraja.

14. Među strankama nije sporno da je tužitelj prema dogovoru sa zakonskim zastupnikom tuženika započeo izvršenje radova-postavljanja keramičkih pločica u četiri apartmana tuženika, niti da mu je tuženik za predmetne radove isplatio ukupan iznos od 13.000,00 kuna i to 3.000,00 kuna u gotovini i 10.000,00 kuna na tekući račun tužitelja, što proizlazi iz iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika na ročištu od 24. rujna 2021 (list 34-37 spisa).

15. Sporna je ugovorena cijena, količina i kvaliteta izvršenih radova, odnosno visina potraživanja.

16. Iz zapisnika od 10. studenog 2021., iz iskaza svjedokinje ĐĆ, supruge tužitelja (list 45-46 spisa), proizlazi da je bila prisutna kad je tužitelj izvodio keramičke radove na apartmanima tuženika, ponekad je poslijepodne dolazila u apartmane kad se vršilo fugiranje nakon čega je čistila. Zna da je tri kupaonice tužitelj dovršio, dok je na četvrtom apartmanu započeo radove ali ih nije dovršio jer nije bilo pločica. Navela je da u vrijeme kad je dolazila više nije bilo radnika, a prema pričanju tužitelja sa njim su radila još dvojica radnika čijih se imena ne sjeća i ne zna da bi bilo tko prigovarao kvaliteti izvršenih radova.

16.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedokinje istinitim i vjerodostojnim, ali ga ne prihvaća u dijelu u kojem navodi zašto radovi nisu dovršeni. Svjedokinja je dolazila na gradilište nakon što su ostali završili svoj posao te je njen posao bio čišćenje, a o ostalim okolnostima ima posrednih saznanja iz razgovora s tužiteljem, koji je zainteresiran za uspjeh u ovom sporu, također, njen iskaz nije u skladu s iskazima ostalih svjedoka koji su neposredno radili s tužiteljem.

17. Iz zapisnika od 10. studenoga 2021., iz iskaza svjedoka GĆ (list 46-47 spisa) proizlazi da je tužitelj radio na apartmanima tuženika u [adresa] na [adresa] u tri stana, jer je svjedok u to vrijeme obavljao strojno žbukanje unutar apartmana tuženika i tamo je radio nekoliko mjeseci, a tužitelj je kao majstor došao postavljati pločice na apartmanima tuženika negdje u 5. ili 6. mjesecu 2019. Zna da tužitelj radove na četvrtom stanu nije niti započeo, čuo je svađu između tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, koji mu je rekao da nije zadovoljan tužiteljevim poslom, da posao nije u redu napravljen. Naveo je da su u jednom stanu u kojem je tužitelj postavljao pločice, pločice, kada je na njih stao, pucketale, klapale pod nogama, pa ih je vodoinstalater AĆ skidao špahtlom, a druge nedostatke na pločicama nije zamijetio. Zna da je u listopadu 2019., kad se vratio na gradilište, još jedan keramičar u tim stanovima lijepio cokle/rubnike i to u svim prostorijama osim u kupaonici i da je radio još neke popravke. Zna da je tužitelj radio u tri stana, da je u jednom kupaonicu dovršio, u drugom je započeo kuhinju i kupaonicu i u jednom stanu je završio sve osim cokli/rubnika uz pločice. Nije vidio da bi keramičarske radove osim tužitelja obavljao još neki njegov radnik ili njegova supruga.

17.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedoka istinitim i vjerodostojnim. Iskaz je u skladu sa navodima tuženika te svjedoka NĆ pa ga sud prihvaća u cijelosti.

18. Iz zapisnika od 10. studenoga 2021., iz iskaza svjedoka NĆ (list 47-48 spisa) proizlazi da je svjedok radio vodoinstalaterske radove na predmetnim apartmanima tuženika i to od početka izvođenja radova koji su počeli u zimi 2018. do ljeta 2019. Svjedok je bio prisutan kada je tužitelj počeo raditi keramičarske radove za tuženika, zna da je radio na tri stana tuženika, da niti jedan stan nije završio i da je kvaliteta radova bila loša, na što je upozorio investitora jer je nakon keramičarskih radova postavljao na pločice opremu i smetalo mu je to što keramičarski radovi nisu bili dobro izvršeni. Navodi da pločice nisu bile dobro zalijepljene, da su bile grbave, u prvom stanu niti jedna prostorija nije bila završena, drugi stan je tužitelj radio cijeli ali ga nije završio, treći stan također nije bio završen, a četvrti stan tužitelj nije ni počeo raditi. Zna da su nedostatke na radovima tužitelja otklanjali drugi majstori koji su radili dok radove nisu završili.

18.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedoka istinitim i vjerodostojnim. Iskaz je u skladu s navodima tuženika te svjedoka GĆ pa ga sud prihvaća u cijelosti.

19. Iz gore izvedenih dokaza ovaj sud drži da je ovdje tužitelj obavljao keramičarske poslove za tuženika. Dio posla je završio, dok dio posla nije. Završen posao imao je nedostatke na koje su mu ukazali prijašnji zakonski zastupnik tuženika te su svjedok AĆ i ostali majstori popravljali te nedostatke, a te navode je u svom iskazu potvrdio i svjedok GĆ. Tužitelj posao nije dovršio niti je popravljao nedostatke. S obzirom na činjenicu da je loše odrađeno djelo od strane tužitelja otklanjano na način da su se pločice skidale sa „špahtlom“ i lijepile druge, ovaj sud smatra da predmetnih pločica nema na licu mjesta.

20. Za razrješenje ovog spora relevantan je Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) jer je ugovor o djelu sklopljen 2018. godine.

21. Čl. 590. ZOO-a navodi da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

21.1. Čl. 597. st. 1. ZOO-a navodi da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

21.2. Čl. 598. st. 1. ZOO-a navodi da ako se u tijeku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako bi trebalo, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama.

22. Ovaj sud ocjenjuje kako su stranke bile u dvostrano-obveznom ugovornom odnosu – ugovor o djelu kako ga uređuje čl. 590. ZOO-a i to tužitelj kao izvođač radova (postavljanje keramičkih pločica) te tuženik kao naručitelj radova. Iako među strankama nije sporno da je tužitelj za tuženika vršio keramičarske radove na apartmanima tuženika u [adresa], na [adresa], ali budući da iz osporenog računa, koji je tuženik nedvojbeno vratio tužitelju, ne proizlazi količina izvršenih radova, već je na računu samo paušalno navedeno "postavljanje keramičkih pločica", "količina 1", to sud smatra da je na tužitelju teret dokazivanja količine i cijene izvedenih keramičarskih radova. U svom dopunskom iskazu tužitelj je naveo kako on dostavlja količine izvedenih radova knjigovođi koja onda ispostavlja račune, a uvidom u račun vidi se samo količina 1, ali tužitelj nije na ovaj spis dostavio obračun količina koji je dostavio knjigovođi. Ovaj sud također drži da tužitelj nije dokazao da je izveo radove u količini većoj od one za koju mu je plaćeno. Kako iz izvedenih dokaza ne proizlazi niti količina, niti cijena predmetnih radova, a iz iskaza saslušanih svjedoka GĆ i NĆ, koje je sud ocijenio vjerodostojnim i istinitim, iz naprijed navedenih razloga, proizlazi da keramičarske radove tužitelj nije završio odnosno, djelo koje je završio je imalo nedostatke, na koje je izvođač upozoren, sukladno čl. 598. st. 1. ZOO-a te stoga tužitelj nije dokazao osnovu i visinu potraživanja. Tužitelj je na prvom saslušanju naveo kako mu tuženik nije osigurao potrebnu količinu pločica te da je zato djelo ostalo nedovršeno, dakle, pozvao se na čl. 597. st. 3. ZOO-a, a na dopunskom saslušanju je naveo kako je problem bio u plaćanju te tu „razliku u navodima“ tužitelj nije znao objasniti. Dakle, nije uspješno dokazao kako je odgovornost za nedovršenost radova na naručitelju radova, ovdje tuženiku. Zatim, zakonski zastupnik tuženika je prigovarao kvaliteti izvršenih radova i tražio popravak, ali tužitelj nije popravio te nije otklonio nedostatke, a što su potvrdili i saslušani svjedoci, pa ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao da je izveo tuženiku keramičarske radove u cijelosti, odnosno u količini za koju potražuje ostatak naknade u ovom postupku. Iz računa nije vidljiva količina izvedenih radova, a iz iskaza svjedoka te dopunskih iskaza stranaka nije moguće utvrditi detalje posla tj. neophodne podatke za provođenje građevinskog vještačenja uz očevid koje su stranke predložile. Također, iz iskaza svjedoka te navoda stranaka proizlazi kako su pločice koje je tužitelj postavio (djelo) uklonjene i popravljene. Da djelo nije u cijelosti dovršeno proizlazi i iz činjenice da je tuženik nesporno tužitelju platio za predmetne radove ukupan iznos od 13.000,00 kuna, 3.000,00 kuna u gotovini i 10.000,00 kuna isplatom na tekući račun dok mu ostatak iznosa nesporno nije htio platiti jer djelo nije dovršeno, a dovršeni dio je bio zahvaćen nedostacima.

23. Kako tužitelj nije dokazao da bi izvršio keramičarske radove u vrijednosti većoj od nesporno isplaćenih mu 13.000,00 kuna, dok je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik tužitelju prigovarao na kvalitetu izvedenih radova, a da ih tužitelj nije popravio, što je rezultiralo ponovnim postavljanjem pločica na mjesto pločica koje je tužitelj postavio te kako tužitelj nije dovršio u cijelosti djelo, to sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu potraživanja, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Zaključno, tužitelj nije uspješno dokazao da je izvršio djelo u cijelosti te da mu temeljem čl. 590. ZOO-a pripada (dodatna) naknada za izvršeno djelo.

24. Kako je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti to tužitelj nema pravo na zatražene kamate te je odlučivanje o kamatama nepotrebno.

25. Iz navedenih razloga sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić iz Virovitice, Andrije Kačića Miošića 2, poslovni broj Ovrv-2403/2020 od 19. listopada 2020.

26. Sukladno navedenome, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

27. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući da nije uspio u sporu, tužitelj je dužan tuženiku kao troškove potrebne za vođenje postupka, naknaditi troškove parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje: OT), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj: 37/2023, dalje: Tarifa).

28. Sukladno vrijednosti predmeta spora u ovom predmetu, koja iznosi ukupno 2.118,62 eura, temeljem Tbr. 7. OT za sastav svakog podneska i svako zastupanje na ročištu tuženiku pripada nagrada od 100 bodova, s time da temeljem Tbr. 54. OT, 1 bod iznosi 2,00 eura.

29. Tuženik je na ročištu dana 17. srpnja 2025. na spis predao troškovnik u kojem je zatražio troškove sastava prigovora od 24. studenoga 2020. u iznosu od 200,00 eura uvećan za PDV od 25% u iznosu od 50,00 eura, sastava podnesaka od 27. travnja 2022. i 23. srpnja 2024. svaki u iznosu od 200,00 eura uvećanih za PDV od 25% u iznosu od 50,00 eura, zastupanja na ročištima od 1. srpnja 2021., 24. rujna 2021., 10. studenoga 2021., 9. veljače 2022., 20. svibnja 2022., 12. listopada 2023., 12. listopada 2023., 17. prosinca 2024., 3. lipnja 2025. i 17. srpnja 2025. svako u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 eura te trošak sudskih pristojbi u iznosu od 67,69 eura, dakle ukupno 3.317,69 eura. Na navedene troškove tuženik je zatražio i pripadajuće zakonske zatezne kamate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Gore navedeni zatraženi trošak djelomično je opravdan za vođenje ove parnice te nije pravilno obračunat.

31. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora od 24. studenoga 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8. t.1. OT) te za sastav podnesaka od 27. travnja 2022. i 23. srpnja 2024. svaki u iznosu od 50,00 eura (Tbr.8. t.4. OT), dakle ukupno 300,00 eura.

31.1. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištima od 1. srpnja 2021., 24. rujna 2021., 10. studenoga 2021., 12. listopada 2023., 3. lipnja 2025. i 17. srpnja 2025. svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. t.1. OT), dakle ukupno 1.200,00 eura.

31.2. Za zastupanja na ročištima od 9. veljače 2022. i 17. prosinca 2024. tuženiku je priznat trošak u iznosu od 100,00 eura za svako (Tbr.9. t.2. OT), dok mu je za zastupanje na ročištu od 20. svibnja 2022. priznat trošak u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9. t.3.OT), dakle ukupno 300,00 eura

31.3. Tuženiku je priznat trošak PDV-a od 25% na osnovicu od 1.800,00 eura što iznosi 450,00 eura (Tbr. 46. OT), kao i trošak sudskih pristojbi u zatraženom iznosu od 67,69 eura.

31.4. Zaključno tuženiku se priznaje parnični trošak u iznosu od 2.317,69 eura.

31.5 Budući da je tuženik zatražio i kamatu na trošak, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a na naprijed utvrđen parnični trošak mu po istom članku zakona i pripada i to od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a u visini kako ih određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a, te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

32. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podnesaka od 27. travnja 2022. i 23. srpnja 2024. u zatraženom iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak sukladno Tbr.8. t.1. OT jer se ne radi o obrazloženim podnescima, već se radi o ostalim podnescima za koje odvjetniku pripada 25% nagrade i ne više od 25 bodova, sukladno Tbr.8. t4. OT, pa je zahtjev tuženika na ime troška sastava podnesaka odbijen za ukupan iznos od 300,00 eura.

32.1. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištima od 9. veljače 2022. i 17. prosinca 2024. u zatraženom iznosu od 200,00 eura za svako zastupanje sukladno Tbr.9. t.1. OT jer se nije radilo o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari niti su se na istima izvodili dokazi, već se radilo o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima za koja odvjetniku pripada 50% nagrade sukladno Tbr.9. t.2. OT, pa je odbijen za troškove zastupanja na navedenim ročištima za ukupan iznos od 200,00 eura. Također tuženiku nije priznat niti trošak za zastupanje na ročištu od 20. svibnja 2022. u zatraženom iznosu od 200,00 eura jer se radilo o ročištu za objavu odluke a za koje ročište sukladno Tbr.9. t.3. OT odvjetniku pripada 50% nagrade i ne više od 50 bodova pa je za navedeno ročište odbijen zahtjev za iznos od 100,00 eura. Isto tako, tuženik je u svom troškovniku za zastupanje na ročištu od 12. listopada 2023. dva puta zatražio trošak, pa mu je jedan trošak u iznosu od 200,00 eura odbijen. Dakle, na ime zastupanja na ročištima tuženiku je odbijen zahtjev za ukupan trošak u iznosu od 500,00 eura.

32.2. Tuženiku također nije priznat trošak PDV-a u zatraženom iznosu od 650,00 eura, budući je sud izračunao kao osnovicu za obračun PDV-a iznos od 1.800,00 eura i sukladno tome priznao trošak PDV-a u iznosu od 450,00 eura te se odbija zahtjev tuženika za naknadu troška PDV-a u iznosu od 200,00 eura.

32.3. Zaključno, tuženiku nije priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura te je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

33. Radi svega gore navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 19. rujna 2025.

Sutkinja

Sanjana Zorinc

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Sabina Cuvaj.