Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], D 14

Poslovni broj: P-341/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Saneli Kontin Miklin, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić odvjetnicima iz Križevaca, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. [adresa], OIB 92963223473, zastupana po punomoćniku Margareti Kiš Kapetenović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, radi ništetnosti i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 10. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetničke vježbenice PŽ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 65/05 kreditna partija broj 7102794273 od dana 07.07.2005., a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz Križevaca pod posl. brojem OU-299/2005 dana 07.07.2005. godine, a koji Ugovor je sklopljen između tužiteljice DŽ iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 37/06 kreditna partija broj 7103106754 od dana 19.04.2006. godine, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz Križevaca pod posl. brojem OU-173/06 dana 19.04.2006. godine, a koji Ugovor je sklopljen između tužiteljice DŽ iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 65/05 kreditna partija broj 7102794273 od dana 07.07.2005., a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz Križevaca pod posl. Brojem OU-299/2005 dana 07.07.2005. godine, a koji Ugovor je sklopljen između tužiteljice DŽ iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u dijelu članka 2. gdje je ugovoreno „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.“ te u članku 23. točci C) Ugovora gdje je ugovoreno: „ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

IV. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 37/06 kreditna partija broj 7103106754 od dana 19.04.2006. godine, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz Križevaca pod posl. brojem OU-173/06 dana 19.04.2006. godine, a koji Ugovor je sklopljen između tužiteljice DŽ iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u dijelu članka 2. gdje je ugovoreno „ Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“ te u članku 23. točci C) Ugovora gdje je ugovoreno: „ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.“

V. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, da tužiteljici DŽ iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule iz Ugovora o namjenskom kreditu broj 65/05 kreditna partija broj 7102794273 od dana 07.07.2005., a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz Križevaca pod posl. brojem OU-299/2005 dana 07.07.2005. godine, a koji Ugovor je sklopljen između tužiteljice DŽ iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u ukupnom iznosu od 61.202,82 kuna /8.123,01 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 43,52 kn/ 5,78 EUR od 15.09.2005. do isplate,

- na iznos od 24,7 kn/ 3,28 EUR od 15.10.2005. do isplate,

- na iznos od 35,65 kn/ 4,73 EUR od 15.11.2005. do isplate,

- na iznos od 42,14 kn/ 5,59 EUR od 15.12.2005. do isplate,

- na iznos od 32,15 kn/ 4,27 EUR od 15.01.2006. do isplate,

- na iznos od 3,02 kn/ 0,40 EUR od 15.02.2006. do isplate,

- na iznos od 10,27 kn/ 1,36 EUR od 15.11.2008 do isplate,

- na iznos od 113,31 kn/15,04 EUR od 15.01.2009. do isplate,

- na iznos od 115,01 kn/15,26 EUR od 15.02.2009. do isplate,

- na iznos od 60,02 kn/ 7,97 EUR od 15.03.2009. do isplate,

- na iznos od 72,64 kn / 9,64 EUR od 15.04.2009. do isplate,

- na iznos od 75,15 kn / 9,97 EUR od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 53,44 kn / 7,09 EUR od 15.06.2009. do isplate,

- na iznos od 57,22 kn / 7,59 EUR od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 39,16 kn/ 5,20 EUR od 15.08.2009. do isplate,

- na iznos od 62,19 kn / 8,25 EUR od 15.09.2009. do isplate,

- na iznos od 36,61 kn / 4,86 EUR od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 53,14 kn/ 7,05 EUR od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 50,5 kn/ 6,70 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 95,13 kn/ 12,63 EUR od 15.01.2010. do isplate,

- na iznos od 123,79 kn/ 16,43 EUR od 15.02.2010. do isplate,

- na iznos od 117,58 kn/ 15,61 EUR od 15.03.2010. do isplate,

- na iznos od 146,05 kn/ 19,38 EUR od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 198,22 kn/ 26,31 EUR od 15.05.2010. do isplate,

- na iznos od 209,40 kn/ 27,79 EUR od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 270,73 kn/ 35,93 EUR od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 268,66 kn/ 35,66 EUR od 15.08.2010. do isplate,

- na iznos od 395,79 kn/ 52,53 EUR od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 321,73 kn/ 42,70 EUR od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 338,86 kn/ 44,97 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 419,28 kn/ 55,65 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 426,45 kn/ 56,60 EUR od 15.01.2011. do isplate,

- na iznos od 397,84 kn/ 52,80 EUR od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 415,16 kn/ 55,10 EUR od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 416,07 kn/ 55,22 EUR od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 468,92 kn/ 62,24 EUR od 15.05.2011. do isplate,

- na iznos od 581,25 kn/ 77,15 EUR od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos od 709,08 kn/ 94,11 EUR od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 848,60 kn/ 112,63 EUR od 15.08.2011. do isplate,

- na iznos od 628,30 kn/ 83,39 EUR od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 554,19 kn/ 73,55 EUR od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 559,14 kn/ 74,21 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 51.312,76 kn/ 6.810,37 EUR od 28.11.2011. do isplate, a sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, da tužiteljici DŽ iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule iz Ugovor o namjenskom kreditu broj 37/06 kreditna partija broj 7103106754 od dana 19.04.2006. godine, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz Križevaca pod posl. brojem OU-173/06 dana 19.04.2006. godine, a koji Ugovor je sklopljen između tužiteljice DŽ iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u ukupnom iznosu od 71.811,87 kuna/9.531,07 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 9,49 kn/ 1,26 EUR od 15.6.2006. do isplate,

- na iznos od 1,33 kn/ 0,18 EUR od 15.9.2006. do isplate,

- na iznos od 1,4 kn/ 0,19 EUR od 15.10.2006. do isplate,

- na iznos od 28,5 kn/ 3,78 EUR od 15.11.2008. do isplate,

- na iznos od 131,68 kn/ 17,48 EUR od 15.01.2009. do isplate,

- na iznos od 133,38 kn/ 17,70 EUR od 15.02.2009. do isplate,

- na iznos od 78,31 kn/ 10,39 EUR od 15.03.2009. do isplate,

- na iznos od 90,95 kn/ 12,07 EUR od 15.04.2009. do isplate,

- na iznos od 93,47 kn/ 12,41 EUR od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 71,72 kn/ 9,52 EUR od 15.06.2009. do isplate,

- na iznos od 75,52 kn/ 10,02 EUR od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 57,43 kn/ 7,62 EUR od 15.08.2009. do isplate,

- na iznos od 80,49 kn/ 10,68 EUR od 15.09.2009. do isplate,

- na iznos od 54,87 kn/ 7,28 EUR od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 71,42 kn/ 9,48 EUR od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 68,79 kn/ 9,13 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 113,47 kn/ 15,06 EUR od 15.01.2010. do isplate,

- na iznos od 142,16 kn/ 18,87 EUR od 15.02.2010. do isplate,

- na iznos od 135,95 kn/ 18,04 EUR od 15.03.2010. do isplate,

- na iznos od 164,46 kn/ 21,83 EUR od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 216,69 kn/ 28,76 EUR od 15.05.2010. do isplate,

- na iznos od 227,89 kn/ 30,25 EUR od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 289,29 kn/ 38,40 EUR od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 287,22 kn/ 38,12 EUR od 15.08.2010. do isplate,

- na iznos od 414,51 kn/ 55,01 EUR od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 340,37 kn/ 45,17 EUR od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 357,51 kn/ 47,45 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 438,04 kn/ 58,14 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 445,22 kn/ 59,09 EUR od 15.01.2011. do isplate,

- na iznos od 416,57 kn/ 55,29 EUR od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 433,91 kn/ 57,59 EUR od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 434,83 kn/ 57,71 EUR od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 487,74 kn/ 64,73 EUR od 15.05.2011. do isplate,

- na iznos od 600,22 kn/ 79,66 EUR od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos od 728,21 kn/ 96,65 EUR od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 867,91 kn/ 115,19 EUR od 15.08.2011. do isplate,

- na iznos od 647,33 kn/ 85,92 EUR od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 573,12 kn/ 76,07 EUR od 15.10.2011 do isplate,

- na iznos od 578,08 kn/ 76,72 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 584,72 kn/ 77,61 EUR od 14.12.2011. do isplate,

- na iznos od 642,60 kn/ 85,29 EUR od 12.01.2012. do isplate,

- na iznos od 664,16 kn/ 88,15 EUR od 10.02.2012. do isplate,

- na iznos od 667,56 kn/ 88,60 EUR od 09.03.2012. do isplate,

- na iznos od 645,19 kn/ 85,63 EUR od 13.04.2012. do isplate,

- na iznos od 656,83 kn/ 87,18 EUR od 08.05.2012. do isplate,

- na iznos od 676,57 kn/ 89,80 EUR od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 653,52 kn/ 86,74 EUR od 15.07.2012. do isplate,

- na iznos od 647,16 kn/ 85,89 EUR od 15.08.2012. do isplate,

- na iznos od 612,44 kn/ 81,28 EUR od 13.09.2012. do isplate,

- na iznos od 639,36 kn/ 84,86 EUR od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 662,05 kn/ 87,87 EUR od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 646,98 kn/ 85,87 EUR od 15.12.2012. do isplate,

- na iznos od 628,88 kn/ 83,47 EUR od 15.01.2013. do isplate,

- na iznos od 622,65 kn/ 82,64 EUR od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 616,22 kn/ 81,79 EUR od 15.03.2013. do isplate,

- na iznos od 661,23 kn/ 87,76 EUR od 15.04.2013. do isplate,

- na iznos od 595,00 kn/ 78,97 EUR od 15.05.2013. do isplate,

- na iznos od 584,18 kn/ 77,53 EUR od 15.06.2013. do isplate,

- na iznos od 590,65 kn/ 78,39 EUR od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos od 583,85 kn/ 77,49 EUR od 15.08.2013. do isplate,

- na iznos od 608,08 kn/ 80,71 EUR od 15.09.2013. do isplate,

- na iznos od 623,76 kn/ 82,79 EUR od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 631,41 kn/ 83,80 EUR od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 658,70 kn/ 87,42 EUR od 15.12.2013. do isplate,

- na iznos od 631,16 kn/ 83,77 EUR od 15.01.2014. do isplate,

- na iznos od 44.987,51 kn/5.970,87 EUR od 04.02.2014. do isplate, a sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 da tužiteljici DŽ iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita u ukupnom iznosu od 2.216,79 kuna/ 294,22 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28.11.2011. godine pa do potpune isplate po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče u roku 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 da tužiteljici DŽ iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.590,19 kuna/ 343,77 eura"

VII. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 da tužiteljici DŽ iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.428,24 eura (osam tisuća četiristo dvadeset i osam eura i dvadeset i četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. 19. rujna 2025. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila dva namjenska stambena kredita (jedan od 07. 07. 2005. – Ugovor 1, 52.800 CHF; drugi od 19. 04. 2006. – Ugovor 2, 50.400 CHF), oba po valutnoj klauzuli u švicarskom franku, a da je kredite u cijelosti otplatila. Smatra da je tuženik pri sklapanju i tijekom trajanja ugovornih odnosa koristio nedopuštene i nepoštene odredbe i to valutnu klauzulu u CHF koja nije bila transparentno objašnjena niti je potrošačica upoznata s rizicima i posljedicama njezina rasta.

1.1. Nadalje ističe da, osim utvrđenja ništetnosti valutne klauzule i jednostranih promjena kamatne stope, podnosi sudu i zahtjev za proglašenje ništetnima i ugovornih odredbi kojima je u članku 2. ugovora propisano da korisnik kredita plaća sve naknade i troškove “sukladno Odluci o Tarifi naknada” tuženika, kao i odredbi članka 23. točka C) kojima se uvjetuje prijevremena otplata kredita uz naplatu dodatne naknade prema istoj Odluci, a budući da su naknade ugovorene na potpuno netransparentan način, bez ikakve specifikacije stvarnih troškova ili dokaznog troškovnika kojim bi se opravdala njihova visina, nije dobila pismene i jasne informacije o tome na što se ti troškovi odnose niti je imala mogućnost usporedbe i procjene stvarne cijene kredita kod drugih banaka zbog čega je i u tim stavkama stvorena neravnoteža u obvezama i pravima ugovornih strana, što je protivno načelima savjesnosti, poštenja i posebnoj potrošačkoj zaštiti

1.2. U obrazlaganju činjeničnih navoda tužiteljica ističe da su ništetnost valutne klauzule i nepoštenost uvjeta utvrđeni pravomoćnim odlukama Visokog trgovačkog suda (poslovni broj Pž-6632/17) i Vrhovnog suda (poslovni broj Rev-2221/18) u kolektivnom sporu, koje se prema odredbama ZOO-a i Zakona o zaštiti potrošača neposredno primjenjuju i na ovu parnicu.

1.3.Slijedom gore iznesenog, predlaže da sud utvrdi ništetnost odredbi o otplati u CHF u oba ugovora, utvrdi ništetnost odredbi o naplati naknada i troškova prema Odluci o tarifi tuženika, uključujući i naknadu za prijevremenu otplatu te naloži tuženiku vraćanje svih preplaćenih iznosa prouzročenih primjenom tih ništetnih odredbi (za Ugovor 1: 61.202,82 kn; za Ugovor 2: 72.125,61 kn), uz zakonske zatezne kamate i troškove parnice.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti odbacuje sve tužiteljeve zahtjeve kao neosnovane te osporava pravnu osnovu, visinu i izračun iznosa, ističe prigovor zastare za sve iznose dospjele prije 30 . prosinca 2015. Osporava također tužiteljici svojstvo potrošača te ističe da je banka tijekom cijelog odnosa tužiteljici dostavila sve planove i isprave (otplatne planove, izmjene kamatnih stopa i knjigovodstvene preglede). Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu prigovara i rasporedu izvođenja dokaza u vidu da financijsko-knjigovodstveno vještačenje treba uslijediti tek nakon što se utvrde ključne činjenične pretpostavke (da li je tuženik obavijestio o CHF-rizku, ima li tužiteljica svojstvo potrošača..).

2.1. Tuženik tako smatra da su deklaratorni zahtjevi za proglašenjem ništetnosti „valutne klauzule“ i promjenjive kamatne stope preširoki i ne navode konkretne članke ili odredbe ugovora, budući da prema sudskoj praksi, treba jasno označiti koji se tekstualni dijelovi ugovora osporavaju slijedom čega se od suda traži da odbaci (ili, podredno, odbije) takve neprecizne tužbene zahtjeve.

2.3.Tuženik smatra da su zastarjeli zahtjevi u pogledu naknada i troškova, budući da se na njih se ne primjenjuje prekid zastare kolektivnom tužbom jer u tim sporovima nikad nije utvrđena ništetnost naknada.

2.4. Također tuženik smatra da prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju (čl. 2 tč. 7) i Pravilniku o naknadama na potrošačke kredite (čl. 2. i 3.), banke smiju naplaćivati fiksne ili promjenjive troškove za obradu kredita, vođenje računa, promjene po kreditu, prijevremenu otplatu i sl. pa se sukladno Općim uvjetima poslovanja (čl. 23 ugovora) jasno obvezuju korisnike na plaćanje tih naknada, a ti uvjeti su tužiteljici uručeni i objašnjeni.

2.5. Osporava se i prigovara promašenoj aktivnoj legitimaciji tužiteljice, budući da nije dokazala da je je osobno platila naknade od 583,54 kn, 306,61 kn, 2.216,79 kn i 2.590,19 kn.

2.6.Sumarno i konačno tuženik navodi da je:

i. valutna klauzula u CHF zakonom dopuštena i ne može postati ništetnom naknadnim kretanjem tečaja kune prema franku, da je tijekom razdoblja ugovaranja i otplate CHF je – i prema HNB-u i prema SNB-u – franak bio stabilan u odnosu na euro, pa nije postojao realan rizik kretanja tečaja koji bi banka mogla ili morala predvidjeti

ii. banka tužiteljicu upozorila na valutni rizik i poštovala EU presudu P (C- 186/16) pa se nepravednost ocjenjuje prema informacijama dostupnima pri sklapanju ugovora

iii. ističe prigovor zastara potraživanja, budući da za stjecanje bez osnove rok zastare (5 godina) teče od dana svake pojedine uplate, stoga kolektivna tužba ne prekida rok za pojedinačne potrošače.

2.7. Slijedom navedenog, tuženik traži da sud odbije sve tužbene zahtjeve kao neosnovane i/zastupljene zastarom, odbije neodređene deklaratorne zahtjeve zbog proceduralne neurednosti, utvrdi da su valutna klauzula i sve tražene naknade legitimne te naloži tužiteljici naknadu sudskih troškova u cijelosti.

3. U prethodno opisanom predmetu ovaj sud donio je odluku koja je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-54/2023-4 od 7. travnja 2025. ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak, stoga je ovaj sud ponovno pročitao Ugovor o namjenskom kreditu od 7. srpnja 2005. godine (list 15-23), potvrde o obavljenim transakcijama (list 24), informaciju o zatvaranju kredita (list 25), dostavu podataka (list 26), promet po kreditu (list 27-48), Ugovor o namjenskom kreditu od 19. travnja 2006. godine (list 50-59), potvrdu o obavljenim transakcijama (list 60), informaciju o zatvaranju kredita (list 61), podatke o kreditnoj partiji (list 62), promet po kreditu (list 63-86), smjernice Zagrebačke banke (list 162), opće uvjete poslovanja (list 163-167), dokumentaciju banke (list 176-234), provedeno je vještačenje po vještaku Marineli Vuković (list 239-246), pročitao zapisnik o saslušanju vještakinje na raspravi od 26.svibnja (list 295-296), pročitano je očitovanje na prigovore (list 300-306), pročitao zapisnik o saslušanju vještakinje na raspravi od 28. rujna 2022. (list 335), pročitao zapisnik o saslušanju tužiteljice DŽ (list 335-336), te pročitao zapisnik o saslušanju svjedoka ĐŽ (list 342).

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je tužbeni zahtjev tužiteljice preciziran podneskom od 2. rujna 2022. djelomično osnovan, stoga ga je usvojio kao pod točkama I-VI. Izreke presude, dok je u neznatnom dijelu tužiteljica odbijena sa tužbenih zahtjevom kao pod točkom VII. Izreke presude.

4.1. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 2. rujna 2022. godine, no radi se o usklađenju tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka te je sud ovakvu preinaku dopustio smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Među strankama nije sporno da su sklopile dva stambena kredita vezana uz CHF, i to:

- Ugovor o namjenskom kreditu br. 65/05 (sklopljen 7. 7. 2005.) s iznos kredita: 52.800,00 CHF (obračunato po srednjem tečaju banke na dan isplate) na

rok

otplate:

godina

uz

promjenjivu kamatnu stopa: 4,90 % godišnje (na dan sklapanja), uz mogućnost izmjene

sukladno

odlukama banke

te

mjesečni anuitet u iznosu od 411,88 CHF (obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja), uz pravo banke da anuitet uslijed promjene tečaja prilagodi

- Ugovor o namjenskom kreditu br. 37/06 (sklopljen 19. 4. 2006.) s iznosom kredita: 50.400,00 CHF (obračunato po srednjem tečaju banke na dan isplate)na

rok

otplate

godina

uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,90 % godišnje (na dan sklapanja), uz mogućnost izmjene

sukladno

odlukama

banke

te mjesečni anuitet 412,41 CHF (obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja), uz pravo banke da anuitet uslijed promjene tečaja prilagodi.

5.1 Sporna je pravna osnova, visina tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija tužiteljice, sporno je li predmetno potraživanje u zastari i je li tužiteljica tijekom sklapanja predmetnih ugovora nastupala u svojstvu potrošača.

6. U vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora o namjenskom kreditu dana 7.7.2005. godine i 19.4.2006. godine na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača /"Narodne novine" br. 93/03 – dalje ZZP/03 čiji sadržaj su činile odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima pa je tako člankom 81. st. 2. i 3. bilo propisano da se nepoštenom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje člankom 83. ovog zakona propisano je da se prilikom ocjene da li je neka odredba poštena ili nije uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe. Također čl. 87. propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

7. Uvidom u predmetne Ugovore o kreditu utvrđeno je da su isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljao već je ugovor unaprijed pripremljen od strane banke.

7.1. Na temelju iskaza ĐŽ sud je utvrdio način zaključenja takvih ugovora, odnosno činjenicu da se s klijentima se nije pregovaralo, da klijenti nisu tražili neka posebna pojašnjenja te da je bilo na klijentu da odluči da li će uzeti kredit vezan za eure ili CHF, s time da nikome nije govoreno da su krediti vezani uz CHF povoljni ili nepovoljni.

7.2. Na temelju iskaza tužiteljice sud je utvrdo da je podigla kredite za dovršenje obiteljske kuće te je iznos kredita u cijelosti korišten u stambene svrhe, da joj je kredit vezan za švicarske franke predočen kao povoljniji u odnosu na one u eurima te da joj je rečeno da je to stabilna valuta budući da se radi o valuti Švicarske. Nadalje je utvrđeno da se radilo o ugovorima na obrascima o kojim odredbama ugovora nije pregovarala s bankom.

7.3. Dakle na temelju priloženih ugovora te iskaza svjedoka i stranke sud je utvrdio da tijekom sklapanja ugovora nisu vođeni pregovori o bitnim odredbama, već je tužiteljica prihvatila uvjete koje je pretežito odredio tuženik. Budući da je ona, kao prosječni potrošač, imala znatno slabiju pregovaračku poziciju i nije raspolagala stručnim znanjem o bankarskim mehanizmima promjenjive kamatne stope ni valutne klauzule, u potpunosti se oslanjala na tvrdnje zaposlenika banke da je švicarski franak stabilna valuta. Tužiteljici nije na valjan i razumljiv način bilo objašnjeno da postoji rizik da će tečaj tijekom trajanja otplate kredita rasti, a ona kao prosječni građanin to nije mogla predvidjeti, što je posljedično dovelo do znatnog povećanja mjesečnog anuiteta, stoga su odredbe o pretvaranju glavnice u CHF bile su za nju neodređene i nejasne pa nije bila upoznata s mogućnošću rasta tečaja i posljedičnog povećanja anuiteta.

7.4. Visoki trgovački sud RH presudom Pž-7129/13-4 od 13. 6. 2014. potvrdio je presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. 7. 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. 4. 2005. do 31. 12. 2008. koristio u potrošačkim kreditima ništetne i nepoštene odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu koju je mijenjao jednostranim odlukama i internim aktima banke bez jasnih parametara i metode izračuna te valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak, pri čemu potrošači nisu bili u potpunosti informirani o svim relevantnim rizicima. Taj je dio presude potvrđen je i rješenjem Vrhovnog suda RH Revt-249/14-2 od 9. 4. 2015. Nadalje, u postupku P-1401/12 Visoki trgovački sud (Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018.), a potom i Vrhovni sud (Rev-2221/2018-11 od 3. 9. 2019.), potvrdili su da su valutne klauzule u CHF ništetne jer banka nije osigurala potpunu i razumljivu informaciju o parametrima nužnim za donošenje odluke. Prema odredbama čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15), čl. 138.a ZZP/07 i čl. 502.c ZPP, ta pravomoćna utvrđenja o povredi kolektivnih interesa i prava potrošača imaju obvezujući učinak i u pojedinačnim potrošačkim parnicama, što ovdje vezuje sud na istu pravnu kvalifikaciju. Stoga je točkama I. i II. izreke utvrđena ništetnost tih odredbi u oba ugovora.

7.5. Budući da se o nijednoj odredbi ugovora nije pregovaralo, tužiteljica kao potrošač nije imala mogućnost ni dogovoriti uvjete o naknadi za obradu kredita niti o naknadi za prijevremenu otplatu. Sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, takve se odredbe smatraju nepoštenima i ništetnima. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pri čemu njezino isticanje ne zastarijeva te ju ima pravo isticati svaka zainteresirana strana sukladno člancima 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO). Stoga tužiteljica zadržava pravni interes da zahtijeva proglašenje tih odredbi ništetnima, budući da one čine gotovo cjelinu ugovora čiji je ona stranka.

7.6. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Marinele Vuković sud je utvrdio da je tužiteljica kao korisnica kredita temeljem Ugovora o namjenskom kreditu broj 65/05 od 7.7.2005. preplatila po valutnoj klauzuli iznos od 61.202,83 kune dok je iz priložene dokumentacije vidljivo da je prilikom prijevremene otplate kredita tužiteljici naplaćena naknada u iznosu od 2.216,79 kuna. Temeljem Ugovora o namjenskom kreditu broj 37/06 od 19.4.2006. po valutnoj klauzuli utvrđeno je da je tužiteljica preplatila iznos od 71.811,87 kuna. Na ročištu 28. rujna 2022. vještakinja je dodatno pojasnila svoje pisane nalaze i mišljenja, te odgovorila na pitanja stranaka.

7.7. Sud je ovakav nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer smatra da je izrađen nepristrano i objektivno od stručne osobe po pravilima struke na temelju vjerodostojne dokumentacije.

8. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, ovaj sud je stava kako je neosnovan u cijelosti, budući da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/11 – dalje ZOO/ (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužiteljice nije mogla zastarjeti, budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom su utvrđene ništetnim predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

8.1 Stoga je ovaj sud odbacio je prigovor zastare tužiteljeve valutne tražbine, prihvativši stajalište da je zastara prekinuta pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu od 14. 6. 2018., te da je tužba podnesena 30. 12. 2020. unutar petogodišnjeg roka

8.2. U odnosu na prigovor zastare koji se odnosi na naplaćenu naknadu za obradu kredita, ovaj sud je stava kako zastara potraživanja iznosa u odnosu na nju počinje teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom je kao takva utvrđena ništetnost tih odredbi, stoga niti taj prigovor zastare ovaj sud nije prihvatio.

9. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti, a koju je sud utvrdio u izreci ove presude u odnosu na ugovorne odredbe vezane za valutnu klauzulu i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovornih odredbi ništetnim potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi kredita preplatila tuženiku iznos od 61.202,82 kune/8.123,01 eura temeljem ugovora o namjenskom kreditu zaključenog 7.7.2005., a iznos od 71.811,80 kuna/9.531,07 eura temeljem ugovora o namjenskom kreditu zaključenog 19.4.2006. godine, te iznos od 2.216,79 kuna/294,22 eura, to joj je tuženik dužan isplatiti navedene iznose zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog anuiteta, odnosno od svake pojedine uplate.

10. Nadalje sud je odbio tuženikov prigovor radi prijeboja kao neosnovan. Sud smatra da ne postoji potraživanje tuženika s obzirom da tužiteljica plaćanjem manjih anuiteta od početnog s osnova razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja nije ništa stekao bez pravne osnove, odnosno nije stekao nikakvu korist na teret i štetu tuženika.

11. Također je neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica mora dokazati da je potrošač. Sud smatra da iz same namjene kredita kako je to navedeno u ugovorima – dovršenje stambenog objekta u [adresa], proizlazi da tužiteljica ima svojstvo potrošača, a ukoliko tvrdi suprotno tuženik to mora dokazati.

12. Sud je odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev za isplatu naknade za prijevremenu obradu kredita, budući da je tužitelj u tom dijelu povukao tužbeni zahtjev, a tuženik se s navedenim povlačenjem nije suglasio, a sve s obzirom da je u tijeku postupka utvrđeno da tužiteljica predmetne naknade nije isplatila tuženiku.

13. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica u ovoj parnici nije uspjela samo u razmjeno neznatnom dijelu svog zahtjeva (dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Zbog navedenog sud smatra da tužiteljici pripada sav trošak za vođenje ove parnice. Tužiteljica je zatražila ukupan trošak u iznosu od 8.678,24 eura. Zatraženi trošak se odnosi na:

- sastav tužbe 500,00 eura /Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT/ (250 bodova x 2,00 eura= 500,00 eura)

- sastav podneska od 22.07.2021. u iznosu od 500,00 eura (Tbr.8.1.)

- sastav podneska od15.12.2021., u iznosu od 500,00 eura (Tbr.8.1.)

- sastav podneska od 14.02.2022., u iznosu od 500,00 eura (Tbr.8.1.)

- sastav podneska od 18.07.2022., u iznosu od 250,00 eura (Tbr 8.3)

- sastav podneska od 02.09.2022. u iznosu od 500,00 eura. (Tbr.8.1.)

- zastupanje na ročištu 30.04.2021. u iznosu od 500,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu 26.05.2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu 28.09.2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu 03.11.2022. u iznosu 500,00 eura od Tbr. 9.1.

- pristup na ročište radi objave presude 29.11.2022. u iznosu 100,00 eura /Tbr. 9.3.

- sastav podneska od 20.08.2025. u iznosu odu iznosu od 250,00 eura (Tbr 8.3)

- zastupanje na ročištu 10.09.2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr 9.1.)

- pristup na ročište radi objave presude 100,00 eura /Tbr. 9.3. (50 bodova)

- PDV na gore navedene radnje na ovaj iznos 25% u iznosu od

- sudska pristojba na tužbu 115,49 eura,

- sudska pristojba na presudu 230,94 eura,

- predujam za vještačenje 331,81 eura.

odnosno sveukupno u iznosu od 8.428,24 eura.

Ovaj trošak tužiteljici je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 19. rujna 2025. pa do plateža.

13.1. Sud nije priznao tužiteljici zatraženi trošak koji se odnosi na sastav podneska od 02.11.2021. , budući da sud smatra kako se radi o trošku koji ne predstavlja trošak koji je bio potreban i svrhovit za vođenje ovog parničnog postupka temeljem članka 155 ZPP-a.

14. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima 19. rujna 2025.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).