Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-739/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti/isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 11. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika HU, odvjetničke vježbenice u uredu odvjetnika Vedrana Pajića iz Osijeka, odlukom objavljenom 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Utvrđuju se ništetnim sve odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 solemniziranog kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka dana 14.08.2007.g., broj: OV-11987/07, sklopljenog između tužitelja RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d., OIB: 1403633387, [adresa], kao kreditora, koje su vezane za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, i to:

-čl. 2. koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti …CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“

-čl. 3. toč. 2. koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti … CHF“

-čl. 3. toč. 4. koji glasi: „kamate se obračunavaju u CHF…“

-čl. 4. toč. 1. koji glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke…“

-čl. 4. toč. 3. koja glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene ….) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru…“

-čl. 19. „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, ugovorne strane se odriču prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).

ll. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], da isplati tužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 4.328,22 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 9,83 eura, počevši od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 25,80 eura, počevši od 13.08.2009. do isplate,

- na iznos od 25,80 eura, počevši od 11.09.2009. do isplate,

- na iznos od 25,80 eura, počevši od 14.10.2009. do isplate,

- na iznos od 25,80 eura, počevši od 14.11.2009. do isplate,

- na iznos od 25,80 eura, počevši od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 25,80 eura, počevši od 16.01.2010. do isplate,

- na iznos od 25,80 eura, počevši od 12.02.2010. do isplate,

- na iznos od 25,80 eura, počevši od 13.03.2010. do isplate,

- na iznos od 25,80 eura, počevši od 13.04.2010. do isplate,

- na iznos od 25,80 eura, počevši od 11.05.2010. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 17.06.2010. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 17.07.2010. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 14.08.2010. do isplate,

- na iznos od 49,69 eura, počevši od 18.09.2010. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 14.10.2010. do isplate,

- na iznos od 54,99 eura, počevši od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 14.12.2010. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 14.01.2011. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 12.02.2011. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 16.03.2011. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 181,56 eura, počevši od 20.05.2011. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 16.06.2011. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 16.07.2011. do isplate,

- na iznos od 146,26 eura, počevši od 13.08.2011. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 14.09.2011. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 13.10.2011. do isplate,

- na iznos od 39,07 eura, počevši od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 60,30 eura, počevši od 20.12.2011. do isplate,

- na iznos od 96,67 eura, počevši od 28.01.2012. do isplate,

- na iznos od 94,85 eura, počevši od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od 94,90 eura, počevši od 16.03.2012. do isplate,

- na iznos od 92,16 eura, počevši od 17.04.2012. do isplate,

- na iznos od 93,48 eura, počevši od 16.05.2012. do isplate,

- na iznos od 94,26 eura, počevši od 19.06.2012. do isplate,

- na iznos od 93,48 eura, počevši od 14.07.2012. do isplate,

- na iznos od 92,87 eura, počevši od 17.08.2012. do isplate,

- na iznos od 92,16 eura, počevši od 13.09.2012. do isplate,

- na iznos od 87,39 eura, počevši od 20.10.2012. do isplate,

- na iznos od 92,55 eura, počevši od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 93,54 eura, počevši od 21.12.2012. do isplate,

- na iznos od 93,48 eura, počevši od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 87,21 eura, počevši od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 92,16 eura, počevši od 16.03.2013. do isplate,

- na iznos od 92,16 eura, počevši od 05.04.2013. do isplate,

- na iznos od 88,65 eura, počevši od 15.05.2013. do isplate,

- na iznos od 84,46 eura, počevši od 07.06.2013. do isplate,

- na iznos od 80,90 eura, počevši od 20.07.2013. do isplate,

- na iznos od 84,19 eura, počevši od 13.08.2013. do isplate,

- na iznos od 85,89 eura, počevši od 17.09.2013. do isplate,

- na iznos od 92,16 eura, počevši od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 88,88 eura, počevši od 20.11.2013. do isplate,

- na iznos od 90,83 eura, počevši od 14.12.2013. do isplate,

- na iznos od 92,16 eura, počevši od 22.01.2014. do isplate,

- na iznos od 92,61 eura, počevši od 18.02.2014. do isplate,

- na iznos od 95,44 eura, počevši od 18.03.2014. do isplate,

- na iznos od 94,35 eura, počevši od 19.04.2014. do isplate,

- na iznos od 92,35 eura, počevši od 13.05.2014. do isplate,

- na iznos od 92,16 eura, počevši od 17.06.2014. do isplate,

- na iznos od 90,21 eura, počevši od 19.07.2014. do isplate,

- na iznos od 94,41 eura, počevši od 19.08.2014. do isplate,

- na iznos od 97,64 eura, počevši od 17.09.2014. do isplate,

sve to u roku 15 dana.

lll. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], naknaditi tužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.626,54 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 5. listopada 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Iz tužbe i priloga dostavljenih uz istu u bitnom proizlazi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa tuženikovim pravnim prednikom kao kreditorom sklopio dana 1. kolovoza 2007. Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.400,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u mjesečnim obrocima u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan dospijeća, na rok od 7 godina, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Odredbe Ugovora u kojima je ugovoreno vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF i odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, tužitelj smatra u cijelosti ništetnim, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju omogućio da o istima pregovara niti je tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi. Pri tom se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je u djelu utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014, odnosno koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u djelu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi tužitelj smatra da je tuženiku do konačne otplate kredita preplatio dugovani iznos. Temeljem svega navedenog traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos, s tim da je zadržao pravo da naknadno specificira tužbeni zahtjev nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava da bi odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile ništetne. Smatra da su ugovorne strane dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik promjenjivosti tečaja i kamatne stope, a što proizlazi iz činjenice da je tuženik u vrijeme zaključenja Ugovora nudio kredite s valutnom klauzulom u različitim valutama koje su sadržavale različite uvjete te je tužitelj imao na raspolaganju mogućnost izbora nakon što je detaljno analizirao sve ponuđene opcije. Tužitelj je, nakon što je od strane tuženika upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kredit, odabrao valutnu klauzulu u CHF čime je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Na kraju je istaknuo prigovor zastare.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužitelj je konačni tužbeni zahtjev postavio nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u podnesku zaprimljenom 21. kolovoza 2025. (str. 558-561 spisa).

4. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja na okolnost mogućnosti pregovaranja o spornim odredbama, informacijama koje je možebitno dobio u obliku pojašnjenja o rizicima koji proizlaze iz sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom te na okolnost ima li isti, u konkretnom slučaju, svojstvo potrošača. Provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja visine preplate po kreditu. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to u: Otplatni plan na str. 6-7, Ugovor o kreditu str. 8-16, potvrdu o uplati str. 21, članke koji se pojavljuju u stručnoj literaturi, stručnim časopisima i novinama, kao i razno razna mišljenja objavljena u stručnoj literaturi str. 91-397, Opće uvjete i ostali interni akti tuženikovog pravnog prednika koji su se primjenjivali na kreditno poslovanje sa građanima str. 423-452, pregled kretanja kamatnih stopa str. 472-475, ovjerene izjave svjedoka str. 476-480, specifikacija uplata str. 494-496, pregled prometa po kreditu str. 497-509, Nalaz, zaključak i mišljenje sudskog vještaka str. 520-538, račun vještaka str. 539, pregled kretanja kamatnih stopa sa simuliranim otplatnim planom i realiziranim otplatnim planom str. 550-557, pisano očitovanje vještaka na primjedbe tuženika str. 579-580.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, kojima se otplata kredita vezuje uz neizvjestan tečaj valute švicarskog franka, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja se određuje jednostranom odlukom tuženika, kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

6. Među strankama nije sporno da je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor (str. 8-16 spisa) te da je isti potvrđen 14. kolovoza 2007. po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka, pod poslovnim brojem: OV-11987/07. Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženik odobrio tužitelju isplatu namjenskog kredita za kupnju osobnog vozila u iznosu 25.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita s rokom otplate 7 godina. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, kao i kamatna stopa, te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan dospijeća anuiteta. Nesporno je i da je tužitelj u međuvremenu predmetni kredit u cijelosti otplatio te da nije provođena konverzija kredita.

7. Među strankama je sporno ima li tužitelj status potrošača u predmetnom ugovornom odnosu, je li ništetna odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika. Također je sporno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita u slučaju utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, a s tim u vezi sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao radi kupnje osobnog automobila. Obratio se tuženikovom pravnom predniku, jer je kod istog imao otvoren tekući račun na koji je primao plaću. Ponudili su mu kredit u valuti CHF, iako su nudili kredite i u eurima, s tim da mu je rečeno da je kredit u CHF, s obzirom na uvjete, puno povoljniji. Stoga se i odlučio podići kredit u valuti CHF. Djelatnici banke prilikom samog sklapanja ugovora nisu mu ništa posebno pojašnjavali, niti su mu spominjali da postoji rizik sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Dobio je na potpis ugovor koji je sročila banka (tuženik) te mu je rečeno da ode kod javnog bilježnika radi ovjere, što je i učinio. Javni bilježnik nije mu pojašnjavao pojedine odredbe. Cjelokupni iznos kredita potrošio je za kupnju osobnog automobila koji je koristio isključivo za osobne svrhe. Nikad nije bio obrtnik, niti se je bavio kakvom djelatnošću. Cijelo vrijeme, dakle, i dan-danas, radi u Gradskom prijevoznom poduzeću d.o.o. Osijek. Kredit je otplaćivao ustegom sa plaće, u početku je otplatna rata iznosila oko 1.450,00 kn te se nedugo nakon toga ista povećala, zbog čega ga je zvao poslodavac, obavještavajući ga da će s plaće ustegnuti veći iznos, kako bi mogao podmiriti otplatnu ratu koja je rasla. U konačnici je otplatna rata porasla do iznosa od oko 2.400,00 kn. Takav porast otplatne rate u bitnom je utjecao na njegove financijske mogućnosti te je predstavljao znatan teret. Međutim, kredit je uspio otplatiti u cijelosti. Nikad nije sklapao nikakve ugovore o konverziji. Prilikom porasta rata nije se obraćao tuženikom s upitima zašto je to tako, jer je i od drugih čuo da rate u CHF kreditima rastu te se u javnosti i u medijima o tome govorilo pa nije smatrao svrhovitim obraćati se tuženiku.

9.1. Sud u cijelosti smatra vjerodostojnim i životnim iskaz tužitelja, jer je isti dan jasno i okolnosno. Uz to treba naglasiti da je iskaz tužitelja u dijelu koji se odnosi na samo sklapanje ugovora i njegovu formu u skladu sa sadržajem ugovora (str. 9-15 spisa), jer iz istog proizlazi da je sastavljen na unificiranom obrascu (memorandumu) koji je koristio tuženik za sklapanje istovrsnih ugovora, u kojemu su odredbe u većem dijelu strogo formalne te se u istima mijenjaju samo osnovni podaci o korisniku kredita, iznosu kredita i roku otplate.

10. Iz Nalaza i zaključka sudskog vještaka Posrednik d.o.o. od 8. svibnja 2025. (str. 520-538 spisa) i očitovanja na primjedbe tuženika (str. 579 i 580 spisa), proizlazi da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Na taj način, a vezano isključivo za tečajnu razliku u otplati anuiteta, koja je predmet ovog spora, tuženik je od tužitelja po kreditu naplatio 4.328,22 eura više od utvrđenog početnim otplatnim planom, a što je razvidno iz tabelarnog prikaza (str. 535-537 spisa) i zaključka sudskog vještaka (str. 538 spisa). Pri tome treba naglasiti da je navedeni iznos umanjen za iznose u razdobljima kad je tečaj bio niži od početno ugovorenog (tzv. negativne razlike). Dakle, zbirni iznos preplate od 4.328,22 eura predstavlja stvarni iznos preplate po osnovu tečajne razlike jer su u isti uračunate i negativne razlike. Vještak je u Nalazu razdvojio iznose preplate koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, tako da po toj osnovi preplata iznosi uz uračunate negativne razlike ukupno 478,43 eura pa je na taj način isti isključio iz naprijed navedenog zbirnog iznosa preplate tečajne razlike, utjecaj promjenjive kamatne stope.

10.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Neosnovano je tuženikovo prigovaranje da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, jer se taj prigovor svodi na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Vještak je nalaz i zaključak dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj Sud. Također je neosnovano pozivanje tuženika da je vještak pogrešno izradio izračun, odnosno da je zbog promjene tečaja prikazao veći iznos zbog tog što je u izračun uključio i iznose kojima su naplaćene zatezne kamate i troškove te u izračun nije uključio uplatu od 13. rujna 2007. kojim je djelomično podmiren anuitet od 1. listopada 2007. To stoga što je vještak u svom očitovanju na navedene primjedbe (str. 579-580 spisa) jasno naglasio da je primijenio tečaj koji je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita te da tuženik to nije primijenio u svom simuliranom izračunu pa je zbog toga nastala razlika između njegovog simuliranog izračuna i izračuna u Nalazu vještaka. Također je vještak naglasio da je uplata od 13. rujna 2007. stornirana (s predznakom minus), odnosno navedeni je iznos priznat kao preplata, dok s druge strane tuženik u svom simuliranom izračunu navedeno nije niti obuhvatio.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da je i ovdje tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF, kao i promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09; dalje ZZP/07). ). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. odbijena revizija tuženika. U dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. odbijena revizija tuženika.

12. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Budući je tužitelj pokrenuo ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, isti je ovlašten temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravna utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem. Stoga tužitelj u ovoj parnici nije niti trebao dokazivati nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru koji je on kao potrošač zaključio sa tuženikom kao davateljem kredita, čije odredbe su dio po kreditoru unaprijed pripremljenog ugovora, na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati i koje odredbe su u suštini identične onim odredbama koje je imao u vidu i sud u kolektivnom sporu pri donošenju svojih odluka. Po stavu ovog Suda sama činjenica što je tužitelj kredit otplatio u cijelosti nije zapreka da se isti poziva na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Ugovoru temeljem utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu. Naime, prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se pa se na ništetnost ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj, kao stranka Ugovora to u svakom slučaju jeste i za navedeno ima pravni interes budući da traži i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.

16. Navedeni zaključci, koji se odnose na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ne znače apsolutno isključenje mogućnosti da tuženik u pojedinačnoj parnici dokazuje da se konkretni ugovor ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja i stavovi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Međutim, tuženik u provedenom postupku nije dokazao da tužitelj nema svojstvo potrošača ili da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ipak nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora ipak bile razumljive za potrošača i da se o njima prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, a slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Iz iskaza tužitelja saslušanog u dokaznom postupku te iz samog Ugovora proizlazi da je kredit odobren strogo namjenski radi kupnje osobnog automobila koji je tužitelj koristio za osobne potrebe. Isti cijelo vrijeme radi kod poslodavca Gradski prijevoz putnika d.o.o. Osijek, te nikad nije imao obrt niti se ikad bavio bilo kakvom drugom slobodnom djelatnošću pa stoga automobil nije mogao niti koristiti u nikakve druge svrhe. Iz svega toga proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Nadalje, tužitelj je izjavio da mu djelatnici tuženika nisu ništa pojašnjavali vezano za same odredbe Ugovora, rizike i slično. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužitelju sporne odredbe i rizici valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Tuženik je tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužitelja istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužitelj odbio potpisati tad ne bi realizirao kredit. Na taj način je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene u smislu u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).

17. Slijedom navedenog, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora nije identična onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbi ugovora, koji se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, odnosno koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika. Stoga je sud odlučio kao u izreci pod I.

18. Ništetnost djela predmetnih odredbi Ugovora zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio odredbi Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju važećem na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu. Konačno, tužitelj je u skladu sa Nalazom i zaključkom sudskog vještaka, koristeći ovlasti iz čl. 186. b. st.2. ZPP-a, pravilno postavio tužbeni zahtjev.

19. Utvrđeni preplaćeni iznos, koji predstavlja ono što je tuženik od tužitelja primio po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer je preplaćeni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, svojom jednostranom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takve odredbe nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog po osnovi promjene tečaja sa zateznim kamatama od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koje ujedno predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci pod II..

20. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, budući postavljeni tužbeni zahtjev predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Pritom treba naglasiti da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl. 502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu

- jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbo o valutnoj klauzuli, počinje teći od 14. lipnja 2018.. To stoga što je presuda iz kolektivne tužbe, koju je donio Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 dana 04. srpnja 2013. postala pravomoćna u djelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., Predmetnu tužbu u ovom postupku tužitelj je podnio 5. listopada 2022.. Dakle, tražbina tužitelja s osnove preplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli nije u zastari, jer rok zastare od pet godina nije istekao do navedenog dana kada je pokrenuta predmetna parnica. Tužitelj nije tražio povrat preplate koja je nastala zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je stoga u tome dijelu bespredmetno odlučivati o zastari.

21. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva, treba naglasiti da je takva preinaka dozvoljena jer su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 190. st. 2. ZPP-a. Naime, treba naglasiti da je sudska praksa u vrijeme podnošenja tužbe bila malobrojna i neujednačena, kako u pogledu pitanja zastre za istovrsne sporove tako i u pogledu osnovanosti meritornih zahtjeva. U takvim okolnostima, a što je općepoznata činjenica, pred sam istek roka zastare općinskim sudovima u Republici Hrvatskoj podneseno je na desetke tisuća istovrsnih tužbi od strane potrošača, s tim da do današnjeg dana nije u cijelosti ujednačena sudska praksa. Zbog svih tih okolnosti, kao i zbog činjenice da tužiteljici nije bila dostupna sva dokumentacija vezana za predmetni kredit, ista nije mogla u vrijeme podnošenja tužbe postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, koji je postavila tek po zaprimanju dokumentacije te nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Stoga se navedeni razlozi zbog kojih je tužitelj u konačnici preinačio tužbu ne mogu pripisati krivnji tužitelja već naprijed navedenim okolnostima na koje isti nije mogao utjecati. Osim toga treba naglasiti da je navedena preinaka svrsishodna u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a za konačno rješenje svih spornih pitanja među strankama koji proizlaze iz predmetnog ugovornog odnosa. Postavljajući tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u skladu sa Nalazom sudskog vještaka tužitelj je postupio koristeći ovlasti iz čl. 186. b. st. 2 ZPP-a. S navedenim u vezi treba naglasiti da je i prema stavu zauzetom na sastanku Predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova, broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., dopuštena preinaka u predmetima po tužbama korisnika kredita nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

22. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje R. Pri tome treba naglasiti da vrijednost predmeta spora, naznačena u tužbi u iznosu od 1.327,36 eura, (navedeni iznos odgovara iznosu od 10.001,00 kn prema fiksnom tečaju konverzije od 1 eur = 7,53450 kn), te iznos u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu (str. 558-561 spisa) u iznosu od 4.328,22 eura, nisu od utjecaja na troškove postupka jer je Tarifom ( Tbr. 7.1.) za raspon vrijednosti predmeta spora od 1.327,01 EUR do 13.272,00 EUR propisana ista nagrada od 100 bodova.

Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici priznati su troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe (str. 1-4 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 11. studenog 2022. (str. 455-460) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 13.svibnja 2025. (str. 545 spisa, u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o Nalazu vještaka

- trošak sastava obrazloženog podneska od 21. kolovoza 2025. (str. 558-561 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer je u tom podnesku tužitelj konačno specificirao tužbeni zahtjev

- trošak zastupanja na ročištima održanima 20. listopada 2023. i 11. rujna 2025. u iznosu od 2x 200,00 eura (2x 100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife.

Slijedom navedenog, tužitelju su za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 1.200,00 eura, koji su po ocjeni ovog Suda bili nužni za uspjeh tužitelja u ovoj parnici. Tužitelju je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 400,00 eura, budući je taj iznos i isplaćen vještaku prema računu (str. 539 spisa), a vještačenje je bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Također tužitelju je priznat i iznos stvarno plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura prema dokazu o uplati str. 21 spisa. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 1.626,54 eura.

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 19. rujna 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku