Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4414/2019-60

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupano po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 24. travnja 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 24. svibnja 2024.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sa iznosa od 4.247,13 Eura na iznos od 10.231,18 Eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011780989 sklopljenog između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora i tužiteljice ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 11. kolovoza 2006., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Melanije Duić dana 14. kolovoza 2006. pod brojem OU-897/06-1,

u dijelu čl. 1. glasi: "iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 40.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita", u dijelu čl. 4. glasi „…po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…Kamata se obračunava u CHF…“;

u čl. 5. glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“,

u čl. 7. st. 2. glasi „…plativo u kunskoj protuvrijednosti o srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja…U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“,

u čl. 12.8. glasi „Potpisom ovog ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune…“, i u dijelu čl. 12.9. glasi „Potpisom ovog Ugovora korisnik kredita i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 10.231,18 Eura zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče

- na iznos od 11,53 EUR od 10.08.2007. godine do isplate

- na iznos od 11,53 EUR od 12.09.2007. godine do isplate

- na iznos od 11,53 EUR od 25.10.2007. godine do isplate

- na iznos od 11,53 EUR od 20.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 11,53 EUR od 25.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 11,53 EUR od 11.01.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 08.02.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 19.03.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 25.04.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 01.06.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 28.06.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 31.07.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 30.08.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 26.09.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 29.10.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 28.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 24.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 30.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 25.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 28.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 29.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 29.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 27.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 31.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 28.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 30.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 30.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 28.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 29.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 19.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 19.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 26.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 30.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 29.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 19.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 21.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 19.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 17.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 21,22 EUR od 24.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 17,67 EUR od 27.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 17,67 EUR od 30.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 17,67 EUR od 20.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 17,67 EUR od 03.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 15,27 EUR od 28.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 15,27 EUR od 25.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 15,27 EUR od 21.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 27.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 28.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 22.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 25.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 23.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 19.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 30.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 31.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 29.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 18.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 30.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 24.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 23.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 28.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 31.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 30.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 18.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 26.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 22.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 28.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 30.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 31.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 18.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 31.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 30.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 28.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 6,07 EUR od 30.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 6,07 EUR od 26.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 6,07 EUR od 01.04.2014. godine do isplate

- na iznos od 480,82 EUR od 12.04.2014. godine do isplate

- na iznos od 0,44 EUR od 30.08.2006. godine do isplate

- na iznos od 1,71 EUR od 22.10.2006. godine do isplate

- na iznos od 0,18 EUR od 29.11.2006. godine do isplate

- na iznos od 3,46 EUR od 19.03.2008. godine do isplate

- na iznos od 17,43 EUR od 29.10.2008. godine do isplate

- na iznos od 0,14 EUR od 28.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 4,49 EUR od 24.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 11,58 EUR od 30.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 17,67 EUR od 25.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 12,68 EUR od 28.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,18 EUR od 29.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 9,47 EUR od 29.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 10,40 EUR od 27.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 9,08 EUR od 31.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 9,47 EUR od 28.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 9,54 EUR od 30.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 7,77 EUR od 30.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 10,74 EUR od 28.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 13,17 EUR od 29.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,60 EUR od 19.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 16,44 EUR od 19.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 22,08 EUR od 26.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 20,49 EUR od 30.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 23,96 EUR od 29.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 27,89 EUR od 19.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 31,27 EUR od 21.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 36,38 EUR od 19.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 45,11 EUR od 17.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 36,72 EUR od 24.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 42,60 EUR od 27.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 57,40 EUR od 30.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 51,04 EUR od 20.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 47,35 EUR od 18.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 53,36 EUR od 20.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 49,49 EUR od 03.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 63,12 EUR od 28.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 66,42 EUR od 25.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 79,70 EUR od 21.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 83,73 EUR od 27.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 66,71 EUR od 28.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 62,63 EUR od 22.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 64,80 EUR od 25.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 68,10 EUR od 23.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 71,50 EUR od 19.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 73,82 EUR od 30.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 70,94 EUR od 31.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,49 EUR od 29.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 73,28 EUR od 18.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,63 EUR od 30.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 71,77 EUR od 24.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 70,69 EUR od 23.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 68,65 EUR od 28.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 71,42 EUR od 31.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 73,25 EUR od 30.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 70,87 EUR od 18.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 69,18 EUR od 26.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 70,05 EUR od 22.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 69,60 EUR od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 64,27 EUR od 28.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 63,42 EUR od 30.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 64,72 EUR od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 67,51 EUR od 31.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 66,77 EUR od 18.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 68,68 EUR od 31.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 69,94 EUR od 30.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 71,49 EUR od 28.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 65,01 EUR od 30.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 67,21 EUR od 26.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 67,46 EUR od 01.04.2014. godine do isplate

- na iznos od 5.271,50 EUR od 12.04.2014. godine do isplate

i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.255,78 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.359,66 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2025. pa do isplate, po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je 11. kolovoza 2006. tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu br. 9011780989, a koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Melaniji Duić 14. kolovoza 2006. pod posl.br. OU-897/06-1 i kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 40.000,00 CHF prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Tužitelj navodi da je kredit u cijelosti isplaćen u travnja 2014. Smatra da su odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne te navodi da se o njima nije posebno pregovaralo. Poziva se na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14. Tužitelj u tužbi zahtjeva utvrđenje ništetnim dijela odredaba čl. 1., 4., 5., 7. st.2., 12. st. 8, 12. st. 9 ugovora o kreditu te isplatu preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope i s osnove preplaćenog iznosa s osnove promjene tečaja pri čemu je naznačio da zahtjeva isplatu iznosa od 32.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Podneskom od 10. lipnja 2022. tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 34.856,79 kn, da bi podneskom od 23. studenog 2024. uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka te je zatražio plaćanje ukupnog iznosa od 10.231,18 Eura, od čega se iznos od 1.788,49 Eura odnosi na iznos preplaćene kamatne stope, a iznos od 8.442,29 Eura s osnove preplaćenog tečaja.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem navodi da osporava tužbu u cijelosti u osnovi i u visini. Smatra da sud nije vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa u slučaju Potrošač. Ukazuje da je ugovor o kreditu sklopljen 11. kolovoza 2006. te da je u potpunosti konzumiran i isplaćen 2. svibnja 2014. Smatra da odredba o valutnoj klauzuli nije ni nedopuštena i nepoštena, kao i da is ista bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, smatra da je tuženik bio informiran o mogućnosti promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu. Nadalje navodi da varijabilna kamatna stopa nije ništavna te da je volja ugovornih stana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu i nije ostavljen prostor za primjenu drugačije – fiksne kamatne stope. Ističe da je tužitelj izričito i svojevoljno, bez prisile pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao ugovor o kreditu (list 5-12 spisa), plan otplate (list 13-14, 167-169 spisa), pregled uplate (list 15-16 spisa), otplatna tablica (list 17-20 spisa), potvrdu o plaćanju (list 28 spisa), Ključna aktualna pitanja odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse (list 60-68 spisa), Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj na ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (list 70-82 spisa), pregled kamatnih stopa (list 170-283 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 284-295 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Zrinku Ručeviću (list 336-355 spisa), saslušana je tužiteljica (list 416 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23)" dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Podneskom od 10. lipnja 2022. tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 34.856,79 kn, da bi podneskom od 23. studenog 2024. uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka te je zatražio plaćanje ukupnog iznosa od 10.231,18 Eura, od čega se iznos od 1.788,49 Eura odnosi na iznos preplaćene kamatne stope, a iznos od 8.442,29 Eura s osnove preplaćenog tečaja. Tuženik se protivio preinaci tužbe učinjenoj podneskom od 10. lipnja 2022., a nije se protivio preinaci tužbe učinjenoj podneskom od 23. studenog 2024. Ovaj sud je dopustio preinaku budući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, a tužitelj je preinaku mogao izvršiti tek nakon što je vještak izradio pisani nalaz i mišljenje.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te utvrđenje ništetnim navedenih odredbi.

7. Nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 9011780989 od 11. kolovoza 2006.

8. Iz ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik je ugovor o kreditu sklopio kao banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru imao ulogu trgovca.

9. Točkom 1. ugovora ugovoreno je da se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 40.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećeg na dan korištenja kredita.

10. Točkom 4.1 ugovora ugovoreno je da se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana.

11. Točkom 5. ugovora ugovoreno je da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne lite tuženika važeće na dan plaćanja kamate.

12. Točkom 7.2 Ugovora ugovoreno je da se kredit u iznosu do 40.000 CHF i kamata iz točke 4 otplaćuju u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti o srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, tužitelj pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

13. Točkom 12.8. ugovora, ugovoreno je da potpisom ovog ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih tuženik izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala.

14. Točkom 12.9.ugovora ugovoreno je da potpisom ovog ugovora tužitelj i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.

15. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, vođen je parnični postupak između tužitelja Potrošača – Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i tuženika Zagrebačke banke d.d., Privredne banke Zagreb d.d., Erste & Steiermärkische bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Hypo Alpe-Adria Bank d.d., OTP banka Hrvatska d.d., Societe Generale – Splitska banka d.d. i Sberbank d.d., radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

16. Presudom P-1401/12 od 4. srpnja 2013. pod točkom 4. njene izreke utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d., u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora Privredna banka Zagreb d.d., kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time Privredna banka Zagreb d.d., postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82 .i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Privredne banke Zagreb d.d., i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora Privredna banka Zagreb d.d., kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku Privredne banke Zagreb d.d., o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time Privredna banka Zagreb d.d., postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., između ostalog, odbijena je žalba Privredne banke Zagreb d.d., i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 pod točkom 4. njene izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorim o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

18. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba Privredne banke Zagreb d.d., (i ostalih tuženika u tom predmetu) i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog i u točki 4. njene izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d., u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

19. Sukladno navedenom, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna i u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i u dijelu koji se odnosi na vezivanje glavnice uz valutu švicarski franak.

20. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Pogrešno tuženik smatra da se odredba čl. 502.c ne primjenjuje u ovom postupku. Točno je da je ta odredba stupila na snagu 1. srpnja 2013. sukladno odredbi čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11), a da je tužba u kolektivnom sporu podnesena 2012. godine. Međutim, prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11) odredbe tog Zakona, pa prema tome i odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu.

22. Također, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

23. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla.

24. Prema tome, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda je pravomoćna. Zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni ugovor o kreditu koji su sklopili stranke. Taj ugovor o kreditu sklopljen je 11. kolovoza 2006., dakle, u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

25. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

26. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak presude u predmetu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, koji se odnosi na tuženika, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača.

27. Navedeno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.

28. S obzirom na to da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franaka već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, a ovaj sud je vezan tom odlukom, to se u ovoj parnici poštenje i valjanost navedenih odredbi ne može ponovno razmatrati.

29. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu 2. rujna 2025. odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka GC (zaposlenice tuženika). Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem Melanije Duić, javne bilježnice, budući da je životno logično da ista nema saznanja o pravo relevntnim činjenicama u ovoj pravnoj stvari, budući da je iz solemnizacije vidljivo da je istu za javnu bilježnicu Maleniju Duić potpisala javnobilježnička prisjednica ZCN, pa nije vjerojatno da Melanija Duić ima saznanja o konkretnoj solemnizaciji ugovora o kreditu, a osobito kada se uzme u obzir činjenica da se solemnizacija odvila prije više od 19 godina.

30. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Zrinka Ručevića utvrdio da ukupna razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. rujna 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.788,89 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) pozitivnih razlika. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. rujna 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 8.442,29 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) pozitivnih tečajnih razlika.

31. Sud smatra da je nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića točan, logičan i izrađen u skladu sa pravilima struke. Vještak je na ročištu održanom 2. rujna 2025. jasno odgovorio na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje.

32. Tužiteljica je iskazala da je novac od kredita trebala za adaptaciju stana na adresi [adresa], da je u tom stanu stanovala sa svojom obitelji, da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bila član trgovačkog društva niti je bila vlasnica obrta, da je došla tražiti kredit kod tuženika u centru [adresa] te da joj je zaposlenica tuženika rekla da joj je najbolje sklopiti ugovor o kreditu u valuti CHF, da joj ta zaposlenica tuženika nije predložila sklapanje ugovora u nekim drugim valutama, da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije znala značenje valutne klauzule, da joj zaposlenica banke nije objasnila značenje valutne klauzule, da nije bila upućena u to što znači promjenjiva kamatna stopa niti kako se mijenja kamatna stopa, da joj zaposlenica banke nije objasnila kako dolazi do promjene kamatne stope, da nije pročitala ugovor o kreditu prilikom potpisivanja, da je gledala samo da dobije kredit, da se ne sjeća koliko je puta dolazila u poslovnicu tuženika radi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, budući da je od toga prošlo puno vremena, da je ugovor o kreditu sastavila banka i da ona nije ni pokušala mijenjati neku odredbu ugovora o kreditu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je imala mogućnost izmijeniti pojedine odredbe ugovora, tužiteljica je iskazala da nije imala mogućnost te da joj javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora nije pojasnio određene odredbe ugovora. Na poseban upit punomoćnika tuženika tužiteljica je iskazala da stan nikada nije bio predmet najma te da je sama otplaćivala kredit.

33. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice jer je u odlučnim dijelovima logičan i uvjerljiv, dok iz iskaza tužitelja vezano za promjenu kamatne stope i za ugovaranje valutne klauzule proizlazi da tužitelj nije pravilno obaviješten i nema saznanja na koji način dolazi do promjene kamatne stope niti koje posljedice ima sklapanje ugovora sa valutnom klauzulom.

34. Ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

35. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

36. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

37. Neosnovano se tuženik poziva na odredbu čl. 326. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Korištenje nepoštenih i ništetnih odredbi u ugovorima o kreditu sklopljenim s potrošačima, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

38. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli, a to ukupno iznosi 8.442,29 Eura. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.

39. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik bi mogao zahtijevati ispunjenje od ugovorne strane (korisnika kredita). Dakle, radi se o tome da u dijelu u kojem pojedini mjesečni anuiteti nisu u cijelosti plaćeni postoji tuženikova tražbina prema korisniku kredita, za koju je tuženik mogao zahtijevati ispunjenje. Do prijeboja tražbine ne dolazi po samom zakonu, već je potrebno da stranka da izjavu o prijeboju sukladno odredbi čl. 196. st. 1. ZOO-a, a tuženik takvu izjavu nije dao. Stoga, od preplaćenih iznosa anuiteta se ne oduzimaju iznosi u kojima korisnik kredita nije platio pojedine anuitete jer bi time došlo do prijeboja tražbina bez davanja izjave o prijeboju u smislu odredbe čl. 196. st. 1. ZOO- a.

40. Valja istaknuti da je tužrnik u podnescima od 15. siječnja 2020. i 22. veljače 2021. navodi da ističe prigovor prijeboja, bez da je dostavio izjavu o prijeboju ili da je točno naznačio iznose tražbine i protutražbine za koje se eventualno izjavljuje prijeboj, da je tuženik u podnesku od 27. svibnja 2024. naveo da zahtjeva utvrđenje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 137,10 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a na upit suda je na ročištu održanom 2. rujna 2025. punomoćnica tuženika je navela da se radi o prigovoru radi prebijanja.

41. Odredbom iz čl. 288 a st.6. ZPP-a propisano je da se na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može se istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. U konkretnom slučaju tužena je tek u podnesku od 27. svibnja 2024., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, navela iznos protutražbine, koju smatra da ima prema tužitelju, slijedom čega je tuženik u trenutku kada je kvantitativno odredio svoju protutražbinu bio prekludiran u podnošenju prigovora radi prebijanja, pa prigovor radi prebijanja nije dopušteni niti je bilo potrebno odlučivati o istom.

42. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 8.442,29 Eura.

43. Na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 1.788,89 Eura sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

44. Tuženikov prigovor zastare je nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

45. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

46. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, a u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 6. lipnja 2019., dakle prije proteka općeg zastarnog roka od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, i prije isteka zastarnog roka od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu po osnovi valutne klauzule.

47. Valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela tog suda od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno stajalište kako "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Sukladno shvaćanju ovog suda utvrđenje ništenosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a koje je utvrđeno ovom presudom ne može uzrokovati ponovni prekid zastare koja je već nastupila protekom 5 godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.

48. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je osnovan za iznos od 10.231,18 Eura, i u dijelu u kojem se zahtjeva utvrđenje ništetnim dijela odredbe čl. 1., 4., 5., 7.2., 12.8 i 12.9 Ugovora o kreditu.

49. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom 4. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Stopa zatezne kamate određena je za razdoblje do 31. prosinca 2007. prema Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj: 153/04), a od 1. siječnja 2008. prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

50. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa).

51. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom i to trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), zastupanja na ročištima 16. veljače 2022., 18. travnja 2023. i 2. rujna 2025., svako u visini od po 100 bodova ( Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištima 20. siječnja 2020., 5. studenog 2020. u visini od 25 bodova ( Tbr. 9.5. Tarife), trošak sastava podneska od 20. kolovoza 2019. i 23. studenog 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), trošak sastava podneska od 6. lipnja 2022. u visini od 25 bodova (Tbr. 8.4. Tarife), i trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr. 9.3. Tarife), što valja pomnožiti sa 2 eura/bod što ukupno iznosi Eura i uvećano za PDV iznosi 1.812,50 Eura. Tužitelj ima pravo naknadu troškova vještačenja u iznosu od 430,67 Eura i trošak plaćene potvrde tuženiku u iznosu od 12,61 Eura pa mu je sud dosudio troškove u ukupnom iznosu od 2.255,78 Eura.

52. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastava podneska od 8. siječnja 2020., 13. svibnja 2020., 6. veljače 2020., 13. studenog 2020., 29. ožujka 2022., 11. listopada 20222., 2. veljače 2023., 7. ožujka 2023., 6. svibnja 2022. budući da navedeni troškovi nisu bili nužni za vođenje ovog parničnog postupka ili su nastali isključivom krivnjom tuženika. Tužitelj nema pravo niti na naknadu prekomjerno zatraženih troškova u odnosu na pristup na ročište dana 20. siječnja 2020. i 5. studenog 2020. i za sastav podnesaka od 10. lipnja 2022, a preko iznosa za koji je tužitelju dosuđen. Tužitelj nema pravo niti na trošak sudske pristojbe na tužbu, budući da navedenu pristojbu nije platio, niti ima pravo na naknadu sudske pristojbe na presudu jer istu nije dužan platiti naknadu. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.359,66 Eura.

U Zagrebu, 19. rujna 2025

Sudac:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte